REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 1 Us I-1156/2021-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu tog suda Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja J. K. iz P. (OIB: …), kojeg zastupa opunomoćenik B. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. K. i M. K., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe H. š. d.o.o., Z. U. š. P. V., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 20. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/21- 01/374, URBROJ: 338-01-06-05-21-03 od 30. kolovoza 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, R. u. O., P. s, V., KLASA: UP/I-502- 03/20-02/219, URBROJ: 338-16-02-21-16 od 26. ožujka 2021., kojim je odlučeno da se tužitelju, zaposlenom kod poslodavca H. š. d.o.o., Z., U. š. P. V., ozljeda pretrpljena dana 29. svibnja 2020. po dijagnozi šifre prema MKB: S72.3 (prijelom dijafize bedrene kosti – femura) i S27.0 (traumatski pneumotraks) ne priznaje kao ozljeda na radu te mu se u svezi te ozljede ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja, u bitnome, navodeći da je 29. svibnja 2020. doživio ozljedu na radu kada je obavljao poslove šumskog radnika sjekača. Ozljeda se dogodila na privremenom šumskom radilištu šumarije G. kada je za vrijeme obaranja stabla jasena u trenutku neposredno prije pada na tlo, stablo udarilo u zaostali panj. U tom trenutku došlo je do povratnog i nekontroliranog kretanja unazad što je rezultiralo tjelesnom ozljedom. Međutim, javnopravna tijela nisu mu priznala prava s osnove ozljede na radu smatrajući da je postupao skrivljeno, nesavjesno i neodgovorno. Ističe da je između stranaka nesporno da je ozljeda na radu nastala za vrijeme radnog vremena. No, između stranaka je sporno je li postupak obaranja stabla jasena ispravno obavljen, odnosno u kojoj je mjeri ta okolnost doprinijela nastanku ozljede na radu, a sve s obzirom na to da nije postojala tzv. prelomnica. Ona čini neprerezani dio stabla i služi za usmjeravanje stabla u pravcu rušenja te ujedno ne dopušta da stablo padne u nepredviđenom smjeru. Ujedno prelomnica ima utjecaj i na usporavanje (brzinu) pada stabla. Napominje da je nesporno da je stablo jasena, nakon rezanja padalo u zadanom smjeru ali je zbog izostanka prelomnice, prema mišljenju tuženika padalo brže nego što bi inače padalo. No, u postupku nije utvrđeno ni dokazano o kojoj razlici brzine se radilo, a nije ni poznato u kojoj bi mjeri brzina utjecala na nastanak ozljede tužitelja. Ako se nepriznavanje prava s osnove ozljede na radu opravdava izostankom prelominice kao temeljnog uzroka tada je nužno odrediti koja je to kvalifikacija (skrivljeno ili nesavjesno ili neodgovorno) propusta te ujedno dokazati od kolikog je to utjecaja na nastanak ozljede na radu. Osim toga, nužno je zauzeti pravni stav jesu li propusti tužitelja uz nesporne činjenice (radne uvjeti na radilištu, udar rušenog stabla u zaostali panj te nekontrolirano kretanje stabla unazad) takvog značaja da se mogu izjednačiti sa skrivljenim, nesavjesnim i neodgovornim ponašanjem kakvo ima u vidu članak 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju. Stoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporavano, te prvostupanjsko rješenje te mu priznati prava s osnove ozljede na radu.

