Republika Hrvatska
Trgovački sud u Splitu
Split, Sukoišanska 6
Poslovni broj: Povrv-168/2020-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku J. R., a on po punomoćniku T. L., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & P. d.o.o. iz S., protiv tuženika Grada S., S., OIB: …, zastupanog po povjerenici Vlade Republike Hrvatske M. V., a ona po punomoćniku I. G., diplomiranom pravniku, zaposleniku tuženika, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, zaključene 6. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. Lj., odvjetnice u Odvjetničkom društvu L. & P.i d.o.o. iz S. te punomoćnika tuženika I. G., zaposlenika tuženika, na ročištu za objavu presude 20. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. V. M. iz S., poslovni broj Ovrv-43/2020 od 4. veljače 2020. kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju 341.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 48.750,00 kuna od 8. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 48.750,00 kuna od 2. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 48.750,00 kuna od 5. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 48.750,00 kuna od 3. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 48.750,00 kuna od 5. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 48.750,00 kuna od 2. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 48.750,00 kuna od 1. rujna 2017. pa do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 10.990,63 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 4. veljače 2020. pa do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 3.475,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos tih troškova teku od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju C. d.o.o. da tuženiku Gradu S. naknadi trošak postupka u iznosu 3.762,00 kuna (slovima: tritisućesedamstošezdesetdvije kune), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 4. veljače 2020. javnom bilježniku mr.sc.
V. M. iz S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – računa, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja) u iznosu od 341.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio da javni bilježnik odredi ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika (sada tuženika) radi naplate te tražbine ovrhovoditelja (sada tužitelja). Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. V. M. iz S., poslovni broj Ovrv-43/2020 od 4. veljače 2020. određena je predložena ovrha.
1.2. Ovršenik je prigovorio protiv tog rješenja i u cijelosti se usprotivio rješenju o ovrsi pa je rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-168/2020 od 22. srpnja 2020. stavljeno izvan snage naprijed citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika i odlučeno je postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim.
1.3. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u tužbenom zahtjevu te se podneskom od 4. kolovoza 2020. očitovao na prigovor tuženika (ranije ovršenika) protiv rješenja o ovrsi. Tužitelj je u tom podnesku naveo kako se između stranaka vodilo više postupaka pred Trgovačkim sudom u Splitu povodom iste činjenične i pravne osnove te da je u korist tužitelja doneseno više presuda, među kojima su presude poslovni broj Povrv-363/2015 od 4. veljače 2019., poslovni broj Povrv- 406/2016 od 27. rujna 2018. i poslovni broj Povrv-233/2019 od 9. lipnja 2020. Naime, potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka da predstavlja mjesečne iznose za neplaćenu zakupninu za prvih sedam mjeseci 2017., sve na temelju Ugovora o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina Grada S. broj 23/04, 449/2004 od 20. travnja 2004., a u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-568/2013 od 26. travnja 2016. da je izražen stav kako je nakon proteka roka na koji je sklopljen predmetni ugovor o zakupu, prešutno sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja i pod istim uvjetima kao raniji ugovor. Stoga, tužitelj u ovom postupku predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu plati 341.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene zakupnine za prvih sedam mjeseci 2017. Tužitelj je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis te da po provedenom postupku tuženika obveže na plaćanje utuženog iznosa.
1.4. Tuženik je tijekom postupka ustrajao u navodima iz prigovora protiv rješenja o ovrsi te je isticao kako nije točno da je sklopljen novi ugovor o zakupu nakon što je raniji ugovor o zakupu prestao važiti. Osim toga, tuženik je naveo kako su računi na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje vraćeni tužitelju, kao i da je tuženik vlasnik većeg dijela zemljišta za koje tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu za korištenje. Tuženik je predložio da sud u dokazne svrhe pregleda i pročita isprave i dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis tijekom postupka te da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.
1.5. S obzirom na to da se među strankama pred ovim sudom vodi/vodilo više postupaka koji se temelje na istoj činjeničnog i pravnoj osnovi, ali se odnose na drugo utuženo razdoblje, stranke su predložile da sud izvrši uvid u spise ovog suda poslovni broj Povrv-217/2019, Povrv-395/2020 i Povrv-321/2020, a u kojim postupcima je izveden dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka koji imaju neposredna saznanja o predmetu spora, kao i da se pročitaju zapisnici o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka koji su o tim radnjama sastavljeni u drugim postupcima koji su vođeni pred ovim sudom, a koje zapisnike su stranke dostavile u spis.
2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu 341.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na neplaćenu naknadu za korištenje dijela zemljišta S. u razdoblju od siječnja do kolovoza 2017., sukladno Ugovoru br. 23/04; 449/04 od 20. travnja 2004., a koje zemljište da je tuženik koristio za odlaganje napuštenih vozila.
3. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu i to: račun br. 45-P01-1 od 6. veljače 2017. (list 3 spisa), račun br. 136/P01/1 od 3. ožujka 2017. (list 4 spisa), račun br. 273/P01/1 od 5. travnja 2017. (list 5 spisa), račun broj 412/P01/1 od 4. svibnja 2017. (list 6 spisa), račun broj 550/P01/1 od 5. lipnja 2017. (list 7 spisa), račun broj 676/P01/1 od 3. srpnja 2017. (list 8 spisa), račun broj 837/P01/1 od 2. kolovoza 2017. (list 9 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-568/2013-3 od 26. travnja 2016. (listovi 25-29 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-746/2010 od 24. travnja 2012. (listovi 31-35 spisa), Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina Grada S. od 20. travanja 2004. (listovi 36 i 37 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-363/2015 od 4. veljače 2019. (listovi 38-44 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-406/2016-16 od 27. rujna 2018. (listovi 45-52 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-233/2019 od 9. lipnja 2020. (listovi 53-59 spisa), zapisnik s očevida od 21. veljače 2018. provedenog u predmetu poslovni broj Povrv-363/2015 (listovi 60 i 61 spisa), zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika M. P. od 29. studenog 2017. (listovi 62-64 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 65 spisa), fotografije (listovi 66-84 spisa), obavijesti tuženika tužitelju o vraćanju računa koji su predmet ovog postupka (listovi 89-98 spisa, 102-105 spisa), zapisnik s ročišta održanog 3. rujna 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 217/2019 (listovi 99-101 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 106-117 spisa), zapisnik s ročišta održanog 15. listopada 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-217/2019 (listovi 122-125 spisa), izvatke iz zemljišne knjige (listovi 127-201 spisa), presudu Trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Povrv-395/2020-20 od 8. prosinca 2021. (listovi 222-233 spisa), zapisnik s ročišta održanog 10. svibnja 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-217/2019 (listovi 234-235 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (listovi 236-238 spisa), pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka Z. R. izrađenog u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-217/2019 (listovi 239-241 spisa), zapisnik s ročišta održanog 17. veljače 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-643/2018 (listovi 242-243 spisa), zapisnik s ročišta održanog 3. rujna 2020. u predmetu Trgovačkog suda u Split, poslovni broj Povrv- 217/2019 (listovi 244-248 spisa), rješenje Općinskog suda u Splitu, broj Z- 10227/2014 od 15. listopada 2014. (list 249 spisa), izvadak iz zemljišne knjige i zbirke isprava (listovi 250-268 spisa), zapisnik s ročišta održanog 13. rujna 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-528/2020 (listovi 271 i 272 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž- 246/2022-2 od 22. veljače 2022. (listovi 274-279 spisa), presudu Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-410/2021-8 od 21. travnja 2022. (listovi 282-290 spisa) te je izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj Povrv-217/2019 i Povrv-395/2020.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno to da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje 341.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po računima izdanim tuženiku na temelju ugovora broj 44/04 od 20. travnja 2004. s osnove naknade za korištenje zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila u razdoblju od siječnja do kolovoza 2017.
5.2. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik tužitelju vratio predmetne račune.
5.3. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da se među strankama vodi/vodilo više postupaka pred Trgovačkim sudom u Splitu koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za drugo utuženo razdoblje, kao ni to da su neki od tih sporova pravomoćno okončani.
5.4. Među strankama nije bilo sporno ni to da je Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina Grada S., na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje, sklopljen za određeno vrijeme i to za razdoblje od 1. travnja 2004. do 1. travnja 2006. (članak 6. predmetnog Ugovora), kao ni to taj ugovor zapravo predstavlja ugovor o zakupu.
