Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 26 Gž Ovr-1743/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Z., Z., OIB: …., protiv ovršenika D. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., te u ovršnom predmetu D. Č. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., kao protuovrhovoditelja, protiv Grada Z., Z., OIB: …, kao protuovršenika, radi ovrhe na novčanoj tražbini, odlučujući o žalbama ovrhovoditelja- protuovršenika i ovršenika-protuovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv-3443/2018-12 od 5. travnja 2019., dana 21. lipnja 2022.,

r i j e š i o  je

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja - protuovršenika Grada Z., kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 3443/2018-12 od 5. travnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

II. Odbija se žalba ovršenika - protuovrhovoditelja D. Č. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrv- 3443/2018-12 od 5. travnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

III. Odbija se zahtjev ovršenika - protuovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke, naloženo je ovrhovoditelju - protuovršeniku Gradu Z., vratiti ovršeniku - protuovrhovoditelju D. Č. iznos od 5.824,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2015. pa do isplate, pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika – protuovrhovoditelja od 5. ožujka 2018. godine za isplatu zateznih kamata zatraženih na pojedine mjesečne iznose od po 208,00 kuna, navedene pobliže u izreci pobijanog rješenja, od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 21. svibnja 2015., dok je pod točkom III. izreke naloženo ovrhovoditelju – protuovršeniku, vratiti ovršeniku - protuovrhovoditelju iznos od 91,50 kuna.

2. Protiv navedenog rješenja, u dijelu pod točkom I. i III. izreke (kao dijelu u kojem nije uspio u sporu), žali se ovrhovoditelj - protuovršenik ne navodeći određeno žalbene razloge predviđene odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku temeljem odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), s time da ne stavlja niti određeni prijedlog sadržaja drugostupanjske odluke.

3. Protiv navedenog rješenja, u dijelu pod točkom II. izreke, žali se ovršenik - protuovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP- a. Predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, podredno pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe u iznosu od 3.737,26 kuna te troška sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 2.000,00 kuna.

4. Žalbe ovrhovoditelja i ovršenika nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ovršenik - protuovrhovoditelj u žalbi posebno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u ovom predmetu pokrenut prijedlogom za ovrhu od 8. svibnja 2015. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz knjigovodstvene kartice ovrhovoditelja - protuovršenika, s osnove dospjelih, a neplaćenih obroka za otkup stana po Kupoprodajnom ugovoru od 8. listopada 1997. u ukupnom iznosu od 5.824,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik B. J. 11. svibnja 2015. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-1908/15, kojim rješenjem je određena ovrha općenito na imovini ovršenika - protuovrhovoditelja radi naplate tražbine ovrhovoditelja-protuovršenika na ime glavnice u iznosu od 5.824,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne obroke, od dospijeća svakog pojedinačnog obroka (po 208,00 kuna), pa do isplate, nastalim troškovima postupka u iznosu od 243,50 kuna te predvidivim troškovima postupka u iznosu od 145,50 kuna. Navedeno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno 9. lipnja 2015.

8. Iz stanja spisa proizlazi i to da je ovršenik - protuovrhovoditelj 5. ožujka 2018. podnio prijedlog za protuovrhu, navodeći da je predmetni dug podmirio 21. svibnja 2015., a za što je dostavio dokaz o uplati (list 13 spisa), u kojem predlaže naložiti ovrhovoditelju - protuovršeniku da mu vrati iznos od 8.823,03 kuna (8.533,03 kuna koliko mu je zaplijenila Financijska agencija, dalje FINA, a uz to i 290,00 kuna koji se odnosi na trošak FINA-e), kao i troškove plaćene FINA-i 12. veljače 2018. u iznosu od 33,25 kuna (za izlist prijedloga za ovrhu) i 14. veljače 2018. (izlist liste ovršenja), u iznosu od 58,25 kuna, tvrdeći da je po gore navedenom rješenju o ovrsi predmetni dug ovrhovoditelju – protuovršeniku ponovno namiren izravnom naplatom na FINA-i 7. veljače 2018.

8. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnome je utvrđeno da je ovršenik - protuovrhovoditelj predmetni dug u iznosu od 5.824,00 kuna platio 21. svibnja 2015., kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 243,50 kuna (uplatnice s lista 13 spisa), s time da je FINA u vremenu od 8. veljače 2018. do 9. travnja 2018. prema gore navedenom rješenju o ovrsi od 11. svibnja 2015., ustegnula i prenijela s računa ovršenika – protuovrhovoditelja, na račun ovrhovoditelja - protuovršenika, iznos od 8.895,33 kune (list 29-32 spisa).

