Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kžm-7/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv mlt. V. I., zbog kaznenog djela iz čl. 315. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: 4 Km-4/2022-8 od 1. travnja 2022., na sjednici održanoj 21. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba mlt. V. I. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Koprivnici rješenjem poslovni broj: 4 Km-4/2022-8 od 1. travnja 2022. prema maloljetniku V. I. izrečena je odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 7. i čl. 11. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj: 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM-a).

2. Na temelju čl. 89. ZSM-a troškovi kaznenog postupka padaju na terete proračunskih sredstava suda, a što uključuje i troškove branitelja postavljenog maloljetniku po službenoj dužnosti.

3. Protiv rješenja žalbu je podnio mlt. V. I. po branitelju R. R., odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene kaznenog zakona i Zakona o sudovima za mladež" s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv njega obustavi postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-291/2022-2 od 9. lipnja 2022. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega valja primijetiti da maloljetnik u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže uvodno istaknutu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona (koju nalazi u pogrešnoj primjeni kaznenog zakona i Zakona o sudovima za mladež).

7.1. Ispitivanjem pobijanog rješenja povodom žalbe maloljetnika, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti da bi na štetu žalitelja bio povrijeđen kazneni zakon.

8. Maloljetnik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ostvarenje te žalbene osnove, maloljetnik u bitnome nalazi u tome da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je kao istinite i vjerodostojne izvore saznanja o odlučnim činjenicama u ovom predmetu ocijenio iskaze policijskih službenika B. M. i M. S..

Pritom maloljetnik smatra krajnje nevjerojatnim iskaze navedenih svjedoka prema kojima je kritične zgode zamahnuo rukom prema policijskom službeniku koji je odbio napad, jer nije logično niti životno da bi on kao dijete poduzeo napad prema odrasloj osobi i to još prema naoružanom policajcu.

Stoga smatra da je njegova obrana uvjerljivija od iskaza policijskih službenika.

8.1. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je iskaze policijskih službenika B. M. i M. S. ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim činjenicama u ovom predmetu.

Naime, i po ocijeni ovog žalbenog suda, navedeni svjedoci su iskazivali dosljedno, u bitnome podudarno, te životno i logično, iznoseći pritom i niz detalja, pa tako i onih specifičnih (tako je policijski službenik B. M. u svom iskazu između ostalog naveo da je maloljetnik u ruci držao cigaretu, te u jednom momentu snažno povukao dim u pluća koji je potom ispuhnuo u njegovu lice ), a kakvi iskazi se životno i logično ne očekuju od svjedoka koji događaje o kojima iskazuju neistinito opisuju na način kako se oni stvarno nisu odigrali, a kako to žalitelj neosnovano sugerira u žalbi.

Slijedom navedenog žalitelj nije u pravu kada u žalbi tvrdi da iskazi navedenih svjedoka predstavljaju konstrukcije s ciljem da svoje nezakonito i pogrešno postupanje u primjeni sile prema njemu neistinito prikažu kao napad na službenu osobu.

8.2. Što se tiče žalbenih tvrdnji kojima se sugerira da nije jasno koju to službenu radnju policijskih službenika je maloljetnik sprječavao, budući da ispitivanje i pretraga djeteta bez prisustva roditelja nije zakonita službena radnja, valja primijetiti da iz činjeničnog opisa djela, a što u svojim iskazima potvrđuju i navedeni policijski službenici, jasno proizlazi da su isti poduzimali izvide povodom sumnje na počinjenje prekršaja za nasilničko ponašanje u obitelji B., u sklopu kojih su trebali obaviti i razgovor sa žaliteljem, a što ulazi u ovlasti koje policijski službenici imaju sukladno Zakonu o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09, 92/14 i 70/19).

Pritom, a vezano za žalbene tvrdnje kojima se upire na nezakonitost postupanja policijskih službenika prema maloljetniku, a koja se odnose na njegovo ispitivanje, traženje da iz džepova izvadi stvari i lišenje slobode, posebno valja navesti da sukladno odredbi iz čl. 13. st. 1. toč. 3., 5., 6., 7. i 18. citiranog zakona u policijske ovlasti prilikom poduzimanja izvida povodom sumnje na počinjenje kažnjivih ponašanja između ostalog ulazi i prikupljanje obavijesti od građana, dovođenje i privođenje, traganje za osobama i predmetima, privremeno ograničenje slobode kretanja, te pregled osoba, predmeta i stvari.

Doduše, žalitelj je u pravu kada u žalbi primjećuje da se sukladno odredbi iz čl. 18. st. 4. citiranog zakona policijske ovlasti prema maloljetnoj osobi primjenjuju u nazočnosti roditelja ili skrbnika, međutim, pritom ispušta iz vida daljnji tekst citirane odredbe iz kojeg proizlazi da su policijski službenici dužni postupiti na taj način, osim ako to zbog okolnosti slučaja nije moguće.

Imajući u vidu iskaze policijskih službenika B. M. i M. S., a koje je prvostupanjski sud iz prethodno obrazloženih razloga s pravom ocijenio kao vjerodostojne dokaze, u konkretnom slučaju se po stavu ovog žalbenog suda upravo radilo o situaciji kada policijski službenici zbog okolnosti slučaja objektivno nisu bili u mogućnosti policijske ovlasti prema maloljetniku pravodobno i svrhovito primijeniti u nazočnosti njegovih roditelja odnosno skrbnika.

Naime, iz u bitnome suglasnih iskaza navedenih svjedoka proizlazi da su dolaskom na mjesto događaja došli do saznanja koja su upućivala na sumnju da je osoba po imenu S. fizički napala brata i sestre, pritom razbivši prozor, nakon čega je zajedno sa djevojkom i žaliteljem napustila mjesto događaja, pri čemu su sa sobom uzeli sjekiru i macolu.

Iz navedenog, po ocijeni ovog žalbenog suda, proizlazi da su policijski službenici, kada su ugledali maloljetnika, imali opravdani razlog odmah, bez nazočnosti njegovih roditelja ili skrbnika, s njime obaviti razgovor radi prikupljana obavijesti kako o samom inkriminiranom događaju tako i o tome kamo je otišao i gdje se nalazi presumptivni počinitelj istog, te poduzeti i druge potrebne radnje koje sukladno citiranom zakonu ulaze u njihove policijske ovlasti, budući da su raspolagali sa saznanjima da su spomenuti S., njegova djevojka i maloljetnik zajedno napustili mjesto događaja uzevši sa sobom sjekiru i macolu, a u obavljanju kojih službenih radnji im je maloljetnik, na način kako su to opisali u svojim iskazima, silom pružio otpor.

Stoga, slijedom svega navedenog žalbe maloljetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Što se pak tiče žalbenih navoda kojima se upire da je maloljetnik nakon uhićenja, premda mora imati branitelja od prve poduzete radnje, 16 sati bio lišen tog prava, na ovom mjestu valja primijetiti da žalitelj očito pogrešno iščitava odredbu iz čl. 54. st. 1. ZSM-a u kojoj je propisano da maloljetnik mora imati branitelja od prvog ispitivanja do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, s time da iz stanja spisa proizlazi da je žalitelj u vrijeme prvog ispitivanja imao branitelja, koji je i nazočio istom (list 23 spisa).

10. Budući da žalba maloljetnika nije osnovana, a kako ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio postojanje povreda na koje sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

U Varaždinu 21. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke