Zakon.hr

Broj: P-299/2019-38.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GAREŠNICI

Garešnica, Vladimira Nazora 22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar, u pravnoj stvari tužiteljice L. T.-J. iz G., G. 85, O.:87405474454, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D., i A. M. iz G. protiv tuženika R. A. d.d. Z., P. 59, OIB…, koju zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. svibnja 2022. godine, u nazočnosti punomoćnice tužiteljice N. P., odvjetnice iz G., zamjenice punomoćnika tuženika N. R., odvjetnice iz G. P., a sukladno odredbi članka 335 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 21. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e

I Odbija se tuženi zahtijev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., P. 59, OIB… da tužitelju L. T.-J. iz G., G. 85, OIB… isplati ukupan iznos od 1.465,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti, sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, i to na iznos od:

- 16,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2007. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2007.godine do isplate,

- 16,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2007. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2008. do isplate,

- 16,61 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31. 01.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2008. godine do isplate,

- 16,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 29.02.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2008. godine do isplate,

- 16,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2008. godine do isplate,

- 16,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2008. godine do isplate,

- 21,02 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2008.godine do isplate,

- 20,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2008. godine do isplate,

- 20,65 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2008. godine do isplate,

- 20,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.08.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2008. godine do isplate,

- 20,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2008. godine do isplate,

- 20,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.10.2008.godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2008. godine do isplate,

- 19,88 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2008. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2008. godine do isplate,

- 19,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2008. sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2009. godine do isplate,

- 19,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.01.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2009. godine do isplate,

- 19,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 28.02.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2009. godine do isplate,

- 33,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2009. godine do isplate,

- 33,42 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2009.godine do isplate,

- 33,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2009. godine do isplate,

- 32,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2009.godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2009. godine do isplate,

- 32,34 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2009. godine do isplate,

- 31,96 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.08.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2009. godine do isplate,

- 31,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2009. godine do isplate,

- 31,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.10.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2009. godine do isplate,

- 30,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2009. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2009.godine do isplate,

- 30,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2009.godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2010. godine do isplate,

- 30,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.01.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2010. godine do isplate,

- 29,64 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 28.02.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2010. godine do isplate,

- 29,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2010. godine do isplate,

- 28,83 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2010. godine do isplate,

- 28,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2010. godine do isplate,

- 28,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2010. godine do isplate,

- 27,57 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2010. godine do isplate,

- 27,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.08.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2010. godine do isplate,

- 26,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2010. godine do isplate,

- 26,28 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.10.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2010. godine do isplate,

- 25,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2010.godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2010. godine do isplate,

- 25,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2010. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2011. godine do isplate,

- 24,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.01.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2011. godine do isplate,

- 24,47 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 28.02.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2011. godine do isplate,

- 24,01 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2011. godine do isplate,

- 23,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2011. godine do isplate,

- 23,07 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2011. godine do isplate,

- 22,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2011. godine do isplate,

- 22,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2011.godine do isplate,

- 21,62 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.08.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2011. godine do isplate,

- 21,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2011. godine do isplate,

- 16,40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.10.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2011. godine do isplate,

- 15,99 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2011. godine do isplate,

- 15,58 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2011. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2012. godine do isplate,

- 15,17 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.01.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2012. godine do isplate,

- 14,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 29.02.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2012. godine do isplate,

- 14,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2012. godine do isplate,

- 13,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2012. godine do isplate,

- 13,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2012. godine do isplate,

- 13,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2012. godine do isplate,

- 12,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2012. godine do isplate,

- 12,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.08.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2012. godine do isplate,

- 11,69 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2012. do isplate,

- 11,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.10.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2012. do isplate,

- 10,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2012. do isplate,

- 10,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2012. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2013. godine do isplate,

- 9,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.01.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2013. godine do isplate,

- 9,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 28.02.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2013. godine do isplate,

- 8,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2013. godine do isplate,

- 8,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2013. do isplate,

- 7,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2013. do isplate,

- 7,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2013. do isplate,

- 6,93 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2013. do isplate,

- 6,43 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.08.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2013. do isplate,

- 5,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.09.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2013. do isplate,

- 5,41 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.10.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2013. do isplate,

- 4,89 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.11.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2013. do isplate,

- 4,37 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.12.2013. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2014. do isplate,

- 3,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.01.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2014. do isplate,

- 3,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 28.02.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2014. do isplate,

- 2,77 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.03.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2014. do isplate,

- 2,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.04.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2014. do isplate,

- 1,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.05.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2014. do isplate,

- 1,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 30.06.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2014. do isplate,

- 0,92 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan 31.07.2014. godine, sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2014. do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., P. 59, OIB… da tužitelju L. T.-J. iz G., G. 85, OIB… isplati ukupan iznos od 7.838,15 kn sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, i to na iznos od:

- 74,87 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2007. godine do isplate,