5.5. Među strankama nije bilo sporno ni to da je nakon proteka roka na koji je ugovor sklopljen tuženik nastavio koristiti predmetno zemljište za istu svrhu (odlaganje napuštenih vozila s javnih prometnih površina Grada S.), a tužitelj da mu je nastavio ispostavljati račune u kojima je obračunavao naknadu za korištenje predmetnog zemljišta u visini koja je ugovorena između stranaka ugovorom od 20. travnja 2004.
5.6. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik protiv tužitelja pokrenuo postupak radi predaje u posjed čestica koje predstavljaju jednu cjelinu na području S., a koji postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem P-556/2017, kao ni to da tuženik tvrdi kako je zapravo on vlasnik najvećeg dijela zemljišta za čije korištenje tužitelj traži plaćanje naknade, pa da iz tog razloga ne može biti u obvezi tužitelju platiti naknadu za korištenje predmetnog zemljišta jer da tuženik koristi vlastito zemljište.
5.7. Stoga, kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku na ime naknade za korištenje dijela zemljišta S., odnosno može li tužitelj od tuženika potraživati naknadu za korištenje dijela zemljišta S. u razdoblju od siječnja 2017. do kolovoza 2017., sve imajući u vidu da tuženik tvrdi kako je zapravo on u utuženom razdoblju već bio vlasnik pretežitog dijela tog zemljišta.
6.1. Odredbom članka 567. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/0 5. – dalje: ZOO/78), a koju odredbu je primijeniti u ovoj pravnoj stvari na temelju odredbe članka 1069. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.), propisano je da se ugovorom o zakupu obvezuje zakupodavac predati određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje za to plaćati određenu zakupninu. Iz stavka 2. istog članka proizlazi kako upotreba obuhvaća i uživanje stvari (pribiranje plodova), ako nije drugačije ugovoreno ili uobičajeno.
6.2. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da su tužitelj i tuženik 20. travnja 2004. sklopili Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina Grada S.,
- da taj ugovor zapravo predstavlja ugovor o zakupu na temelju kojeg je ovdje tužitelj C. d.o.o. ovdje tuženiku Gradu S. dao na korištenje građevinsko zemljište S. u svom vlasništvu,
- da je člankom 5. predmetnog ugovora propisana visina zakupnine koju je tuženik Grad S. dužan plaćati tužitelju C. d.o.o. za korištenje dijela predmetnog zemljišta,
- da je člankom 6. predmetnog ugovora propisano kako se ugovor sklapa na određeno vrijeme i to u trajanju od 1. travnja 2004. do 1. travnja 2006.,
- da tužitelj tvrdi kako je nakon proteka roka na koji je ugovor sklopljen došlo do prešutnog sklapanja novog ugovora, na neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima,
- da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje naknadu za korištenje dijela građevinskog zemljišta S. u ukupnom iznosu od 341.250,00 kuna za razdoblje od siječnja do kolovoza 2017.,
- da tuženik smatra kako nije u obvezi tužitelju platiti utuženi iznos s obzirom na to da je u utuženom razdoblju predmetno zemljište već bilo u pretežitom dijelu u vlasništvu tuženika.
6.3. Među strankama nije bilo sporno to da je tuženik nakon proteka roka na koji je ugovor sklopljen (nakon 1. travnja 2006.) nastavio koristiti predmetno zemljište za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina Grada S., kao ni to da je u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-568/2013-3 od 26. travnja 2016. izražen stav da je samom činjenicom da je Grad S. nastavio koristiti predmetno zemljište i nakon 1. travnja 2006. došlo do prešutnog obnavljanja ugovora o zakupu sukladno odredbi članka 596. stavak 1. ZOO-a, pa takav stav po pitanju prešutnog obnavljanja ugovora o zakupu prihvaća i ovaj sud.
6.4. Međutim, kako je tuženik tijekom postupka isticao da je tuženik postao vlasnikom pretežitog dijela građevinskog zemljišta kojeg je upotrebljavao na temelju ugovora od 20. travnja 2004. kojeg je sklopio s tužiteljem, trebalo je utvrditi kada je tuženik stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, odnosno jesu li pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine ispunjene prije utuženog razdoblja (siječanj-kolovoz 2017.).
