Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-507/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Pivac predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća te Lucije Lasić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja E. & S. B. d.d. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u OD H. i P. u Z., protiv tuženika Ž. B. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 6 Povrv-183/18-33 od 23. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se tužiteljeva i tuženikova žalba kao neosnovane i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 6 Povrv-183/18- 33 od 23. ožujka 2022.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javne bilježnice L. Š. S., poslovni broj Ovrv-3809/14 od 11.6.2014. u dijelu kojim je naložen tuženiku da tužitelju isplati iznos od 13.972,24 CHF sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 13.413,16 CHF teče od 19. veljače 2014. do isplate, sve u protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužitelja na dan isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javne bilježnice L. Š. S., poslovni broj Ovrv-3809/14 od 11.6.2014. u dijelu kojim je naložen tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.044,03 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužitelja na dan isplate, sa pripadajućom kamatom, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

2.Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 4.121,69 CHF, te se u tom dijelu ukida platni nalog sadržan u točki I. rješenja u o ovrsi Javne bilježnice L. Š. S., poslovni broj Ovrv-3809/14 od 11. lipnja 2014. godine.

II Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju trošak postupka u iznosu od 20.259,11 kn u roku 15 dana."

3.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se tužitelj pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen, a pobijajući rješenje u cijelosti, sadržajno zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.Protiv prvostupanjske presude i rješenja žali se i tuženik pobijajući presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen te pobijajući rješenje u odluci o parničnom trošku, zbog žalbenog razloga pogrješne primjene materijalnoga prava iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući odluke preinačiti sukladno žalbenim navodima.

5.Na žalbe nije odgovoreno.

6.Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7.Tuženikova žalba nije osnovana.

8.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu dospjelog, a neplaćenog duga temeljem ugovora o kreditu koji je sklopljen dana 26. listopada 2006. između tužitelja kao poslovne banke i kreditora, s jedne strane i G. H., kao korisnika kredita s druge strane te Ž. B., tuženika, kao sudužnika.

9.Između stranaka nije sporno kako je tužitelj, kao kreditor s G. H., kao korisnikom kredita i s tuženikom kao sudužnikom, dana 26.listopada 2006. sklopio Ugovor o kreditu, kojim je tužitelj G. H. isplatio iznos od 39.543,10 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate, uz ugovoreni rok otplate kredita od 120 mjeseci (u anuitetima od po 479,56 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s dospijećem svakog 1. u mjesecu) te promjenjivu kamatnu stopu koja je iznosila 7,99% godišnje na dan sklapanja Ugovora o kreditu, kao i da je taj kredit otkazan 18. veljače 2014., o čemu su obaviješteni korisnik kredita i tuženik kao sudužnik te je preostali neotplaćeni iznos kredita dospio na naplatu.

10.Također, nije sporno niti kako je tužitelj tijekom otplate kredita u više navrata jednostranom Odlukom mijenjao ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorne stope od 7,99% godišnje na dan sklapanja Ugovora, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima, međutim sporno je pitanje radi li se u konkretnom slučaju o ništetnim odredbama potpisnog Ugovora o kreditu glede ugovorne kamate te ima li pravo tužitelj potraživati predmetnu isplatu dospjelog, a neplaćenog duga temeljem Ugovora o kreditu i u kojem iznosu.

11.U postupku koji je prethodio odlučivanju, prema stanju u spisu, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio:

-kako je 11. lipnja 2014. zaprimljen prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja E. & S. B. d.d. protiv ovršenika G. H. i Ž. B. radi isplate iznosa od 22.137,96 CHF sa zateznom kamatom koja teče na iznos od 16.975,77 CHF (glavnica) od 19. veljače 2014. do isplate, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužitelja na dan plaćanja, isplatu dospjelih zateznih kamata do 18. veljače 2014. u iznosu od 489,70 CHF i dospjelih redovitih kamata u iznosu od 4.672,49 CHF, kao i radi naplate troška ovršnog postupka,

-kako je 11. lipnja 2014. Javna bilježnica L. Š. S. donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-3809/14, a protiv rješenja o ovrsi Ž. B. je podnio prigovor, u kojem osporava osnovu i visinu potraživanja, navodeći da je utuženi iznos dužna podmiriti G. H., koja je kod tužitelja imala kredit i koji je prema njegovim saznanjima i vratila, osporavajući kamatu koja se potražuje i navodeći da nije jasno po kojim su stopama kamate obračunate, odnosno jesu li obračunate sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju, a posebno osporavajući obračun kamate na kamatu,

