Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-303/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu tog suda Marku Pribisaliću, kao sudcu pojedincu, u pravnoj stvari izvanparničnom predmetu predlagateljice V. M. J. iz D., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P. i protustranaka: 1. Centra za socijalnu skrb P., OIB: ... i 2. malodobnog L. M. J., kojeg zastupa posebna skrbnica D. V., službenica u Centru za posebno skrbništvo, Dislocirana jedinica O., radi vraćanja prava na roditeljsku skrb, odlučujući o predlagateljičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj R1 Ob-61/2021-31 od 17. ožujka 2022. i odlučujući o žalbi M. B., kojeg zastupa punomoćnik I. B., odvjetnik u P., protiv rješenja istog suda poslovni broj R1 Ob-61/2021 od 16. ožujka 2022., dana 14. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba predlagateljice V. M. J. kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj R1 Ob-61/2021-31 od 17. ožujka 2022.
II. Odbija se žalba M. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj R1 Ob-61/2021 od 16. ožujka 2022.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem od 17. ožujka 2022. odlučeno je kako slijedi:
"Odbija se prijedlog predlagateljice V. M. J. radi vraćanja prava na roditeljsku skrb u odnosu na njeno malodobno dijete L. M. J."
2.Protiv navedenoga prvostupanjskog rješenja žali se predlagateljica V. M. J. pobijajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP), predlažući, sukladno žalbenim navodima, rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3.Prvostupanjskim rješenjem koje je donijeto na raspravnom ročištu održanom 16. ožujka 2022. odbijen je prijedlog M. B. kojim je zatraženo dopustiti dotičnom, kao djetetovu otcu, stupiti u postupak u svojstvu predlagatelja te vraćanje prava na roditeljsku skrb za dijete.
4.Protiv navedenog rješenja žali se M. B., također pobijajući rješenje u cijelosti i zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlažući to rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
5.Na žalbe nije odgovoreno.
6.Žalba predlagateljice V. M. J. nije utemeljena.
7.Žalba M. B. nije utemeljena.
8.Predmet odlučivanja u ovom žalbenom stadiju postupka, dakle, je odluka prvostupanjskog suda kojom je odbijen prijedlog predlagateljice radi vraćanja prava na roditeljsku skrb u odnosu na malodobno dijete L. M. J. rođenoga .... te odluka kojom je odbijen prijedlog M. B., djetetova otca, radi stupanja u postupak u svojstvu predlagatelja i vraćanja prava na roditeljsku skrb.
9.U odnosu na prvostupanjsko rješenje od 17. ožujka 2022.:
10.Prema stanju u spisu predmeta, prvostupanjski sud je u postupku koji je prethodio odlučivanju u bitnom utvrdio:
-kako iz spisa predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj R1 Ob-128/2018 proizlazi da je predlagateljici i M. B., kao roditeljima, pravomoćnim rješenjem od 5. lipnja 2019. oduzeto pravo na roditeljsku skrb u odnosu na njihovo dijete L. M. J. te je svakodnevna skrb o djetetu povjerena SOS dječjem selu L., određeni susreti i druženja djeteta s roditeljima i s bakom M. J. te je odlučeno kako će se susreti i druženja odvijati dva puta mjesečno,
-kako je u spomenutom postupku provedeno psihijatrijsko psihološko vještačenje po vještacima I. P., subspecijalistu forenzičke psihijatrije i J. B., specijalistu kliničke psihologije,
-kako nije sporno da je predlagateljica ostvarivala susrete i druženja s djetetom i da je malodobni L. provodio s majkom i bakom više dana u kući u kojoj živi predlagateljica, a prema podatcima SOS dječjeg sela L. i podatcima Centra za socijalnu skrb P. boravak L. kod majke pozitivno je utjecao na njegovo emocionalno stanje,
-kako iz navedenoga rješenja proizlazi da je sud prihvatio nalaze i mišljenja vještaka psihologijske struke i vještake psihijatrijske struke te je utvrdio kako je majka izrazito ograničeno sposobna za roditeljsku ulogu, za primarnu skrb i odgoj malodobnog L., emocionalno i socijalno nezrela, nestabilna, slabije prilagođenih sposobnosti s posljedičnim poteškoćama prilagodbe, što je posljedice slabije intelektualne razvijenosti i odrastanja u disfunkcionalnoj obitelji, ima doživljaj razvijenog odnosa emocionalne privrženosti djetetu, verbalizira želju da dijete živi s njom i da o njemu skrbi uz potpunu nekritičnost prema vlastitoj roditeljskoj kompetenciji, intelektualno funkcioniranje je na razini lake mentalne retardacije, kao i da se ne može očekivati promjena roditeljske kompetencije majke, a niti bake po majci, da je dijete duže vrijeme izvan primarne obitelji, u SOS selu L. gdje se dobro prilagodio i odrasta u stabilnom životnom okruženju u kojem nije izložen nikakvim negativnim utjecajima na njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj,
-kako je vještakinja I. Z. u svom nalazu i mišljenju od 25. srpnja 2020. navela da predlagateljica ima doživljaj emocionalne privrženosti djetetu, verbalizira želju da dijete živi s njom i njenom majkom, ali nedostatnih je empatijskih i kognitivnih kapaciteta, na nivou lake mentalne retardacije uz slabu opću poučenost i slabe komunikacijske vještine, mogućnost razumijevanja složenijih socijalnih interakcija je kompromitirana kao i sposobnost apstraktnog mišljenja i zaključivanja, kapacitet za empatiju je nedostatan, usmjerena na svoje potrebne, nema kapaciteta i znanja za praćenje razvoja djeteta, njegovih potreba niti vještine za adekvatnu potporu djetetu u savladavanju problema, ima želju da sin živi s njom, ali je nekritična prema vlastitoj roditeljskoj kompetenciji,
-kako je malodobni L. M. J. u dječjem selu napredovao u socijalnim i kognitivnih sposobnostima, iako ima emocionalne probleme s obzirom na njegovu dob za očekivati je da će uz adekvatnu podršku i stručnu pomoć postupno razviti zrelije mehanizme, a vještakinja u pisanom nalazu i mišljenju navodi da ne preporuča lišavanje prava na roditeljsku skrb V. M. J., ali preporuča da i nadalje bude istoj oduzeto pravo na stanovanje s djetetom i da je u interesu djeteta da se svakodnevna skrb povjeri SOS dječjem selu L., a majci i baki da se osiguraju kontakti s djetetom kako je to i bilo.
-kako je sudska vještakinja I. Z. u dopunskom nalazu i mišljenju koji je kod suda zaprimljen 20. veljače 2022. navela da je V. M. J. nedostatnog uvida u svoje ponašanje i stavove, ne pokazuje želju za korigiranjem ponašanja i stavova niti prihvaća odgovornost za svoje postupke, sklona krivnju prebacivati na druge, u relaciji sa sinom ne nudi konstruktivne obrasce komunikacije, ponašanja i rješavanja problema kako ih i sama nije usvojila, nema kapacitet za prepoznavanje dječjih potreba, usmjerena je na svoje potrebe, u relaciji sa sinom je
manipulativna, ne nudi konstruktivne modele ponašanja kao obrasce, kako L. primjenjuje manipulaciju po tom modelu u relaciji s majkom i bakom u cilju ostvarivanja i postizanja svojih želja te je sada mišljenje vještaka da predlagateljica nema dostatne roditeljske kapacitete niti kompetencije da bi mogla skrbiti o potrebama djeteta niti može adekvatno štiti njegove interese,
-kako je spomenuta vještakinja navela i da predlagateljica niti u jednom segmentu ne može ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na malodobnog sina jer nema uvid u svoje ponašanje i svoje stavove, da pokušaji Centra tijekom dužeg razdoblja i prije izuzimanja djeteta iz obitelji nisu pokazali nikakve pozitivne pomake, tijekom saslušanja i majka predlagateljice, baka djeteta i predlagateljica negiraju da je bilo kakvih propusta u njihovom ponašanju u odnosu na dijete, a ako ih nisu mogli vidjeti ne mogu ih niti popraviti i ako nemaju uvid u propuste nemaju niti motiv niti znanje da to promjene, kako je SOS selo nakon boravka u obitelji navelo da je dijete postalo suradljivije i motiviranije za učenje i suradnju pa da je dobilo uvid u stil života majke i spoznalo koliko benefita za sebe dobiva u SOS selu, kako je dijete prilikom prvog vještačenja izjavilo da se ne bi vratilo u obitelj majke, u izvješćima nakon ostvarivanja kontakata s majkom, odnosno boravka u obitelji dijete je izjavilo da želi ostvarivati kontakte s majkom, a problem u kontaktima je manipulativnost majke koja ga dobiva za određene izjave kupovanjem željenih poklona, a predlagateljica je navela da je dijete izjavilo kako će se ubiti, što otvara pitanje čije su to riječi, djeteta ili majke,
-kako vještakinja navodi i da dijete kopira maladaptabilni obrazac ponašanja kojim je učestalo bio izložen od majke i bake, službe SOS dječjeg sela su upozoravale i baku i majku da se tako ne odnose prema djetetu, no to se nije ništa promijenilo i ovakav mehanizam je i sada primijenjen, dijete u ovoj životnoj dobi spoznaje kako neke materijalne stvari može od majke dobiti i primjenjuje manipulaciju kako bi to ostvarilo, primjerice da će ostvarivati kontakte s majkom kako bi ostvario određene poklone,
-kako tijekom postupka, pa i nakon što su ostvarivani kontakti majke s djetetom u obitelji majke, vještakinja nije vidjela nikakve pozitivne pomake majke u odnosu na sina, iz opisanog ponašanja vidljiv je obrazac pasivnosti, što proizlazi i iz rješavanja problema smještaja djeteta kada je bilo smješteno na madrac postavljen na podu te vještakinja zaključuje kako predlagateljici ne bi trebalo vratiti pravo na roditeljsku skrb.
