Posl. broj: 1. P-83/2022-7.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. c. d.o.o., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. V., dipl. iur., protiv tuženika P. d.o.o., iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz Z., radi brisanja upisa stvarne služnosti, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i z.z. punomoćnika tuženika T. V., odvjetničkog vježbenika, 20. lipnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Z. da izvrši brisanje upisa prava stvarne služnosti (ukopavanjem cjevovoda na zemljištu) u širini od 10 m, odnosno 5 metara lijevo i 5 metara desno od osi cjevovoda radi izgradnje magistralnog plinovoda Z.-L. DN …/50, što obuhvaća nesmetano korištenje koje uključuje redovito održavanje i popravke cjevovoda, te obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi plinovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte, a u skladu s ucrtanom trasom plinovoda za korist magistralnog plinovoda Z.-L. DN …/50, vlasništvo P. d.o.o., iz Z., OIB: …, a koji upis prava stvarne služnosti je određen rješenjem Općinskog suda u Z. broj: Z-…/21, Rz-…/21 od 8. srpnja 2021. godine, sve u odnosu na katastarsku česticu broj 1748 k.o. K., upisanu u zk. uložak broj 3161.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi da je Općinski sud u Z. donio rješenje broj: Z-…/21 od 8. srpnja 2021. kojim je odbijen njegov prigovor protiv zahtjeva tuženika da se u pojedinačnom ispravnom postupku upiše pravo služnosti tuženika na katastarskoj čestiti 1748 k.o. K., upisanoj u zk. uložak 3161, te je tim rješenjem tužitelj upućen da svoje pravo može ostvarivati u parnici za ispravak upisa. Stav je tužitelja da je riječ o pravnom pitanju, odnosno da pobijano rješenjem nije u skladu s propisima i to iz razloga jer je člankom 3. stavkom 2. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/11 propisano da se na javnoj cesti ne mogu stjecati stvarna prava osim na način propisan Zakonom o cestama. Napominje da se na javnoj cesti nisu mogla stjecati stvarna prava niti po Zakonu o javnim cestama ("Narodne novine", br. 100/96), a za vrijeme važenja Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 180/04, su javne ceste bile u režimu općeg dobra te je prije 1990. na cestama bilo zabranjeno stjecanje imovinskih prava. Iz navedenoga proizlazi da tuženik nikako nije mogao steći pravo služnosti na temelju dosjelosti niti na drugi način, osim ugovorom s tužiteljem te stoga rješenja ovog suda broj: Z-5327/21 nije u skladu s propisima pa je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da je pravo služnosti na predmetnoj čestici stekao na temelju čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), prema kojem se stvarna služnost stječe dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godine, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio. Naime, predmetni plinovod ukopan je tijekom 1975. i 1976 godine, a za isti je 1978. izdana i uporabna dozvola, što znači da se isti koristi duže od 35 godina te se tome vlasnik poslužnog dobra niti njegovi prednici nisu protivili, a služnost nije vršena silom, prijetnjom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja niti mu je posjed ustupljen do opoziva čime su ispunjene pretpostavke za valjano tuženikovo stjecanje prava stvarne služnosti dosjelošću. Ovo stoga što tužitelj ni u ovom postupku kako niti u predmetnom pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije izjavio da se protivi tuženikovu faktičnom izvršavanju sadržaja predmetnog prava služnosti. Tužitelj se također nije protivio niti ukopavanju predmetnom plinovoda, a poštenost tuženikova faktičnog izvršavanja predmetnog prava služnosti proizlazi iz samog zakona jer nije znao niti je imao razloga posumnjati u to da mu ne pripada pravo izvršavati sadržaj služnosti, jer se tužitelj niti njegovi prednici nisu protivili tuženikovom izvršavaju sadržaja prava služnosti. Ističe i da je njegov posjed služnosti zakonit, budući je imao pravni temelj za stjecanje stvarne služnosti, a to je uporabna dozvola tadašnjeg Republičkog sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove UP/I-08-235/1978 od 31. srpnja 1978. godine. Tuženik dalje ističe da kao energetski subjekt ima, sukladno članku 40. Zakona o energiji ("Narodne novine", br. 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15, dalje: ZE) pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovom vlasništvu za izgradnju i održavanje mreže, odnosno sustava koji služe za prijenos, odnosno transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima pa tvrdi da je stekao predmetnu služnog i temeljem navedene izričite odredbi. Da se rai o stvarnoj služnosti stečenoj, između ostaloga temeljem odredaba ZE-a, vidljivo je i iz presuda ovog suda posl. broj: P-648/19 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli Gž-62/21. Što se tiče navoda tužitelja da se pravo služnosti na javnoj cesti osniva u za to zakonom predviđenom postupku, tuženik ističe kako isti pravo služnosti nije stekao provedbom predmetnog pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka, već samim ukopavanja predmetnog plinovoda i faktičnim izvršavanjem sadržaja predmetnog prava služnosti, dok je provedbom predmetnoj pojedinačnog zemljišnoknjižnog ispravnog postupka samo uskladio faktično i zemljišnoknjižno stanje. Navodi da on odnosno njegov prednik, predmetno pravo služnosti nisu stekli pravnim poslom, pa da bi im za stjecanje tog stvarnog prava bila potrebna uknjižba u zemljišne knjige, već je temeljem zakona pa je to pravo uknjižio u predmetnom pojedinačnom ispravnom postupku. Također, predmetna čestica je tek 2012. uknjižena kao javno dobro pod upravljanjem tužitelja, dok je predmetni plinovod ukopan 1975. i 1976. godine te su se spomenute pretpostavke za stjecanje prava služnosti ispunile najkasnije 1998. godine. Dakle, tuženik osporava navode tužitelja da je predmetna nekretnina bila pod posebnim režimom javnog dobra (točnije državna cesta) u vrijeme ukopavanja predmetnog plinovoda kao i u vrijeme ispunjenja pretpostavaka za stjecanje predmetnog prava služnosti dosjelošću. Ističe da je predmetni plinovodevidentiran u Katastru vodova koji se vodi pred nadležnim jedinicama lokalne samouprave temeljem Elaborata katastra vodova, izrađenog od strane G. d.o.o., a potvrđenog od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar K., Ispostave Z., klasa: …-02/10-02/19, urbroj: …-08-3-01/1-10-5. od 6. rujna 2010. Također, za plinovod su izdane građevinska i uporabna dozvola. Predmetni plinovod je ukopan i koristi se sa svim relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima te su ukopavanja istoga sve tada nadležne institucije dale svoje odobrenje temeljem kojih su izdane građevinska u uporabna dozvola te tuženik svoja ovlaštenja u okviru predmetnog prava izvršava sukladno zakonskim i podzakonskim propisima i na temelju odobrenja svih nadležnih državnih institucija pa je očito da je predmetno pravo služnosti zakonski stečeno pa tuženik svakako ima pravni interes to svoje pravo služnosti uknjižiti u zemljišnim knjigama, a što nije mogao učiniti redovnim putem pa je stoga pokrenuto pojedinačni zemljišnoknjižni ispravni postupak u kojem je utvrđeno da ima pravni interes za provedbu takvog postupka kao i da je njegov prijedlog za uknjižbu predmetnog prava služnosti osnovan.

