REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-4021/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz V., O.:

…, kojeg zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u S., protiv

tužene O. d.d., S., O. …3, koju zastupaju

punomoćnici iz O. društva A. i A. u S., radi utvrđenja i isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tužene M. J., odvjetničkog vježbenika, na ročištu radi objave, dana 20. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuju se ništetnima ugovorne odredbe sadržane u člancima 4., 6. i 9. Ugovora o kreditu broj … sklopljenog dana 25. travnja 2006. između tužitelja M. C. iz V., O.: … i

tužene H. S. d.d., sada O. d.d., S., O.: …, u cijelosti.

II Nalaže se tuženoj O. d.d., S., O.:

…, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, isplatiti tužitelju

M. C. iz V., O.: … iznos

od 8.255,73 kn koji je tužitelj preplatio na ime ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. po stopi od 6,54% godišnje, do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to kako slijedi:

na iznos od 32,46 kn od 28. veljače 2007. na

iznos od 32,33 kn od 28.ožujka 2007. na iznos

od 31,8 kn od 27. travnja 2007. na iznos od

31,84 kn od 29.svibnja 2007. na iznos od 31,48

kn od 28. lipnja 2007. na iznos od 31,87 kn od

30.srpnja 2007.

na iznos od 31,85 kn od 30. kolovoza 2007.

na iznos od 31,40 kn od 28. rujna 2007.

na iznos od 31,77 kn od 29. listopada 2007.

na iznos od 31,62 kn od 29. studenoga 2007.

na iznos od 32,12 kn od 28. prosinca 2007.

na iznos od 32,55 kn od 30. siječnja 2008.

na iznos od 33,16 kn od 29. veljače 2008.

na iznos od 32,64 kn od 31. ožujka 2008.

na iznos od 32,26 kn od 28. travnja 2008.

na iznos od 32,21 kn od 29. svibnja 2008.

na iznos od 32,09 kn od 1. srpnja 2008. na iznos

od 31,91 kn od 30. srpnja 2008.

na iznos od 32,01 kn od 29. kolovoza 2008.

na iznos od 71,97 kn od 29. rujna 2008.

na iznos od 73,68 kn od 29. listopada 2008.

na iznos od 76,72 kn od 29. prosinca 2008.

na iznos od 76,75 kn od 29. siječnja 2009.

na iznos od 78,74 kn od 26. veljače 2009.

na iznos od 77,35 kn od 30. ožujka 2009.

na iznos od 77,76 kn od 28. travnja 2009.

na iznos od 76,28 kn od 12. svibnja 2009.

na iznos od 75,94 kn od 28. svibnja 2009.

na iznos od 76,54 kn od 29. lipnja 2009. na iznos

od 75,34 kn od 31. srpnja 2009.

na iznos od 75,89 kn od 2. rujna 2009. na iznos

od 74,95 kn od 30. rujna 2009.

na iznos od 75,78 kn od 30. listopada 2009.

na iznos od 75,31 kn od 27. studenoga 2009.

na iznos od 136,25 kn od 30. prosinca 2009.

na iznos od 138,36kn od 29. siječnja 2010.

na iznos od 137,85 kn od 26. veljače 2010.

na iznos od 140,06 kn od 13. travnja 2010.

na iznos od 142,43 kn od 4. lipnja 2010.

na iznos od 149,75 kn od 12. srpnja 2010.

na iznos od 148,56 kn od 15. srpnja 2010.

na iznos od 145,19 kn od 3. kolovoza 2010.

na iznos od 152,36 kn od 13. listopada 2010.

na iznos od 147,61 kn od 4. studenoga 2010.

na iznos od 154,78 kn od 29. studenoga 2010.

na iznos od 163,28 kn od 29. prosinca 2010.

na iznos od 156,76 kn od 31. siječnja 2011.

na iznos od 158,43 kn od 10. ožujka 2011.

na iznos od 155,99 kn od 8. travnja 2011.

na iznos od 155,13 kn od 11. travnja 2011.

na iznos od 167,98 kn od 9. lipnja 2011.

na iznos od 170,53 kn od 14. lipnja 2011.

na iznos od 191,01 kn od 9. kolovoza 2011.

na iznos od 172,29 kn od 6. rujna 2011.

na iznos od 167,84 kn od 11. listopada 2011.