11.Temeljem ovakvih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio kako nije u interesu malodobnog djeteta predlagateljici vratiti pravo na roditeljsku skrb, odnosno kako se od donošenja odluke o oduzimanju prava na roditeljsku skrb, od mjeseca lipnja 2019. nisu promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta odluka, da je predlagateljici pravo na roditeljsku skrb oduzeto nakon što je utvrđeno kako je izrazito ograničeno sposobna za roditeljsku ulogu, emocionalno i socijalno nezrela osoba, a kognitivne sposobnosti su joj na razini lake mentalne retardacije i vrlo je slabih prilagodbenih potencijala te je izrazito ograničeno sposobna za skrb i odgoj malodobnog sina. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud zaključuje kako predlagateljica i nadalje nema uvida u vlastitu odgovornost za postupke jer nema dostatnih empatijskih i kognitivnih kapaciteta pa tako ne može prepoznati potrebe djeteta, usmjerena je samo na svoje potrebe, nema znanja za praćenje razvoja djeteta, njegovih potreba, a nema niti vještina za adekvatnu potporu djetetu u savladavanju problema, nedostatnog je kapaciteta za korigiranje svoga ponašanja na osnovu ranijih iskustava, nekritična prema vlastitoj roditeljskoj kompetenciji i bez uvida u svoje roditeljske kompetencije. Iako postoji emocionalna privrženost djetetu i želja da dijete s njom živi, kako predlagateljica ni u jednom segmentu ne može ostvarivati roditeljsku skrb jer nema uvida u svoje ponašanje i svoje stavove, a negira postojanje propusta u odnosu prema djetetu. Osim toga i kako predlagateljica svoj odnos prema roditeljstvu ne može popraviti, a nema niti motiva niti znanja za promijeniti svoje ponašanje i ispraviti svoje propuste u odnosu prema djetetu, dijete je u SOS selu L., kojoj ustanovi je povjerena svakodnevna skrb i dobro napreduje, dobro se prilagodio i u toj ustanovi odrasta u stabilnom okruženju. Kako se nisu promijenile okolnosti koje su dovele do lišenja predlagateljice prava na roditeljsku skrb, a predlagateljica i nadalje sukladno odluci suda može ostvarivati osobne odnose s djetetom to je prijedlog odbijen kao neosnovan.
12.Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drži kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja može ispitati.
13.Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza izvedenih u postupku, koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio prema odredbi članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjsko rješenje sadrži valjane razloge koje u bitnom dijelu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
14.Člankom 170. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, u daljnjem tekstu ObZ) propisano je kako će sud roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kad utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, dužnost i prava.
15.Iz članka 171. ObZ-a proizlazi i kako sud, osim u slučaju iz članka 170. ovoga Zakona, u izvanparničnom postupku roditelja može lišiti prava na roditeljsku skrb, između ostaloga ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća centra za socijalnu skrb proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava i dobrobiti djeteta prethodno donio centar za socijalnu skrb ili sud, ako na temelju izvješća i procjene centra za socijalnu skrb proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj ili ako su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta.
16.Prema odredbi članka 176. stavak 1. ObZ-a pravo na roditeljsku skrb može rješenjem suda u izvanparničnom postupku biti vraćeno ako prestanu razlozi zbog kojih je roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno.