- 73,91 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2008. godine do isplate,

- 74,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2008. godine do isplate,

- 74,77 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2008. godine do isplate,

- 75,37 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2008. godine do isplate,

- 72,88 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2008. godine do isplate,

- 93,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2008. godine do isplate,

- 93,93 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2008. godine do isplate,

- 91,44 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2008. godine do isplate,

- 90,68 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2008. godine do isplate,

- 90,81 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2008. godine do isplate,

- 97,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2008. godine do isplate,

- 91,46 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2008. godine do isplate,

- 96,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2009. godine do isplate,

- 96,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2009. godine do isplate,

- 95,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2009. godine do isplate,

- 166,23 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2009. godine do isplate,

- 164,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2009.godine do isplate,

- 160,11 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2009. godine do isplate,

- 156,12 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2009. godine do isplate,

- 154,98 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2009. godine do isplate,

- 154,29 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2009. godine do isplate,

- 152,41 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2009. godine do isplate,

- 149,46 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2009. godine do isplate,

- 149,70 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2009.godine do isplate,

- 149,39 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2010. godine do isplate,

- 149,72 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2010. godine do isplate,

- 147,26 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2010. godine do isplate,

- 148,25 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2010. godine do isplate,

- 145,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2010. godine do isplate,

- 144,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2010. godine do isplate,

- 151,82 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2010. godine do isplate,

- 147,60 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2010. godine do isplate,

- 151,02 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2010. godine do isplate,

- 146,65 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2010. godine do isplate,

- 141,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2010. godine do isplate,

- 145,19 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2010. godine do isplate,

- 150,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2011. godine do isplate,

- 142,34 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2011. godine do isplate,

- 141,61 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2011. godine do isplate,

- 136,59 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2011. godine do isplate,

- 134,33 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2011. godine do isplate,

- 141,27 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2011. godine do isplate,

- 139,24 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2011. godine do isplate,

- 143,99 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2011.godine do isplate,

- 136,93 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2011. godine do isplate,

- 129,62 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2011. godine do isplate,

- 100,31 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2011. godine do isplate,

- 97,56 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2011. godine do isplate,

- 96,52 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2012. godine do isplate,

- 95,21 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2012. godine do isplate,

- 92,74 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2012. godine do isplate,

- 89,23 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2012. godine do isplate,

- 87,07 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2012. godine do isplate,

- 84,73 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2012. godine do isplate,

- 81,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2012. godine do isplate,

- 78,85 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2012. godine do isplate,

- 75,63 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2012. godine do isplate,

- 72,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2012. godine do isplate,

- 70,08 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2012. godine do isplate,

- 67,54 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2012. godine do isplate,

- 64,39 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2013. godine do isplate,

- 60,05 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2013. godine do isplate,

- 58,38 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2013. godine do isplate,

- 55,42 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2013. godine do isplate,

- 52,03 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2013. godine do isplate,

- 47,83 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2013. godine do isplate,

- 44,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2013. godine do isplate,

- 42,08 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2013. godine do isplate,

- 39,42 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.09.2013. godine do isplate,

- 36,77 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.10.2013. godine do isplate,

- 33,37 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.11.2013. godine do isplate,

- 30,31 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.12.2013. godine do isplate,

- 27,23 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.01.2013. godine do isplate,

- 24,01 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.02.2014. godine do isplate,

- 20,84 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.03.2014. godine do isplate,

- 17,40 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.04.2014. godine do isplate,

- 13,90 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.05.2014. godine do isplate,

- 10,45 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.06.2014. godine do isplate,

- 6,97 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.07.2014. godine do isplate,

- 4,78 kn sa zateznim kamatama tekućim od 01.08.2014. godine do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 11.663,75 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe tako da predmet tužbenog zahtijeva bude isplata iznosa od 1.465,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama umijesto isplate iznosa od 1.465,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama i da predmet tužbenog zahtijeva bude isplata iznosa od 7.838,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom umijesto isplate iznosa od 7.836,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Obrazloženje

