Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 P-294/2021-29

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja H-A. d.o.o., Z., OIB:…, zastupan po odvjetnicima iz odvjetničkog društva R. & R. j.t.d. iz Z., protiv 1. tuženika A. d.o.o., O., OIB:…, i 2. tuženika I. Z., O., OIB:…, oboje zastupani po punomoćniku M. P., odvjetniku iz S, radi ispražnjenja i predaje u posjed, nakon zaključene glavne i javne rasprave 24. svibnja 2022., održane u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L. H., odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženih, 20. lipnja 2022. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se prvotuženiku – društvu A. d.o.o.,O. (Grad O.), OIB:…, i drugotuženiku I. Z., O., OIB:…, da nekretninu upisanu u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela O., Općinskog suda u Virovitici, u zemljišnoknjižnom ulošku broj 3885 katastarske općine O., na katastarskoj čestici broj 2383/75, opisanoj kao oranica V. B. površine 5050 m2, isprazni od svih osoba i stvari te je slobodnu od svih osoba i stvari preda u posjed tužitelju H-A. d.o.o., društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Z., upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Z. pod brojem MBS 080818203, OIB:…, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženima da tužitelju na jednake dijelove naknade troškove postupka u iznosu od 12.372,80 kn, u roku od 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 127,20 kn.

i

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„I Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela O. Općinskog suda u Virovitici, u zemljišnoknjižnom ulošku broj 3885 katastarske općine O., na katastarskoj čestici broj 2383/75 opisanoj kao Oranica V. B. površine 5050 m2.“

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrdi da je vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela O. Općinskog suda u Virovitici, u zemljišnoknjižnom ulošku broj 3885 katastarske općine O., na katastarskoj čestici broj 2383/75 opisanoj kao Oranica V. B. površine 5050 m2 (u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina). Tužitelj je stekao predmetnu nekretninu temeljem ugovora o prijenosu vlasništva nad nekretninama od 24. ožujka 2015. Prvotuženik je pravna osoba – trgovačko društvo koje obavlja svoju navedenu djelatnost u predmetnoj nekretnini bez valjane pravne osnove i bez dozvole vlasnika predmetne Nekretnine, a čiji je zakonski zastupnik, odnosno direktor, I. Z. - drugotuženik koji odbija svojevoljno napustiti i isprazniti od stvari i osoba, odnosno predati u posjed tužitelju predmetnu nekretninu. Prvotuženik je pravna osoba čija je adresa registriranog sjedišta - O.- adresa na kojoj se nalazi predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja. Nadalje, prvotuženik je prijavljeni korisnik režijskih usluga, odnosno prijavljeni korisnik priključka električne energije te priključka vode. Iz svega navedenog jasno proizlazi da su neovlašteni posjednici predmetne nekretnine istovremeno i prvotuženik, i to kao pravna osoba koja u predmetnoj nekretnini obavlja svoju djelatnost, te drugotuženik, koji se kao zakonski zastupnik prvotuženika također neovlašteno nalazi u posjedu predmetne nekretnine i navedenom se koristi za svoje osobne potrebe. S obzirom na to da se prvotuženik i drugotuženik nalaze u posjedu predmetne nekretnine bez valjane pravne osnove, tužitelj je predložio donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te naložiti prvotuženiku i drugotuženiku da predmetnu nekretninu isprazne od svih osoba i stvari te slobodnu od svih osoba i stvari predaju u posjed tužitelju, sve u roku od 15 dana.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuvši prigovor promašene pasivne legitimacije, posebno istaknuvši kako je točka I petita tužbe bespredmetna jer se njom traži utvrđenje prava vlasništva na nekretnini na kojoj je tužitelj već upisan kao vlasnik. Tužitelj, dakle, nema pravni interes za to utvrđenje. Slijedom navedenog, tuženici su predložili da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženicima naknadi troškove postupka.

3. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem verificiranog zk. ul. br. 3885 k.o. O., uvidom u ispis sa internetske stranice Državne geodetske uprave katastar.hr (list 7), čitanjem izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u Bjelovaru za tvrtku A. d.o.o. (list 9-10), energetske kartice HEP - Operater distribucijskog sustava d.o.o., Elektroslavonija Osijek od 8. lipnja 2021. (list 11), dopisa HEP-Operater distribucijskog sustava, Elekstroslavonija od 8. lipnja 2021 (list 12)., dopisa trgovačkog društva P. d.o.o. od 28. svibnja 2021. (list 15), očevidom na licu mjesta, geodetskim vještačenjem po vještaku P. O., stalnom sudskom vještaku geodetske struke, čitanjem pisanog očitovanja vještaka od 25. travnja 2022. te saslušanjem svjedoka A. H. i T. P..

4. Između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine kč.br. 2383/75 - oranica V. B., površine 5050 m2, što je razvidno i iz priloženog verificiranog zk. ul. br. 3885 k.o. O..

5. Nije sporno da se na predmetnoj nekretnini u naravi nalazi izgrađena proizvodna hala, što je razvidno iz priložene fotografije sa internetske stranice Državne geodetske uprave katastar.hr, na kojoj je prikazana predmetna kč.br. 2383/75 i na istoj izgrađeni objekt s oznakom kućnog broja 87.

6. Sporno je da li je prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan, odnosno sporno je da li se tuženici nalaze u posjedu predmetne nekretnine, da li tuženici imaju pravo na posjed te da li su dužni istu nekretninu isprazniti od svih osoba i stvari te slobodnu od svih osoba i stvari predati tužitelju u posjed.

7. Na te sporne okolnosti izvedeni su dokazi čitanjem izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u B. za tvrtku A. d.o.o. (list 9-10), energetske kartice HEP - Operater distribucijskog sustava d.o.o., Elektroslavonija Osijek od 8. lipnja 2021. (list 11), dopisa HEP-Operater distribucijskog sustava, Elekstroslavonija od 8. lipnja 2021 (list 12)., dopisa trgovačkog društva P. d.o.o. od 28. svibnja 2021. (list 15), očevidom na licu mjesta, geodetskim vještačenjem po vještaku P. O., stalnom sudskom vještaku geodetske struke, čitanjem pisanog očitovanja vještaka od 25. travnja 2022. te saslušanjem svjedoka A. H. i T. P..

7.1. Iz izvoda iz sudskog registra Trgovačkog suda u B. utvrđeno je da se sjedište 1. tuženika A. d.o.o. nalazi na adresi O., da je kao osnivač i jedini član društva u registru upisan 2. tuženik I. Z., koji ujedno obnaša i dužnost direktora te zastupa društvo pojedinačno i samostalno, a da je predmet poslovanja navedenog trgovačkog društva, između ostalog, i proizvodnja ambalaža od drva te proizvodnja paleta, briketa i ostalih proizvoda od drva.

7.2. Iz energetske kartice HEP - Operater distribucijskog sustava d.o.o., Elektroslavonija Osijek od 8. lipnja 2021. i dopisa HEP-Operater distribucijskog sustava, Elektroslavonija od 8. lipnja 2021., utvrđeno je da je na adresi O., za mjerno mjesto br. 8007418, kao korisnik priključka električne energije prijavljen 1. tuženik A. d.o.o.

7.3. Iz dopisa trgovačkog društva P. d.o.o. od 28. svibnja 2021. (list 15), utvrđeno je da je na istoj adresi O., ser. broja brojila vode 5051278, kao korisnik vodnog priključka evidentiran upravo 1. tuženik A. d.o.o.

7.4. U iskazu svjedokinja T. P., prokuristica tužitelja, navela je da joj je poznato da se na predmetnoj nekretnini nalazi jedna hala, da je 2. tuženik I. Z. u 6. mjesecu prošle godine bio na sastanku na kojem su sudjelovali ona i D.

