Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-Us-24/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 5. u vezi članka 243. stavak 5. u vezi stavka 3. i 1. te drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. V. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-13/2022. od 16. svibnja 2022. u sjednici održanoj 20. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog A. V. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kv I-Us-13/2022. od 16. svibnja 2022., nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-3/2020. od 30. siječnja 2020., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda od 1. rujna 2021. pod poslovnim brojem Kov-Us- 1/2020., protiv optuženog Ž. R. i drugih, zbog kaznenih djela iznude počinjene u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavak 1. točka 5. u vezi članka 243. stavak 5. u vezi stavka 3. i 1. te drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog A. V. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. i 4. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja pravodobne žalbe podnio je optuženi A. V. po braniteljima odvjetniku B. M., odvjetniku Lj. D.i odvjetniku T. M.. U žalbama predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje na način da istražni zatvor ukine, odnosno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se protiv optuženika nalože mjere opreza. S obzirom da sve tri žalbe međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. V. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. i 4. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako sud je dao i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv ovog optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama (točka 9. i 11. obrazloženja pobijanog rješenja). Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženog A. V. da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje osnovane sumnje te da su navedeni razlozi nejasni, nerazumljivi, proturječni, a čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.2. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženi A. V. počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a osobito to proizlazi iz rezultata provedenih posebnih dokaznih radnji te telekomunikacijskog vještačenja. Takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Za ispunjene osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. dostatno je postojanje osnovane sumnje u počinjenje kaznenih djela za koja se ovaj optuženik tereti, što je i ostvareno. Osim toga, s obzirom da je riječ o raspravnom stadiju postupka, drugostupanjski sud je osnovanu sumnju analizirao iz perspektive nužnosti njezina jačanja prema kraju postupka. S tim u vezi drugostupanjski sud je ocijenio da je u korelaciji sa svim drugim procesno- pravnim relevantnim okolnostima (o čemu će više biti riječi u nastavku, posebno o načelu razmjernosti) i prema dokaznoj građi koja se izvodi na raspravi koja je u tijeku, i dalje riječ o postojanju osnovane sumnje da je optuženi A. V. počinio kaznena djela za koja se tereti.

6. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio i postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv žalitelja iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Budući da sve te razloge prvostupanjskog suda ovaj sud u cijelosti prihvaća, to se i žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na iste (točka 9. pobijanog rješenja). Nije u pravu optuženi A. V. da je «neprihvatljivo» korištenje izraza iz činjeničnog opisa optužnice prilikom obrazlaganja postojanja pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, odnosno da je time žalitelju povrijeđena pretpostavka nedužnosti jer to ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti, što je tek predmet dokazivanja i raspravljanja u kontradiktornom postupku na raspravi.

7. Osim toga, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da su u konkretnoj situaciji ispunjeni i svi kumulativno propisani uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv žalitelja i iz osnove u članku 123. stavku 1. točke 4. ZKP/08. Za tu odluku prvostupanjski sud je dao valjane razloge, koje također u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optuženika se, između ostalog, tereti da je u sastavu zločinačkog udruženja počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora, a koje kazneno djelo da je motivirano koristoljubljem i preuzimanjem prevlasti nad kriminalnim poslovima i drugim pripadnicima kriminalnog miljea te da je djelo počinjeno uz posebno teške okolnosti koje svojom brojnošću i prirodom nadilaze težinu okolnosti koje prate pokušaj teškog ubojstva. S obzirom da takve radnje za koje je optuženik osnovano sumnjiv nedvojbeno kod građana izazivaju zgražanje i duboku moralnu osudu, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su ispunjene i sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. V. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. Takvo produljenje mjere istražnog zatvora nužno je radi neometanog odvijanja postupka, a javni interes ima prednost pred osobnim pravom na slobodu optuženog A. V..

8. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je iz takvih razloga protiv optuženog A. V. nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. i 4. ZKP/08., čija svrha se ne može ostvariti mjerama opreza.

9. Nadalje, u žalbi optuženik tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o dinamičkom pristupu, zbog čega da se mjera istražnog zatvora produljuje „pod svaku cijenu“ i obrazlaže «identičnim razlozima», «doslovno prepisanim», kao i ranije tijekom postupka. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. To iz razloga jer u konkretnom slučaju, temeljem svih izloženih osobitih okolnosti (odlomak 6. i 7.), zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom ovog optuženika na slobodu. Naime, u uređenoj društvenoj zajednici nedopustivo je postupanje za koje se i kakvo tereti ovdje optuženik, osobito vodeći računa o činjenici, među ostalim, da se ustrajan i odlučan napad na najviše društveno dobro – život odvio u javnom prostoru (ispred ambulante) u kojem se svekolika javnost ima pravo osjećati sigurno i zaštićeno od ovakvih i sličnih događaja.