na iznos od 166,32 kn od 20. listopada 2011.

na iznos od 169,01 kn od 29. studenoga 2011.

na iznos od 170,94 kn od 5. siječnja 2012.

na iznos od 174,23 kn od 1. veljače 2012.

na iznos od 174,45 kn od 27. veljače 2012.

na iznos od 173,78 kn od 21. ožujka 2012.

na iznos od 172,74 kn od 21. ožujka 2012.

na iznos od 173,61 kn od 5. travnja 2012.

na iznos od 174,5 kn od 3. svibnja 2012.

na iznos od 173,16 kn od 11. lipnja 2012.

na iznos od 173,04 kn od 12. srpnja 2012.

na iznos od 170,53 kn od 30. srpnja 2012.

na iznos od 171,38 kn od 28. kolovoza 2012.

na iznos od 173,25 kn od 27. rujna 2012.

na iznos od 172,66 kn od 30. listopada 2012.

na iznos od 173,51 kn od 11. prosinca 2012.

na iznos od 171,08 kn od 2. siječnja 2013.

na iznos od 326,93 kn od 12. veljače 2013.

III Nalaže se tuženoj O. d.d., S., O.:

…, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju M.

C. iz V., O.: …, trošak ovog parničnog

postupka u iznosu od 9.100,00 kn sa zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate za svako polugodište,

uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 12. lipnja 2019. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja ništetnih odredbi sadržanih u Ugovoru o kreditu broj … od 25. travnja 2006. (dalje Ugovor) vezanih za promjenjivu kamatnu stopu, koji je sklopio s pravnim prednikom tužene S. bankom d.d. te radi isplate iznosa preplaćenih kamata s pripadajućom kamatom koji je predložio istaknuti nakon provedenog financijskog vještačenja. Navodi kako mu je u predmetnom, unaprijed formuliranom standardiziranom ugovoru, odobren nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.500,00 CHF uz kamatnu stopu od 6,88% godišnje, koja je promjenjiva i vezana isključivo za jednostranu odluku same banke, bez navođenja i ugovaranja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Smatra kako je na ovaj način ugovoren odnos stranaka koji ima za posljedicu nejednakost u njihovim pravima i obvezama, jer ga tužena nije obavijestila ni o riziku vezivanja kredita za švicarski franak u odnosu na valutnu klauzulu uz euro, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, tako da je narušena ravnoteža prava i obveza sudionika ugovora na štetu tužitelja. Slijedom toga, smatra kako je njegova činidba bila neodređena i neodrediva, a s tim u vezi ugovorne odredbe ništetne. Dodaje kako je zbog ovakvog postupanja tužene, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen sudski postupak pod poslovnim brojem P-1401/2012 radi kolektivne zaštite interesa potrošača, koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. po kojoj je utvrđeno da je S. d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i pravo potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima u kojima je sadržana ništetna i nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Podneskom od 21. listopada 2021. tužitelj je precizirao ništetne odredbe sadržane u čl. 4., 6. i 9. Ugovora, a tužbeni zahtjev konačno postavio podneskom od 20. siječnja 2022. na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude.

2. U svom odgovoru od 26. srpnja 2021. tužena je u cijelosti osporila osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, ističući i prigovor zastare potraživanja. U bitnom navodi kako u konkretnom slučaju nije bilo postupanja u suprotnosti s temeljnim načelima obveznog prava, kako su ugovorne odredbe sklopljene slobodnom voljom sudionika te kako je redovito obavještavala tužitelja o svakoj izmjeni kamate. Smatra kako nema osnove pozivanja tužitelja na pravomoćnost presude u parnici koja se vodila pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, jer je presuda od 13. lipnja 2014. pružila potrošačima apstraktnu zaštitu, tako da bi tužitelj trebao dokazati osnovanost tužbe i visine tužbenog zahtjeva.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj …od 25. travnja 2006., početnog otplatnog plana i prometa po kreditu,

pregledom financijskog vještačenja sudske vještakinje za financije, računovodstvo i poreze I. L. iz C. za vještačenja d.o.o. od 5. siječnja 2022. Ostali dokazni prijedlozi stranaka nisu prihvaćeni kao suvišni.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti i visine tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

7. Pregledom Ugovora od 25. travnja 2006. razvidno je kako je tužitelj, kao korisnik kredita, sklopio s pravnim prednikom tužene H. S. d.d., S.,

kao kreditorom, kredit koji mu je u skladu s člankom 1. odobren i isplaćen u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.500,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, uz promjenjivu kamatu koja je u skladu s člankom 4. na dan zaključenja iznosila 6,88%, a u skladu s čl. 6. efektivna kamatna stopa iznosi 8,43%, dok je prema čl. 9. redovita kamata promjenjiva, a utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.