V., voditelj prodaje u tvrtki tužitelja, na kojem je I. Z. rekao da se nalazi u predmetnoj hali, da u njoj obavlja određenu gospodarsku djelatnost i da je bilo govora o tome kako bi i dalje obavljao tu djelatnost i s tim u svezi je bilo ponuđeno sklapanje ugovora o zakupu, na što isti nije pristao jer mu je ponuđena zakupnina bila previsoka, a s druge strane otkupna cijena koju je I. Z. ponudio za tu halu njima je bila preniska, tako da do dogovora o ovoj hali tom prilikom nije došlo. U tom razgovoru I. Z. nije rekao ništa o tome po kom osnovu se nalazi u predmetnoj hali. Na spomenutom sastanku I. Z. se sam predstavio tim osobnim imenom, tom prilikom nije rekao u čije ime tamo nastupa, odnosno da li u svoje ime ili u ime neke tvrtke. Osobno nije bila na predmetnoj nekretnini gdje se nalazi sporna hala, međutim, zna da je radi utvrđenja u kakvom se stanju ta hala nalazi i s tim u svezi utvrđenja eventualne njezine realne tržišne cijene bilo je govora o tome da na teren izađu procjenitelji tužitelja i procjene stanje hale, međutim, do te procjene i izlaska njihovog procjenitelja na lice mjesta nikada nije došlo. Nakon spomenutog sastanka na kojem je I. Z. priznao da se nalazi u posjedu te nekretnine tužitelj nije dodatno provjeravao i utvrđivao stvarno posjedovno stanje jer za tim nije niti bilo potrebe. Poznato joj je da je zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine prije tužitelja bila A. H.. Nije joj poznato tko se nalazi u posjedu predmetne nekretnine, no I. Z. je sam rekao da je on u posjedu iste. Nema nikakvih saznanja o imenu obrta A., a o osobi S. Z. zna da se radi o bivšem suprugu svjedokinje A. H..

7.5. Provedenim očevidom utvrđeno je da se predmetnoj nekretnini nalazi izgrađena proizvodna hala – prizemna sa krovom na dvije vode. Dolaskom na lice mjesta utvrđeno je da je hala zatvorena, a radni strojevi koji se nalaze u njoj nisu radili te nitko od zaposlenika niti netko od poslovođe ili drugih osoba koje bi bile ovlaštene da rukovode proizvodnjom u ovoj hali nije zatečen. Ulaz u navedenu halu moguć je sa stražnje lijeve strane gledano od ceste, dolaskom na ulaz sud nije ulazio u prostor hale već je vizualnim pregledom utvrđeno da u hali nema nikoga, a da radni strojevi ne rade. Sa prednje i desne strane hale, gledano od ceste, nalazi veća količina složenih novoizrađenih drvenih paleta, a sa desne strane zatečeno je pet plastičnih kontejnera, koji vjerojatno služe za prijevoz kemikalija, da se na jednom od tih kontejnera nalazi naljepnica s natpisom tvrtke A. d.o.o. (u zapisnik omaškom naveden naziv A. d.o.o.), s datumom 12. rujan 2019. Navedeni plastični kontejneri dimenzija su cca 1,30 m u visini te širine cca 70 - 80 cm i zatvoreni su u željezne žičane rešetke. Navedeni plastični kontejneri su zatvoreni, tako da sud nije imao mogućnosti izvršiti uvid u sadržaj istih. Obilaskom predmetne nekretnine utvrđeno je da se sa lijeve i desne strane navedene hale, gledano od ceste, nalazi veća količina složenih novoizrađenih drvenih paleta, a obzirom na zatečeno stanje zaključeno je da se u navedenoj proizvodnoj hali vrši proizvodnja drvenih paleta, budući da su iza navedene hale, kao i sa njezine lijeve strane, gledano od ceste, zatečeni drveni trupci od kojih se proizvode navedene palete. Nadalje, sa lijeve strane hale, gledano od ceste, zatečeno je teretno vozilo – kamion marke MAN sa ugrađenim kranom, koji očito služi za prijevoz trupaca. Na navedenom kamionu nisu zatečene registarske oznake. Predmetna nekretnina je, gledano od ceste, u prednjem dijelu ograđena žičanom ogradom visine cca 2 metra, dok sa lijeve i desne strane, kao i iza predmetne hale nema ograde. Ulaz u dvorišni dio predmetne hale je slobodan sa navedene ceste jer na navedenoj žičanoj ogradi ne postoje ulazna vrata. Sa lijeve strane ulaza u predmetnu nekretninu zatečen je zeleni kontejner za odvoz smeća – komunalnog otpada, otvaranjem istog vizualnim

pregledom utvrđeno je da se unutar njega nalazi nekoliko komada zgužvanog papira

– dokumenata i koverti, a da je na jednom od navedenih dokumenata vidljiv pečat tvrtke Agropak d.o.o.

