REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-4152/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice M. L., OIB …, iz V., koju zastupa
punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tuženika pod 1 A. V.-
A. pok. N. i pod 2 M. V. ud. P., nepoznatih prebivališta i boravišta,
koje zastupa privremeni zastupnik R. V., odvjetnik u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2022. u nazočnosti tužiteljice i njezinog punomoćnika, na ročištu radi objave, dana 20. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I.Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo nekretnina oznake čest. zgr. 1528/1 kuća 96 m2 ZU 5373 K.O. V. i čest. zem. 6780/2 vinograd 45 m2 Z.U. 5374 K.O. V., pa se ovlašćuje temeljem ove presude po njezinoj pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na nekretnini čest. zgr. 1528/1 kuća 96 m2 Z. 5373 K.O. V. u odnosu na suvlasničkih 1/42 dijela za koji je upisan tuženik pod 1 te na nekretnini čest. zem. 6780/2 vinograd 45 m2 Z.U. 5374 K.O. V. u odnosu na suvlasničkih 2/4 dijela za koji je upisana tužena pod 2.
Obrazloženje
1. Dana 6. rujna 2018. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zgr. 1528/1 kuća 96 m2 ZU 5373 K.O. V. i čest. zem. 6780/2 vinograd 45 m2 Z.U. 5374 K.O. V.. Navodi kako je vlasnica označenih nekretnina postala nakon što ih je uz supruga I. L. 31.
srpnja 1981. kupila od A. (T.) V. pok. A. i nakon što joj je suprug 16.
kolovoza 1994. darovao svojih ½ kupljenog suvlasničkog dijela. Dodaje kako je prodavatelj V. ove nekretnine stekao nasljeđivanjem svog oca za cijelo, a u ugovoru je kao predmet prodaje označen suvlasnički dio od 1/6 kako bi se platio znatno manji porez na promet nekretnina. Na kraju spominje kako je pravo vlasništva stekla dosjelošću, jer je u zakonom propisanom posjedu preko 50 godina.
2. Kako su tuženici nepoznatih prebivališta i boravišta, sud im je rješenjem od 11. rujna 2019. postavio privremenog zastupnika R. V., odvjetnika u S.,
koji se u svom odgovoru iz opreza usprotivio tužbi i predložio izvođenje potrebnih dokaza.
3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 5. kolovoza 2018., kupoprodajnog ugovora i darovnog ugovora od 31. srpnja 1981., darovnog ugovora od 16. kolovoza 1994., punomoći od 22. srpnja 1994. prijepisa posjedovnog lista broj 259 U. za katastar S., I. V. od 29. kolovoza 2016., povijesnih vlasničkih listova od 18. rujna 2018., povijesti promjena na katastarskim česticama U. za katastar S., I. V. od 10. veljače 2020. s
prilozima, očevidom održanim na licu mjesta 5. lipnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom njegovog nalaza od 17. rujna 2020.,
saslušanjem svjedoka D. V., N. R., K. D. i R. R. te
tužiteljice.
4. Stranke nisu zatražile naknadu parničnog troška.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. U ovom slučaju je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužiteljica valjanu pravnu osnovu za stjecanje suvlasničkih prava tuženika u odnosu na nekretnine koje su predmet spora.
7. Kako se u tužbi i u tijeku postupka ističe stjecanje prava vlasništva dosjelošću, prije svega valja navesti kako je odredbom iz članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano kako se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Tužiteljica u tužbi navodi zakonom propisani posjed nekretnina koji traje preko pedeset godina, stoga je u ovom slučaju valjalo utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva u skladu s pravnim pravilima iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono svakako započelo prije 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, ZOVO). U svakom slučaju, trebalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje dosjelošću u skladu s paragrafima 1452.-1470. OGZ, po kojima je posjed potreban za dosjelost trebao biti zakonit, pošten i istinit uz kontinuirano trajanje barem poštenog posjeda od trideset godina. Međutim, sudska praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek dvadeset godina posjeda takve kakvoće.
8. Stjecanje prava vlasništva na nekretnini dosjelošću propisivale su i odredbe iz čl. 28. ZOVO pa je tako u smislu st. 1. savjesni i zakoniti posjednik nekretnine stjecao pravo vlasništva protekom deset godina posjedovanja, a barem savjesni posjednik protekom dvadeset godina, kako je to propisivala odredba iz st. 4. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva na nekretnini regulirano je i odredbama iz čl. 159. ZV, tako da zakoniti, istiniti i pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st.