3. U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, ističe da nije sporno da je tužitelj dana 29. svibnja 2020. bio upućen na rad u šumariju G., gdje se istog dana ozljedio prilikom obavljanja poslova sječe stabla jasena bez krošnje visine oko 15 m. Pri tome tužitelj prilikom obaranja stabla nije primijenio propisanu tehniku obaranja stabla jer nije napravio prelomnicu te odstupnicu pod kutom od 45 stupnjeva u lijevo ili desno suprotno od smjera pada stabla kako bi se mogao sigurno odmaknuti od obarajućeg stabla, a i iz stanja spisa proizlazi da je prilikom pada stablo udarilo u stari panj te se zaokrenulo i iskočilo udesno 4 do 5 metara te udarilo tužitelja. Prema tome, tužitelj nije obavio radnju obaranja stabla sukladno pravilima obavljanja te radnje, a s kojim pravilima je bio upoznat i za koje je bio radno osposobljen (prelomnica i odstupnica), čime je izgubio mogućnost povući se prilikom obaranja stabla na vrijeme i u smjeru koji omogućava njegovu sigurnost. Kako su navedeni propusti neposredni uzrok nastanka ozljede, to se tako dobivena ozljeda ne može priznati kao ozljeda na radu jer je nastala kao posljedica skrivljenog nesavjesnog i neodgovornog ponašanja, i to neovisno o tome što su vještaci liječnici utvrdili da se tražene dijagnoze mogu uzročno-posljedično povezati s predmetnim događajem. Stoga tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba je sudu također dostavila sudu odgovor na tužbu navodeći da tužitelj zanemaruje da je tijekom postupka utvrđeno da je on osposobljen za rad na siguran način što znači da je upoznat (teoretski i praktično) sa izvođenjem radne operacije sječe stabla na način kojim ne može ugroziti sebe i druge radnike te da je upoznat sa svim opasnostima koje prijete pri izvođenju navedene radne operacije. Također zanemaruje činjenicu da brzina pada stabla nije neposredni uzrok ozljede već se kao glavni uzrok navodi povratno kretanje stabla jasena nakon udara o zaostali panj. Zaostali panj je neprekoračiva činjenica i uzročno je važna u dinamici događaja. Zainteresirana osoba upozorava na odredbe Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu ("Narodne novine", broj: 10/86. – dalje: Pravilnik), posebice na članak 15. stavak 2. tog Pravilnika. U skladu sa tim člankom prirodne prepreke su i kopriva i zaostali truli panj na udaljenosti od 5,8 metara, pa tužitelja neopravdava što nije zbog kopriva uočio panj. Što se tiče propusta u svezi određivanja smjera ustupanja i otklanjanja prepreka zainteresirana osoba pojašnjava da odstupnicu treba pažljivo i temeljito očistiti od svih predmeta i prepreka koje bi mogle otežati odstupanje radnika na sigurnu udaljenost u trenutku pada stabla, budući da se radnik povlači unatrag po odstupnici stalno promatrajući krošnju stabla. Predmetno stablo se pri padu na truli panj zaokrenulo i otkotrljalo u desno 5,5 m i oko 1 m prema naprijed u odnosu na zamišljenu liniju d 90 stupnjeva na smjer obaranja. Da se tužitelj povlačio po odstupnici unazad pod oko 45 stupnjeva ne postoji mogućnost udara stabla. Najvažniji dio tehnike obaranja nagnutih stabala je ostavljanje prelomnice u cijelosti i posljednji rez je presjecanje držača. Tužitelj je tijekom izrade zasjeka napravio "ubodni rez" sredinom prelomnice što nije dozvoljeno i samo po sebi predstavlja opasnost. Nije ostavio držač nego je kružnim prerezivanjem radio završni rez. Prema tome, tužitelj nije uočio opasnosti na mjestu rada (stari panj na 5,8 od stabla) iako je bio obvezan provjeriti sve opasnosti na mjestu rada, nije očistio ni mjesto rada ni odstupnicu iako ju je bio obvezan pažljivo i temeljito očistiti od svih predmeta i prepreka, niti je koristio pravilnu tehniku obaranja nagnutog stabla. Stoga zaineresirana osoba predlaže sudu odbiti tuženi zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 14. lipnja 2022. kod ovog suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenica tuženika te su isti u cijelosti ostali kod svih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, dok na raspravu nije pristupio nitko za zainteresiranu osobu, unatoč uredno iskazanoj dostavi poziva. Na raspravi opunomoćenici stranaka nisu predložili izvođenje dokaza i stoga je sud svoju odluku mogao utemeljiti samo na dokazima izvedenim tijekom upravnog postupka.

6. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je predmetni postupak priznavanja i utvrđivanja ozljede na radu pokrenuo poslodavac tužitelja H. š. d.o.o., U. š., P. V. podnošenjem prijave (tiskanice) o ozljedi na radu u svezi događaja od 29. svibnja 2020. kada je tužitelj prilikom sječe stabla pretrpio ozljedu (šifre prema MKB-10: S72.3 i S27.0).

7. Između stranaka je sporno ostvaruje li tužitelj prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu pretrpljene 29. svibnja 2020. Naime, prvostupanjsko tijelo i tuženik smatraju da tužitelju ne pripadaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, jer je tužitelj toga dana sječu stabala obavljao protivno pravilima zaštite na radu, odnosno zato jer je do predmetne ozljede došlo zbog tužiteljevog skrivljenog, nesavjesnog i neodgovornog ponašanja u smislu članka 67. točke 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (''Narodne novine'', br. 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: ZoZO).

