REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: 10 Gž-252/2022-3.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović Terzić, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, izvjestiteljice i sutkinje Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. J. Č., OIB: …., 2. I. G., OIB: …., 3. D. T., OIB: …., 4. D. T., OIB: …., 5. T. N., OIB: …., 6. B. O., OIB: …., 7. N. Š., OIB: …., 8. Lj. P., OIB: …., 9. O. K., OIB: …., 10. M. S., OIB: …., 11. M. M., OIB: …., 12. M. L., OIB: …., 13. D. M., OIB: …., 14. S. I., OIB: …., 15. V. V., OIB: …., te 16. A. G., OIB: …., od kojih svi imaju prebivalište u R., a zastupani su po zajedničkom upravitelju zgrade na toj adresi, trgovačkom društvu R. d.o.o., sa sjedištem u R., a on po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P., G., D., V. i K. iz R., protiv tuženice R. G., OIB: …., iz R., zastupane po punomoćnici L. D., odvjetnici u R. te po punomoćnici S. G., kćerci tuženice, radi predaje u suposjed nekretnine, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, od 31. prosinca 2021., poslovni broj: P-326/2020-18., u sjednici vijeća održanoj 21. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja 1. J. Č., 2. I. G., 3. D. T., 4. D. T., 5. T. N., 6. B. O., 7. N. Š., 8. Lj. P., 9. O. K., 10. M. S., 11. M. M., 12. M. L., 13. D. M., 14. S. I., 15. V. V., i 16. A. G., djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, od 31. prosinca 2021., poslovni broj: P-326/2020-18.:
- potvrđuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na tužitelje: 1. J. Č., 2. I. G., 6. B. O., 7. N. Š.
- preinačuje u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, u odnosu na tužitelje: 3. D. T., 4. D. T., 5. T. N., 8. Lj. P., 9. O. K., 10. M. S., 11. M. M., 12. M. L., 13. D. M., 14. S. I., 15. V. V., i 16. A. G., u odluci o troškovima postupka i sudi:
Nalaže se tuženici R. G. da tužiteljima 3. D. T., 4. D. T., 5. T. N., 8. Lj. P., 9. O. K., 10. M. S., 11. M. M., 12. M. L., 13. D. M., 14. S. I., 15. V. V., i 16. A. G., slobodnu od osoba i stvari, preda u suposjed zajedničku prostoriju, površine oko 20 m2, koja se nalazi lijevo od glavnog ulaza u prizemlju zgrade, sagrađene na k.č.br. 738 iz K.O. R., u R., i naknadi im parnični trošak u iznosu od 17.377,12 kn, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:
"Nalaže se tuženici R. G. da tužiteljima J. Č., I. G., D. T., D. T., T. N., B. O., N. Š., Lj. P., O. K., M. S., M. M., M. L., D. M., S. I., V. V., te A. G., slobodnu od osoba i stvari, preda u suposjed zajedničku prostoriju, površine oko 20 m2, koja se nalazi lijevo od glavnog ulaza u prizemlju zgrade, sagrađene na k.č.br. 738 iz K.O. R. u R., u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužiteljima J. Č., I. G., D. T., D. T., T. N., B. O., N. Š., Lj. P., O. K., M. S., M. M., M. L., D. M., S. I., V. V., te A. G., da tuženici R. G. nadoknade troškove postupka, u iznosu od 18.125,00 kn, u roku od 15 dana.“
III. Odbija se zahtjev tužitelja J. Č., I. G., D. T., D. T., T. N., B. O., N. Š., Lj. P., O. K., M. S., M. M., M. L., D. M., S. I., V. V., te A. G., za nadoknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 36.093,19 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 31. prosinca 2021. godine do isplate teku po kamatnoj stopi od 5,61% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“
2. Protiv presude žalbu su pravovremeno podnijeli tužitelji zbog razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu: ZPP). Predlažu da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije. Traže trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tužitelji su izjavili žalbu i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali ne navode o kojoj se bitnoj povredi postupka radi.
6. Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije utvrdio da su u prvostupanjskom postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao suvlasnika stambene zgrade u R., prema tuženici, također suvlasnici predmetne nekretnine, da im preda u suposjed zajedničku prostoriju – spremište, koja se nalazi lijevo od ulaza u zgradu, a koju tuženica drži u isključivom posjedu.