2., dok posjednik čiji je posjed barem pošten, stječe pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke, bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva. Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada posjedovao
kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Dakle, za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed, što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem pošten i to poštenje se zakonski presumira.
9. Pregledom vlasničkih listova od 5. kolovoza 2018. razvidno je kako su tuženici upisani kao suvlasnici predmetnih nekretnina oznake čest. zgr. 1528/1 kuća 96 m2 ZU 5373 K.O. V. i čest. zem. 6780/2 vinograd 45 m2 Z.U. 5374 K.O. V., iz čega proizlazi njegova pasivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari.
10. Pregledom kupoprodajnog ugovora od 31. srpnja 1981. razvidno je kako je A. (T.) V. pok. A., prodao tužiteljici i suprugu I. L. nekretninu
oznake čest. zgr. 1528/1 K.O. V., stojnu kuću, za 1/6 dijela.
11. Pregledom darovnog ugovora od 16. kolovoza 1994. razvidno je kako je I. L. darovao tužiteljici svoje suvlasničke dijelove ovdje spornih nekretnina čest. zgr. 1528/1 i čest. zem. 6780/2 K.O. V..
12. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama U. za katastar
S., I. V. od 10. veljače 2020. s prilozima, razvidno je kako su predmetne nekretnine od osnutka katastra na otoku V. 1953. bile upisane u posjedovnom listu broj 259 kao isključivi posjed A. K. žene I., potom A. V. pok. A..
Danas je čest. zgr. 1528/1 upisana kao suposjed tužiteljice i tuženika pod 1, u skladu sa upisom u zemljišne knjige, dok je čest. zem. 6780/2 K.O V. popisom promjena 1985. pripojena čest. zem. 12354.
13. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 5. lipnja 2020. tužiteljica je kao predmet spora pokazala dvije nekretnine, od kojih je prva kuća u gradu V., a predstavlja staru kamenu kuću u nizu koja se sastoji od prizemlja, dva kata i niskog
potkrovlja. U prizemni prostor pristupa se kroz dvokrilna vrata sa zapadne strane, a dok preostalih etaža koje su međusobno povezane pristupa se s južne fasade zgrade i sve prostorije ove kuće u urednom su i funkcionalnom stanju. Druga nekretnina udaljena oko 150 metara predstavlja betonsku prizemnicu s pripadajućim zemljištem, koja nije pregledana jer je zatvorena metalnim dvokrilnim vratima, a ovom prilikom punomoćnik tužiteljice nije bio u posjedu njihovog ključa.
14. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 17. rujna 2022. identificirao pokazane sporne nekretnine, utvrdivši kako je kuća položena na čest. zgr. 1528/1 K.O. V., dok je betonska prizemnica položena na dijelu čest. zem. 12354 K.O. V., koji je na skici lica mjesta označio narančastom bojom. Ovome je dodao kako je čest. zem. 12354 nastala od više drugih čestica preko kojih je trebala proći cesta V.- K., koja nije izvedena po toj trasi, pa su čest. zem. 6780/1 i 6780/2, koje su sada dio čest. zem. 12354, u katastru ostale prijašnjim vlasnicima (korisnicima) u naravi, dok su u zemljišnoj knjizi upisane upravo pod starim oznakama. Na vještakov nalaz i mišljenje parnične stranke nisu iskazale primjedbe kojim bi osporile ili kako dovele u sumnju njegovu stručnost i objektivnost, stoga ga sud prihvaća u cijelosti.
15. Na okolnost utvrđenja posjeda predmetnih nekretnina, njegove kakvoće, kontinuiteta i dugotrajnosti, saslušani su na licu mjesta svjedoci D. V., N.