-kako G. H. nije podnijela prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi te je u odnosu na nju rješenje postalo pravomoćno i ovršno 19. prosinca 2014., a rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 2015. stavljeno je, u odnosu na žalitelja, izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga,

-kako je u postupku izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. Z. R., koji je utvrdio visinu potraživanja na dan otkaza kredita 18. veljače 2014., uzimajući u obzir i sve uplate po Ugovoru o kreditu, kojima je najprije podmirivao dospjele redovite kamate pa zatezne kamate, a potom osnovicu, a sukladno zakonskom slijedu uračunavanja,

-kako je sudski vještak utvrdio visinu potraživanja u dvije inačice i to primjenjujući dospjele glavnice i redovite kamate iz stvarno obračunatog otplatnog plana (s promjenama kamatne stope), sukladno kojem izračunu preostalo potraživanje iznosi ukupno 23.238,94 CHF, a sastoji se od nepodmirene glavnice u iznosu od 22.198,44 CHF, dospjele nepodmirene ugovorene kamate u iznosu od 692,98 CHF i dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 347,52 CHF, kao i primjenjujući dospjele glavnice i redovite kamate iz početno ugovorenoga otplatnog plana i primjenom tečaja od 30. listopada 2006. (dan korištenja kredita), sukladno kojem obračunu preostalo potraživanje iznosi ukupno 13.972,24 CHF, a koji se sastoji od dospjele nepodmirene glavnice u iznosu od 13.413,16 CHF i dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 559,08 CHF,

-kako je nakon vještačenja tužitelj 23. ožujka 2020. uredio tužbeni zahtjev sukladno utvrđenjima vještaka, tako što s osnove glavnice po Ugovoru o kreditu potražuje isplatu iznosa od 16.975,77 CHF s pripadajućom zateznom kamatom od 19. veljače 2014. do isplate, s osnove zakonskih kamata potražuje isplatu iznosa od 347,52 CHF te na ime dospjele redovite kamate potražuje 692,98 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja,

-kako tužitelj konačnim tužbenim zahtjevom potražuje ukupno isplatu iznosa od 18.016,27 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a, a sniženjem tužbenog zahtjeva za iznos od 4.121,69 CHF je tužba djelomice povučena, kojem povlačenju se tuženik nije protivio.

12.Temeljem navedenih utvrđenja, prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijsko knjigovodstvene struke kao stručno utemeljen i valjano argumentiran, prvostupanjski sud je zaključio kako postoji dospjelo nepodmireno potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od ukupno 13.972,24 CHF (glavnica u iznosu od 13.413,16 CHF i ugovorna kamata u iznosu od 559,08 CHF), koji iznos je tuženik dužan podmiriti tužitelju i to s obzirom da u roku dospijeća nije ispunio obvezu sa zateznom kamatom, sukladno članku 183 stavku 1 u svezi s člankom 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO) te je u tom dijelu tužbeni zahtjev prihvaćen i održan na snazi predmetni platni nalog. Preko iznosa od 13.972,24 CHF (za iznos od 4.044,03 CHF), tužbeni zahtjev je odbijen kao neutemeljen navodeći kako su ništetne ugovorne odredbe koji su predviđale mogućnost promjene kamatne stope jednostranim odlukama banke i valute te je prihvaćen izračun financijskog vještaka koji je isti izvršio uzevši u obzir početno ugovoren otplatni plan i primjenom tečaja od 30. listopada 2006.

