REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 5 P-1346/2019-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, u ime Republike Hrvatske, po sucu Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. V.- G., (OIB: ...), iz G. V., ..., zastupana po punomoćniku I. Ž., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika D. G., (OIB: ...), iz G. V., ..., zastupan po punomoćnici J. Š., odvjetnici iz S. B., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 9. svibnja 2022., u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 20. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku D. G., (OIB: ...), iz G. V., ..., da tužiteljici D. V.-G., (OIB: ...), iz G. V., ..., isplati iznos do 30.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 2.1.2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku D. G., (OIB: ...), iz G. V., ..., da tužiteljici D. V.- G., (OIB: ...), iz G. V., ..., isplati iznos do 30.000,00 Eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena , u roku od 15 dana."

odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku D. G., (OIB: ...), iz G. V., ..., da tužiteljici D. V.-G., (OIB: ...), iz G. V., ..., naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 16.077,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekućom od 20. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je Ugovorom o utvrđivanju i diobi bračne stečevine sklopljenim dana 10.10.2014. između parničnih stranaka tuženik D. G. obvezao se tužiteljici isplatiti iznos od 30.000,00 Eura u roku od tri godine počevši od 1. siječnja 2015. Tuženik nije u ugovorenom roku ispunio svoju obvezu iz čl.5. Ugovora o utvrđivanju i diobi bračne stečevine od 10.10.2014. Rok za isplatu istekao je dana 1.1.2018. Obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu kako je utvrđenom Ugovorom o utvrđivanju i diobi bračne stečevine od 10.10.2014. tužiteljica predlaže donošenje presude kao u izreci pod točkom I i II.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je od sklapanja predmetnog ugovora u međuvremenu došlo do promijenjenih okolnosti zbog čega su stranke odustale od predmetnog ugovora, a tuženik nije isplatio tužiteljici ugovoreni iznos a tužiteljica je ostala upisana kao suvlasnica u ½ dijela na nekretnini upisanoj u zk.ul. 1562 k.o. V. kč.br. 48/7 kuća broj 0, dvorište i oranica Č. površine 915 m2. Upravo zato što je tužiteljica ostala suvlasnica na imovini koja predstavlja bračnu stečevinu nije bilo osnove a niti obveze da je tuženik isplati sa iznosom od 30.000,00 Eura čime bi se obeštetila tužiteljica na nekretnini koja predstavlja bračnu stečevinu.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica po punomoćniku dana 9.10.2020. ističe da su navodi tuženika koji su navedeni u odgovoru na tužbu od 11.03.2020. neosnovani iz sljedećih razloga: Naime, tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe kako su se promijenile okolnosti, te da su stranke odustale od predmetnog ugovora. Ovaj navod tuženika je bez ikakve pravne utemeljenosti, jer se tuženik u svome odgovoru nije pozvao niti na jedan materijalni propis i nije predložio niti jedan dokaz, kojim bi potkrijepio izneseni navod u svome odgovoru na tužbu. Nadalje tuženik ističe kako je tužiteljica ostala upisana kao suvlasnica ½ djela na nekretnini upisanoj u z.k. uložak broj 1562 k.o. V. kč. br. 48/7 kuća br 0, dvorište i oranica Č., površine 915 m2, te iz tog razloga nije bilo osnove, a niti obveze da se tužiteljici isplati iznos od 30.000,00 eura, jer navedena polovina koja se odnosi na tužiteljicu predstavlja bračnu stečevinu. Ovakav navod tužitelja, da nije bilo niti osnove, a niti obveze da tuženik isplati 30.000,00 eura je netočna, jer osnova po kojoj se od tuženika traži navedeni iznos je Ugovor o utvrđenju i diobi bračne stečevine, sklopljen s danom 10.10.2014. po kojem je utvrđena obveza tuženika da isplati tužiteljici navedeni iznos u točki V. ugovora. Tužiteljica ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o utvrđenju i diobi bračne stečevine od 11.10.2014., zk.ul. 1562 k.o. V., te uvid u ostalu priloženu dokumentaciju. Osim toga sud je saslušao stranke u svrhu dokazivanja.