17.Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja kako je rečeno prihvaća i ovaj sud, nisu se promijenile okolnosti koje su dovele do lišenja predlagateljice prava na roditeljsku skrb jer predlagateljica i nadalje nema uvida u vlastitu odgovornost za svoje postupke, nema dostatnih empatijskih i kognitivnih kapaciteta i ne može prepoznati potrebe djeteta, usmjerena je samo na svoje potrebe, nema znanja za praćenje razvoja djeteta, njegovih potreba, a nema niti vještina za adekvatnu potporu djetetu u savladavanju problema, nedostatnog je kapaciteta za korigiranje ponašanja, nekritična prema vlastitoj roditeljskoj kompetenciji i bez uvida u svoje roditeljske kompetencije te stoga niti u jednom segmentu ne može ostvarivati roditeljsku skrb. Predlagateljica, kako to jasno proizlazi iz nadopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka, nema uvida u svoje ponašanje i svoje stavove, a negira postojanje propusta u odnosu prema djetetu, ona svoj odnos prema roditeljstvu ne može popraviti, a nema motiva i znanja za promijeniti svoje ponašanje i za ispraviti propuste i u takvom stanju stvari nije moguće niti izvesti drukčije zaključke od onih koje je naveo prvostupanjski sud u pobijanoj odluci kako nisu ostvareni zakonski razlozi za vraćanje prava na roditeljsku skrb i kako je u djetetovu interesu takva odluka.
18.Glede predlagateljičinih žalbenih navoda treba istaći kako ovaj drugostupanjski sud u potpunosti prihvaća utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda koja su utemeljena na rezultatima vještačenja koje je nadopunjeno u postupku, a koje je sačinjeno prema pravilima struke, stručno utemeljeno i valjano argumentirano. Predlagateljica u žalbi protiv prvostupanjske odluke potpuno neutemeljeno ukazuje na to da bi prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba postupka, odnosno da bi zbog zauzetih pravnih stajališta pogrješno primijenio materijalno pravo, iznoseći zapravo svoju ocjenu utvrđenoga činjeničnog stanja i svoje tumačenje zakonskih odredaba. Žaliteljica osporava činjenična utvrđenja, posebno osporava mišljenje Centra za socijalnu skrb P. i utvrđenje o postojanju okolnosti u smislu članka 17. ObZ-a (da su mentalne sposobnosti roditelja u tolikoj mjeri ograničene da nije trajno u stanju ostvarivati niti jedan sadržaj roditeljske skrbi, pri čemu je ugrožena dobrobit djeteta) i polemizira s pravnim stajalištima prvostupanjskog suda, međutim tim i takvim žalbenim navodima ni na koji način žalitelj nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda pa se žalbeni navodi ukazuju kao neutemeljeni, dijelom i paušalni i pravno neodlučni.
19.Dakle, iz svega navedenog vidljivo je kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pravilno primijenio materijalno pravo, u smislu citiranih odredaba ObZ-a kada je prijedlog odbio.
20.Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
21.U odnosu na prvostupanjsko rješenje od 16. ožujka 2022.:
22.U pogledu žalbenih navoda žalitelja M. B. protiv navedenoga rješenja koje je donijeto na raspravnom ročištu od 16. ožujka 2022. i kojim je odbijen žaliteljev prijedlog kojim je zatraženo dopustiti da dotični, kao djetetov otac, stupi u postupak u svojstvu predlagatelja te da se i njemu vrati pravo na roditeljsku skrb, treba kazati kako je prvostupanjski sud pravilno odlučio ne dopustiti proširenje prijedloga stupanjem u postupak i drugog predlagatelja, sukladno odredbama članka 196. ZPP- a. Naime, odluke o oduzimanju i o vraćanju prava na roditeljsku skrb u odnosu na dijete donose se prema svakom roditelju posebno i to u slučaju ispunjavanja zakonskih uvjeta za svakog roditelja posebno te se ne radi o jedinstvenom procesnom položaju oba roditelja u postupku, a žalitelj može svoj zahtjev postaviti pokretanjem posebnog izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom.
23.Zbog navedenog je, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, odbijena i žalba žalitelja M. B. kao neutemeljena te je potvrđeno i predmetno prvostupanjsko rješenje.
24.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ovog rješenja.
U Splitu 14. lipnja 2022.
Sudac:
Marko Pribisalić, v. r.