1. Tužitelj L. T.-J. po punomoćnicima odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda J. D., P. M., N. P., B. D. i A. M. iz G., podnio je od ovoga suda tužbu protiv tuženika R. bank A. d.d. Z., radi stjecanja bez osnove.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 16. srpnja 2007. godine zaključila Ugovor o kreditu broj 151-50-4261339 na iznos kredita od 21.749,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i da su stranke člankom 2. Ugovora o kreditu ugovorile redovnu kamatnu stopu (koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5, 49% godišnje), promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu tuženik je jednostranim odlukama u više navrata promijenio ugovorenu redovnu kamatnu stopu iz predmetnog Ugovora o kreditu, tako da je kamatna stopa iznosila 6,45% godišnje od 15. 11. 2007., 6,75% godišnje od 01.05.2008. godine, 7,75% godišnje od 01.03.2009. godine, 7,25 % od 29.02.2012. godine, a tužitelj nije zaprimio odluku tuženika o naprijed navedenim promjenama kamatne stope za vrijeme otplate kredita niti obavijesti o promijeni kamatne stope. Isto tako tužitelj navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i to u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke navedene presude koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj ističe da temeljem odredbe članka 118. Zakona o zaštiti potrošača naprijed navedena sudska odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a vezanje ovoga suda za utvrđenja iz pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj 1401/12 od 04.srpnja 2013. godine proizlazi i iz odredbe članka 502 c Zakona o parničnom postupku. Isto tako tužitelj navodi da temeljem opisane Sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, odredba članka 2. stavak 2. ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka je ništetna u dijelu kojim je ugovoreno da je ugovorena redovna kamata promjenjiva temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, slijedom čega je tužitelj bio u obvezi platiti tuženiku redovnu kamatu od 5,49% za utuženo vrijeme otplate kredita, a s obzirom na ništetnost dijela odredbe članka 2. Ugovora o kreditu, kako je to navedeno, odluke o promjenama kamatne stope tuženika su također ništetne i ne proizvode pravne učinke pa je tuženik obračunom i naplatom redovne kamate preko ugovorene stope od 5,49% godišnje u utuženom razdoblju tužitelju prouzročio štetu u iznosu koji se odnosi na razliku redovne kamate po stopi određenoj Ugovorom o kreditu i kamati plaćenoj po naknadnim izmjenama stope, a koji iznosi su navedeni u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka Josipa Rašić od 17. ožujka 2019. godine. Isto tako tužitelj navodi kako je predmetne iznose platio tuženiku po ništetnoj, pa prema tome i protupravnoj osnovi, to je tužitelj na taj način pretrpio štetu, odnosno tuženik je na taj način stekao bez osnove ukupan iznos od 1.465,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja te tužitelj predlaže da se donese presuda kojom se nalaže tuženiku navedeni iznos platiti zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Isto tako tužitelj navodi da ukoliko sud ne nađe da je navedeni postavljen tužbeni zahtijev osnovan predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 7.836,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u tužbenom zahtijevu te troškovima postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu između ostalog navodi da prigovara mjesnoj nenadležnosti ovoga suda te se protivi tužbenom zahtijevu u cijelosti i osporava navode tužitelja. Tužitelj ističe da je netočna tvrdnja tužitelja da se u pogledu kamatne stope iz Ugovora o kreditu nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, odnosno da činidba u tom smislu nije bila moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva i da su kriteriji bili jasno definirali što i sam tužitelj priznaje kada navodi da je kamata bila definirana kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. Naime, da su kriteriji o promjenama kamatne stope utvrđivani u Pravilnicima u obračunu kamata i naknada tuženika koji predstavljaju opće uvjete poslovanja u smislu odredbe članka 295. Zakona o obveznim odnosima i kao takvi obvezuju ugovorne strane na isti način kao i same ugovorne odredbe. Tuženi navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 potvrđen dio izreke prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Izrekom navedene presude utvrđeno je da su takve odredbe potrošačkog kredita ništetne, a članak 138a. Zakona o zaštiti potrošača navodi kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, to niti u kojem slučaju ne znači da se izreka gore navedene presude može automatski i izravno primijeniti na ugovor o kreditu te da se u konkretnom slučaju tek treba utvrditi i dokazati nalaze li se nepoštene odredbe u tom smislu i u samom Ugovoru o kreditu, a osim toga navedenom presudom nije utvrđena ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi već ništetnost odredbe o pravu na promjenu kamatne stope jednostranom odlukom bez ugovaranja kriterija za promjenu stope. Tuženi navodi da s obzirom na tu okolnost kao i činjenicu da je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu i mijenjao kamatnu stopu u ovom postupku bi trebalo utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja ili ne, a kada bi se tužbeni zahtijev iz tužbe prihvatio na način kako je postavljen, time bi se u cijelosti stavila izvan snage odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi što ni u kojem slučaju nije u skladu sa zaključcima i obrazloženjima navedenih presuda kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14., kojom je isti potvrdio navedenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Tuženi navodi da nije sporno da stranke prilikom sklapanja Ugovora nisu imale namjeru ugovarati fiksnu kamatnu stopu niti je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora, istu mogao ugovoriti pod financijskim uvjetima koji bi nastupili kao posljedica poništavanja promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, a kako je to zatraženo u petitu tužbe te kada bi se uvažio predmetni tužbeni zahtijev, tužitelj bi za razdoblje na koje bi se odnosila presuda imao pravo na fiksnu kamatnu stopu koja bi bila uvelike povoljnija od fiksne kamatne stope koju su u tom razdoblju imali drugi klijenti banke koji su se inicijalno odlučili za kreditne aranžmane s fiksnim kamatnim stopama te je postavljeni tužbeni zahtijev u suprotnosti kako s voljom tužitelja i tuženika tako i sa presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13. Tuženi navodi da promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja nego objektivnih tržišnih okolnosti i tužitelj je istu mijenjao zbog opravdanih razloga, a u skladu sa svojim uredno objavljenim i zakonito dostupnim općim aktima te je Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom propisano da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima te su kriteriji koji su utjecali na promjenu kamatne stope slijedeći: kretanje tržišnih kamatnih stopa po kojima se banka zadužuje na domaćem međunarodnom financijskom tržištu, kretanje premije rizika za hrvatsko financijsko tržište i kretanje tržišno ovisnog troška regulacije koji nastaje zbog utjecaja specifičnih propisa, položaja na tržištu imajući u vidu konkurenciju na Hrvatskom bankarskom tržištu te je navedene kriterije tuženik primjenjivao na način da je koristio parametre koje je uzimao u obzir i to šestomjesečni libor za CHF, desetogodišnje premije rizika za Hrvatsko tržište, šestomjesečni trošak regulacija izračunat za obveznu pričuvu banaka koja se mora održavati na računu HNB-a i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka sa karakterističnim deviznim potraživanjima. Tuženi navodi da je u konkretnom slučaju promjenjiva kamatna stopa u Ugovoru o kreditu u skladu s Općim aktima tuženika i nije određena na način da se radilo o nejasnim parametrima te da je tuženik jasno propisao parametre i kriterije promjenjive kamatne stope u svojim Općim aktima koji su izjednačeni s Ugovorom o kreditu. Tuženi navodi da tužitelj traži isplatu u cijelosti paušalnog iznosa koji nije preciziran i obrazložen i svoj tužbeni zahtijev temelji isključivo na utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 s time da u isto vrijeme propušta predložiti sve potrebne dokaze i činjenice koji su po toj presudi bitni da bi se takav zahtijev mogao usvojiti. Tuženi opreza radi ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja u dijelu koji se odnosi na razdoblje prije 12. 04. 2016. i navodi da sukladno odredbi članka 230. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima tražbine s osnova naknade štete zastarjevaju u roku od tri godine kada je oštećenik saznao za štetu i osobu koja je tu štetu počinila. Tuženik predlaže da sud tužbeni zahtijev tužitelja odbije.