13.Obrazlažući pobijanu odluku, prvostupanjski sud je naveo i kako je tuženik, kao sudužnik, odgovoran za naplatu svih vjerovnikovih potraživanja isto kao i glavni dužnik i prema njemu se mogu upotrijebiti svi instrumenti prinudne naplate kao i prema glavnom dužniku, a on može isticati vjerovniku sve prigovore kao i glavni dužnik, da je tuženik prigovorio ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, jednostranim odlukama kreditora, a kasnije i valutnoj klauzuli, pri čemu se pozvao na kolektivni spor koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, odnosno na odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., odluku Visokog Trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., odluku Vrhovnog suda od 9. travnja 2015. broj Revt-249/14, odluku Ustavnog suda od 13 prosinca 2016. i na odluku Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojima je utvrđena ništavost odluke o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli jednostranim odlukama kreditora. Kako je Trgovački sud u Zagrebu 7. travnja 2013. donio presudu broj P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i tužitelja, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije sklapanja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa zaključenjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa da je time i tužitelj postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, s tim što su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, pri čemu su banke svjesno propustile o tom informirati klijente kao buduće korisnike kredita i navedena presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda. Nadalje, da je istom presudom Trgovački sud u Zagrebu utvrdio da je tužitelj upravo u razdoblju na koje se odnosi i predmetni Ugovor o kreditu (u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način što je ugovorena redovita kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time navedena banka, odnosno tužitelj u ovom postupku, postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku, a u pogledu promjenjive kamatne stope ugovorne kamate je osim navedenog, između ostalog i pojašnjeno da je unošenjem u ugovore o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope korisnik kredita kao potrošač doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku kao trgovca, pošto je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima u spornom razdoblju, bila takva da su na temelju nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora, dok oni ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja. Kako iz predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi da Ugovor sadrži odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF), a upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, da je Ugovor sklopljen u potrošačke svrhe proizlazi iz samog Ugovora i da je na tužitelju teret dokaza da tuženik nije potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju Rev 18/18-2) pa i da je na temelju članka 502.c ZPP-a u ovom predmetu sud vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12. Stoga je prvostupanjski sud zaključio kako su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne.

14.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama te pazeći o službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud drži kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužiteljeva žalba, kao niti koja druga povreda na koju sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost te presude može ispitati.

15.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16.Imajući u vidu navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako je tužitelj, kao kreditor, s G. H., kao korisnikom kredita i tuženikom kao sudužnikom, dana 26. listopada 2006. sklopio Ugovor o kreditu, kojim je tužitelj G. H. isplatio iznos od 39.543,10 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti, da taj Ugovor sadrži odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom banke te o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF), a takve odredbe su bile predmet spora u parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, da je Ugovor sklopljen u potrošačke svrhe i da je na temelju članka 502.c ZPP-a u ovom predmetu sud vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i kako su odredbe predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne te da postoji dospjelo nepodmireno potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od ukupno 13.972,24 CHF (i to na ime glavnice u iznosu od 13.413,16 CHF i ugovorne kamate u iznosu od 559,08 CHF), koji iznos je tuženik dužan podmiriti tužitelju, s obzirom da u roku dospijeća nije ispunio obvezu. Ovakvi zaključci proizlaze iz svih rezultata dokaznog postupka te ih kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a žalitelji žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja.

17.U žalbenom stadiju postupka tužitelj osporava pravilnost utvrđenoga činjeničnog stanja i pravilnost zaključaka i pravnih stavova prvostupanjskog suda, u bitnom ponavljajući sve navode i prigovore koje je isticao i tijekom postupka, koje je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci otklonio jasnim i valjano obrazloženim razlozima, koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su u skladu s utvrđenim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima. Presuda iz postupka kolektivnih prava i interesa kojeg su pokrenuli potrošači obvezuje ostale sudove pa se tuženik u ovom postupku individualne pravne zaštite može pozvati na sadržaj navedene odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Pravilno je prvostupanjski sud prihvatio izračun visine potraživanja tužitelja prema drugoj inačici iz nalaza i mišljenja vještaka R., primjenjujući dospjele glavnice i redovite kamate iz početno ugovorenoga otplatnog plana i primjenom tečaja od 30. listopada 2006., kao dana korištenja kredita, a sukladno tom obračunu preostalo potraživanje iznosi ukupno 13.972,24 CHF, koji iznos se sastoji od dospjele nepodmirene glavnice od 13.413,16 CHF i od dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 559,08 CHF. Nije u pravu žalitelj kada ističe kako sud u ovom postupku ne bi mogao odlučivati, odnosno da ne bi mogao utvrđivati ništetnost predmetne odredbe o valutnoj klauzuli i o kamatnoj stopi jer se vodi drugi sudski postupak radi utvrđenja ništetnosti tih odredaba, s obzirom da je u ovom postupku takva odluka zapravo prethodno pitanje i, sukladno članku 12. ZPP-a, sud može sam riješiti to pitanje i takva odluka ima pravni učinak samo u ovoj parnici.