7.6. U vještačkom nalazu i mišljenju od 25. ožujka 2022. vještak geodeta P. O. naveo je da je na ročištu na licu mjesta izvršio identifikaciju predmetnih nekretnina i utvrdio da je tužitelj H-A. d.o.o. iz Z., vlasnik i posjednik kč.br. 2383/75, upisana u zk. ul. br. 3885 i Pl. br. 2791 k.o. O.. Čestica nalazi se oko 200 metara južno od magistralne ceste, u gospodarskoj zoni O., do nje se dolazi asfaltnom cestom, a u naravi je proizvodna zgrada i dvorište. Predmetna čestica je na svojoj jugoistočnoj strani ograđena žičanom ogradom, na kojoj su ulaz za vozila, na istočnoj strani je obrasla bjelogoričnim stablima, na sjevernoj strani je omeđena asfaltnom cestom, a na jugozapadnoj strani je dijelom makadamska, a dijelom betonirana cesta. Na jugozapadnom dijelu čestice je proizvodna hala, dijelom zidana, a dijelom čelična konstrukcija obložena sendvič limovima, ukupne površine 1879 m2. Sjeveroistočni dio je asfaltiran i na njemu su gotovi proizvodi, tj. palete i gajbe za voće, a na zapadnoj strani se nalaze trupci. Na skici mjerenja crnom bojom je ucrtano stanje katastarskog plana i upisani posjednika, a sivom bojom zgrada. Nalazu je priložena skica mjerenja i fotografije.

7.7. Pisanim očitovanjem od 25. travnja 2022., u odgovoru na prigovore tužitelja, vještak je istaknuo da u svezi navoda iz nalaza da je na ročištu na licu mjesta utvrdio da je tužitelj posjednik predmetne kč.br. 2383/75, time nije imao namjeru utvrđivati stvarnog posjednika, navodeći da je iz posjedovnog lista vidljivo da je tužitelj upisan kao posjednik, no po pitanju možebitnog prijenosa vlasništva ili drugog načina raspolaganja i mogućnosti pravnog ili bespravnog posjedovanja u korist trećih osoba i utvrđivanja stvarnog posjednika nije bila njegova namjera niti zadaća.

8. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud smatra tužbeni zahtjev za predajom predmetne nekretnine u posjed tužitelju u cijelosti osnovanim. Naime, iz provedenih dokaza utvrđeno je da se u neposrednom posjedu predmetne nekretnine nalazi 1. tuženik A. d.o.o., koji istu koristi radi obavljanja svoje registrirane poslovne djelatnosti, dok se 2. tuženik I. Z. nalazi u posrednom posjedu predmetne nekretnine. Naime, 2. tuženik je osnivač i jedini član 1. tuženika A. d.o.o te je kao direktor ovlašten zastupati društvo pojedinačno i samostalno, što znači da je ovlašten poduzimati i sve radnje stjecanja i izvršavanja posjeda za 1. tuženika, iz čega proizlazi da na predmetnoj nekretnini 2. tuženik ima faktičnu vlast koju izvršava preko 1. tuženika kao neposrednog posjednika. Navedena utvrđenja proizlaze kako iz navedenih pisanih dokaza, tako i iz iskaza svjedokinje T. P., čiji iskaz sud prihvaća jer je uvjerljiv, logičan i nije u suprotnosti s utvrđenjima koja proizlaze iz pisanih dokaza. Naime, da se upravo 1. tuženik nalazi u neposrednom posjedu predmetne nekretnine proizlazi iz činjenice da je 1. tuženik u evidenciji HEP-Operater distribucijskog sustava, Elektroslavonija, prijavljen kao korisnik priključka električne energije za objekt na adresi sjedišta društva u O., za mjerno mjesto br. 8007418, da je na istoj adresi u O., kako to nesporno proizlazi iz dopisa trgovačkog društva P. d.o.o. od 28. svibnja 2021. (list 15), za brojilo vode ser. broja 5051278, 1. tuženik evidentiran kao korisnik vodnog priključka, da predmetnu nekretninu 1. tuženik koristi radi obavljanja svoje

registrirane poslovne djelatnosti, da iz iskaza svjedokinje T. P. proizlazi da je 2. tuženik I. Z. u 6. mjesecu 2021. godine bio na jednom sastanku na kojem su sudjelovali ona i D. V., voditelj prodaje u tvrtki tužitelja, na kojem je 2. tuženik rekao da se nalazi u predmetnoj hali, da u njoj obavlja određenu gospodarsku djelatnost i da je bilo govora o tome kako bi i dalje obavljao tu djelatnost i s tim u svezi mu je bilo ponuđeno sklapanje ugovora o zakupu, na što isti nije pristao.

