Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž R-270/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužiteljice I. S., OIB: …, iz V., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva D. i p. iz Z., protiv tuženika bolnice D.. T. B., OIB: …, K., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva J. i p. iz Z., radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbama tužiteljice, te tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 16 Pr-590/2021-9 od 10. prosinca 2021., dana 20. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice, te tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj 16 Pr-590/2021-9 od 10. prosinca 2021., u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke, kao i u dijelu ukoliko je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.812,50 kuna pod točkom III. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, te tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 5.829,88 kuna sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako je to specificirano u točki I. izreke ove presude izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u kojem dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

2. Odlukom o trošku obvezan je tuženik naknaditi tužiteljici iznos od 2.812,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 10. prosinca 2021. do isplate (točka III. izreke).

3. Žali se tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom III. izreke (ukoliko je odbijen njen zahtjev za naknadu troška preko dosuđenog iznosa od 2.812,50 kuna) i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači shodno žalbenim navodima. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

4. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I. i III. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijenom dijelu preinači odnosno ukine, te tuženiku obistini trošak žalbenog postupka.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba nisu osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u iznosu od 5.829,88 kuna s kamatama temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom periodu bila zaposlenica tuženika i da joj je isplaćivana plaća po osnovici od 5.109,84 kuna,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01, 39/09),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je iz Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., također sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, razvidno da se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto,

- da je temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da je člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto,

- da je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla dana 26. siječnja 2017.,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. u kojoj je i u članku III. navedeno da se članak III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama”,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena dodatka sporazumu, prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a koja činjenica proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015.,

- da nije sporan matematički izračun na ime razlike bruto plaća prema osnovici plaće od 5.415,37 kn za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 5.829,88 kuna.

9. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik tužiteljici za cijeli utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev za isplatu plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kuna tužiteljica osnovano temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

10. U žalbi tuženik zapravo ponavlja sve prigovore koje je isticao tijekom postupka smatrajući da je sud o istima zauzeo pogrešna shvaćanja.

11. Žalitelju je prvenstveno za odgovoriti da nije osnovan prigovor o pravnoj nevaljanosti (ništetnosti) Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. te, sukladno tome, i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-408/12 od 3. travnja 2013. i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene KU ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Tuženik prigovora da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, pa da u tom smislu navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nije potpisao jedan potpisnik (iako ga je parafirao) i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, pa da u tom smislu nisu svi potpisnici prihvatili i sudjelovali u izmjenama i dopunama te sklopili izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. Tuženik nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Dapače, utvrđeno je da je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Tako je Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02-2 od 30. prosinca 2002., zauzeo stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Osim toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama pa je stoga neosnovano isticanje da sklapanju KU-a nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori, odnosno neosnovani su navodi žalbe vezani uz sastav pregovaračkih odbora.

12. Nadalje, člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09, 124/09, dalje: ZOPJS) propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

13. Tužiteljičin zahtjev prema tuženiku kojim traži isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

14. Navedenom je odredbom (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.) izmijenjen članak III. Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.".

15. Članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, dalje: TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama kao i odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, dalje: TKU/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

16. Člankom 51. stavak 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12.

17. Iz navedenih razloga, a suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom su smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

18. Shodno tome neosnovani su i svi navodi žalbe kojim se ukazuje da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. u primjeni bila osnovica obračuna plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kn, u skladu s kojom je tužiteljici i vršena isplata, odnosno da ne postoji valjani osnov za isplatu po većoj, utuženoj osnovici plaće.

19. Neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III.-IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III.-V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kuna. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članka IV. stavak 5. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kuna.

20. Pritom je za ukazati i na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. u kojoj se, među ostalim, navodi: „1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014., (za 12. tromjesečja). 2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III nije preduvjet primjene čl. IV, a ispunjenje uvjeta iz čl. III i IV nije preduvjet primjene čl. V, a čl. VII, na čl. III do V, na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV i čl. V IDDS).“

21. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je tuženiku naložio isplatu predmetnog iznosa tužiteljici.

22. Odluka o trošku zasniva se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a.

23. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja pri odlučivanju koje će troškove tužiteljici naknaditi jasno je naveo koje radnje je prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora (članak 155. stavak 1. ZPP-a), te koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

24. Navedenim, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici za sastav podneska od 29. rujna 2021., kojim se ista očitovala na odgovor na tužbu, ne pripada trošak.

25. Naime, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

26. Shodno članku 461.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.

27. S obzirom na izneseno, pravilna je ocjena suda prvog stupnja, da tužiteljici ne pripada zatraženi trošak spornog podneska kojim je odgovorila na odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti.

28. S tim u vezi na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj dana 2. rujna 2021. zauzeto je pravno shvaćanje da "s obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu."

29. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljici ne pripada ni nagrada za sastav podneska od 10. studenog 2021. Naime, suprotno žalbenim navodima, tužiteljica je u trenutku podnošenja tužbe imala na raspolaganju svu potrebnu dokumentaciju za izračun, pa neutemeljeno ističe kako joj je taj trošak prouzročio tuženik svojim nesvrsishodnim radnjama.

30. Utoliko je ispravna ocjena suda prvog stupnja da se u navedenim okolnostima ne radi o trošku na čiju bi naknadu tužiteljica imala pravo.

31. Pored toga, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe niti se tužba tužiteljice može smatrati stupnjevitom tužbom iz odredbe članka 186.b ZPP-a. Ovo stoga jer nije ispunjena pretpostavka postojanja tražbine tužiteljice čija točna visina istoj nije poznata. Naime, tužiteljica je svaki mjesec primala plaću, kao i obračunske liste iz kojih proizlazi koliko je sati rada ostvarila i po kojem kriteriju pa se tako samo radilo o matematičkoj operaciji izračuna visine tužbenog traženja.

32. S druge strane, nije ispunjena ni pretpostavka postojanja obveze tuženika u vidu građanskopravne obveze polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza koju tuženik ne ispunjava. Naime, tužiteljica nije ni tvrdila da joj tuženik nije dostavljao obračunske liste niti je pak osporila narav odrađenih sati kako su isti specificirani u tim platnim listama, niti je prije podnošenja tužbe tražila evidenciju radnog vremena kojem traženju da tuženik ne bi udovoljio.

33. Slijedom navedenog, u situaciji kada tužiteljica i ne osporava da je uredno zaprimala obračunske platne liste iz kojih proizlazi iznos osnovne plaće kao i broj ostvarenih i specificirano kakvih sati rada, i time ne osporava parametre izračuna utužene tražbine, to nije bilo mjesta podnošenju stupnjevite tužbe u predmetnom postupku radi isplate.

34. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu potvrditi u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 457. ZPP- a.

35. Zahtjeve stranaka za naknadu troška žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu 20. lipnja 2022.

Sutkinja:

Vedrana Perkušić, v. r.