8. Odredbama iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, propisano je kako se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca tako da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, posebno ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Trgovac je dužan dokazati da se pojedinačno pregovaralo o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru. Nepoštena ugovorna odredba je ništava, a ništavost pojedine odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati bez ništave odredbe, kako to propisuju odredbe iz čl. 87. ZZP/03.

9. Odredbom iz čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO) propisano je kako činidba, kao objekt ugovorne obveze, mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Po odredbi iz čl. 272. činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su sudionici ugovora ostavili trećoj osobi da ju odredi, a ukoliko je činidba nemoguća, nedopuštena ili neodređena, odnosno neodrediva, ugovor je ništetan, kako propisuje odredba iz čl. 270. st. 1. ZOO.

10. Uzimajući u obzir sporno pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li ranije navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržane u Ugovoru od 25. travnja 2006. nepoštene, odnosno ništetne i s tim u vezi ne proizvode pravne učinke, prije svega valja navesti kako je zbog istovjetnog postupanja protiv H. S. d.d. S. i niza drugih banaka s područja R. H., a radi zaštite potrošača,

odnosno korisnika kredita, vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 koji je pravomoćno okončan presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. Naime, tom odlukom utvrđeno je kako je pravna prednica tužene (označena kao tužena pod 7) u vremenu od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštene ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovita kamatna stopa koja je u tijeku postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su ništetne. Sud zaključuje kako je ovakvo postupanje imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve suprotno odredbama iz članaka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama iz članaka 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09,

89/09 i 133/09) te suprotno odredbama ZOO.

11. Ishod parnice pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posebno je valjalo cijeniti u smislu odredbe iz čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP) po kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe udruga, tijela, ustanova ili drugih organizacija koje su osnovane u skladu sa zakonom, a koje se u sklopu svoje registrirane djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, a kojom su utvrđena postupanja i propuštanja te povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati. S tim u vezi, valjalo je cijeniti i sadržaj odredbe iz čl. 138.a ZZP (NN broj 79/09) po kojoj odluka, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Dakle, jasno je kako su odredbe o ugovorenoj valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati bile sastavni dio standardnog, unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, sastavljenog od banke koja o tim odredbama nije pregovarala sa svakim pojedinim potrošačem, odnosno budućim korisnikom kredita koji nije imao utjecaj na njihov sadržaj, već mu je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati u kontekstu cjeline ugovora u vrijeme njegovog sklapanja, tako da su te ugovorne odredbe imale za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku kao drugu ugovornu stranu, a što je svakako suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zloupotrebe prava.

13. U konkretnom slučaju utvrđen je istovjetan način postupanja tužene i time neravnopravan odnos ugovornih strana. Naime, nedvojbeno je kako je tužitelju, kao zainteresiranoj osobi i budućem korisniku kredita, banka po službenim osobama dala na uvid osnovne uvjete sklapanja kredita, poput odobrenja ukupnog iznosa, roka njegove isplate i iznosa mjesečnih anuiteta u trenutku sklapanja ugovora, a nije sporno da su mu dostavljane obavijesti tužene o promjenama kamatne stope. Međutim, u vrijeme zaključenja ugovora tužitelj nije dobio posebne upute ili informacije o visini promjenjive kamatne stope, odnosno o uvjetima i načinu njezine promjene u tijeku otplate. U takvim okolnostima nedostatka jasno definiranih parametara koji utječu na promjenu valutnog tečaja i kamatne stope, o kojima se prethodno nije pojedinačno pregovaralo, a koji bi pritom bili razumljivi prosječnom potrošaču, jasno je kako tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora nije znao niti mogao znati za iznose budućih mjesečnih anuiteta, stoga nije imao određenu ili odredivu novčanu obvezu niti je na nju mogao kako utjecati.

