Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

10. Gž - 523/2021- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. - B., OIB …, Z., …, zastupanog po punomoćnici B. M., odvjetnici u Z., …, protiv tuženika: 1) C. o. d.d. Z., OIB: …, Z., …, zastupane po zakonskoj zastupnici L. R. L., dipl.iur., i 2) K. d.d. Z., OIB …, Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., …, odlučujući o žalbama tužitelja D. M. – B., tuženice pod 1) C. o. d.d. i tuženika pod 2) K. d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., dopunjene rješenjem istog suda od 26. veljače 2021., te rješenja od 26. veljače 2021., dana 17. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja D. M. – B. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., dopunjena rješenjem istog suda od 26. veljače 2021., pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., dopunjena rješenjem istog suda od 26. veljače 2021., pod točkom I. izreke i u tom dijelu se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja D. M. – B. koji glasi:

"Nalaže se tuženima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama od dana 8. siječnja 2021. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

10. Gž - 523/2021- 2

I. Odbijaju se djelomično žalbe tuženice pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d., kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., pod točkom I. izreke.

II. Uvažavaju se žalbe tuženice pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d., preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., dopunjena rješenjem istog suda od 26. veljače 2021., pod točkama II. i IV. izreke rješenja, te dopunsko rješenje od 26. veljače 2021., tako da se u tom dijelu rješava:

Nalaže se tužitelju D. M. – B. da tuženiku pod 2. K. d.d. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 kn, dok se njegov zahtjev u preostalom dijelu, kao i zahtjevi tuženika pod 1) C. o. d.d. i tužitelja D. M. – B. za naknadu parničnog troška odbijaju kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn- 2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 18.000,00 kuna sa zateznim kamatama od dana 8. siječnja 2021. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 18.000,00 kuna od 30. rujna 2015. do 7. siječnja 2021.“

2. Rješenjem prvostupanjskog suda Pn-2496/2019-21 od 8. siječnja 2021., riješeno je:

„I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 13. ožujka 2020.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 14.312,50 kuna sa zateznim kamatama od dana 8. siječnja 2021. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

IV. Odbijaju se zahtjevi I. i II. tuženika za naknadu parničnog troška.“

10. Gž - 523/2021- 2

3. Rješenjem istog suda poslovi broj Pn - 2496/2019-28 od 26. veljače 2021., riješeno je:

„Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.050,00 kuna sa zateznim kamatama od 26. veljače 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.“

4. Protiv presude prvostupanjskog suda pod točkom II. izreke i točke III. izreke rješenja žalbu je podnio tužitelj D. M. – B. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući da je pogrešno prvostupanjski sud primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima pri odluci o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade štete pozivajući se na odredbu članka 1103. Zakona o obveznim odnosima prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom pisanog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga. Ukazuje da je on odštetnim zahtjevom od 30. rujna 2015. obratio se tuženiku za štetu, a 17. lipnja 2016. je predana tužba uz koju je dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija, pa smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zakonske zatezne kamate na traženi iznos dosudio od dana presuđenja umjesto od dana podnošenja tužbe, s time da dodaje kako je sa liječenjem završio dana 8. prosinca 2015., odnosno prije podnošenja tužbe. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u pobijanom dijelu te žalitelju dosudi trošak sastava žalbe.

5. Protiv presude prvostupanjskog suda u točki I. izreke, te rješenja prvostupanjskog suda pod točkom II. i IV. izreke žalbu je podnijela tuženica pod 1) C. o. d.d. zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da presuda u pobijanom dijelu ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni. Ukazuje da je prvostupanjski sud donoseći presudu u pobijanom dijelu počinio i bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 8. Zakona o parničnom postupku obzirom da nije proveo niti savjesno i brižljivo ocijenio sve dokaze a što je utjecalo na donošenje pravilne odluke. Ukazuje da je sa tuženikom pod 2) imao zaključenu policu osiguranja koja je pokrivala isključivo izvanugovornu odgovornost osiguranika a koja proizađe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari te pravnog odnosa, a u konkretno slučaju je došlo do štetnog događaja protupravnim djelovanjem treće osobe, a ne zbog obavljanja registriranih djelatnosti tuženika pod 2), pa za nastanak takve štete, sve i da ima odgovornosti tuženika pod 2), takva šteta nije pokrivena policom osiguranja, a smatra da prvostupanjski sud ovakav zaključak pogrešno donosi iz razloga što je pogrešno zaključio da bi se djelatnost tuženika pod 2) smatrala opasnom djelatnošću. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno trebao utvrđivati odgovornost tuženika pod 2) pa tako i žalitelja prema propisima o objektivnoj odgovornosti. Smatra da je prvostupanjski sud neosnovano prekomjerno dosudio visinu neimovinske štete po svim vidovima suprotno sudskoj praksi, a koja