R., K. D. i R. R., koji u bitnom potvrđuju navode tužiteljice. Naime,
svjedok V. tvrdi kako je vlasnik kuće i zemljišta na kojem je prizemnica, bio tužiteljičin ujak A. T. V. iz A. uz čiju su suglasnost ovaj objekt za
stanovanje koristili tužiteljičini roditelji I. i A. K.. Svjedok R. spominje kako je o radovima na svojoj kući, koja se nadovezuje na predmetnu, razgovarao sa tužiteljicom i njezinim suprugom, koji su živjeli u S., a kuću koristili u tijeku ljetnih mjeseci. Početkom 80-tih godina spomenuli su mu kako su kupili sporne nekretnine i nakon toga izveli radove na uređenju objekta. Svjedokinja D. sjeća se kako su kuću koristili supružnici K. s djecom, a čula je kako je tužiteljičin ujak prodao ove nekretnine, ali ne zna detalje. Poznato joj je kako je spornu prizemnicu kao spremu koristio I. K., a nakon njega P. R. za držanje motokultivatora i drugih stvari, dok je svojedobno razgovarala s tužiteljicom radi kupnje pripadajućeg zemljišta. S. R. pored svega spominje kako je njegov otac P. R. od 1979.
držao svoj automobil u spornoj prizemnici i to uz suglasnost tužiteljičinog ujaka iz A. te je izveo radove na uređenju ovog objekta kao nekadašnje štale. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o susjedima i daljnjoj rodbini tužiteljice u dobi od 57 do 86 godina, stoga je logično i očekivano kako su unatrag 50- 70 godina imali neposredna i objektivna saznanja o nekretninama o kojima su iskazivali, načinu njihovog korištenja, osobama koje su ih koristile pa tako i o svim okolnostima tog posjedovanja, a od značaja su u ovoj parnici. Njihovi iskazi u skladu su sa ostalim dokazima, a posebno je valjalo cijeniti službenu katastarsku evidenciju u kojoj su predmetne nekretnine od 1953. bile upisane kao posjed tužiteljičinih pravnih prednika, odnosno roditelja I. i A. K. te A. V. pok. A.. Osim toga,
svakako je valjalo cijeniti i osnovna obilježja predmeta spora i činjenica da se radi o potpuno uređenoj i opremljenoj kući u centru grada V. te obližnjoj betonskoj prizemnici koja, uz pripadajuće zemljište, predstavlja fizički izdvojenu cjelinu. Zbog svega iznesenog, tvrdnje svjedoka imaju valjano i logično uporište, stoga se njihovi iskazi prihvaćaju u cijelosti kao uvjerljivi i vjerodostojni. U skladu s iznijetim, jasno je kako je V. bio isključivi vlasnik i s tim u vezi prodao tužiteljici sporne nekretnine za cijelo, a ne za suvlasnički dio, uz dodatak kako sadržaj ugovora o darovanju nekretnina od 30. srpnja 1998. ukazuje da su kupci bili samo tužiteljica i njezin suprug, budući u suprotnom ne bi bilo potrebe da pravnim poslom iz 1998. tužiteljica daruje dio čest. zgr. 1528/1 sestri S. G. i bratu B. K..
16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nedvojbeno je kako se radi o samostalnom posjedu tužiteljice koji je zakonit, jer je stečen kupnjom od stvarnog vlasnika A. V. pok. A. i darovanjem od supruga I. L., istinit, jer
nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja, a u svakom slučaju pošten, jer u trenutku stjecanja ili nakon toga, a s obzirom na okolnosti, tužiteljica nije imala razloga sumnjati da joj pravo na posjed ne pripada, pri čemu je za dodati kako do zaključenja raspravljanja nisu dostavljeni dokazi koji bi zakonsku presumpciju poštenja osporili ili je kako doveli u sumnju. Kod takvog stanja stvari, a uzimajući u obzir da je tužiteljica stupila u posjed 1981. nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, jasno je kako se radi o faktičkoj vlasti zakonom propisanih obilježja, koja je od tog trenutka trajala kontinuirano, što znači da je dosjedanje okončano 2021. nakon proteka 20 godina, u skladu s citiranim odredbama iz čl. 159. ZV.
17. Slijedom iznijetog, tužba ima valjano činjenično i zakonsko uporište, stoga je tužbeni zahtjev, postavljen radi utvrđenja tužiteljice vlasnicom nekretnina čest. zgr. 1528/21 kuća 96 m2 ZU 5373 K.O. V. i čest. zem. 6780/2 vinograd 45 m2 Z.U. 5374 K.O. V. i upisa tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje suvlasničkih prava s imena tuženika, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
18. Odluka o parničnom trošku nije donesena jer nije zatražena njegova naknada.
Split, 20. lipnja 2022.
Sudac
Branko Malenica,v.r.
PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