14. Slijedom iznijetog, odredbe o promjenjivoj ugovornoj kamati, sadržane u člancima 4., 6. i 9. predmetnog ugovora o kreditu imale su za posljedicu značajnu neravnotežu odnosa i položaja njegovih sudionika i to na štetu tužitelja, stoga su bile nepoštene, a pored toga, činidba kao objekt ugovorne obveze neodređena i nerazumljiva, tako da ih primjenom citiranih odredbi ZZP/03 i ZOO ovaj sud smatra ništetnim, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi tog utvrđenja valjalo prihvatiti i odlučiti kao u točki I izreke presude.

15. Na okolnost utvrđenja posljedica označenih ništetnih odredbi, odnosno razlike iznosa kojeg je tužitelj platio tuženoj po osnovi ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, a time i osnovanosti tužbe i visine tužbenog zahtjeva, proveden je dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji za financije, računovodstvo i poreze I. L. iz C. za vještačenja d.o.o., koja je u tu svrhu imala na raspolaganju predmetni spis i cjelokupnu priloženu dokaznu građu.

16. U svom vještvu od 5. siječnja 2022. vještakinja je utvrdila kako je tužitelju odobren kredit u iznosu od 30.500,00 CHF, kako je kamatna stopa ugovorena kao redovita u visini od 6,88% godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom kreditora, a obračunava mjesečno i uključena je u 84 jednaka mjesečna obroka u iznosu od 458,62

CHF (2.134,74 kn na dan isplate kredita) koji se otplaćuju u kunskoj protuvrijednosti. Također je utvrdila kako je tužena u tijeku otplate predmetnog kredita povećavala kamatnu stopu, tako da je iznosila 6,88% godišnje do 12. veljače 2007., potom 7,40% godišnje do 10. rujna 2008., nakon toga 8,20% godišnje do 10. prosinca 2009. te 9,70% godišnje do prijevremene otplate kredita, što je za posljedicu imalo promjenu mjesečnog anuiteta tužitelja koji se mijenjao od početnih 458,62 CHF do 485,84 CHF, kao najvećeg iznosa anuiteta. Slijedom iznesenih utvrđenja vještakinja smatra kako je tužitelj zbog jednostrane odluke tužene o promjenjivoj kamatnoj stopi s ovog osnova pretplatio tuženoj iznos od 8.255,73 kn. Kako stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi dokazale pogrešan pristup vještakinje, njezinu nestručnost ili neobjektivnost prilikom izrade nalaza i mišljenja, niti su ga kako dovele u sumnju, ovaj sud ga prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan dokaz, uz napomenu kako je vještakinja postupila u skladu s potrebama predmetnog spisa, odnosno u cilju utvrđenja odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari.

17. Kako je već ranije navedeno, tužitelji je podneskom od 20. siječnja 2022. konačno postavio tužbeni zahtjev, a onaj radi isplate novčanog iznosa uskladio s nalazom vještakinje, odnosno zatražio isplatu glavnice u iznosu od 8.225,73 kn, a isplatu zatezne kamate zatražio u skladu s njezinim tablicama priloženim vještvu i teku od dospijeća svake pojedine mjesečne tražbine. Uzimajući u obzir da je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, kako to propisuje odredba iz čl. 323. st. 1. ZOO, to je osnovan zahtjev tužitelja za vraćanjem gore utvrđenog novčanog iznosa glavnice, zajedno sa zateznom kamatom koja mu također pripada u skladu s odredbom iz čl. 1115. ZOO, a na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. ZOO, radi čega je i odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 12. lipnja 2019. i dva obrazložena podneska od 21. listopada 2021. i 20. siječnja 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 21. listopada 2021. i 17. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 kn za svaku navedenu radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Dakle, priznat mu je iznos od 5.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn te trošak sudske pristojbe u iznosu od 1.100,00 kn (pristojbe tužbe u iznosu od 550,00 kn i pristojbe ove presude u iznosu od 550,00 kn).

19. U skladu s iznesenim, tuženoj je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužitelja u iznosu od 9.100,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od donošenja ove odluke, kako je i odlučeno u točki III izreke presude.

Split, 20. lipnja 2022.

Sudac

Branko Malenica v. r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem

ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tužene