10. Gž - 523/2021- 2

visina nema opravdanja u provedenim dokazima, odnosno stanju spisa. Ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud dopustio i preinaku tužbenog zahtjeva nakon zaključenja pripremnog postupka, što je suprotno odredbi članka 190. stavak 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, kao i zaključka sa Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. Ističe da je zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari prvostupanjski sud nezakonito i pogrešno donio i odluku o troškovima postupka. Predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te obaveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećano za trošak sastava žalbe.

6. Protiv rješenja prvostupanjskog suda od 26. veljače 2021. žalbu je izjavila tuženica pod 1) C. o. d.d. ukazujući da je donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te se poziva na obrazloženje u žalbi protiv presude i rješenja o troškovima postupka.

7. Protiv presude suda prvog stupnja pod točkom I. izreke i rješenja u dosuđujućem dijelu troškova postupka žalbu je izjavio tuženik pod 2) K. d.d. zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku postupka. Iskazuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku jer se presuda u pobijanom dijelu ne može valjano ispitati, te da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1., u svezi članka 8. Zakona o parničnom postupku obzirom da nije proveo niti savjesno ni brižljivo cijenio sve dokaze, a što je bitno utjecalo na donošenje pravilne odluke. Ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud smatrao da se djelatnost žalitelja smatra opasnom djelatnošću iz članka 1063. Zakona o obveznim odnosima te da isti odgovara po principu objektivne odgovornosti za štetne događaje, odnosno da bi za štetu odgovarao kao osoba koja se bavi opasnom djelatnošću. Ukazuje da se u konkretnom slučaju radilo o inkriminiranom djelu, odnosno radnji treće osobe koja nije uposlenik žalitelja, pa smatra da u konkretnom slučaju njegova odgovornost nije mogla biti utvrđena ni temeljem odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi žalitelj koji se bavi trgovinom, samo iz razloga što je na njegovoj blagajni moguće primiti uplatu računa drugih pravnih osoba, takva djelatnost se smatrala opasnom, kao i da bi u tom slučaju isti u svojoj trgovini, odnosno poslovnom prostoru morao imati organiziranu zaštitarsku službu. Ukazuje da je pogrešno prvostupanjski sud dopustio tužitelju da nakon zaključenja prethodnog postupka preinači, odnosno poveća tužbeni zahtjev, što je protivno odredbi članka 190. stavak 1. do 3. Zakona o parničnom postupku, kao i zaključku Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. Ističe da je prvostupanjski sud protivno propisima i sudskoj praksi tužitelju dosudio previsok iznos naknade štete po svim vidovima, a koji iznosi nemaju opravdanje u provedenim dokazima, odnosno stanju spisa. Smatra da je posljedično pogrešnoj odluci o glavnoj stvari prvostupanjski sud donio i pogrešnu odluku o troškovima postupka, te predlaže da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu ukine i naloži tužitelju naknadu troškova postupka.

8. Na žalbe nije odgovoreno.

9. Žalba tužitelja D. M. – B. nije osnovana.

10. Gž - 523/2021- 2

10. Žalbe tuženice pod 1) C. o. d.d. i tuženika pod 2) K. d.d. su djelomično osnovane.

11. Odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje ZPP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 70/19.) je propisano da koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Dakle sud je dužan, iako izvedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju, to svoje uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju spisa, a što u konkretnom slučaju jeste tako, pa stoga ne stoji žalbena tvrdnja da bi pri donošenju pobijanog dijela presude bila počinjena ova bitna povreda.

13. Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tuženici pod 1) C. o. d.d. i pod 2) K. d.d., a na koju i ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, jer izreka presude nije u suprotnosti sama sa sobom niti sa obrazloženjem, a u obrazloženju su izneseni razlozi o bitnim činjenicama na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, pa se pobijana presuda može valjano ispitati.

12. Nije prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 9., 13. i 14. ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP.