8.1. Tuženici se u postupku nisu očitovali, niti su o tome dali kakvo objašnjenje, po kojem osnovu je 1. tuženik A. d.o.o. prijavljen kao korisnik priključaka za električnu energiju i vodnu uslugu te kod ovlaštenih dobavljača evidentiran kao obveznik plaćanja navedenih usluga za objekt (proizvodna hala), koji se nalazi na predmetnoj nekretnini upravo na adresi registriranog sjedišta 1. tuženika u O.. Nadalje, provedenim očevidom na licu mjesta, dakle, neposrednim zapažanjem suda, kao i provedenim geodetskim vještačenjem, na predmetnoj nekretnini zatečena je veća količina novoizrađenih drvenih gajbi i drvenih paleta, kao i određena količina trupaca (što je razvidno iz fotografija koje je vještak sačinio na licu mjesta prilikom provođenja očevida), što ukazuje da se u navedenoj hali obavlja proizvodnja ambalaža od drva te drvenih paleta, odnosno upravo jedna od djelatnosti koja je kao predmet poslovanja 1. tuženika upisana u sudski registar. Indikativno je da je prilikom dolaska suda na licu mjesta navedena proizvodna hala bila zatvorena, da radni strojevi nisu bili u pogonu, dok nitko od zaposlenika u tom trenutku tamo nije zatečen, što ukazuje na namjeru tuženih da se onemogući utvrđenje stvarnog posjedovnog stanja predmetne nekretnine. Na ovakav zaključak ukazuje i činjenica da je 2. tuženik I. Z., iako u više navrata pozivan uz naznaku o saslušanju, niti jednom nije pristupio na zakazana ročišta niti je svoje izostanke opravdao. Ovakvim postupanjem nema sumnje da je 2. tuženik želio izbjeći objasniti po kojem osnovu je 1. tuženik A. d.o.o. prijavljen kao korisnik priključaka za električnu energiju i vodnu uslugu za objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini upravo na adresi registriranog sjedišta 1. tuženika te je kod ovlaštenih dobavljača evidentiran kao obveznik plaćanja navedenih usluga, kao i objasniti kako to da je na predmetnoj nekretnini prilikom očevida zatečena veća količina novoizrađenih drvenih paleta i drvenih gajbi, odnosno upravo onih drvnih proizvoda koji čine predmet poslovanja 1. tuženika, kao i objasniti činjenicu da je na jednom od zatečenih plastičnih kontejnera pronađena naljepnica s natpisom tvrtke 1. tuženika, dok je u kontejneru za komunalni otpad, koji je zatečen na ulazu u dvorište hale, pronađen dokument s vidljivim pečat tvrtke 1. tuženika A. d.o.o.

8.2. Iskaz svjedokinje A. H., majke 2. tuženika, sud ne prihvaća jer ga ocjenjuje neistinitim, nelogičnim te, s obzirom na blisko srodstvo svjedokinje s 2. tuženikom, pristranim. Naime, svjedokinja je neuvjerljivo iskazala je da nema nikakvih saznanja o predmetnoj nekretnini i posjedu iste, navodeći da se od bivšeg supruga razvela prije 15 do 20 godina i faktički više nema nikakve veze sa suprugom i sinovima, a da se sa 2. tuženikom baš i ne druži. Isto tako, neuvjerljivo je navela da joj nije poznata tvrtka naziva A. d.o.o. O., iako je njezin sin, ovdje 2. tuženik, jedini osnivač i član društva te obnaša dužnost direktora. Nadalje, neuvjerljivo je navela da joj nije poznato kolika je udaljenost između ulice u O., u kojoj se nalazi predmetna nekretnina, i adrese na kojoj stanuje, opravdavajući to tvrdnjom da joj nije poznato koja ulica u O. ima kakav naziv, tako da i ne zna gdje se ulica

nalazi. Ovako dani iskaz svjedokinje sud smatra neistinitim, nelogičnim i pristranim te usmjerenim da se pogoduje tuženima kako bi uspjeli u sporu. Navodi svjedokinje da je prije dvije godine doživjela moždani udar i da posljedice moždanog udara ima i sada jer da joj je desna strana tijela oduzeta, a što se tiče pamćenja zna joj se dogoditi da neke stvari zaboravi, pa se sjeti pa opet zaboravi, su neuvjerljivi i ničim dokazani te stoga istaknute navode sud smatra irelevantnim kod ocjene vjerodostojnosti njezinog iskaza.