4. Rješenjem ovoga suda broj P-299/2019-6. od 28. kolovoza 2019. godine Sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženiku te je navedeno rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-499/2020-2.

5. Tuženik je na ročištu održanom 25. studenog 2020. godine opreza radi istaknuo i uvjetni prijeboj uplaćenih iznosa na ime niže kamatne stope, a tužitelj se istome protivio navodeći da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da bi se mogla prebiti dospjela potraživanja, a prije svega je istaknuo da tuženik ništa nije platio tužitelju s osnova toga što je kamata u određenom razdoblju bila manja od ugovorene, a što sve proizlazi iz stava Županijskog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

6. Tužitelj je podneskom od 16. ožujka 2021. godine, a nakon provedenog vještačenja precizirao tužbeni zahtijev navodeći da traži da se donese presuda kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.465,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od dana uplate, a ukoliko sud nađe da navedeni tužbeni zahtijev nije osnovan predložio je da se donese presuda kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.838,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci tužbenog zahtijeva. Tuženi se protivio navedenoj preinaci tužbenog zahtijeva no sud je istu dopustio smatrajući da je ista svrsishodna poradi razrjašnjenja odnosa između stranaka.

. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je ispitao tužiteljicu Lucu Tađan- Jozić kao stranku, proveo je financijsko vještačenje s financijskim vještakom Sanjom Radoš, izvršio je uvid u preslik Ugovora o kreditu broj 151-50-4261339 zaključenog između R. A. d.d. Z. i L. T.-J. (list br. 5-7), u preslik Otplatnog plana (list br. 8-9), u preslik kontrolnog ispisa (list br. 10), u preslik otplatne tablice kredita (list br. 11-13), u otplatni Plan (list br. 14-16), u prijepis knjigovodstvene kartice (list br. 17-25), u preslik vještačkog nalaza (list br. 26-31), te preslik informacija za klijenta (list br. 42- 43), u preslik Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom (list br. 44-46), u preslik Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom (list br. 47-48), u preslik Pravilnika o obračunu kamata i naknada Raiffeisenbank d.d. (list br. 49-70), u preslik Pravilnika o obračunu kamata i naknada Raiffeisenbank d.d. (list br. 71-93), u preslik Sudske prakse, pročitao je nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je izvršio uvid u cjelokupan spis.

8. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a.

9. Predmet spora je isplata preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od 1.465,75 CHF u protuvrijednosti u kunama sa zateznom kamatom, a tužitelj je predložio da ukoliko sud ne prihvati navedeni tužbeni zahtijev, predlaže da se prihvati tužbeni zahtijev kojim se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 7.838,15 kn, sa zakonskom zateznom kamatom, a prema uređenom tužbenom zahtjevu, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose.

10. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13.06.2014. godine i da li su odredbe Ugovora o kreditu od 16. srpnja 2007. godine, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje, ništetne. Sud je kao prethodno pitanje utvrđivao da li su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i Ugovora o kreditu koji su stranke zaključile dana 16. srpnja 2007. godine ništetne.

11. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi iz Ugovora o kreditu da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, dana 16. 07. 2007. godine sklopile Ugovor o kreditu broj 151-50-4261339 kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit za kupnju vozila u iznosu od 21.749,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, rok otplate kredita je bio 84 mjeseca sa kamatom, a koja kamata je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 5,49% godišnje.

Isto tako navedenim ugovorom ugovoreno je da je tužitelj kao korisnik kredita dužan kreditoru ovdje tuženiku kredit otplatiti u anuitetima i to u 84 jednakih mjesečnih anuiteta te je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema Otplatnom planu.

12. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica kao korisnik kredita zaključenog s tuženikom broj ugovora o kreditu 151-50-4261339, a prema otplatnom planu izvršila prvu uplatu dužnog anuiteta 31. 08. 2007. godine u iznosu od 1.393,12 kn uz primjenu kamatne stope 5,49%. Isto tako iz dostavljenih podataka i nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je tužiteljica na ime otplate predmetnog kredita tuženiku izvršila ukupnu uplatu iznosa od 153.358,98 kn, odnosno 27.709,87 CHF time da je u vrijeme otplate predmetnog kredita primjenjena kamatna stopa u početku iznosila 5,49%, kasnije 6,45%, 6,75%, 7,75%. 7,25%, a kako sve to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Sanje Radoš.

13. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka S. R. između ostalog proizlazi da je tužiteljica s tuženikom dana 16. 07. 2007. godine sklopila U. o kreditu broj 151- 50-4261339 u iznosu od 21.749,14 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita te je na dan 16. 07. 2007. godine taj tečaj iznosio 4,399,039 kn za 1 CHF, a ugovorena je kamatna stopa u iznosu od 5,49% i iznosom anuiteta 312,43 CHF, a da je 01. 11. 2007. godine banka promijenila kamatnu stopu na 6,45% čime je iznos anuiteta povećan na 322,10 CHF, dana 01.

05. 2008. godine banka je promijenila kamatnu stopu na 6,75% čime je iznos anuiteta povečan sa 324,95 CHF, dana 01. 03. 2009. godine banka je promijenila kamatnu stopu na 7,75% čime je iznos anuiteta povećan na 333,38 CHF, a dana 01.

10. 2011. godine banka je promijenila kamatnu stopu na 7,25% čime je iznos anuiteta iznosio 331,05 CHF. Isto tako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je prema ugovorenom otplatnom planu prilikom sklapanja ugovora o kreditu mjesečni anuitet trebao biti 312,43 CHF, a tužiteljica je po kamati od 5,49% ukupno trebala platiti 4.494,98 CHF na ime kamata što bi ukupno s glavnicom iznosilo 26.244,12 CHF ukupnih anuiteta, a tijekom otplate tuženik je više puta mijenjao kamatnu stopu te je stvarna otplata prikazana u tablici na stranici 4 – 8 nalaza te je tužiteljica tijekom otplate kredita na ime kamate platila 5.960,73 CHF dok su ukupni anuiteti plaćeni 27.709,87 CHF odnosno 153.358,98 kn. Isto tako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je u tablici koja se nalazi u nalazu i mišljenju na stranici 6-8 prikazana razlika između ugovorenih i plaćenih kamata iskazanih u CHF i u kunama prema tečaju na dan plaćanja, pa proizlazi da je razlika između ugovorenih i plaćenih kamata ukupno 1.465,75 CHF što prema tečaju da dan plaćanja kumulativno iznosi 7.838,15 kn pa je mišljenje vještaka da prema ugovoru o kreditu i ugovorenog kamatnoj stopi od 5,49% ukupno ugovorene kamate bi trebale iznositi 4.449,99 CHF, a porastom kamatnih stopa iznos kamata obračunat je i naplaćen 5.960,73 CHF što čini razliku u iznosu od 1.465,75 CHF, a kada se razlika preračuna prema tečaju na dan plaćanja ona iznosi 7.838,15 kn . Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je svoj nalaz i mišljenje izradila prema važećoj metodologiji za obračun potraživanja na ime više uplaćenih kamata s obzirom na promjenu kamatne stope time da je kao datum početne kamatne stope uzet datum zaključenja ugovora te da utjecaj promjene kamate u kunama se računa tako da se razlika stvarno plaćenih kamata i kamata po početnom otplatnom planu pomnožio sa početnim tečajem, a utjecaj promjene tečaja predstavlja razliku između stvarne uplate kamate i glavnice u valuti po tekućem tečaju i stvarne uplate kamate i glavnice u valuti po početnom tečaju tako da je prema Ugovoru o kreditu i ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,49% ukupno ugovorene kamate su trebale iznositi 4.494,99 CHF, a porastom kamatnih stopa iznos kamata obračunan je i naplaćen 5.960,73 CHF što čini razliku od 1.465,75 CHF i kada se ta razlika preračuna prema tečaju na dan plaćanja ona iznosi 7.838,15 kn, a prema početnom tečaju 6.447,89 kn.