9. Temeljem tako utvrđenih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje da su ispunjeni uvjeti za protuovrhu propisani čl. 62. st. 1. toč. 2. OZ-a, s obrazloženjem da iz Specifikacije FINA-e proizlazi da je predmetno rješenje o ovrsi, u vremenu od 8. veljače 2018. do 9. travnja 2018., provedeno u iznosu od 8.895,33 kuna, a da je ovršenik predmetni dug podmirio 21. svibnja 2015., s time da djelomično prijedlog za protuovrhu odbija, na način da tijek zateznih kamata na utuženu glavnicu određuje s početkom od 22. svibnja 2015., s obrazloženjem da s obzirom na to da je ovršenik predmetni dug podmirio 21. svibnja 2015., za vrijeme od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do 21. svibnja 2015. ovrhovoditelj - protuovršenik nije dvostruko naplaćen. Prijedlog za protuovrhu cijeni osnovanim i u dijelu koji se odnosi na trošak plaćen FINA-i 12. veljače 2018. u iznosu od 33,25 kuna i za trošak plaćen FINA-i 14. veljače 2018. u iznosu od 58,25 kuna (list 10-11 spisa).

10. Ovrhovoditelj - protuovršenik u žalbi prigovara proteku subjektivnog roka za podnošenje prijedloga za protuovrhu, poričući da bi se radilo o dvostrukom namirenju istog potraživanja, pozivajući se na rješenje Gradskog ureda za Financije od 23. travnja 2018. koje je doneseno nakon što su po predmetnom rješenju o ovrsi ovršena novčana sredstva ovršenika u iznosu od 8.533,03 kuna, za koje rješenje tvrdi da je istim ujedno konstatirano da je po Ugovoru o kupoprodaji (iz kojeg proizlazi potraživanje ovrhovoditelja), od strane ovršenika – protuovrhovoditelja, uplaćeno 58.311,66 kuna, a da je ukupno trebalo biti uplaćeno 57.015,84 kuna, što znači da je trebalo ovršeniku – protuovrhovoditelju vratiti iznos od 1.295,82 kuna, koji iznos je ovrhovoditelj – protuovršenik i vratio 7. svibnja 2018., s time da se na naprijed navedeno rješenje ovršenik – protuovrhovoditelj nije žalio, tako da je isto postalo pravomoćno, kojim rješenjem je uređeno pitanje međusobnih dugovanja stranaka iz osnovnog pravnog posla.

11. Ovršenik - protuovrhovoditelj u žalbi upire na to da je ovrhovoditelj – protuovršenik radi naplate iste tražbine (u iznosu od 5.824,00 kuna), 5. veljače 2018., dakle, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu u ovome sporu, FINA-i podnio prijedlog za izravnu naplatu koju je FINA po tom prijedlogu naplatila, a naplata koje tražbine je već bila izvršena i temeljem rješenja o ovrsi od 11. svibnja 2015. (koje je predmetom ovoga postupka), s time da je istu tražbinu ovršenik – protuovrhovoditelj prethodno već i dobrovoljno podmirio 21. svibnja 2015. U žalbi se poziva i na predmet istoga suda poslovni broj Ovrv-5198/2018 (koji se vodi radi prisilne naplate iste tražbine), u kojem ga je sud uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (pljenidbe i prijenosa), radi čega smatra i to da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem pogrešno primijenio materijalno pravo kada je njegov zahtjev za protuovrhu odbio u preostalom dijelu koji se odnosi na pripadajuće zatezne kamate na dvostruko plaćeni iznos. U žalbi ukazuje i na to da je osnovom svega obrazloženog podnio i tužbu radi povrata zaplijenjenih sredstava i za naknadu štete.

12. Odredbom čl. 62. st. 1. t. 2. OZ-a propisano je da nakon što je ovrha već provedena, da ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio ako je tijekom ovrhe namirio ovrhovoditelju novčanu tražbinu izvan ovrhe tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren, dok je st. 5. istog članka propisano da se prijedlog za protuovrhu može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnoga postupka.

13. U smislu odredbe čl. 73. OZ-a, postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnoga prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe, s time da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.

