REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 6 Pž-2843/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Božena Zajec, u pravnoj stvari tužitelja SIGNUM MAX d.o.o., OIB 70732861774, Zaprešić, Pere Devčića 67, kojeg zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik iz Zagreba, Ognjeslava Utješinovića 1, protiv tuženika H2 KOMUNIKACIJE d.o.o., OIB 24379879257, Sveta Nedelja, Dr. Franje Tuđmana 14.B, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, Ilica 191b, radi isplate iznosa od 73.927,75 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1810/2020-37 od 13. svibnja 2021., 17. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1810/2020-37 od 13. svibnja 2021. u točkama I., II. i III. njezine izreke i u dijelu točke IV. njegove izreke kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 11.079,50 kn.

II. Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1810/2020-37 od 13. svibnja 2021. u dijelu točke IV. njezine izreke kojom je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn i sudi:

Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn (tisućudvjestopedeset kuna).

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1810/2020-37 od 13. svibnja 2021. i odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 73.927,75 kuna s zakonskim zateznim kamatama po stopi od 12,14% godišnje za razdoblje do 30.06.2015. godine a od 01.07.2015. godine do 31.07.2015. godine po stopi od 12,13% godišnje, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2015. godine po stopi od 10,14% godišnje, a od 01.01.2016. godine do 30.06.2016. godine po stopi od 10,05% godišnje, a od 01.07.2016. godine do 31.12.2016. godine po stopi od 9,88% godišnje, a od 01.01.2017. godine do 30.06.2017. godine po stopi od 9,68% godišnje, a od 01.07.2017. godine po stopi od 9,41% godišnje odnosno prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućim:

- na iznos od 69.059,61 kunu od 07.03.2015. godine do isplate;

- na iznos od 2.471,14 kuna od 26.06.2015. godine do isplate;

- na iznos od 2.397,00 kuna od 10.08.2015. godine do isplate.“

„II. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Slavka Remenarića iz Samobora, Trg kralja Tomislava 10, broj Ovrv-1445/16 od 26. listopada 2016. godine ukida se u cijelosti.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

U točki IV. njezine izreke naloženo je tužitelju isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od12.329,50 kn.

Rješenjem tog suda poslovni broj Povrv-1810/2020-37 od 13. svibnja 2021., odbijen je prijedlog za izdavanje prethodne mjere.

2. Tako je odlučio prvostupanjski sud jer nakon što je tužitelj izjavio da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na dosuđenu glavnicu i pripadajuće zatezne kamate u točki 1. izreke presude od 17. srpnja 2017., ostajući kod zahtjeva koji se odnosi na dosuđeni trošak postupka. Sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev jer tuženik nije pristao na povlačenje. Odbio je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka utvrdivši isti od samog početka nepotrebnim jer tužitelj nije obrazložio bilo kakav pravni interes za podnošenje ovršnog prijedloga, a koji bi eventualno mogao postojati u situaciji kada tužitelj kao vjerovnik nije uspio naplatiti potraživanje ni podnošenjem zadužnice.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o troškovima pobijajući je u cijelosti. Smatra da postojanje zadužnice nema uvijek značenje procesne negativne pretpostavke - nedostatak pravnog interesa za postojanje parnice. Smatra da je dužnik dao povod za tužbu, jer o dospjelosti nije ispunio svoju obvezu. Smatra da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 154. Zakona o parničnom postupka, već odredba čl. 157. tog Zakona. Osporava dosuđeni trošak tuženiku za podnesak od 21. travnja 2017. jer je riječ o podnesku tužitelja. Predlaže prihvatiti žalbu i pobijanu presudu preinačiti uz obvezivanje tuženika na naknadu parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.089,28 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).

7. Prvostupanjski sud je u ponovnom postupku nakon što je spis vraćen na taj sud po rješenju ovog suda poslovni broj Pž-5781/2017-6 od 18. rujna 2020., utvrdio;

- da je tužitelj podneskom zaprimljenom na sudu 14. prosinca 2018., nakon što je sud već donio presudu 17. srpnja 2017. izjavio da povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na dosuđenu glavnicu i pripadajuće zatezne kamate u točki 1. izreke presude od 17. srpnja 2017.,

- da tužitelj ostaje kod zahtjeva koji se odnosi na dosuđeni trošak postupka,

- da je nakon donošenja prvostupanjske presude tužitelj podnio FINA-i zadužnicu broj OV-3791/12-1 na naplatu,

- da je zadužnica izdana 26. ožujka 2012., prije podnošenja ovršnog prijedloga od 24. listopada 2016.,

- da FINA potvrđuje naplatu iznosa od 75.172,75 kn na ime glavnog duga te iznos od 22.158,88 kn na ime kamata, da je putem zadužnice tužitelj naplatio ukupno iznos od 96.086,63 kn.