14. Iz iskaza tužiteljice L. T.-J. između ostalog proizlazi da su tijekom 2007. godine ona i suprug morali podići kredit radi kupnje osobnog automobila i obišli su banke te su im svi službenici "gurali" kredite u švicarcima navodeći da su oni povoljniji i tako je prihvatila ponudu tuženika i sa njim zaključila ugovor o kreditu vezan za valutu CHF i rata kredita je iznosila u početku oko 1.400,00 kn što je njoj s obzirom na primanja bilo prihvatljivo i to je trajalo nekih dvije godine, a nakon toga je rata naglo i učestalo počela rasti te je u jednom trenutku iznosila i preko 2.000,00 kn što je za njena primanja bilo strašno i nepodnošljivo. Isto tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je i njezin suprug imao kredit u CHF i to hipotekarni kredit te je i njemu rata za otplatu kredita narasla skoro duplo te su oni u nekim trenucima morali imati i 6.000,00 kn mjesečno za otplatu ta dva kredita pa su preživljavali samo uz pomoć drugih ljudi, a kada je došla u banku i tražila pomoć ona je vjerovala službenicima jer je mislila da će kao njihovom klijentu oni učiniti sve kako bi bila zadovoljna i ostala njihov klijent. Isto tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je isti dan dobila primjerak ugovora, potpisala ga te da nije čitala ugovor o kreditu jer je vjerovala banci, a njima su u O. R. gdje su kupili automobil preporučili tuženika za podizanje kredita no da službenici banke ju nisu upoznali sa terminom promjenjiva kamatna stopa i ona ne bi podigla takav kredit da je znala što potpisuje i da će rata kredita narasti. S obzirom na navedeno po ocjeni ovoga suda tužiteljica je navedeni ugovor o kreditu sklopila kao potrošač i u potrošačke svrhe budući da je ugovor o kreditu zaključen poradi ostvarivanja kredita čija je namjena bila kupnja osobnog automobila koji je tužiteljica koristila za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji, to je po ocjeni ovoga suda tužiteljica aktivno legitimirana na podnošenje tužbe i pozivanje na odluke iz kolektivnog spora.

15. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužiteljica na ime otplate predmetnog kredita izvršila uplatu prve rate u iznosu od 1.393,12 kn, a kamata je u trenutku otplate prve rate iznosila 5,49 %, a da su navedene otplatne rate učestalo rasle kako to proizlazi iz tablica priloženih nalazu i mišljenju vještaka time da je zadnja otplatna rata uplaćena u iznosu od 2.079,00 kn, a primjenjena kamatna stopa je iznosila 7,25%, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka u kojem su prikazani točni iznosi uplaćenih rata, primjenjena kamatna stopa i primjenjeni tečaj na dan uplate svake rate na ime otplate kredita dakle, proizlazi da je tužiteljica tuženiku na ime otplate predmetnog kredita zbog promjenjive kamatne stope koja se u vremenu otplate kredita mijenjala te je od početnih 5,49% tijekom otplate kredita rasla na 6,45%, 6,75%, 7,75% i 7,25%, platila tuženiku veći iznos od 1.465,75 CHF, a što preračunato prema tečaju na dan plaćanja iznosi 7.838,15 kn, odnosno preračunato prema početnom tečaju iznosi 6.447,89 kn.

16. Nesporno je da je Visoki trgovački sud RH u presudi pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv banaka, radi zaštite kolektivnih interesa utvrdio u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Nadalje nesporno je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine odbio revizije tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine. Dakle, u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, i Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine, pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s osnove promjenjive kamatne stope u skladu sa člankom 502.c a u svezi članka 502.a ZPP-a. Promjenom kamatne stope, koja je s vremenom mijenjana na štetu tužitelja, došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je potvrđeno da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 6. kolovoza 2007. godine, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09). Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 16. 07. 2007. godine, u dijelu u kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelja, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužitelj u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 5,49% godišnje te iznosa anuiteta plaćenog preko iznosa po tečaju švicarskog franka na dan isplate kredita.

