Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 48 Gž Ovr-2176/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Dubravki Burcar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvoovrhovoditelja B. B. A. iz A., K., OIB:…, kojeg zastupa Z. V., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. iz R. i drugoovrhovoditelja A. N. d.o.o. iz Z., OIB:…, kojeg zastupa P. Ć., odvjetnik u Z. (ranije Z. b. d.d. Z.), protiv ovršenice T. T. C. iz A., W., OIB:… (prije T. K. J. iz Z.), koju zastupa J. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice podnijetoj dana 24. kolovoza 2021., protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9630/2015 od 15. rujna 2015., dana 21. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona, te potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9630/2015 od 15. rujna 2015.

Obrazloženje

1. Radi se ovrsi započetoj ovršnim prijedlogom Z. b. d.d. Z., podnijetim dana 10. rujna 2015., i zaveden pod brojem Ovr-9630/2015, koji je zaključkom prvostupanjskog suda od 5. studenog 2021. (list 222. spisa) spojen na ranije započeti spis poslovni broj Ovr-3495/2013, radi zajedničkog nastavka postupka, sukladno čl. 85. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. - dalje: OZ).

2. Pobijanim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-9630/2015 od 15. rujna 2015. određena je ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. Zagreb radi naplate tražbine temeljem ovršnih isprava - Ugovora o založnim pravima sklopljenog dana 27. travnja 2010., solemniziranog 29. travnja 2010. kod javnog bilježnika F. Z. iz Z. pod brojem OV-6993/10, te temeljem Ugovora o založnom pravu od 16. prosinca 2011., solemniziranog 17. prosinca 2011. kod javnog bilježnika L. P.-F. pod brojem OV-5131/2011, ovrhom na nekretninama ovršenice T. K. J. (sada T. T. C.), pobliže opisanih izrekom rješenja o ovrsi (u naravi posebni dijelovi zgrade - I, II, III, IV i VII etaža stambene zgrade u Z., … sagrađenoj na dijelu kč.br. 957/64 upisane u zk.ul. 17760 k.o. G. Z.).

3. Ovdje valja reći da je nakon donošenja rješenja o ovrsi ovrhovoditelj Z. b. d.d. ustupio predmetnu tražbinu (po spomenutim Ugovorima o založnom pravu od 27. travnja 2010. i od 16. prosinca 2011.) zajedno sa zasnovanim založnim pravima na predmetnim nekretninama, tvrtci A. D. s.r.o. sa sjedištem u R. Č. na adresi …, P., a to društvo je ustupljenu tražbinu istim ugovorom prenijelo tvrtci A. D. S.A., V. V. L., sve temeljem Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 30. svibnja 2017. (list 290. - 292. spisa).

4. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-9630/2015- 17 od 25. listopada 2017. sud je dopustio subjektivnu preinaku na strani ovrhovoditelja u korist A. D. S.A.

5. Potom je novi ovrhovoditelj A. D. S.A. Ugovorom o ustupu i prijenosu tražbine od 19. veljače 2021. (list 368. - 371. spisa) ustupio istu tražbinu zajedno sa založnim pravima na predmetnim nekretninama novom vjerovniku A. N. d.o.o. iz Z..

6. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-9630/2015-42 od 23. ožujka 2021. sud prvog stupnja je dopustio subjektivnu preinaku na strani ovrhovoditelja na način da na mjesto A. D. S.A. stupa A. N. d.o.o. iz Z..

7. U odnosu na oba rješenja o subjektivnoj preinaci žalba ovršenice je odbijena (rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-2177/2021 od 21. lipnja 2022. i rješenjem istog suda poslovni broj Gž Ovr-2176/2021-8 od 21. lipnja 2022., slijedom čega je sada ovrhovoditelj u ovom postupku tvrtka A. N. d.o.o.

8. Rješenje o ovrsi ovršenica je prema podacima iz spisa formalno zaprimila putem međunarodne dostave dana 16. kolovoza 2021., te je dana 24. kolovoza 2021. podnijela pravovremenu žalbu, kako navodi, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019. - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje o ovrsi ukine i odbije ovršni prijedlog, a podredno uputi ovršenicu u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sve uz dosudu troška ovršnog postupka ovršenici.

9. U odgovoru na žalbu ovršenice ovrhovoditelj je osporio navode žalbe kao neosnovane i predložio odbiti istu, a doveo je u pitanje i pravovremenost žalbe, predlažući da se istu odbaci.

10. Glede istaknutih žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a sud prvog stupnja je rješenjem od 21. rujna 2021. uputio ovršenicu na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a.