4.1. Iz iskaza tužiteljice D. V.-G. proizlazi da su Ugovor o utvrđenju i diobi bračne stečevine koji je priložen uz tužbu od 11.10.2014. potpisali ona i tuženik budući su se s istim složili te su isti ovjerili kod javnog bilježnika. U točki II ugovora utvrđeno je da su za vrijeme trajanja braka stekli nekretninu u zk.ul. 1562 k.o. V. kč.br. 48/7 kuća, dvorište i oranica površine 915 m2, te su upisani svatko u ½ dijela u gruntovnici. U točki III je upisano da je nekretnina stečena radom za vrijeme trajanja braka. U točki IV I V dogovoreno je da tuženiku predmetna nekretnina pripada u cijelosti a da se isti obvezuje u roku od tri godine počevši od 1.1.2015. isplatiti njoj iznos od 30.000,00 Eura na ime naknade za ½ dijela vrijednosti nekretnine. U točki VI je ugovoreno da je D. G. korisnik kredita Z. b. da je podigao iznos od 64.384,00 CHF za koji kredit je bio upisan zaloga na imovini njenih roditelja koji zalog je brisan. Što se tiče točke VII ugovora D. G. je postupio po točki VII, misli da je to bilo nakon 7 godina ali u konačnici je taj zalog skinut sa nekretnine njenih roditelja. Po točki VIII nije postupljeno budući da taj novčani iznos nije isplaćen tako da se tuženik nije upisao kao vlasnik. Budući da iznos od 30.000 Eura na ime naknade za ½ vrijednosti nekretnina tuženi nije njoj isplatio zbog čega se nije niti upisao kao vlasnik na predmetnoj kući. Ne sjeća se kada je kredit dignut. S tim kreditom su namjeravali vratiti dug, misli da je taj kredit dignut prije braka. Oni su se razveli 2014. a budući da ovaj ugovor nije izvršen nisu riješili diobu bračne stečevine. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da je ova kuća kupljena sa novcem od njenog ujaka, ujak je posudio novce jer im nije kredit prošao. Ne sjeća se koliko je posudio. Od kredita koji je podignut oni su dio novca vratili njenom ujaku jer im je on posudio a sa dijelom novca su nastavili gradnju te kuće i osim toga pomagali su im i roditelji. Za vrijeme trajanja braka nije bila zaposlena. Nikada nije pregovarala sa tuženikom u smislu da on njoj ne treba ništa isplatiti iz razloga što otplaćuje taj kredit. Ona je oštećena iz razloga što tuženik nije isplatio tih 30.000 Eura. Nije mu prepisala dio nekretnine jer joj nije isplatio.

4.2. Iz iskaza tuženika D. G. proizlazi da je potpisao ugovor o utvrđenju i diobi bračne stečevine te su tada postigli dogovor sukladno tom ugovoru. On je bio prisiljen potpisati taj ugovor, taj ugovor je sastavila tužiteljica i njeni roditelji. Njegova majka je trebala useliti u tu kuću, bila je operirana i živjela kao podstanar a kako se tužiteljica nije slagala da ona uđe u kuću on je taj ugovor potpisao jer ga na neki način prisiljavala. Kroz sve to on je dobio dijabetes. On i dalje otplaćuje taj kredit i podnio je regresnu tužbu radi isplate ½ novca koji otplaćuje. On je digao kredit za tu kuću. Najprije je našao kuću i dao kaparu a kako kuća nije bila papirnato u redu banka mu nije htjela odobriti kredit. Tada su roditelji od tužiteljice zamolili ujaka tužiteljice da im posudi novce, misli da im je posudio nekih 300.000,00 kn. Nakon toga je on digao kredit od 64.384 CHF na 20 godina i na ime tog kredita je stavio zalog na nekretnine roditelja od tužiteljice. Kad su sredili papire on je brisao hipoteku sa kuće od roditelja tužiteljice te su hipoteku prebacili na predmetnu kuću. Sada u gruntovnici on i tužiteljica se vode svatko na ½ dijela i upisan je zalog na tu kuću. On otplaćuje kredit sada 2.600,00 kn a u vrijeme kada je švicarac otišao otplaćivao je i viši iznos. Podnio je regresnu tužbu radi isplate iznosa od 50.000,00 kn do 11.mjeseca 2021. a kredit i dalje plaća plus kamate. Na upit punomoćnika tuženika iskazuje da je dogovor bio da kada on njoj isplati 30.000 Eura tužiteljica će njemu prepisati svoj suvlasnički dio od ½. U vraćanju kredita tužiteljica nikada nije sudjelovala. Na upit punomoćnika tužitelja iskazuje da u toj kući stanuje njegova majka od 2014. i ona plaća i režije i održava kuću.

4.3. Uvidom u Ugovor o utvrđivanju i diobi bračne stečevine od 11.10.2014. u čl.4. i 5. je ugovoreno da D. G. predmetna nekretnina pripada u cijelosti a da se isti obvezuje isplatiti tužiteljici iznos od 30.000,00 Eura na ime naknade ½ vrijednosti, te se obvezuje brisati zalog na predmetnim nekretninama što je nesporno među strankama da je tuženi zalog brisao. U točki 8. predmetnog ugovora je ugovoreno da će D. V.-G. dozvoliti D. G. upis vlasništva na ½ odmah po isplati novčanog iznosa od 30.000,00 Eura i nakon što oslobodi od zaloga nekretnine navedene u čl. VI i VII Ugovora. Dakle, upis navedenog vlasništva tuženika ugovoren je nakon što tuženik isplati novčani iznos od 30.000,00 Eura i nakon što oslobodi od zaloga nekretnine navedene u čl. VI i VII Ugovora. Tuženik je oslobodio od zaloga predmetne nekretnine, međutim nije isplatio iznos od 30.000,00 Eura kako bi se upisao kao samovlasnik.