13. No pravilno se u žalbama tuženika pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d. ukazuje da je u presudu u pobijanom dijelu prvostupanjski sud donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno odredbi članka 1063. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 33/05., 41/08., 63/08., 125/11. i 78/15. - dalje ZOO).

14. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na utvrđenjima:

14.1. da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja D. M. – B. za isplatu iznosa od 18.000,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u štetnom događaju dana 16. srpnja 2015.;

14.2. da među strankama nije sporno da je 16. srpnja 2015. došlo do kaznenog djela razbojništva u poslovnici tuženika pod 2) K. d.d.;

14.3. da iz novinskih natpisa: novinskog članka od 28. svibnja 2013. „T. i K. postaju novčarske institucije“, te svibnja 2009. „Plaćanje režija od sada na blagajnama K. prodavaonica“ proizlazi da tuženik pod 2) K. d.d. omogućava svojim kupcima plaćanje računa na pojedinim prodajnim mjestima, na blagajnama nakon obavljen

10. Gž - 523/2021- 2

kupnje, pa da su „ulaskom PBZ u projekt stvorene pretpostavke da svaka blagajna u

K. centrima postane mala poslovnica banke“;

14.4. da je tužitelj D. M. – B. u bitnom naveo da je, kao zaposlenik trgovačkog društva I. d.o.o., radio za trgovačko društvo M. H. kao trgovački putnik, pa je tako bio u poslovnici II. tuženika i preslagivao policu koja se nalazila u blizini blagajne kada mu je neka osoba prišla s leđa, lagano ga okrznula i produžila u skladište, a osoba iza nje prišla i prislonila pištolj na glavu s naredbom da baci službeni mobitel kojeg je imao u ruci i legne na pod, gdje je ležao nekih 5 minuta dok počinitelji nisu ispraznili skladište i blagajnu te otišli, nije tražio naknadu štete od svoje firme zbog straha od otkaza jer je bio zaposlen kratko prije toga, a firma više ne postoji od 2018.;

14.5. da je svjedokinja S. I. u bitnom iskazala da je u to vrijeme bila zaposlena kao prodavačica u K. d.d., a da je tužitelj radio kao trgovački putnik i dolazio u trgovinu kao i spornog događaja, vidjela ga je da slaže asortiman na police kod blagajne, bila je u skladištu za vrijeme razbojništva, ne sjeća se da je vidjela tužitelja nakon razbojništva, potvrđuje da je u toj poslovnici bilo pljački i prije i poslije predmetnog događaja;

14.6. da svjedokinja A. R. u svom iskazu potvrđuje da je tog dana tužitelj bio u poslovnici kao trgovački putnik i slagao policu blizu blagajne, ona je bila u skladištu, kolegicu S. B. razbojnici su istjerali iz skladišta, ona je s ostalima ostala skladištu i po naredbi razbojnika legla na pod, oba razbojnika su imali su pištolje, vidjela je da je tužitelj po naredni razbojnika legao na pod, potvrđuje da je u toj poslovnici bilo je i drugih pljački, dvije prije i jedna nakon;

14.7. da svjedokinja S. S. u bitnom navodi da je spornog dana radila kao trgovac i nalazila se u skladištu sa još 3 kolegice dok je tužitelj, koji je obavljao poslove trgovačkog putnika, slagao slatkiše na polici kraj blagajne, vidjela je razbojnike kako ulaze pa se sakrila iza ugla, jedan od razbojnika prislonio je kolegici pištolj i tražio da mu da novce, nije vidjela što se zbiva u poslovnici, a kada su razbojnici otišli vidjela je da je tužitelj ležao na podu, potvrđuje da je u toj poslovnici je bilo još pljački i to 14. svibnja 2015., 16. svibnja 2015. i u prosincu 2018., pa prvostupanjski sud, prihvaćajući iskaze tužitelja D. M. – B. te iskaze saslušanih svjedokinja, koji su međusobno potpuno podudarni, utvrđuje da je spornog dna u poslovnici tuženika pod 2) K. d.d. došlo do kaznenog djela razbojništva po nepoznatim počiniteljima, kojom prilikom je jedan od počinitelja tužitelju D. M. – B. zaprijetio pištoljem i naredio da legne na pod, a što je kod njega uzrokovalo, strah i ugrozu, zbog kojih mu je ugroženo zdravlje, a koje posljedice je trpio i nakon ovog štetnog događaja prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. N. M., prim. dr. med. spec. psihijatru, subspec. forenzičke, biologije i socijalne psihologije, pa prvostupanjski sud, prihvaćajući novinske natpise da je u vrijeme štetnog događaja, a i prije, na blagajnama poslovnica tuženika pod 2) K. d.d. bilo moguće uplaćivati račune za potrošnju struje, vode i druge, utvrđuje da su time poslovnice tuženika pod 2. K. d.d. postale poslovnice PBZ, a time i opasna djelatnost, pa da tuženik K. d.d. za štetu trećim osobama koja nastane u njenim poslovnicama odgovara prema odredbi članka 1063. ZOO, po principu objektivne odgovornosti, a time i tuženica pod 1) C. o. d.d., kao njegov osiguravatelj, solidarno, kao i stvarni počinitelji, ovdje nepoznati počinitelji kaznenog djela razbojništva, pa prvostupanjski sud, uzimajući da je u ovoj