9.1. Osim toga primjena mjere istražnog zatvora se od određivanja do pobijanog rješenja dopunjavala novim činjenicama proizašlim iz postupka. Tako su se u međuvremenu, kao nove okolnosti koje upućuju na opasnost od počinjenja kaznenog djela, pojavili podaci o osnovama sumnje da je optuženi A. V. počinio u inozemstvu kazneno djelo ubojstva te se u pobijanom rješenju navodi i da je zbog nasilničkog ponašanja prema drugim zatvorenicima u zatvorskom sustavu optuženik stegovno kažnjavan. Stoga nije točno da u ovom postupku nije primijenjen dinamički princip prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kao i prilikom obrazlaganja takve odluke, te su neosnovani žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije postupio prema uputi iz ukidnog rješenja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, odnosno da je «ignorirao uputu».

10. Prilikom primjene dinamičkog pristupu razmatraju se eventualne naknadno izmijenjene okolnosti (bilo objektivne bilo subjektivne) na strani optuženika, a u vremenu od prijašnje odluke o primjeni mjere istražnog zatvora kako bi se ocijenilo postoji li još uvijek konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela odnosno postoje li i dalje svi kumulativno propisani uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08. Dakle, nije riječ o dokaznom postupku ocjene postojanja takve opasnosti pa se niti ne mogu primijeniti dokazna pravila propisana ZKP/08. niti je zakonitost pojedinog dokaza predmet preispitivanja u okviru ispitivanja prvostupanjskog rješenja kojim je produljena mjere istražnog zatvora optuženiku. Stoga su neosnovani žalbeni navodi optuženika kojima polemizira o prihvatljivosti i dokaznoj snazi dokumentacije koja govori o novim okolnostima na strani optuženika u vezi kriminalističkog istraživanja u A.. S tim u vezi, nije točno da je prvostupanjski sud referirajući se na tu novu okolnost povrijedio optuženikovu pretpostavku nedužnosti jer to ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je optuženik počinio kazneno djelo ubojstva u A. jer prvostupanjski sud pravilno navodi da je tek riječ o informaciji da je u tijeku kriminalističko istraživanje.

11. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika pa tako ni načelo pravičnosti, odnosno pravo na pravično suđenje niti pravo na osobnu slobodu i sigurnost.

12. Bez značaja je za pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja polemiziranje žalitelja da je «rasprava jedva i započela, a ….predstoji ispitati 50 svjedoka optužbe, vještake i svjedoke obrane», odnosno da rasprave «de facto gotovo da i nije započela i nije saslušan niti jedan svjedok»

13. Žalitelj ističe da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora (od 6. rujna 2019.) došlo do povrede načela razmjernosti. Uz to, ističe i da prvostupanjski sud prilikom ocjene o povredi toga načela nije uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. niti ponudio dostatne razloge zbog čega smatra da do ove povrede nije došlo, osobito imajući u vidu maksimalnu mogućnost trajanja mjere istražnog zatvora. Naprotiv izloženom, pobijano rješenje sadrži dostatne i valjane razloge koje je prvostupanjski sud, prilikom donošenja odluke uzeo u obzir, pa tako i sve elemente propisane odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08. Razloge zbog kojih je prvostupanjski sud našao da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.1. Naime, razmatrajući težinu i ozbiljnost okolnosti počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, složenost ovog kaznenog postupka i brojnost u njemu poduzetih radnji, kazne koje se prema podacima u spisu može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženog A. V., u razmjeru s potrebom određivanja i trajanja istražnog zatvora, sve s obzirom na ranije u rješenju izloženu težinu okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točka 3. i 4. ZKP/08. načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. za sada nije povrijeđeno. Pri tome je ovaj sud imao u vidu i najdulje moguće trajanje istražnog zatvora do donošenja presude suda prvog stupnja u konkretnom slučaju (članak 133. ZKP/08.)

14. Na više mjesta se u žalbi citiraju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, no osim što se sve te odluke odnose na primjenu istražnog zatvora, niti jedna od tih odluka ne podupire žalbene navode o nedostacima pobijanog rješenja, kako je to prethodno obrazloženo vezano za pitanja razmjernosti, dinamičkog pristupa i pretpostavke nedužnosti.

15. Također, ni navodi ovog žalitelja da je u međuvremenu trojici suoptuženika u ovom kaznenom predmetu ukinut istražni zatvor i brane se sa slobode kao i da su «svi ostali optuženici» na slobodi, ne utječu na pravilnost pobijanog rješenja jer se postojanje zakonskih uvjeta za primjenu istražnog zatvora utvrđuje in concreto, dakle, u odnosu na svakog pojedinog okrivljenika zasebno.

16. Budući da žalbenim navodima optuženog A. V. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 20. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.