4.4. Tuženik u svom iskazu navodi da plaća kredit, da je tužio tužiteljicu radi regresne isplate, a isto tako navodi da u predmetnoj kući stanuje njegova majka od 2014. i ona plaća režije i održava kuću. Navodi da je bio prisiljen potpisati taj Ugovor jer ga je tužiteljica prisiljavala.

5. Iz navedenog je vidljivo da je upravo tuženik u posjedu kuće preko svoje majke (u kući stanuje njegova majka od 2014. godine – iskaz str.19. spisa) te da je upravo tuženik izvršio jedan od uvjeta dogovoren Ugovorom o utvrđivanju i diobi bračne stečevine, a to je brisanje hipoteke na nekretninama navedenim u čl. VI i VII Ugovora, tako da je ostao još jedan uvjet neispunjen a to je isplata iznosa kojeg potražuje tužiteljica da bi se konačno realizirao Ugovor o utvrđivanju i diobi bračne stečevine, te da bi se tuženi upisao kao samovlasnik predmetne nekretnine (točka VIII Ugovora).

5.1. Sud ne prihvaća navode tuženika da je isti bio prisiljen potpisati taj ugovor, jer iste navode tuženik ničim nije dokazao. Činjenica da isti otplaćuje kredit i da je podnio regresnu tužbu radi isplate ½ novca nije bila predmet Ugovora o utvrđivanju i diobi bračne stečevine, a tuženik navodi da kada su sredili papire on je brisao hipoteku sa kuće od roditelja tužene, što je bio uvjet u Ugovoru o utvrđivanju i diobi bračne stečevine, te je hipoteku prebacio na predmetnu kuću. Dakle, zalog je upisan na kuću u kojoj je svatko od stranaka vlasnik u ½ suvlasničkog dijela. Od 2014. u kući stanuje majka tuženika. Tuženik je djelomice izvršio Ugovor o utvrđivanju i diobi bračne stečevine, a osim toga je i u posjedu predmetne kuće preko svoje majke još od trenutka sklapanja predmetnog ugovora zbog čega sud smatra da je isti dužan izvršiti i točku 5. Ugovora o utvrđivanju i diobi bračne stečevine.

5.2. Naime, nagodba je ugovor kojim su stranke u sporu na jasan način otklonile neizvjesnost i odredile svoja uzajamna prava i obveze (čl. 150. st. 1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – u daljnjem tekstu ZOO). Taj ugovor obvezuje. On stvara pravno relevantne učinke za sve odnose u vezi s kojima je sklopljen. Nakon nagodbe prava i obveze stranka prosuđuju se u skladu s njezinim odredbama. Tuženik je dužan ispuniti obvezu koju je preuzeo Ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine kojim ugovorom su stranke uredile svoje imovinsko-pravne odnose na postojećoj imovini stečenoj za vrijeme trajanja braka (točka I Ugovora). Tuženik tvrdi da je bio prisiljen potpisati taj ugovor, međutim isti nije osporio pravnu valjanost tog sporazuma niti je osporio visinu i osnovanost svog dugovanja, već je tijekom postupka samo paušalno naveo da je bio prisiljen potpisati predmetni ugovor (Vrhovni sud, Rev 1568/11 od 3.3.2015.).

5.3. Zbog navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude. Tijek zakonske zatezne kamate određen je od dana kada je tuženik pao u zakašnjenje s ispunjenjem svoje obveze, a to je 2.1.2018. (čl. 29.st.1.ZOO) budući je u točki V ugovoreno da se tuženik obvezuje izvršiti isplatu u roku od 3 godine počevši od 01.01.2015.

6. U točki II izreke sud je odlučio sukladno odredbi čl. 22. stavak 3. ZOO-a koja propisuje da ako novčana obveza protivno Zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njeno se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju kojeg objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja.

7. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je u skladu sa odredbom čl. 154.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19).

7.1.Troškovi tužiteljice iznose 16.077,50 kn, a odnose se na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 2.570,00 kn, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 2.570,00 kn, trošak sastava tužbe (Tbr.7.st.1. OT) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak sastava podneska od 9.10.2020. (Tbr.8.st.1. OT) u iznosu do 2.500,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 27.10.2020. (Tbr.9.st.2. OT) u iznosu od 1.250,00 kn, trošak zastupanja na raspravi 9.5.2022. (Tbr.9.st.1.OT) u iznosu od 2.500,00 kn, trošak pdv-a 2.187,50 kn.

7.2. Sud nije priznao tužiteljici trošak zastupanja na raspravi 14.12.2021. jer je ista odgođena iz razloga što je tužiteljica ispričala nedolazak na raspravu na kojoj je određeno saslušanje stranaka. Da je ista pristupila na raspravu ista ne bi bila odgođena, te bi sud tužiteljicu na istoj saslušao.

7.3. Radi iznijetog odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

Slavonski Brod, 20. lipnja 2022.

Sudac

Renata Marić-Ivanović

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

Dna:

1. Odvj. I. Ž., S. B.,

2. Odvj. J. Š., S. B..