18.Glede tužiteljevih žalbenih navoda kojima nastoji ukazati na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a,valja jasno navesti kako je upravo tužbenim zahtjevom od 23. ožujka 2020. tužitelj potraživao ukupno iznos od 18.016,27 CHF, dok je u tužbi, odnosno u ovršnom prijedlogu, tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 22.137,96 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti pa je nedvojbeno i kako je za iznos od 4.121,69 CHF sadržajno tužba povučena, kako je to potpuno pravilno i jasno utvrdio i obrazložio prvostupanjski sud. Navedeni iznosi su lako provjerljivi i mogu se utvrditi jednostavnim matematičkim radnjama pa se žalbeni navodi u tom smislu ukazuju paušalni i potpuno pravno neodlučni. Posebno tužitelj neutemeljeno ukazuje da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka jer je odluku o parničnom trošku donio u obliku rješenja, odnosno da ta odluka nije sadržana u izrijeci presude, jer se u parničnom postupku uvijek, sukladno članku 167. ZPP-a, odluka o parničnom trošku smatra rješenjem, a takva odluka dolazi u izrijeku presude ako sud u konačnoj odluci odlučuje jedino presudom. Dakle, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjska odluka je rezultat zakonitoga, pravilnog i savjesnog rada suda i donijeta je uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa ovaj drugostupanjski sud može jedino u potpunosti prihvatiti utvrđenja i zaključke tog suda.

19.Tuženik u žalbi neutemeljeno ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrješno primijenio materijalno pravo jer je prihvatio djelomice tužbeni zahtjev "na temelju ništetne valutne klauzule", odnosno da je posljedica ništetnosti i nemogućnost potraživanja iznosa duga uz primjenu valutne klauzule, međutim gubi iz vida kako tuženik, kao jamac iz predmetnog Ugovora i u obvezi ispuniti svoju ugovornu obvezu, s tim što je knjigovodstveno financijskim vještačenjem utvrđena visina potraživanja i to primjenjujući dospjele glavnice i redovite kamate iz početno ugovorenoga otplatnog plana i primjenom tečaja od 30. listopada 2006. (na dan korištenja kredita). Sukladno tom obračunu preostalo potraživanje iznosi ukupno 13.972,24 CHF, (koji iznos je na ime dospjele nepodmirene glavnice od 13.413,16 CHF i dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 559,08 CHF).

20.Naposljetku valja posebno naglasiti i kako je predmetni Ugovor o kreditu dvostrani pravni posao te se na njega primjenjuju temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja i načelo zabrane zlouporabe prava. Osim toga, prema članku 323. stavak 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, a zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilo primijenio materijalno pravo, prihvativši djelomice tužiteljev tužbeni zahtjev.

21.Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz citiranih odredaba ZOO-a kada je tužbeni zahtjev djelomice prihvatio. Na dosuđeni iznos tužitelju je pravilno dosuđena i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem članka 29. ZOO-a.

22.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbe kao neutemeljene i potvrditi prvostupanjsku presudu.

23.Pravilno je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem utvrdio i kako je tužitelj djelomice povukao tužbu za iznos od 4.121,69 CHF te je u tom dijelu ukinuo platni nalog sadržan u točki I. rješenja u o ovrsi Javne bilježnice L. Š. S., poslovni broj Ovrv-3809/14 od 11. lipnja 2014. jer je, kako je već i obrazloženo, uređenim tužbenim zahtjevom od 23. ožujka 2020. tužitelj potraživao ukupno iznos od 18.016,27 CHF, dok je u tužbi, odnosno u ovršnom prijedlogu, tužitelj zahtijevao isplatu iznosa od 22.137,96 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti pa je za iznos od 4.121,69 CHF sadržajno tužba povučena.

24.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 2. i članka 155. ZPP-a te sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14 i 144/14).

25.Tužiteljev i tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka su odbijeni kao neosnovani temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a jer tužitelj i tuženik nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

26.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 15. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, V. R.