8. Definicija pojma ''ozljeda na radu'' sadržana je u članku 66. ZoZO-a i u smislu te odredbe ozljeda na radu je: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju i 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz članka 16. ovoga Zakona.

9. Razlozi za nepriznavanje ozljede na radu propisani su člankom 67. ZoZO-a. Naime, u smislu te odredbe ozljedom na radu ne smatra se ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i sl.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, i 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj, kao šumski radnik – sjekač, pretrpio ozljedu na radu prilikom sječe i obaranja stabla jasena dana 29. svibnja 2020. Tog dana tužitelj je obarao stablo jasena koje je nakon obaranja udarilo u panj (visine 20- ak cm), a zatim se rotiralo u desnu stranu i ozlijedilo tužitelja.

11. Obaranju stabla jasena i pri utvrđivanju pada stabla sjekač mora, između ostalih uzeti u obzir sve prirodne prepreke koje mogu dovesti u pitanje sigurnost radnika (članak 15. stavak 2. Pravilnika). Predmetni panj je prepreka koja je u konačnici utjecala na sigurnost postupka obaranja stabla jer se stablo nakon udara u panj počelo nekontrolirano kretati u smjeru tužitelja te ga je i ozlijedilo. To što ovu okolnost prvostupanjsko tijelo nije valjano utvrdilo nije razlog da se zainteresiranoj osobi uskrati pravo da tijekom upravnog spora ponovno ukazuje na taj propust radnika, kako je što to činila i tijekom upravnog postupka.

12. Čak i neovisno o tome, između stranaka nije sporno da tužitelj nije primijenio pravilnu tehniku obaranja stabla jer nije ostavio odgovarajuću prelomnicu (članak 27. Pravilnika). Prelomnica drži i usporava stablo prilikom pada i ona predstavlja posljednju zaštitu prije onog trena kada sjekač više nema kontrolu nad stablom. Prvostupanjsko tijelo utvrđuje, a to prihvaća i tuženik, da je tehnika obaranja stabla bila neispravna te da između neispravne tehnike obaranja stabla i nastanka ozljede postoji uzročna veza. Nadalje, nije sporno da se prilikom samog obaranja stabla tužitelj nije povukao po odstupnici od 45 stupnjeva jer istu nije na taj način ni uredio (članak 26. stavci 2. i 3. Pravilnika). To da je odstupnica bila samo djelomično očišćena, ali ne po pravilima struke, potvrdio je i svjedok B. B. na raspravi održanoj 15. veljače 2021., a koji je rukovodio predmetnim radilištem. Ova okolnost proizlazi i iz priloženih fotografija, kao i iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru D. I., P. u. Osijek od 18. kolovoza 2020. Ove činjenice tijekom upravnog spora nisu dovedene u sumnju.

13. Prema tome, pri utvrđivanju smjera pada stabla tužitelj nije uočio stari panj. Sam po sebi ovaj propust ne predstavlja grubu nepažnju, i to zbog samog terena (visoke koprive, vjetrolom i sl.), ali i zbog činjenice da Pravilnik u članku 15. stavku 2. ne navodi decidirano da pri utvrđivanju smjera pada stabla sjekač mora paziti na zaostale panjeve, nego uopćeno navodi da sjekač mora uzeti u obzir sve prirodne prepreke. Premda je jasno da takav panj može predstavljati opasnost i da može izazvati nekontrolirano odbijanje stabla, taj propust, prema shvaćanju suda, u konkretnom slučaju ne predstavlja najgrublji oblik nepažnje.

14. Međutim, korištenjem nepravilne i protupropisne tehnike obaranja stabla (prelomnica) i samo djelomično izrađenom odstupnicom, tužitelj je u kompleksu uzroka koji su prethodili predmetnoj ozljedi tako bitno povećao rizik ozljeđivanja, odnosno napravio takve bitne propuste da ovaj sud ne nalazi osnove za drukčiji stav od onoga kojeg su zauzela javnopravna tijela – da se u konačnici tužitelju ne mogu priznati prava s osnove ozljede na radu u smislu članka 67. točke 1. ZoZO-a, i to zbog skrivljenog i neodgovornog ponašanja na radnome mjestu koje je uzrok predmetne ozljede.

15. Zbog navedenih razloga, valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a presuditi kao pod točkom I. izreke ove presude, a na temelju članka 79. stavka 4. istog Zakona, kao pod točkom II. izreke.

U Osijeku 20. lipnja 2022.

Sudac:

Tomislav Artuković, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).