6.5. Iz iskaza svjedoka M. A., koji je saslušan u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Povrv-217/2019, a koji iskaz se suglasnošću stranaka koristi kao dokaz u ovom postupku, proizlazi kako je taj svjedok bio pročelnik Službe za komunalno redarstvo Grada S. od 2003. pa do 2010. te kako mu je poznato da je Grad S. i nakon isteka ugovora kojeg je imao sklopljenog s tužiteljem nastavio koristiti predmet zakupa i tužitelju plaćati zakupninu. Međutim, nakon 2006. da je ugovor o zakupu ponovno bio sastavljen ali da je on odbio parafirati taj ugovor zbog toga što je saznao da su nekretnine koje su predmet zakupa zapravo vlasništvo tuženika.
6.6. Prema tome, osnovano tužitelj tvrdi kako je tuženik i nakon prestanka važenja ugovora o zakupu nastavio koristiti građevinsko zemljište S.
6.7. U podnesku od 12. listopada 2020. tuženik je naveo kako tužitelj nakon 1. travnja 2006. više nije imao nikakve osnove naplaćivati tuženiku naknadu za korištenje predmetnih nekretnina, a sve s obzirom na to da je tuženik postao vlasnikom predmetnog zemljišta kojeg je ranije koristio na temelju ugovora kojeg je sklopio s tužiteljem 20. travnja 2004. Nadalje, tuženik navodi kako je uslijed toga što je tuženik stekao vlasništvo predmetnih nekretnina došlo do sjedinjenja osobe zakupnika i vlasnika pa da tuženik više nije koristio predmetne nekretnine kao zakupnik nego kao vlasnik te da isti ne može biti u obvezi tužitelju plaćati naknadu za korištenje predmetnih nekretnina. Stoga, računi koje je tužitelj ispostavljao tuženiku na ime naknade za korištenje predmetnog zemljišta (među kojima su i utuženi računi) da su vraćani tužitelju.
6.8. Tuženik je u podnesku od 12. listopada 2020. predložio da sud pregleda povijesni zemljišnoknjižni izvadak za predmetne nekretnine, dok je u prilogu podneska od 11. studenog 2020. također dostavio povijesne zemljišnoknjižne izvatke za predmetne nekretnine.
6.9. Uvidom u Ugovor o korištenju dijela prostora građevinskog zemljišta S. za odlaganje napuštenih vozila sa javno prometnih površina Grada S. od 20. travnja 2020. (listovi 36 i 37 spisa) utvrđeno je kako isti ne sadrži oznake čestica koje je ovdje tužitelj dao na korištenje tuženiku nego da se navodi kako se daje na korištenje „građevinsko zemljište S. u vlasništvu C., a ukupna površina tog zemljišta da iznosi 13.000 m² te da je položajni nacrt predmetnog obuhvata sastavni dio tog ugovora.
6.10. Iz izvadaka iz zemljišnih knjiga koji su sadržani u spisu te iz rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Z-10227/14 od 27. listopada 2014. (list 249 spisa) proizlazi da je tuženik neke nekretnine stekao na temelju pravnog posla, dakle, da je vlasništvo stekao upisom u zemljišne knjige, a neke na temelju zakona, što znači da je vlasništvo stekao u trenutku kad su se ispunile zakonom propisane pretpostavke u skladu s odredbom člankom 129. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP).
6.11. Naime, uvidom u zemljišnoknjižne izvatke koji su sadržani u spisu utvrđeno je kako su zk. č. 2178/4 površine 1337 m², zk. č. 2178/8 površine 44 m², zk. č. 2178/6 površine 176 m², zk. č. 2164/4 površine 15 m², zk. č. 2163/4 površine 313 m², zk. č. 2163/6 površine 253 m², zk. č. 2167/5 površine 442 m², zk. č. 2166 površine 1525 m², zk. č. 2167/1 površine 1063 m², zk. č. 2165 površine 650 m², zk. č. 2157/13 površine 296 m², zk. č. 2147/2 površine 619 m2, zk. č. 2153/2 površine 175 m², zk. č. 2164/11 površine 5 m², zk. č. 2164/5 površine 9 m², sve k.o. S., bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine S., a tuženik da je preuzeo te nekretnine u skladu s odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija od 24. listopada 1996. te odredbom člankom 87. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi („Narodne novine“ broj 90/92.), kojom je propisano da općine, gradovi i županije utemeljene Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj preuzimaju, između ostalog, nekretnine dotadašnjih općina čiji su sljednik, u roku od šest mjeseci od dana konstituiranja predstavničkog tijela tih jedinica.
6.12. Prema tome, tuženik je na navedenim nekretninama pravo vlasništva stekao na temelju odredbe članka 360. stavak 2. ZVDSP-a, prema kojoj pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu osobe koja se do stupanja na snagu tog Zakona nije pretvorila u subjekt prava vlasništva, postaje stupanjem na snagu tog Zakona pravo vlasništva dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drugačije. Stoga valja zaključiti da je tuženik postao vlasnikom navedenih nekretnina 1. siječnja 1997., dakle, danom stupanja na snagu ZVDSP-a.
6.13. Međutim, nekretnine označene kao zk. č. 2167/8 površine 484 m², zk. č. 2167/6 površine 217 m² i zk. č. 2172/3 površine 201 m², sve k.o. S., su u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Poduzeća za izgradnju S., a tuženik je upisao pravo vlasništva nekretnina na temelju Nagodbe od 1. travnja 1996. broj IP-844/94, dakle, na temelju pravnog posla, što znači da je stekao pravo vlasništva upisom u zemljišnu knjigu u skladu s odredbom članka 119. stavak 1. ZVDSP-a. Prema tome, tuženik je postao vlasnik navedenih nekretnina tijekom 2009., te je u trenutku sklapanja ugovora i prestanka zakupa imao pravni temelj za korištenje tih nekretnina u vidu sklopljene nagodbe.
6.14. U odnosu na nekretninu označenu kao k.č. 7346/3, k.o. S., koja odgovara zk.č. 2154/3, zk. ul. 20090, k.o. S., površine 2638 m², u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu kao vlasnik je upisano trgovačko društvo K. s. d.d. Iz popisnog lista zk.ul. 20090 vidljivo je da je navedena čestica nastala diobom čestice 2154, upisane u zk.ul. 6263, k.o. S., a Poduzeće za izgradnju S. da je predmetnu česticu steklo u postupku deposesije zemljišta, kako to proizlazi iz Rješenja Odsjeka za imovinsko pravne poslove Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine S., broj: 473/Up-I-609/70 od 26. studenog 1970., Nagodbe sklopljene između M. B. (kojem je prednik upisanog društva otuđio nekretninu) i Općine S. od 11. srpnja 1972., ugovora o zamjeni zemljišta sklopljenog između prednika upisanog društva i M. B. od 21. studenog 1966. i potvrde Trgovačkog suda u Splitu R3- 3455/2010 od 9. svibnja 2010. iz koje je vidljivo pravno sljedništvo na strani upisanog društva. Međutim, u pogledu ove čestice, tuženik nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, a nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je nakon provedene pretvorbe nositelja prava vlasništva sklopljen pravni posao koji je temelj za prijenos prava vlasništva, zbog čega nije moguće na razini izvjesnosti izvesti zaključak da je tuženik u trenutku isteka zakupa imao pravni temelj za posjed i korištenje zk.č. 2154/3, zk. ul. 20090, k.o. S.
6.15. Identifikaciju predmetnih nekretnina izvršio je sudski vještak Z. R. u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod brojem Povrv-395/2020 (a u kojeg je ovaj sud izvršio uvid), koji je izvršio očevid, izradio skicu lica mjesta na kojoj je označio zemljište koje je predmet zakupa te usporedio stanje u katastru i zemljišnim knjigama (listovi 239 – 241 spisa), s time da je sudski vještak pogrešno naveo da je tužitelj vlasnik k.č. 10170/3, površine 130 m², k.č. 10170/4, površine 7 m² i k.č.10170/6, površine 2 m², sve k.o. S., jer su te čestice u zemljišnim knjigama upisane kao javno dobro. U odnosu na k.č. 7377/20, površine 10 m² i k.č. 7345/4, površine 79 m², sudski vještak nije naznačio podatke upisane u zemljišnim knjigama, već samo u katastru, gdje je kao posjednik upisan tužitelj. Vještak je zaključio da ukupna površina zakupljenih čestica iznosi 11.028 m[2] , a iz sklopljenog ugovora (listovi 36 i 37 spisa) proizlazi da se tužitelj obvezao predati tuženiku na korištenje nekretnine u površini od 13.000,00 m², što znači da tužitelj nije izvršio svoju obvezu u cijelosti.
6.16. S druge strane, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja J. R. koji je saslušan u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Povrv- 528/2020 (listovi 271 i 272 spisa) proizlazi da iako se vezano za vlasništvo predmetnog zemljišta vodi spor, da je to zemljište „ušlo u pretvorbu društva C.“ i da je iskazano kao vlasništvo tužitelja. Međutim, tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da je postao vlasnikom nekretnina na temelju odredbe članka 390.a ZVDSP-a, prema kojoj je trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenog poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnog kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća i koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik nastavio koristiti predmet zakupa nakon isteka ugovora, ali nije dostavio nijedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj imao pravo raspolagati predmetnim nekretninama davanjem u zakup. Iz toga slijedi da je tužitelj, prilikom sklapanja predmetnog ugovora o zakupu, izvodio pravo korištenja nekretnina iz prava vlasništva koje nije postojalo.
6.17. Prema odredbi članka 567. stavak 1. ZOO/78, ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje za to plaćati mu određenu zakupninu, dok prema odredbi članka 596. stavak 1. ZOO/78 kada nakon proteka vremena za koje je ugovor o zakupu sklopljen zakupnik nastavi koristiti stvar, a zakupodavac se tome ne usprotivi, smatra se da je sklopljen novi ugovor o zakupu neodređenog trajanja pod istim uvjetima kao i prethodni. U pravu je tužitelj kada tvrdi da zakupodavac ne mora nužno biti vlasnik predmeta zakupa, no, u pravnoj situaciji u kojoj je zakupodavac svoje pravo korištenja izvodio iz prava vlasništva koje ne postoji, pri čemu je vlasnik predmeta zakupa u pretežitom dijelu bio tuženik (zakupoprimac), a u preostalom dijelu se radilo o javnom dobru ili je tuženik imao pravni temelj za korištenje ili nije moguće utvrditi tko je imao pravo korištenja nekretnina, nakon isteka ugovora ne dolazi do prešutnog obnavljanja zakupa pod istim uvjetima u smislu odredbe članka 596. stavak 1. ZOO/78. Naime, u pogledu onih nekretnina za koje je tuženik imao pravnu osnovu njihova korištenja, bilo kao vlasnik, bilo na temelju pravnog posla s vlasnikom stvari, ili je riječ o javnom dobru, tužitelj se nije mogao protiviti tuženikovom pravu korištenja, niti je tuženik bio dužan vratiti tužitelju predmet zakupa u posjed nakon isteka ugovora. Radi navedenog ne može se smatrati da postoji obveza tuženika da tužitelju plati naknadu za korištenje predmetnog zemljišta u utuženom razdoblju.
6.18. Stoga, iz navedenog proizlazi zaključak kako tužitelj nema pravo zahtijevati od tuženika da mu plati 341.250,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime neplaćene zakupnine za korištenje dijela zemljišta S. u razdoblju od siječnja do kolovoza 2017. jer iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi kako je tuženik imao pravnu osnovu korištenja tih nekretnina, bilo kao vlasnik, bilo na temelju pravnog posla s vlasnikom ili je riječ o javnom dobru.
6.19. Osim toga, uvidom u spis ovog suda poslovni broj Povrv-395/2020 utvrđeno je kako je u tom postupku tužitelj od tuženika potraživao plaćanje naknade za korištenje zemljišta koje je predmet i ovog postupka za razdoblje od travnja 2014. do ožujka 2015., te da je u tom postupku pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev pri čemu je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Pž- 246/2020-2 od 22. veljače 2022. izrazio pravni stav koji je izražen i u ovoj odluci.
6.20. Stoga, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika mr.sc. V. M., poslovni broj Ovrv-43/2020 od 4. veljače 2020. valjalo je ukinuti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (članak 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP).
6.21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
7.1. Tuženik je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka.
7.2. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka odlučeno je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. i 2. ZPP-a i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.
7.3. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.
7.4. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.
7.5. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Iz stavka 2. istog članka proizlazi da ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.
7.6. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženiku osnovano pripada trošak sastavljanja prigovora protiv rješenja o ovrsi u visini 3.762,00 kune (Tbr. 11.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife).
7.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. Izreke ove presude.
8. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu 20. lipnja 2022.
Sutkinja
Rajana Buljan,v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.