17. Stoga, u odnosu na odredbe Ugovora o kreditu broj 151-50-4261339 od 16. srpnja 2007. godine, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukama o kamatnim stopama tuženika za zaključiti je da se radi o neodređenoj ugovornoj odredbi jer je na temelju iste tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, a kako to nedvojbeno proizlazi i iz iskaza tužiteljice, dok po mišljenju ovog suda, nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužitelju kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao spoznati učinke koji bi za njega u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužitelj kao potrošač nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju. Dakle, proizlazi da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, odnosno, da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te tuženik koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužitelj u „slabijem“ položaju, nije tužitelja informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a tuženik nije dokazao da je to i učinio. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe Ugovora o kreditu broj 151-50-4261339 od 16. srpnja 2007. godine u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s odlukama o kamatnim stopama tuženika bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07.

18. U odnosu na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, a polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredba predmetnog ugovora kojom je sukladno Odluci banke o kamatnim stopama prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a (NN 96/03) čije odredbe su bile na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu između stranaka. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Ovakav način promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13). Takva presuda prema odredbi čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj je tuženiku u konkretnom slučaju na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope isplatio više nego što je ugovoreno, s obzirom da je ugovorena kamatna stopa koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,49%, a tuženik je svojom jednostranom odlukom o promjenjivim kamatnim stopama mijenjao ugovorenu kamatu na način da je istu povećavao. Naime uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je tuženik mijenjao kamatnu stopu koja je u početku iz nosila 5,49 % s tim da je za vrijeme otplate kredita kamatna stopa mijenjana te je iznosila 6,45%, 6,75%, 7,75%, 7,25% i koja stopa je bila do kraja otplate kredita.

19. U odnosu na prigovor tuženika o zastari potraživanja ovaj sud smatra da je prigovor neosnovan jer temeljem odredbe čl. 215. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a kako je presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 donijeta 13. lipnja 2014. godine s kojim datumom je postala i pravomoćna i presuda navedenog Trgovačkog suda u Zagrebu, od tog dana je tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, zbog čega nije istekao rok iz čl. 225. ZOO-a jer je tužba u ovom predmetu podnesena 12. travnja 2019. godine, s obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina s obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva neosnovana isplata preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 u pogledu promjenjive kamatne stope u odnosu na tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7129/13 13. lipnja 2014. godine. Prema ustaljenoj sudskoj praksi VSRH rok za restituciju kod ništetnog ugovora teče od svake pojedine isplate, a takvo pravno shvaćanje VSRH je izrazio u presudi i rješenju broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine kojom je odbio reviziju Zagrebačke banke d.d. Zagreb koja je izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-820/17-3 od 29. lipnja 2017. godine, a predmet koje je bilo utvrđenje ništetnosti i isplate dakle u istovjetnoj pravnoj stvari.

Tuženik je istakao i prigovor zastare, a sud je stajališta kako taj prigovor nije osnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13. lipnja 2014. godine u odnosu na zahtjev za preplaćene kamate s obzirom da je presuda Trgovačkog suda broj P-1401/12 postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine. Tužba u ovom predmetu je podnesena 12. travnja 2019. godine, dok je ista preinačena podneskom od 18. 03. 2021. godine a kojim podneskom je tužiteljica samo korigirala zatraženi iznos isplate, a sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, to s obzirom na navedeno nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.

20. U ovom postupku kao što je naprijed navedeno tužitelj potražuje isplatu preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope.

21. Budući da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno-financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku S. R., koja je sačinila nalaz i mišljenje i dopunu nalaza i mišljenja s obzirom na istaknute prigovore po tuženiku temeljem kojeg je sud utvrdio:

- da postoji pozitivna razlika između više plaćene kamate što iznosi 1.465,75 CHF, odnosno 7.838,15 kn.

Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 16. srpnja 2007. godine zaključio ugovor o kreditu broj 151-50-4261339 i da mu je temeljem istog stavljen na raspolaganje kredit za kupnju vozila koji je u cijelosti otplaćen, da je za vrijeme trajanja otplate kredita više puta na štetu tužitelja jednostranom odlukom banke mijenjana kamatna stopa, a da je predmetnim ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima po kunskoj protuvrijednosti pa da su navedene odredbe ugovora nepoštene utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama kako je to naprijed obrazloženo odnosno da su navedene odredbe utvrđene kao ništetne i nedopuštene pravomoćnom presudom. Predmetnim ugovorom ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatom po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća te kako je to naprijed obrazloženo tužiteljica prvu ratu predmetnog kredita uplatila uz primjenu kamatne stope od 5,49 % a zadnju ratu kredita uplatila je uz primjenu kamatne stope od 7,25% dok je tijekom otplate kredita kamatna stopa iznosila 6,45%, 6,75%, 7,75%. Dakle, prva rata kredita iznosila je 1.393,12 kn, a zadnja 2.079,00 kn, no ista je mijenjana s obzirom na promjenu kamatne stope, a rok otplate kredita je iznosio 84 anuiteta te kao što je naprijed obrazloženo kamatne stope banka je mijenjala i ista je tijekom otplate kredita iznosila 5,49%, 6,45%, 6,75%, 7,75%, 7,25% pa je tužiteljica otplatu kredita u mjesečnim anuitetima plaćala po promjenjenim kamatnim stopama u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tečajne liste tuženika u odnosu na kunu na dan dospijeća odnosno plaćanja.