8. Pobijanom presudom navedeni tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen, unatoč utvrđenju prvostupanjskog suda da je predmetna prostorija zajednički dio zgrade, (a ne posebni dio zgrade, koji bi zajedno sa stanom tuženice, činio jedinstvenu cjelinu) i da ju tuženica drži u isključivom posjedu, i to u odnosu na tužitelje: 1. J. Č., 2. I. G., 6. B. O. i 7. N. Š. jer su tijekom postupka prodali svoje stanove, pa više nisu suvlasnici predmetne nekretnine i ne mogu s uspjehom tražiti predaju u suposjed, a u odnosu na preostale tužitelje jer tužbeni zahtjev nije postavljen sukladno članku 46. stavku 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZV), odnosno članak 64. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/19, dalje u tekstu: ZOO), obzirom da se ovdje radi o nedjeljivim obvezama, pa je u tužbenom zahtjevu trebalo navesti da je tuženica dužna predmetnu prostoriju predati u suposjed svim poimence navedenim suvlasnicima, dakle i onima koji nisu podnijeli tužbu, a ne samo suvlasnicima – tužiteljima, što su tužitelji propustili učiniti.
9. Tužitelji u žalbi navode da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava odbijanjem tužbenog zahtjeva jer unatoč činjenici da su bivši suvlasnici nekretnine ( tužitelji 1., 2., 6. i 7.) tijekom parnice, a prije zaključenja glavne rasprave, otuđili svoje stanove, time nisu izgubili aktivnu legitimaciju u ovoj pranoj stvari, pa je pogrešno primijenjena odredba članka 195. stavka 1. ZPP-a, a nepravilno je primijenjena i odredba članka 42. i 46. ZV, jer temeljem navedenih zakonskih odredbi, svaki od suvlasnika ima svoj samostalni zahtjev za predaju u suposjed stvari u suvlasništvu od strane drugog suvlasnika i ne treba tražiti predaju u suposjed ostalim suvlasnicima, već samo sebi.
10. Suprotno žalbenim navodima, odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na tužitelje : 1. J. Č., 2. I. G., 6. B. O. i 7. N. Š., zbog toga što su ti tužitelji tijekom parnice prodali stanove, prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu članka 195. stavak 1. ZPP-a.
11. Navedena zakonska odredba, prema kojoj otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, ima samo procesnopravni učinak, jer time što je tužitelj otuđio stvar ili pravo koje je predmetom spora, nije izgubio položaj parnične stranke, pa može dovršiti započetu parnicu. Stjecatelj može, u navedenim okolnostima, stupiti u parnicu umjesto tužitelja ako se sa tim suglase tužitelj i tuženik ( članak 195. stavak 2. ZPP-a), ali u tom slučaju tužitelj dragovoljno ustupa svoju procesnu poziciju stjecatelju uz suglasnost druge parnične stranke.
12. Iz odredbe članka 195. stavka 1. i 2. ZPP-a proizlazi da tom odredbom nije oduzet materijalno pravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica za vrijeme trajanja te parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora ne utječe na postojanje parnice, nego na ishod parnice, pa će se materijalno pravna sukcesija, koja se dogodila za trajanje parnice, uzet u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave.
13. Stoga, time što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu, to ne znači da procesna odredba članka 195. stavka 1. ZPP-a ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva, pa će u takvim okolnostima sud dovršiti parnicu među istim strankama (ako na mjesto tužitelja nije stupio stjecatelj), ali će odbiti tužbeni zahtjev, kako je pravilno učinio prvostupanjski sud.
14. Radi navedenog, žalba je u tom dijelu odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na tužitelje : 1. J. Č., 2. I. G., 6. B. O. i 7. N. Š., sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
15. Osnovano se iznosi u žalbi da je tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelje 3. D. T., 4. D. T., 5. T. N., 8. Lj. P., 9. O. K., 10. M. S., 11. M. M., 12. M. L., 13. D. M., 14. S. I., 15. V. V., i 16. A. G., odbijen pogrešnom primjenom materijalnog prava.
16. Prema odredbi članka 46. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva (stavak 1.)., svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (stavak 2.)