8. Iz spisa proizlazi da je tužitelj uz podnesak kojim je djelomično povukao tužbu dostavio specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje OV-3791/12-1 po zadužnici koja je predana na naplatu 26. listopada 2018. i naplaćena 7. prosinca 2018. u iznosima kao pod točkom 7. ovog obrazloženja.

9. Kako tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe u ponovljenom postupku sud je donio pobijanu odluku.

10. Sud je utvrdio kako više ne postoji nepodmireni dug tuženika prema tužitelju, ali i utvrdio da je tužitelj i u trenutku podnošenja ovršnog prijedloga raspolagao zadužnicom koja ima zakonski status ovršne isprave, ali da tužitelj nije uopće obrazložio bilo kakav pravni interes za podnošenje ovršnog prijedloga, odnosno iznio razlog koji bi eventualno mogao postojati u situaciji kada tužitelj kao vjerovnik nije uspio naplatiti potraživanje ni podnošenjem zadužnice, pa bi u tom slučaju ovrha na drugim dijelovima imovine tuženika – pokretnine, imovinska prava, nekretnine i dr. mogla imati opravdanja. Slijedom čega je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan budući se tuženik nije dao pristanak na djelomičnom povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, te je iz navedenih razloga u cijelosti odbio i zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka kao nepotreban od samog početka.

11. Valja reći, u odnosu na žalbene navode da zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi što znači da tužitelj za svoju tražbinu ima pravo provoditi ovrhu na temelju te zadužnice kao ovršne isprave pa tako ima brži, efikasniji i ekonomičniji put ostvarenja svoje tražbine. Radi se o negativnoj procesnoj pretpostavci koja, s obzirom na okolnosti svakog pojedinačnog slučaja, može dovesti do toga da tužitelj nema pravni interes od suda tražiti kondemnatornom tužbom ostvarenje svojih zahtjeva, u slučaju kada tužitelj ima zadužnicu kao sredstvo osiguranja svoje tražbine. Ovaj drugostupanjski sud u stadiju žalbenog postupka nije ovlašten, u slučaju eventualnog propusta prvostupanjskog suda (da prilikom ispitivanja tužbe ocijeni postoji li tužiteljev pravni interes za vođenje postupka), preinačiti pobijanu presudu i odbaciti tužbu ili ukinuti pobijanu presudu i vratiti je na ponovan postupak. Međutim u konkretnom slučaju sud nije ispitivao pravni interes kao procesnu pretpostavku, ocijenivši da tuženik nije dao pristanak na djelomično povlačenje tužbe, a u odnosu na preostali tužbeni zahtjev za naknadu troška postupka sud je odlučio neosnovanosti tog tužiteljeva zahtjeva.

12. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije opravdao zahtijevani trošak postupka jer nije obrazložio činjenicu u smislu ne/naplate po zadužnici koju je posjedovao prije pokretanja ovog postupka odnosno nije iznio razlog koji bi eventualno mogao postojati u situaciji kada tužitelj kao vjerovnik nije uspio naplatiti potraživanje ni podnošenjem zadužnice. Shodno tome sud pravilno odbio tužbeni zahtjev za naknadu troška postupka (točka III. izreke prvostupanjske odluke) ocijenivši da takav trošak tužitelj nije dokazao potrebnim odnosno opravdanim troškom od početka postupka.

13. Međutim tužitelj osnovano tvrdi da tuženik nema pravo na naknadu za sastav podneska od 21. travnja 2017. u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa) uvećan za PDV u iznosu od 250,00 kn, ukupno u iznosu od 1.250,00 kn, budući je to podnesak tužitelja. U preostalom dijelu pravilna je i zakonita odluka o troškovima sukladna s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZZP-a, odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje kao u točki I. izreke ove presude i u dijelu točke II. izreke ove presude kojim je naloženo tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 11.079,50 kn, a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku odluku u preostalom dijelu točke II. njegove izreke, tako da je odbijen tuženikov zahtjev na naknadu troškova postupka u iznosu od 1.250,00 kn, kao u točki II. izreke ove drugostupanjske odluke.

Zagreb, 17. lipnja 2022.

Sudac

Božena Zajec