Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-253/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. K., zbog kaznenog djela iz članka 188.
"Narodne novine"
stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. Kaznenog zakona (
broj 110/97., 27/98. –ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 11/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07. i 152/08. dalje. KZ/97.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog Ž. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-15/2022-6 (K-20/2021.) od 24. svibnja 2022. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog Ž. K. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, broj Kv I-15/2022-6 (K-20/2021.) od 24. svibnja 2022., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-16/2021. od 10. rujna 2021., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broj Kov-14/2021. od 21. prosinca 2021., protiv optuženog Ž. K. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavka 2. u vezi sa člankom 188. stavkom 1. KZ/97., sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa člankom 153. stavkom 2. i člankom 154. stavkom 1. točkama 2. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2 KZ/11. te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., pod točkom I, II i III izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 129. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. K. iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom IV izreke rješenja, na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08. optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. ožujka 2021. pa nadalje.
1.2. Pod točkom V izreke rješenja navedeno je da na temelju članka 131. stavak 2. ZKP/08. istražni zatvor optuženiku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, s tim da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi Ž. K. po branitelju odvjetniku E. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 469. ZKP/08. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor optuženiku ili ga zamijeni jednom ili više mjera opreza iz članka 98. stavak 1. i 2. točke 1. do 11. ZKP/08. odnosno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog Željka Kovačića iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, a izreka rješenja nije proturječna razlozima rješenja, i to u odnosu na optuženika i inkriminirana kaznena djela kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, sud je dao i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi optuženika kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud. Prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, ovlast i zadatak raspravnog suda prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj ocjenjuje dokazanost kaznenih djela za koja se tereti, a time i osnovane sumnje, nisu od utjecaja. Nije u pravu žalitelj da je odlukom o produljenje mjere istražnog zatvora sud „ na neki način presumirao krivnju“ te „na neki način presudio“ optuženiku jer pobijana odluka ne predstavlja utvrđenje „o krivnji“ niti zaključak da je optuženik počinio kaznena djela za koje se tereti. To je predmet dokazivanja i raspravljanja pred raspravnim sudom pa nije točno da je zbog primjene mjere istražnog zatvora optuženik stavljen u „neravnopravan položaj“.
6. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja djela utemeljio na brojnosti te okolnostima i načinu počinjenja kaznenih djela za koja se tereti optuženik, koje, protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti upućuju na iskazanu upornost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje. Pravilno je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s mišljenjem i nalazom psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da kod optuženika postoji disocijalni poremećaj osobnosti, organsko oštećenje moždanog tkiva i štetna uporabe alkohola zbog čega postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih kaznenih djela u budućnosti u slučaju izostanka psihijatrijskog tretmana. Imajući u vidu pored navedenog i da je optuženik prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/17. i 126/19.) počinjenog u veljači 2021. na štetu istih žrtava (supruge M. i kći A.), opravdan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela i to usprkos njegovoj dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti.
7. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom.
8. Što se tiče žalbenih navoda kojima optuženik upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (od pet do petnaest godina za teže djelo), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9. Žalbeni navodi žalitelja da se pobijano rješenje temelji na „perpeturanju“ razloga iz ranijih rješenje o primjeni istražnog zatvora ne dovode u pitanje zakonitost pobijanog rješenja. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. Naime, u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Osim toga, u pobijanom rješenju su sagledane i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pa nije u pravu žalitelj da se pobijano rješenje temelji na „dojmu i pretpostavkama“ i da je „nekritički“ doneseno. Napominje se žalitelju kako postupanje suda koje je suprotno stavu žalitelja ne znači samo po sebi povredu optuženikovih prava, kako se to u žalbi optuženika neosnovano nastoji prikazati.
10. Promašeni su opetovani žalbeni navodi o tome kako je za pet kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret istekao maksimalni zakonski rok trajanja istražnog zatvora. Naime, optuženik se predmetnom optužnicom tereti za ukupno sto šest kaznenih djela, s time da je za sto teških kaznenih djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2. u vezi članka 153. stavak 2. i članka 154. stavka 1. točke 2. i 3. KZ/11., propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina pa istražni zatvor u skladu s odredbom članka 133. stavka 1. točka 5. ZKP/08. do donošenja prvostupanjske presude može trajati najdulje dvije godine, dakle do 14. ožujka 2023.
11. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti žalbenim navodima da je u postupku „bila tek jedna rasprava i nije proveden niti jedan dokaz obrane“, a bez značaja su žalbena nagađanja da je „samo pitanje na koliku će kaznu biti osuđen“.
12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 17. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