11. Razmatrajući ostale žalbene navode, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede parničnog postupka predviđene čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a) ovaj sud je ocijenio da žalba ovršenice izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, nije osnovana.

12. Osporavajući rješenje o ovrsi ovršenica u žalbi navodi da predmetna nekretnina na kojoj je određena ovrha predstavlja jedinu nekretninu ovršenice nužnu za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice i osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati. Poziva se na noveliranu odredbu čl. 75. st. 5. OZ-a (novelirana čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona - Narodne novine, broj: 73/2017. - dalje: ZIDOZ/17) kojom je propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini, pri čemu se suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima, a suglasnost iz ovoga stavka vrijedi i ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu.

13. Prvenstveno valja reći da se citirana (novelirana) odredba čl. 75. st. 5. OZ-a na koju se poziva ovršenica, sukladno prijelaznoj i završnoj odredbi čl. 44. st. 3. ZIDOZ/17 primjenjuje samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu toga Zakona (ZIDOZ/17), a pravni poslovni iz kojih potječe predmetna tražbina datiraju iz vremena prije toga (2010. i 2011.).

14. Osim toga, sve i da se novelirana odredba čl. 75. st. 5. OZ-a (čl. 12. ZIDOZ/17) primjenjuje u konkretnom slučaju ista ne bi davala podlogu za izuzimanje predmetnih nekretnine od ovrhe budući je ovršenica, kao založna dužnica solemniziranim (dakle javnobilježnički ovjerovljenim) Ugovorom o založnim pravima od 27. travnja 2010. i Ugovorom o založnom pravu od 16. veljače 2011. (ovršnim ispravama) dala izjavu o dobrovoljnom zasnivanju založnih prava na predmetnim nekretninama, te izjavu da se radi namirenja tražbine na istim nekretninama po dospijeću može provesti ovrha, što predstavlja suglasnost da se na predmetnim nekretninama (radi se o više etažiranih dijelova) može provesti ovrha.

15. Pritom, u vrijeme sklapanja pravnih poslova iz kojih proistjeću predmetne tražbine raniji Ovršni zakona (Narodne novine, broj: 67/2008.-pročišćeni tekst i dr. - dalje: raniji OZ) nije sadržavao odredbu prema kojoj bi se nekretnina u kojoj stanuje ovršenik smatrala nužnom za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a čl. 75. st. 5. OZ-a koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014.) bilo je propisano upravo suprotno, da se nekretnine za stanovanje i obavljanje posebne djelatnosti ne smatraju stvarima koje su nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika (fizičke osobe) i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati ili za obavljanje samostalne djelatnosti koja je njegov glavni izvor sredstava, osim ako zakonom nije drugačije određeno, iz čega proizlazi da se u vrijeme pokretanja predmetne ovrhe nekretnine za stanovanje nisu smatrale stvarima koje bi bile nužne za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, pa s tim u vezi u konkretnom slučaju nema osnove za izuzimanje predmetnih nekretnina od ovrhe.

16. Nadalje, ovršenica se poziva na čl. 80.b st. 2. OZ-a kojim je određeno da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn, da sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja.

17. Polazeći od kriterija iz čl. 80.b st. 3. OZ-a za ocjenu je li narušena pravična ravnoteža iz st. 2. ovoga članka, ovaj sud u konkretnom slučaju ocjenjuje da pravična ravnoteža nije narušena, jer iz spisa ne proizlazi da bi vrijednost tražbine koja se namiruje bila nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnina na kojima je predložena ovrha (čl. 80.b st. 3 alineja 1.), posebice kad se uzme u obzir da su iste nekretnine založene i radi osiguranja drugih tražbina (vjerovnika B. B.), niti ovršenica tvrdi da bi postojala druga njezina imovina ili druge prikladne mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri (alineja 2.), odnosno da nekretnina služi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenice (alineja 3.) (ovršenica živi u R. A.), pri čemu se radi o visokoj tražbini i postupku ovrhe koji je započeo prije 7 godina, što opravdava interes ovrhovoditelja za nastavkom ovrhe (alineja 4.). Pritom je sama ovršenica u ovršnim isprava dala izričitu suglasnost (Izjavu) da se tražbina po dospijeću namiri prodajom založenih nekretnina, te nije odlučno što ugovori o prijenosu tražbine ne sadrže takvu (ponovljenu) Izjavu budući ovršenica i nije stranka tih ugovora, niti je potrebna njezina suglasnost za ustup tražbine.

18. Stoga je žalbu ovršenice valjalo odbiti kao neosnovanu, izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Zagrebu 21. lipnja 2022.

Sudac:

Dubravka Burcar, v.r.