14. Kako je u konkretnoj pravnoj stvari ovrha određena na novčanoj tražbini ovršenika - protuovrhovoditelja, imajući u vidu da su ovršne radnje kojima se provodi ovrha na novčanoj tražbini, pljenidba i prijenos (čl. 174. st. 1. u svezi s čl. 218. OZ), slijedi da je u ovom slučaju ovrha dovršena namirenjem ovrhovoditelja - protuovršenika, odnosno prijenosom novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja – protuovršenika u razdoblju od 8. veljače 2018. do 9. travnja 2018.

15. Imajući u vidu da je prijedlog za protuovrhu ovršenik - protuovrhovoditelj podnio 5. ožujka 2018., slijedi da je isti, suprotno žalbeni prigovorima ovrhovoditelja – protuovršenika, podnesen pravovremeno u roku od od tri mjeseca od dana kad je ovršenik - protuovrhovoditelj saznao za razlog za protuovrhu (tijekom veljače 2018.), a svakako u roku od jedne godine od dana dovršetka ovršnoga postupka.

16. Naime, iz stanja spisa jasno proizlazi, imajući u vidu određeno očitovanje javnog bilježnika od 12. veljače 2018. dano na poseban upit prvostupanjskog suda o datumu zaprimanja prijedloga za protuovrhu (list 34 spisa), da je prijedlog za protuovrhu podnesen 5. ožujka 2018., kako to prvostupanjski sud i navodi u pobijanom rješenju, a ne 23. svibnja 2018., kako to neosnovano u žalbi tvrdi ovrhovoditelj – protuovršenik.

17. U odnosu na daljnje žalbene prigovore ovrhovoditelja – protuovršenika kojima upire na rješenje Gradskog ureda za Financije od 23. travnja 2018., za koje rješenje tvrdi da je njime u konačnome između stranaka riješeno pitanje međusobnih dugovanja iz osnovnog pravnog posla (po kojem je ovrhovoditelj – protuovršenik u konačnome trebao vratiti ovršeniku - protuovrhovoditelju iznos od 1.295,82 kuna, što je i učinio 7. svibnja 2018.), te da je iz istog rješenja vidljivo da se na radi o dvostrukom namirenju istog potraživanja, valja odgovoriti da prigovori istaknuti u tom smijeru nisu posebno razmatrani, s obzirom na to da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice (čl. 352. st.1. ZPP-a). Naime, kako to proizlazi iz stanja spisa, ovrhovoditelj

– protuovršenik, nakon podnesenog prijedloga za protuovrhu, sve do podnošenja žalbe nije iznosio navedene tvrdnje (o tome da je između stranaka na taj način riješeno pitanje međusobnih dugovanja iz osnovnog pravnog posla - rješenjem Gradskog ureda za Financije od 23. travnja 2018. po kojem je ovrhovoditelj – protuovršenik u konačnome trebao vratiti ovršeniku - protuovrhovoditelju iznos od 1.295,82 kuna, što je i učinio 7. svibnja 2018.), s time da je ovdje za naglasiti da je sud prvog stupnja povodom prijedloga za protuovrhu održao ročište 14. siječnja 2019. (list 17 spisa), na kojem ročištu se ovrhovoditelj – protuovršenik, na iste navode nije pozivao, niti upirao na postojanje bilo kakvog sporazuma između stranaka, dok podnesak na koji se ovrhovoditelj – protuovršenik poziva u žalbi (za koji tvrdi da je u njemu već iznio navedene prigovore, očitujući se na prijedlog za protuovrhu, pri čemu ne navodi datum njegova podnošenja), ne prileži spisu, niti je isti evidentiran u e – spisu, a na njega se ovrhovoditelj – protuovršenik ne poziva niti na održanom ročištu 14. siječnja 2019. (list 17 spisa), pa je podnošenje navedenog podneska ostalo ničim dokazano.

18. Dakle, odluka suda prvoga stupnja, suprotno žalbenim prigovorima ovrhovoditelja-protuovršenika, pravilna je i zakonita, jer je sud prvog stupnja pravilno zaključio da su u predmetom slučaju ispunjeni uvjeti za određivanje protuovrhe (točka I. i III. pobijanog rješenja), pri čemu ovršenik-protuovrhovoditelj nije prekludiran sa svojim prijedlogom za protuovrhu.