22. Sud je nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, budući da je isti dan u skladu s pravilima znanosti i struke koja se primjenjuje te je pravilno obrazložen i nije doveden u sumnju niti jednim provedenim dokazom.

23. Tužitelj je pismenim podneskom od 16. ožujka 2021. godine nakon dostavljenog nalaza i mišljenja postavio tužbeni zahtjev tako da potražuje od tuženika da mu na ime preplaćenog iznosa po osnovi ugovorene kamatne stope iznos od 1.465,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama, no sud je smatrao da tako postavljeni tužbeni zahtijev nije osnovan te da tužitelj nema pravo od tuženika potraživati isplatu iznosa od 1.465,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom zateznom kamatom budući da tužitelju pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa izraženog u kunama (kao valuti koja je sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj) sa zakonskom zateznom kamatom to je tužbeni zahtijev tužitelja kojim je tužitelj potraživao isplatu iznosa od 1.465,75 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom odbio i presudio kao u točci I. Tužitelj je predložio s udu da ukoliko sud ne prihvati naprijed navedeni tužbeni zahtijev izražen u CHF prihvati tužbeni zahtijev tužitelja radi isplate iznosa od 7.838,15 kn sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od trenutka uplate, a koji tužbeni zahtijev je u cijelosti postavljen sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju financijskog vještaka Sanje Radoš pa je onda sud u cijelosti prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev jer je postavljen u skladu sa vještačkim nalazom i utvrđenim činjeničnim stanjem a kako je to naprijed obrazloženo. Imajući u vidu navedeno, sud je naložio tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom periodu isplati iznos od 7.838,15 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, od dana uplate pojedinih mjesečnih rata, a što je nedvojbeno utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, te odlučio kao u izreci temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, a odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Shodno navedenom, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) valjalo je prihvatiti i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primio po promijenjenim kamatnim stopama, a koji je izračunat prema tečaju na dan izvršenog plaćanja s obzirom da je tužitelj tuženiku doista i platio navedene iznose u protuvrijednosti CHF u kunama prema tečaju koji je bio na snazi u trenutku plaćanja pojedinih mjesečnih obroka.

24. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice L. T.-J. ispitane kao stranke jer je njezin iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima time da je njezin iskaz u dijelu gdje je iskazivala o iznosima uplaćenih rata kredita cijenio s obzirom na dostavljene podatke o točnim iznosima uplaćenih rata.

25. Tužbeni zahtijev tužitelja kojim je tražio isplatu preplaćenih iznosa u CHF u kunskoj protuvrijednosti odbijen je kao neosnovan no u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtijev tužitelja postavljen ukoliko sud ne bi prihvatio prvotno postavljeni tužbeni zahtijev te je tužbeni zahtijev tužitelja kojim je tražio isplatu preplaćenih iznosa u iznosu od 7.838,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom u cijelosti prihvaćen, a kako je to naprijed obrazloženo pa s obzirom na navedeno tuženik je dužan, a budući je u cijelosti izgubio parnicu dužan naknaditi tužitelju troškove postupka.

26. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio u parnici, dužan je tužitelju nadoknaditi troškove postupka u cijelosti, a imajući u vidu odredbe članka 154. st. 2. ZPP-a, s obzirom da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužitelju, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prilikom poduzete pojedine parnične radnje. Sud je tužitelju priznao troškove koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 750,00 kuna, za sastav obrazloženog podneska od 16. ožujka 2021. godine u iznosu od 750,00 kuna, za zastupanje na ročištu održanom 28. kolovoza 2019. godine u iznosu od 375,00 kn budući da se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za zastupanje na ročištima održanim 25. studenog 2020., 09. rujna 2021., 08. prosinca 2021., 07. ožujka 2022. i 5. svibnja 2022. godine u iznosu od 750,00 kn za svako ročište, za sastav podneska od 21. 03. 2022. godine u iznosu od 750,00 kn, a koji iznosu su određeni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a koji iznos je određen s obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose se na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 1.593,75 kn, na trošak sudske pristojbe na tužbu i sudske pristojbe na presudu u ukupnom iznosu od 600,00 kn, te na trošak uplaćenog predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 3.095,00 kn. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 11.663,75 kn te budući su isti bili potrebni i opravdani, sud je naložio tuženiku da ih tužitelju i plati.

27. S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici, 21. lipnja 2022. godine

S u t k i n j a

Jarmilka Kučera-Slivar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku do 15 dana. Žalba se

podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte