Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 3 Povrv-143/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB:14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, a na temelju prijedloga više sudske savjetnice-specijalista Augustine Muršić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku T. Z., odvjetniku iz O. d. Z. i p. d.o.o. O., protiv tuženice K. S., OIB: ..., V., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 19. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, te objavljene odluke 20. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., 2 broj Ovrv-108/2021 od 18. siječnja 2021. u dijelu kojim je tuženici K. S. O: ..., V., naloženo isplatiti tužitelju A. H. d.o.o., OIB: ..., Z., iznos od 1.024,19 kuna (slovima: tisuću dvadeset četiri kune i devetnaest lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2020. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., broj Ovrv-108/2021 od 18. siječnja 2021., kojim je tuženica K. S. obvezana isplatiti tužitelju A. H. d.o.o. Z., nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. siječnja 2021. do isplate, kao i predvidive troškove sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, se ukida.

III. Nalaže se tuženici K. S. da naknadi tužitelju A. H. d.o.o. Z. parnični trošak u iznosu od 1.137,50 kuna (slovima: tisuću sto trideset sedam kuna i pedeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. lipnja 2022. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj A. H. d.o.o. Z. je podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je 18. siječnja 2021. doneseno rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Z. R.-K. iz V., pod brojem Ovrv-108/2021. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženica je osporila dugovanje navodeći da je u veljači 2020. sklopila ugovor s drugim teleoperaterom koji se obvezao podmiriti dugovanje prema tužitelju te da je u više navrata bila u poslovnici T-Com u Varaždinu koji su se svaki puta obvezali podmiriti dugovanje. Po prigovoru tuženice kao ovršenice sud je donio rješenje broj Povrv-143/2021-2 od 11. siječnja 2022. kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je činjenično determinirao predmet spora podneskom od 18. siječnja 2022. u kojem navodi da tuženica zapravo ne osporava predmetni dug nego navodi kako se isti u njezino ime obvezao podmiriti drugi operater kod kojega je prešla nakon raskida ugovora s tužiteljem. Ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. kolovoza 2018., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, koji zahtjev je tužitelj odmah prihvatio te se smatra da je pretplatnički ugovor za pretplatnički broj ... sklopljen. Nadalje ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji i na drugom ugovornom odnosu proizašlom iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. veljače 2020., s razdobljem obveznog minimalnog trajanja ugovora od 24 mjeseca, koji zahtjev je tužitelj odmah prihvatio te se smatra da je pretplatnički ugovor za pretplatnički broj ... sklopljen. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga, naknada i poziva. Navodi da je uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno kako tuženica predmetne račune do danas nije ni djelomično namirila, a ukoliko ista tvrdi suprotno, na njoj je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 do 70/19). Tužitelj pojašnjava da obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca znači da tuženik/pretplatnik ne može raskinuti predmetne ugovore prije isteka vremenskog razdoblja od 24 mjeseca godine bez plaćanja dodatne naknade za prijevremeni raskid ugovora (tzv. penala). Tužitelj ističe da je posebnim zakonom, tj. člankom 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17, dalje: ZEK) propisano sljedeće:

Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi da ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika. Također, prethodno cit. zakonska odredba u cijelosti je unesena u čl. 14. Općih uvjeta poslovanja A1 Hrvatska d.o.o. od 1. siječnja 2020., a koji sukladno čl. 41. st. 4. ZEK-a čine sastavni dio pretplatničkog ugovora. Nesporno je da su tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora predmetni ugovori raskinuti te je osnovano tužitelj tuženici u predmetnim računima za mjesec 03/20 zaračunao naknadu za prijevremene raskide ugovora. Tužitelj je prije pokretanja ovršnog postupka tuženici odaslao i informativni Obračun naknada za prijevremene raskide ugovora. Tužitelj napominje kako je sukladno naprijed citiranim odredbama upravo tuženica, a ne treća osoba, bila dužna tužitelju platiti dug po utuženim računima, uključujući i naknade za prijevremene raskide ugovora. Dakle, eventualni dogovori tuženice i treće osobe oko plaćanja računa su irelevantni i ne utječu na obvezu koju tuženica ima prema tužitelju. Nadalje, tužitelj ovim putem tuženicu upućuje i na sadržaj odredbe čl. 50. ZEK-a kojim zakonskim odredbama je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko je tuženica bila nezadovoljna visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, tužitelj smatra da je ista mogla, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu cit. zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Također navodi da na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja proizlazi kako tuženica naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristila. Kako tuženica, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosila, dosljednom primjenom cit. odredbe, tužitelj navodi da se ima smatrati da se ista s iznosima navedenih računa i suglasila. Smatra da je tuženica prekludirana u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustila pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim cit. odredbama. Slijedom naprijed iznesenog, tužitelj smatra da je priloženim dokazima u cijelosti dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženici, pa predlaže u cijelosti održati na snazi pobijani platni nalog te obvezati tuženicu na podmirenje parničnih troškova tužitelju. Tužitelj u prilogu podneska dostavlja Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. kolovoza 2018., Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. veljače 2020., prijepis računa broj ... za 03/20 sa specifikacijom naknada, prijepis računa broj ... za 03/20 sa specifikacijom naknada, Kartice kupca obje od 27. prosinca 2020., Opće uvjeti poslovanja od 1. siječnja 2020. i Obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora.

3. Navedeni podnesak i dokumentacija su tuženoj uredno dostavljeni 11. ožujka 2022., međutim, tuženica u roku od 15 dana nije dostavila nikakvo očitovanje niti predložila dokaze. Podneskom od 16. svibnja 2022. tuženica je predložila odgodu pripremnog ročišta određenog za dan 19. svibnja 2022, zbog poslovnih obaveza. Uz prijedlog za odgodu tuženica nije dostavila nikakvu dokumentaciju kojom bi opravdala svoj izostanak. Imajući na umu da se radi o pripremnom ročištu u sporu male vrijednosti te činjenicu da tuženica u ostavljenom roku od 15 dana od primitka podneska tužitelja od 18. siječnja 2022. nije dostavila nikakvo očitovanje niti predložila dokaze, sud je odbio prijedlog tuženice za odgodu pripremnog ročišta određenog za dan 19. svibnja 2022.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga (list 3 spisa), dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 18. siječnja 2022. i to Opće uvjete tužitelja (stranica 15-39 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. kolovoza 2018. (stranica 41-43 spisa), Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. veljače 2020. (stranica 44-45 spisa), prijepise računa za ožujak 2020. sa specifikacijom (stranica 46-49 spisa), Kartice kupca od 27. prosinca 2020. (stranica 50-53 spisa), obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (list 54- 56 spisa). Druge dokaze sud nije provodio obzirom ih stranke nisu predlagale.

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora u ovoj parnici je tražbina tužitelja s osnova neplaćenih, a isporučenih elektroničkih komunikacijskih i internet usluga u mobilnoj i fiksnoj mreži, sve to po ispostavljenim računima za ožujak 2020. te jednokratne naknade zbog raskida ugovora prije isteka ugovorenog roka (u visini ostvarenog popusta za usluge) po računima za ožujak 2020.

7. Tijekom postupka između stranaka nije bilo sporno postojanje oba pretplatnička odnosa, a što proizlazi iz navoda stranaka tijekom postupka te iz Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. kolovoza 2018. i Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 10. veljače 2020. Nije sporno niti da tuženica nije podmirila tražbinu tužitelja po izdanim računima za ožujak 2022.

8. Spornim se ukazalo je li tuženica dužna tužitelju platiti mjesečne naknade i usluge za mjesec ožujak 2020. te naknade za prijevremeni raskid po pojedinom pretplatničkom ugovoru.

9. Sud je pročitao Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (stranica 41-43 spisa) te je utvrđeno da je tuženica zasnovala pretplatnički odnos s tužiteljem 23. kolovoza 2018. za korištenje tarifnog modela Mobilna M, time da je pretplatnički odnos produljen 24 mjeseca.

10. Tužitelj je dostavio u spis račun koji se odnosi na utuženo potraživanje. Račun izdan 31. ožujka 2020., s dospijećem 15. travnja 2020., na iznos od 831,16 kuna, a koji iznos se odnosi na mjesečnu naknadu Mobilna M u iznosu od 47,97 kuna i naknadu za prijevremeni raskid u iznosu od 616,96 kuna uvećano za PDV od 166,23 kuna.

11. Nadalje, sud je pročitao Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa (stranica 44- 45 spisa) te je utvrđeno da je tuženica zasnovala pretplatnički odnos s tužiteljem 10. veljače 2020. za korištenje tarifnog modela Homebox Duo, time da je pretplatnički odnos produljen 24 mjeseca.

12. Tužitelj je dostavio u spis račun koji se odnosi na utuženo potraživanje. Račun izdan 31. ožujka 2020., s dospijećem 15. travnja 2020., na iznos od 193,03 kuna, a koji iznos se odnosi na mjesečnu naknadu Homebox Duo u iznosu od 60,00 kuna, pozive po posebnoj tarifi od 0,42 kuna i naknadu za prijevremeni raskid u iznosu od 88,00 kuna uvećano za PDV od 38,61 kuna.

13. Razmatrajući navedene Zahtjeve za zasnivanje pretplatničkog odnosa proizlazi kako je tuženica zahtijevala pretplatnički odnos za uslugu Mobilna M i Homebox Duo uz produljenje oba ugovora u trajanju od 24 mjeseci. Ugovori su zaključeni 23. kolovoza 2018. i 10. veljače 2020., koja okolnost je nesporna među parničnim strankama. Sadržaj ugovora između parničnih stranaka određen je pojedinim Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa i Općim uvjetima poslovanja VIPnet d.o.o. i A1 Hrvatska d.o.o., Uvjetima korištenja odabranih usluga, Uvjetima korištenja terminalne opreme i realizacije priključka, uključujući Uvjete korištenja izdavanja elektroničkog novca i pružanja platnih usluga te Cjenikom (koji čine dio ugovora, te se tuženica sukladno njezinom potpisu u pojedinom Zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa iste obvezala preuzeti na www.vipnet.hr i www.A1.hr odnosno na drugi odgovarajući način). Sud smatra kako je potpisivanjem Ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa, tuženica prihvatila određena prava i obveze koje iz istog proizlaze, međutim, nedvojbeno je da je Ugovor od 23. kolovoza 2018. između stranaka raskinut 12. ožujka 2020., a Ugovor od 10. veljače 2020. raskinut je 16. ožujka 2020., a što proizlazi iz obračuna naknade za prijevremeni raskid ugovora, a koju činjenicu raskida pojedinog ugovora tuženica nije niti osporavala.

14. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnova izdanih računa valja primijeniti odredbu članka 368. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15., nadalje: ZOO), kojom odredbom je propisano ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala, odnosno druga strana nema pravo zadržati ono što je primila na temelju ugovora koji je raskinut, a sve iz razloga jer osnova po kojoj je nešto bilo ispunjeno, raskidom ugovora, je naknadno otpala, koje pravo ta ugovorna strana stječe trenutkom raskida.

15. Predmet ugovora o zasnivanju pretplatničkog odnosa između stranaka je pružanje telekomunikacijskih usluga: usluga prijenosa, odašiljanja ili prijama znakova, signala, pisanog teksta, glasa ili govora, slika i zvukova ili priopćenja bilo koje prirode, koja se pruža žičnim, radijskim, svjetlosnim ili drugim elektromagnetskim sustavom, uključujući i omogućavanje uporabe tih sustava, u cijelosti ili djelomično, davanjem u najam, prodajom ili na drugi način, od strane tužitelja, dok je tuženica imala obvezu podmirivati mjesečne iznose s osnova zaključenog ugovora, sukladno odabranoj usluzi i cjeniku tužitelja.

16. Ovdje valja prije svega pojasniti kako sud smatra da je tužitelj očito ispunio djelomično ugovor i to u vidu omogućavanja tuženici korištenja mobilne telefonske usluge (Mobilna M) te fiksne telefonske usluge i interneta (Homebox Duo), a korištenje koje tuženica niti ne osporava, te upravo obzirom na takvu djelomičnu ispunjenost ugovora tužitelj ima pravo tražiti vraćanje onoga što je dao na ime ispunjenja.

17. Prema tome, kako prema mišljenju suda, tužitelj ima pravo zahtijevati vraćanje onoga što je dao na ime ispunjenja ugovora, to i sud smatra kako je tužitelj pravilno obračunao u računima za ožujak 2020. predmetne mjesečne naknade (s PDV-om), te obzirom da naknada zapravo predstavlja cijenu usluge Mobilna M i Homebox Duo, a korištenje koje je tužitelj omogućio tuženici nakon zaključenja ugovora, u čemu se i sastojala njegova obveza po ugovoru, to sud smatra kako je tužitelj djelomično ispunio pojedini ugovor u vidu omogućavanja tuženici korištenja predmetnih usluga, te upravo obzirom na takvu djelomičnu ispunjenost ugovora tužitelj ima pravo tražiti vraćanje onoga što je dao na ime ispunjenja. Kako u konkretnom slučaju priroda ispunjene obveze od strane tužitelja je takve naravi da tuženica nije u mogućnosti istu vratiti, to se obveza vraćanja pretvara u vraćanje novčane protuvrijednosti koja je izražena upravo u računima za pojedinu uslugu za ožujak 2020.

18. Zatraženu naknadu za prijevremeni raskid po pojedinom računu valja promatrati sukladno odredbi članka 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13. i 72/17., dalje: ZEK) Naime, na ugovorne pretplatničke odnose stranaka, nastale 23. kolovoza 2018. i 10. veljače 2020. primjenjuju se odredbe ZEK-a. Tim je zakonom u članku 41. stavku 1. propisano da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom (dalje: pretplatnički ugovor), a u stavku 4. da sastavni dio pretplatničkog ugovora čine opći uvjeti poslovanja, uvjeti korištenja usluga i cjenik usluga za koje se taj ugovor sklapa, da pretplatnički ugovor mora sadržavati odredbe koje su utvrđene posebnim zakonom kojim je uređena zaštita potrošača, te drugim posebnim propisima, da obvezno trajanje pretplatničkog ugovora ne može biti dulje od dvije godine, pri čemu operatori javnih komunikacijskih usluga moraju nuditi i pretplatničke ugovore u trajanju od jedne godine, i da ugovori sklopljeni putem sredstava daljinske komunikacije ili elektroničke trgovine, kao i ugovori sklopljeni izvan poslovnih prostora operatora, moraju sadržavati odredbe u skladu s posebnim propisima. Odredbom članka 42. stavka 1. navedenog zakona je propisano da Opći uvjeti, između ostalog, sadrže i odredbe o načinu i uvjetima zasnivanja, trajanja, prijenosa, obnavljanja, raskidanja i prestanka pretplatničkog odnosa, uključujući i naknade za raskid ugovora prije isteka obveznog trajanja ugovora. Nije sporno (jer to proizlazi i iz po tuženici potpisanih zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa) da su stranke, prilikom sklapanja ugovora, ugovorile da će tuženica kao korisnica usluga biti u obvezi platiti i jednokratnu naknadu za slučaj po njoj skrivljenog otkaza ugovora prije isteka vremena obveznog trajanja ugovora. Pri tome treba ukazati i na odredbu članka 41. stavka 5. ZEK-a kojom je propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku te da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovog Zakona. Po ocjeni ovog suda, naprijed navedene tražbine tužitelja nisu posljedica nepoštene a onda i ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19) važećeg u vrijeme sklapanja pojedinog ugovora. Naime, iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa prihvaćenih od strane tužitelja čime je došlo do sklapanja predmetnih ugovora, jasno proizlazi da su zahtjevi za zasnivanje pretplatničkih odnosa ispunjeni u skladu sa željama tužene i da su stranke pregovarale o svakoj njegovoj odredbi – što znači i o odredbi kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za slučaj prijevremenog raskida ugovora. U konkretnom slučaju nesporno je da tuženica tijekom postupka nije isticala tvrdnju da o odredbama ugovora, kojima je ugovorena obveza plaćanja naknade za prijevremeni raskid ugovora, stranke nisu posebno pregovarale. Stoga, imajući u vidu navedeno te sadržaj pojedinog ugovora, kojima je utvrđeno da su stranke ugovora pregovarale o svim odredbama ugovora – dakle i o ugovornoj odredbi o plaćanju naknade za prijevremeni raskid ugovora, u ovim se slučajevima ne radi o ništetnim odredbama. Naime, da bi neka ugovorna odredba bila nepoštena u smislu članka 49. navedenog zakona, moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta: da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo – s tim da se prema odredbi stavka 2. navedenog članka smatra da se o nekoj odredbi nije pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Iz stanja spisa proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tužitelja kao trgovca pa bi u skladu s odredbom članka 49. stavka 4. ZZP-a teret dokazivanja suprotno predmnjevi propisanoj odredbom stavka 2. istog članka bio na tužitelju. Međutim, u situaciji kada je u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa čijim prihvaćanjem je ugovor sklopljen, navedeno da su stranke posebno pregovarale o svim ugovornim odredbama, teret dokazivanja iz odredbe stavka 4. prebačen je na tuženicu, a ona u postupku nije ni tvrdila da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo i da bi ista zbog toga bila ništetna. Pri svemu tome treba reći i to da tužitelj tuženici nije ni zaračunao jednokratnu naknadu u visini svih preostalih mjesečnih obroka od isteka vremena obveznog trajanja ugovora (za ugovor od 23. kolovoza 2018. iznosi 906,67 kuna, a za ugovor od 10. veljače 2020. 3.534,00 kuna), već je u skladu sa naprijed citiranom odredbom članka 41. stavka 5. ZEK-a tuženici zaračunao za nju povoljniji iznos (za ugovor od 23. kolovoza 2018. 771,20 kuna, a za ugovor od 10. veljače 2020. 110,00 kuna), tj. iznose u visini ostvarene koristi na pojedinu ugovorenu uslugu.

19. Dakle, tužena je nedvojbeno bila u obvezi platiti pojedinu mjesečnu naknadu za ožujak 2020., potrošnju po tarifi Homebox Duo te naknadu za prijevremeni raskid. Navode tuženice da se prilikom sklapanja ugovora s drugim teleoperaterom isti obvezao podmiriti sve njezine obveze prema tužitelju, sud ocjenjuje paušalnim jer nije priložila bilo kakve dokaze o preuzimanju ispunjenja od strane treće osobe, a niti bi eventualno preuzimanje ispunjenja kako ga opisuje tuženica promijenilo pravni položaj tužitelja kao vjerovnika prema tuženici kao dužniku. Nasuprot tome, tražbina tužitelja, visina tužbenog zahtjeva te činjenica da su usluge tužitelja korištene, proizlazi iz izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja, prijepisa računa i specifikacije usluga, čiju vjerodostojnost tuženica nije argumentirano osporila, te stoga sud njezine navode u tom smislu ocjenjuje paušalnim i nedokazanim.

20. Kako je sud na naprijed obrazloženi način ocijenio tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim, obvezao je tuženicu na isplatu iznosa od 1.024,19 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od sljedećeg dana od dana dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa primjenom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11 i 78/15., dalje: ZOO) i to po stopi zakonske zatezne kamate propisane člankom 29. stavak 2. ZOO-a. Iz iznijetih razloga, a primjenom članka 451. stavka 3. ZPP, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika djelomično se održava na snazi u pogledu glavne tražbine od 1.024,19 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. travnja 2020. pa do isplate.

21. U odnosu na troškove postupka valja napomenuti da nakon što je ovršni postupak prešao u postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga nema mjesta razdvajanju troška postupka na trošak ovršnog postupka i trošak parničnog postupka, slijedom čega je sud u toč. II. izreke ove presude djelomično ukinuo platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se isti odnosi na zatražene troškove ovršnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u toč. III. izreke ove presude odlučio o naknadi troškova cjelokupnog postupka. Naime, obzirom je ovaj postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji predstavlja tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga, cijeli ovaj postupak valja smatrati parničnim postupkom od trenutka podnošenja samog prijedloga za ovrhu do donošenja pravomoćne odluke.

22. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, time da tužitelj tijekom ovršnog postupka ima pravo na trošak sastava ovršnog prijedloga primjenom Tbr. 11. t.1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., u nastavku: Tarife) u iznosu od 312,50 kuna, trošak javnobilježničke nagrade primjenom članka 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11., 114/12.) u iznosu od 100,00 kuna s uključenim PDV-om, što u ukupnosti daje trošak od 412,50 kuna. Tužitelju nije priznat zatraženi paušalni trošak javnog bilježnika od 37,50 kuna jer su svi troškovi javnog bilježnika uključeni u nagradu, a niti materijalni trošak od 50,00 kuna budući da tužitelj nije dostavio dokaz o plaćanju istih.

22.1. Tijekom faze parničnog postupka tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 18. siječnja 2022. temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 312,50 kuna, zastupanja na raspravi 19. svibnja 2022. temeljem odredbe Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife u iznosu od 312,50 kuna, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna što iznosi 725,00 kuna, čemu valja pribrojiti ovršni trošak od 412,50 kuna pa tužitelj ima pravo na parnični trošak u iznosu od 1.137,50 kuna.

22.2. Tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče na iznos od 1.137,50 kuna od dana donošenja presude do isplate i to sukladno članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje: Ovršni zakon). Naime, kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka sukladno članku 164. stavak 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, a da u konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika nije završen postupak već je završen tek donošenjem presude to tužitelj nema pravo na zateznu kamatu na troškove u svezi donošenja rješenja o ovrsi od dana donošenja istog, kako je to gore navedeno, već mu u smislu članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona na dosuđeni trošak postupka pripada zatezna kamata tek od dana donošenja presude.

23. Slijedom naprijed navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredbi odlučeno je kao u izreci presude.

Varaždin, 20. lipnja 2022.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP (članka 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (članka 467.a ZPP). U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja T. Z., odvjetnik iz O. d. Z. i p. d.o.o. O., na broj: 605632 2. tuženica K. S., V.