19. Suprotno stavu ovršenika – protuovrhovoditelja, u postupku povodom njegovog prijedloga za protuovrhu, raspravljene su sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pa tako i u odnosu na dio njegovog prijedloga koji je sud prvog stupnja odbio, za koji zaključak je dao jasne i ovome sudu, prihvatljive razloge.

20. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja naložio ovrhovoditelju – protuovršeniku da ovršeniku – protuovrhovoditelju vrati sve neosnovano ovršeno, što obuhvaća i kamate na glavnicu, i to na način da je tijek zateznih kamata na neosnovano ovršeno odredio od 22. svibnja 2015., slijedom čega je pravilno odbio zahtjev u dijelu potraživanja zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka (od 208,00 kuna), pa do 21. svibnja 2015., s obzirom na to da je ovršenik - protuovrhovoditelj predmetni dug podmirio 21. svibnja 2015., tako da u razdoblju od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka (od 208,00 kuna), pa do plaćanja 21. svibnja 2015., ovrhovoditelj - protuovršenik nije dvostruko namiren, kako to ispravno zaključuje i sud prvog stupnja.

21. Preostali iznos od 479,84 kuna na koji se poziva ovršenik - protuovrhovoditelj u žalbi (time upirući na to da je tražbina ukupno dvostruko naplaćena u iznosu od 9.012,87 kuna, a ne u iznosu od 8.533,03 kuna kako je tvrdio u prijedlogu za protuovrhu), imajući u vidu sadržaj prijedloga za protuovrhu, nije bio predmetom zahtjeva za protuovrhu, pa se stoga, na njega ovršenik – protuovrhovoditelj niti ne može pozivati u žalbi.

22. U odnosu na daljnje prigovore ovršenika – protuovrhovoditelja kojima se poziva na tijek drugog ovršnog postupka za istu tražbinu, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer se radi o postupku koji je pokrenut nakon pokretanja ovog predmetnog postupka, u kojem postupku će biti raspravljeni prigovori ovršenika – protuovrhovoditelja koje vezano za višestruku naplatu iste tražbine iznosi u žalbi na pobijanu odluku, s time da su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i preostali žalbeni prigovori kojima ukazuje na podnesenu tužbu radi povrata zaplijenjenih sredstava i za naknadu štete, te na postupanje suda u svezi njegovog zastupanja, slijedom čega navedeni prigovori također nisu razmatrani.

23. Slijedom obrazloženog, valjalo je žalbe obje stranke primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. OZ-a, u svezi s čl. 21. st.1. OZ-a, kao neosnovane odbiti i potvrditi pobijano rješenje te odlučiti kao u točki I. i II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

24. Na žalbene navode ovršenika – protuovrhovoditelja da je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci propustio odlučiti o parničnim troškovima ovršenika – protuovrhovoditelja, valja reći da o naknadi troškova, sukladno odredbi čl. 164. st. 1.,

2. i 3. ZPP-a, sud odlučuje na određen zahtjev u kojem je stranka dužna određeno navesti troškove za koje traži naknadu, a koji zahtjev je stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, tada je stranka dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

25. Iz stanja spisa proizlazi da ovršenik – protuovrhovoditelj nije podnio sudu zahtjev u kojem određeno navodi troškove za koje traži naknadu, s time da je prijedlog za protuovrhu podnio ovršenik – protuovrhovoditelj osobno, u kojem također nije postavio zahtjev za naknadu troškova, niti je troškove specificirao njegov punomoćnik u podnescima koje je sudu kasnije podnosio u ime i za račun ovršenika – protuovrhovoditelja. Stoga, kako ovršenik – protuovrhovoditelj nije postavio zahtjev za naknadu troškova, to o istima sud prvog stupnja nije niti mogao donositi odluku, radi čega se žalba ovršenika – protuovrhovoditelja u tom dijelu ne može tretirati niti kao prijedlog za dopunu pobijane odluke donošenjem dopunskog rješenja o trošku (u skladu s odredbom čl.339. st. 1. i 2. ZPP-a), pa su neosnovani žalbeni prigovori kojima ovršenik – protuovrhovoditelj upire na to da je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci propustio odlučiti o njegovim parničnim troškovima,

26. Zahtjev ovršenika – protuovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 14. i 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 21. lipnja 2022.

Sutkinja:

Roberta Pandža, v.r.