9. Utvrdivši da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, da se tuženici nalaze u posjedu iste (1. tuženik u neposrednom, a 2. tuženik u posrednom posjedu), čime su oba tuženika pasivno legitimirana u ovom postupku, naime, u posjedu neke stvari je i osoba koja stvar posjeduje posredno, a ne samo ona koja tu stvar posjeduje neposredno, te cijeneći da tuženi u postupku ničim nisu dokazali da se u posjedu predmetne nekretnine nalaze temeljem valjane pravne osnove, slijedom čega se ne mogu niti pozvati na odredbu čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN-91/06, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZVDSP), kojom je određeno da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed), sud je temeljem odredbe čl. 161. st. 1. ZVDSP, kojom je određeno da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu preda svoj posjed te stvari, prihvatio tužbeni zahtjev te naložio tuženima da predmetnu nekretninu isprazne od svih osoba i stvari te je slobodnu od svih osoba i stvari preda u posjed tužitelju, slijedom čega je presuđeno kao u st. I izreke.

10. Tužbu s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine sud je odbacio jer za podnošenje takve tužbe tužitelj nema pravni interes. Naime, odredbom čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 79/19, dalje ZPP) određeno je da tužitelj može tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave, međutim, takva tužba, kako to određuje odredba st. 2. istog članka, može se podići kad je to posebnim propisom određeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. S obzirom da posebni propisima nije određeno da se ovakva tužbe može podnijeti te cijeneći da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, utvrđeno je da tužitelj nema pravni interes da se presudom utvrdi postojanje njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom toga, sud je pozivom na odredbu čl. 187. st. 2. ZPP tužbu s tužbenim zahtjev na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine odbacio te riješio kao u izreci rješenja.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 161. st. 1. ZPP, temeljem kojih je sud obvezao tuženike, kao suparničare, da tužitelju na jednake dijelove naknade troškove postupka u iznosu od ukupno 12.372,80 kn, i to 6.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za zastupanje na ročištima od 21. listopada i 29. studenoga 2021. te 13. siječnja, 14. veljače, 17. ožujka i 24. svibnja 2022. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN- 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje Tarifa), 2.000,00 kn za sastav obrazloženih podneska od

17. ožujka i 11. travnja 2022. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.000,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife) te 2.373,80 kn za troškove očevida i geodetskog vještačenja.

12.1. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova u iznosu od 127,20 kn sud je kao neosnovan odbio jer su troškovi očevida i geodetskog vještačenja iznosili ukupno 2.373,80 kn, a ne 2.500,00 kn koliko tužitelj neosnovano potražuje.

12.2. Sud nije donio odluku o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova sudskih pristojbi jer u tom dijelu zahtjev nije određen. Naime, u zahtjevu za naknadom troškova tužitelj je naveo da za sudske pristojbe potražuje trošak prema odluci suda, ne navodeći koji novčani iznos tom osnovu potražuje, što je suprotno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP, kojom je određeno da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

12.3. Činjenica što je odbačena tužba s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine nije od značaja za donošenje odluke o troškovima postupka. Ovo stoga što je primarno tužba usmjerena na predaju predmetne nekretnine u posjed tužitelju, a kako pravo vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini između stranaka nije sporno, na okolnost utvrđenja prava vlasništva nisu se niti izvodili dokazi zbog kojih bi nastali posebni troškovi.

U Slatini, 20. lipnja 2022.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pismeno u tri istovjetna primjeraka. O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetnici iz odvjetničkog društva R. & R. j.t.d. iz Z. – punomoćnici tužitelja.

2. M. P., odvjetnik iz S. – punomoćnik tuženih.