16.1. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, svaki suvlasnik ima pravo stvar posjedovati i njome se koristiti zajedno s ostalim suvlasnicima razmjerno svojem dijelu, ne povređujući prava ostalih suvlasnika. Ovakvo suvlasništvo je zaštićeno prema vani u odnosu na treće osobe, kao i prema unutra u odnosu na ostale suvlasnike, time što prema trećima suvlasnik štiti svoja prava tužbom za zaštitu prava vlasništva u odnosu na cijelu stvar, a u odnosu na ostale suvlasnike za zaštitu svojeg prava na dijelu stvari.
17. Tužitelji u ovoj parnici nisu svi suvlasnici predmetne nekretnine, a traže od tuženice, također suvlasnice predmetne nekretnine, predaju u suposjed zajedničkog dijela zgrade, pa ostali suvlasnici nemaju položaj nužnih suparničara, i nisu trebali biti obuhvaćeni tužbom, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud, međutim pogrešno smatra, pozivom na članak 46. stavak 2. ZV, da je u tužbenom zahtjevu trebalo navesti da je tuženica dužna zajedničke prostorije predati u suposjed, pored tužiteljima, i ostalim suvlasnicima predmetne nekretnine, koji nisu podnijeli tužbu.
18. Sukladno odredbi članka 46. stavka 2. ZV, suvlasnik predaju cijele stvari u posjed može od trećeg zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama, što ovdje nije slučaj, obzirom da se predaja u suposjed traži od suvlasnika, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev u odnosu na tužitelje 3. D. T., 4. D. T., 5. T. N., 8. Lj. P., 9. O. K., 10. M. S., 11. M. M., 12. M. L., 13. D. M., 14. S. I., 15. V. V., i 16. A. G., trebalo usvojiti.
19. Stoga je žalba u tom dijelu prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena, sukladno članku 373. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.
20. Nakon preinake prvostupanjske presude tužitelji su djelomično uspjeli u postupku, sa 75% (od 16 tužitelja u odnosu na 12 je tužbeni zahtjev usvojen, dok je u odnosu na 4 odbijen), a tuženica sa 25%, pa je tuženica dužna, sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, naknaditi tužiteljima parnični trošak.
21. Tužiteljima pripada trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn, zastupanja po punomoćniku na ročištima 8. veljače 2016., 15. rujna 2016., 15. prosinca 2016., 7. ožujka 2017., 9. svibnja 2017., 20. rujna 2017., 24. studenog 2017., 16. veljače 2018., 18. svibnja 2018., 9. travnja 2019., 11 lipnja 2019., za svako 1.000,00 kn, a na ročištima 2. prosinca 2021. i 27. prosinca 2021. za svako 1000,00 kn, s uvećanjem od 50 % prema Tbr 36. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: Tarifa)kako su zatražili troškovnikom, odnosno za svako 1.500,00 kn, trošak pristupa na ročište za objavu presude 26. srpnja 2019. 500,00 kn, trošak sastava obrazloženih podnesaka i to od 13. veljače 2019., 1.000,00 kn, a od 14. prosinca 2021. 1.000,00 kn, s uvećanjem od 50% prema Tbr 36. Tarife, kako su zatražili troškovnikom, odnosno 1.500,00 kn, trošak sastava žalbe od 12. kolovoza 2019. 1.250,00 kn, a od 13. siječnja 2022. 1.250,00 kn s uvećanjem od 50% prema Tbr 36. Tarife, kako su zatražili troškovnikom, odnosno 1.875,00 kn, PDV u iznosu od 5.281,00 kn, trošak pristojbe na tužbu 400,00 kn, na presudu 400,00 kn, i na žalbu od 13. siječnja 2022. 800,00 kn, ukupno 28.006,00 kn. 21.1. Prema postignutom uspjehu u postupku, kako tužitelja, tako i tuženice, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a tuženica je dužna naknaditi tužiteljima 50% navedenog priznatog troška, odnosno, trošak u iznosu od 14.003,12 kn, te u cijelosti trošak vještačenja u iznosu od 3.374,00 kn, odnosno ukupno trošak u iznosu od 17.377,00 kn.
21.2. Stoga je preinačena i odluka o troškovima postupka, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno kao u izreci.
Slavonski Brod, 21. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović Terzić