3. U postupku su pročitani: rješenje ovog suda posl. broj: Z-…/2021, Rz- …/2021 od 9. srpnja 2021., ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk.ul. … k.o. K., rješenje Republičkog sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove broj: UP/I-…-235/1978. od 31. srpnja 1978. te rješenja ovog suda posl. broj: Rz-…/10, Z-…/10 od 25. siječnja 2012. godine.

4. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da je rješenjem ovog suda posl. broj: Z-…/2021, Rz-…/2021. od 8. srpnja 2021.: I. odbijen prigovor protustranke H. c. d.o.o. kao neosnovan te je stranka upućena da dvoje navodno pravo može ostvarivati u parnici tužbom za ispravak…, II. u zemljišnoknjižnom ulošku 3161 k.o. K. na nekretnini kčbr. … javna cesta DC-… Državna cesta površine 84689 m2, u kojem je kao vlasnik upisana protustranka R. H., a pravo upravljanja imaju H. c. d.o.o., na temelju Geodetskog elaborata izrađenog od strane G. d.o.o., iz Z. u svibnju 2012,, dopuštena uknjižba prava stvarne služnosti (ukopavanjem cjevovoda u zemljištu) u širini od 10 m, odnosno 5 m lijevo i 5 m desno od oci cjevovoda radi izgradnje magistralnog plinovoda Z.-L. DN …/50, što obuhvaća nesmetano korištenje koje uključuje redovito održavanje i popravke cjevovoda, te obvezu vlasnika predmetne nekretnine da u pojasu služnosti na trasi plinovoda neće saditi trajne nasade niti graditi trajne objekte, a u skladu s ucrtanom trasom plinovoda za korist magistralnog plinovoda Z.-L. DN …/50, u vlasništvu P. d.o.o. iz Z..

- da je rješenjem Republičkog sekretarijata za urbanizam, građevinarstvo, stambene i komunalne poslove UP/I-…/1978 od 31. srpnja 1978. izdana dozvola za upotrebu magistralnog plinovoda Z.-L.,

- da je rješenjem ovog suda posl. broj: Rz-…/10, Z-…/10. od 22. siječnja 2012. na temelju prijedloga Županijskog državnom odvjetništva u Z. broj IpH-DO-…/09. od 10. veljače 2010. i odredbi čl. 2. i 3. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 180/04, 153/09, 84/11), dopuštena uknjižba čkbr. 1748 ceste i putevi Mjesni prostor površine 62434 m2 ili 19 r. 1359 čhv, te čkbr. 1764 ceste i putevi Mjesni prostor površine 11970 m2 ili 2 r. 128 čhv u novi zk. uložak 3161 k.o. Konjščina, kao javne ceste – javno dobro u općoj uporabi kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske s pravom upravljanja H. c. d.o.o., izb Z., a za koje nekretnine do tada nije postojao zemljišnoknjižni uložak te su bile upisane samo u katastarski posjedovni list 895 k.o. K.,

- da je plinovod na predmetnoj nekretnini ukopan tijekom 1975. i 1976. godine.

- da se tužitelj niti njegovi prednici od ukopavanja plinovoda nikada tome nisu protivili (tužitelj to niti ne tvrdi) već su tek u navedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku prigovorili uknjižbi navedenog prava služnosti.

6. Sporno je je li navedeni upis prava služnosti pogrešan i to zbog tvrdnje tužitelja da tuženik nije mogao steći pravo služnosti na temelju dosjelosti niti na drugi način, osim ugovorom s tužiteljem.

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 53/1974., 5/1975., 13/1975., 39/1975. i 29/1984.), važećeg u vrijeme ukopavanja plinovoda, na javnoj cesti ne mogu se stjecati imovinska prava, a jednaka tome je i odredba čl. 3. kasnije važećeg Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 29/1984., 47/1986., 24/1987., 47/1989., 20/1990., 42/1990.).

8. Prema odredbi čl. 3. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 42/1990.) javna cesta je dobro u općoj upotrebi, a člankom 4. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 34/1991.) navedena je odredba promijenjena na način da je javna cesta dobro od interesa za Republiku Hrvatsku.

9. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 100/1996., 76/1998., 27/2001., 114/2001., 117/2001., 65/2002. i 180/2004.), javna cesta je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i u općoj je uporabi, a prema stavku 2. tog članka, na javnim se cestama ne može stjecati pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.

10. Prema odredbi čl. 2. st. 1. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 180/2004., 82/2006., 138/2006., 146/2008., 152/2008., 38/2009., 124/2009., 153/2009., 73/2010., 84/2011.), javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske; prema stavku 2. tog članka, javne ceste se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim zakonom, a prema stavku 3., na javnoj cesti može se osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnogospodarskih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija na način propisan ovim Zakonom. Prema odredbama čl. 25. st. 4. tog Zakona, ako se radi građenja komunalnih, vodnih i energetskih građevina kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme na javnoj cesti osniva pravo služnosti odnosno pravo građenja, služnost, odnosno pravo građenja osniva se u korist investitora tih građevina. Prema odredbi stavka 8. tog članka, osnivanje prava služnosti ili prava građenja te prava i obveze investitora komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme koja ne služi za potrebe javne ceste a za koje je izdana suglasnost iz stavka 7. ovog članka, utvrđuje se ugovorom s pravnom osobom koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionarom, sukladno odredbama ovog Zakona.

11. Konačno, prema odredbama čl. 3. Zakona o cestama ("Narodne novine", br. 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019. i 144/2021.), javne ceste su javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (st. 1.); javne ceste se ne mogu otuđiti iz vlasništva Republike Hrvatske niti se na njima ne mogu stjecati stvarna prava, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom (stava 2.), a prema stavku 3., na javnoj cesti može se osnovati pravo služnosti i pravo građenja radi izgradnje komunalnih, vodnih, energetskih građevina i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme, na način propisan ovim Zakonom. I prema odredbi čl. 25. st. 4. ovog Zakona, ako se radi građenja komunalnih, vodnih i energetskih građevina kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme na javnoj cesti osniva pravo služnosti odnosno pravo građenja, služnost, odnosno pravo građenja osniva se u korist investitora tih građevina. Prema odredbi stavka 8. tog članka, osnivanje prava služnosti ili prava građenja te prava i obveze investitora komunalnih, vodnih i energetskih građevina, kao i građevina elektroničkih komunikacija i povezane opreme koja ne služi za potrebe javne ceste a za koje je izdana suglasnost iz stavka 7. ovog članka, utvrđuje se ugovorom s pravnom osobom koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionarom, sukladno odredbama ovog Zakona.

12. Prema odredbi čl. 122. st. 1. navedenog, sada važećeg, Zakona, pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar na temelju ovoga Zakona, sklopit će ugovore o osnivanju prava služnosti odnosno prava građenja za komunalne, vodne i energetske građevine, kao i građevine elektroničkih komunikacija i povezanu opremu "izgrađene na javnoj cesti do dana stupanja na snagu ovog Zakona", s pravnom osobom koja je sukladno posebnom zakonu investitor komunalnih, vodnih i energetskih građevina, ako i elektroničke komunikacijske infrastrukture i povezane opreme, sukladno članku 25. ovog Zakona, a prema stavku 2. tog članka, ugovori iz stavka 1. ovog članka sklopit će se u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona.

13. Nesporno je da stranke nikada nisu sklopile ugovor o osnivanju prava služnosti (niti su tu učinili njihovi prednici), a za što je teško zamisliti opravdani razlog budući da su obje stranke trgovačka društva čiji je jedini osnivač Republike Hrvatska.

14. Prema pravnom pravilu iz § 1455. Općeg građanskog zakona, koje se temeljem odredbi Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/1991.) primjenjivalo u vrijeme ukopavanja plinovoda, sve što se može steći, može se i dosjesti. Ali stvari koje se ne mogu posjedovati radi njihove sućanstvene vlastitosti, ili po zakonima; također stvari i prava koje se nikako ne mogu otuđiti, ne mogu se ni dosjesti.

15. Prema odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", br. 6/1980., 36/1990., "Narodne novine, br. 53/1991., dalje: ZOVO), stvarna služnost stječe se dosjelošću kada je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme 20 godine, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio.

16. Prema odredbi čl. 229. st. 1. sada važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV), stvarna služnost osnova se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio.

17. Budući da za stjecanje dosjelošću prava stvarne služnosti odredbama ZOVO-a i ZV-a, što se tiče sposobnosti stvari nisu propisana posebna ograničenja, vrijede opća pravila o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, a jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (uz određeno vrijeme posjedovanja, posjed određene kvalitete i sposobnost stjecatelja) jest i sposobnost stvari, a što se odnosi na opću sposobnost odnosne stvari da bude predmet prava vlasništva i posebnu sposobnost te stvari da bude stečene upravo putem dosjelosti te obje te sposobnosti moraju postojati da bi, uz ispunjenje ostali pretpostavki, došlo do stjecanja prava vlasništva, odnosno, u konkretnom slučaju prava stvarne služnosti.

18. Po ocjeni ovoga suda, iz prethodno citiranih odredbi zakona kojima je reguliran status javnih ceste, proizlazi da se na javnim cestama nisu mogla stjecati imovinska prava (dakle, ni pravo stvarne služnosti), odnosno tek od stupanja na snagu Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", br. 180/2004.) moglo se na javnoj cesti osnovati pravo služnosti ali jedino na način propisan tim Zakonom, a to je isključivo ugovor između pravne osobe koja upravlja cestom i investitora, među ostalim, energetskih građevina.

19. Dakle, sud utvrđuje da tuženik nije mogao dosjelošću steći predmetno pravo stvarne služnosti, a kako isto nije osnovano ni ugovorom, predmetna uknjižba prava stvarne služnosti nema zakonitu osnovu pa je stoga valjalo, temeljem citiranih odredbi te odredbe čl. 205. st. 1. al. 1. te čl. 150. st. 1. u vezi čl. 205. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/2021., dalje ZZK), tužbeni zahtjev usvojiti.

20. Ova presuda, naravno, ne sprječava stranka da konačno naprava ono što su odavno trebale, odnosno da sklope ugovor o osnivanju prava stvarne služnosti.

21. Budući da je tuženik tako u cijelosti izgubio parnicu, a tužitelj nije tražio naknadu troškova postupka, o troškovima nije ni odlučeno.

U Zlataru 20. lipnja 2022. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

DNA:

1. tužitelju H. c. d.o.o.

2. punomoćniku tuženika B. K., odvjetniku iz Z.