10. Gž - 523/2021- 2

poslovnici bilo i prije ovog štetnog događaja razbojništva, a da tuženik pod 2) K. d.d. nije poduzeo sve radnje (angažiranje fizičke i tehničke zaštite ili zaštitarske službe i sl) da bi spriječio takve događaje, zaključuje da je tuženik pod 2) K. d.d., prema odredbi članka 1063. ZOO odgovoran za nastalu štetu tužitelju D. M. – B., a tuženik pod 1. C. o. d.d., kao njegov osiguravatelj, solidarno s njime, dok je visinu štete utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka N. M., pa je tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan osim u dijelu tražene zatezne kamate za period prije presuđenja, dok je odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife).

15. O žalbama tuženika pod 1. C. o. d.d. i 2. K. d.d. protiv točke I. izreke presude suda prvog stupnja.

16. Osnovano se u žalbama ukazuje da je prvostupanjski sud zauzeo pogrešno pravno stajalište da se u konkretnom slučaju radi o opasnoj djelatnosti a zbog čega je pogrešno osnovanost tužbenog zahtjeva cijenio kroz odredbu članka 1063. ZOO. 17. Odredba članka 1063. ZOO propisuje da šteta nastala u svezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a prema odredbi članka 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njen vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

18. Dakle, da bi se radilo opasnoj djelatnosti, takva mora biti propisana nekom odredbom ili pravilom, ili mora biti takva sama po sebi, uz uobičajene uvjete takvom djelatnosti ili u takvoj djelatnosti, može doći do situacija koje izazivaju štetu za treće osobe, a u konkretnom slučaju to nije tako, jer pogrešno prvostupanjski sud povezuje činjenicu, koju izvlači iz novinskih članaka, da bi tuženik pod 2) K. d.d., time da je građanima bilo omogućeno na njegovim blagajnama u poslovnicama uplatiti račune, postao bankarska djelatnosti, odnosno da bi time morao imati organiziranu fizičku i tehničku zaštitu kupaca odnosno osoba koji dolaze u njegove prostore, jer takvo poslovanje trgovine, koja inače radi sa gotovim novcem jer prodaje robu, nije nigdje propisano kao bankarska djelatnost, a niti je propisana obaveza fizičko tehničke zaštite takvih trgovina ili kioska u kojima bi se mogla vršiti uplata gotovog novca, posebice što se obično radi o visini iznosa kaka je uobičajena i prilikom kupnje u trgovini.

19. Stoga prema stavu ovog suda odgovornost tuženika pod 2) K. d.d. za predmetnu štetu ne može se utvrđivati temeljem odredbe članka 1063. i članka 1064. ZOO, kako to pogrešno čini prvostupanjski sud.

20. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje, a što nije bilo niti sporno među strankama, da su u poslovnici tuženika pod 2. K. d.d. dana 16. srpnja 2015. dvije nepoznate osobe počinile kazneno djelo razbojništva, a u kojem je jedan od počinitelja prijetnjom pištolja tužitelju D. M. - B. naredio da legne na pod, a što je kod njega izazvalo strah, kao i druge zdravstvene posljedice koje su utvrđene provedenim medicinskim vještačenjem u ovom postupku, no međutim, o odgovornosti za nastalu štetu, kako se to valjano ukazuje u žalbama, u konkretnom

10. Gž - 523/2021- 2

slučaju nije se moglo ocjenjivati temeljem naprijed citiranih odredbi članka 1063. i članka 1064., već prema odredbama članka 1045. ZOO.

21. Naime, da bi postojala odgovornost ovdje tuženika pod 2) K. d.d., a posljedično i tuženice pod 1) C. o. d.d., morale bi postojati opće pretpostavke te odgovornosti: subjekt obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, protupravnost štetne radnje, te pravno relevantna uzročna veza između štetne radnje i štete.

22. U konkretnom slučaju, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, a ukazuje se i u žalbama, štetnu radnju su počinile nepoznate dvije osobe ulazeći u poslovni prostor tuženika pod 2) K. d.d. te čineći kazneno djelo razbojništva.

23. Dakle, u konkretnom slučaju imamo poslovni prostor tuženika pod 2) K. d.d., kao mjesto događaja, a uzimajući da se ne radi o opasnoj djelatnosti kako je naprijed rečeno, te izvršitelje štetne radnje dvije nepoznate osobe koje čine kazneno djelo razbojništva, pa je stoga trebalo, kada kao uzrok štete dolazi veći broj okolnosti koje potječu od ljudske radnje ili pak i opasne stvari, kao uzrok uzeti u obzir onu činjenicu koja je štetnoj posljedici najbliža i za određenu štetnu posljedicu tipična, jer štetnik odgovara za posljedice svoje štetne radnje sve dotle dok je uzročna veza između njegove radnje i štete neprekinuta, a ako je uzročna veza između njegove radnje i štete prekinuta slučajem, radnjom treće osobe ili radnjom samog oštećenika, za štetu koja nastane nakon prekida uzročne veze on ne odgovara.

24. Stoga po stavu ovog suda u situaciji kada je šteta u konkretnom slučaju nastala u svezi protupravnog djelovanja trećih osoba (počinitelja kaznenog djela razbojništva), a nije bilo obaveze tuženika pod 2) K. d.d. primjene fizičko tehničke zaštite u samom poslovnom objektu, tada samim počinjenjem ovog kaznenog djela, te prisilom od strane tih počinitelja prema tuženiku D. M. – B., a iz kojeg čina proizlazi utvrđena šteta, nema odgovornosti tuženika pod 2. K. d.d., a time niti solidarne odgovornosti tuženice pod 1) C. o. d.d., za nastanak štete, jer nisu ispunjeni uvjeti niti iz članka 1045. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-191/2014-3 od 8. siječnja 2019.).

25. Treba reći da nije prihvatljiv niti stav prvostupanjskog suda da bi zbog same činjenice da je prije ovog događaja u dva navrata bilo također počinjenje kaznenog djela razbojništva, tuženik pod 2) K. d.d. mogao i morao predvidjeti nastanak štetnog događaja, a niti da je imao obavezu u toj poslovnici, samo iz tog razloga osigurati provođenje fizičke zaštite ili pak osigurati nazočnost zaštitarske službe, jer takva obaveza nije propisana, a niti je bilo za očekivati da bi se moglo realno procijeniti, po redovnom tijeku stvari, da bi u istoj poslovnici moglo biti ponovljeno isto kazneno djelo, a tome u prilog ide i činjenica da si ranija kaznena djela prijavljena, pa da bi, da je bilo moguće predvidjeti ovakvu situaciju, to preventivno učinili ili bar preporučili službenici Ministarstva unutarnjih poslova.

26. Stoga, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika pod 2) K. d.d., a time niti odgovornost tuženice pod 1) C. o. d.d. za nastanak štete kod tužitelja D. M. – B. u ovom štetnom događaju, pa je pravilnom primjenom

10. Gž - 523/2021- 2

odredbi članka 1045. i članka 1064. ZOO, tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

27. S obzirom na sve naprijed navedeno trebalo je žalbu tuženice pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d. uvažiti, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP, presudu suda prvog stupnja pod točkom I. izreke preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci pod točkom II. 28. O žalbi tužitelja D. M. – B. protiv točke II. izreke presude suda prvog stupnja:

29. Tužitelj D. M. – B. u žalbi upire kako je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos, pogrešno primijenio odredbu članka 1103. ZOO koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

30. No u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir da je ovaj drugostupanjski sud, prihvaćajući žalbe tuženice pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d., preinačio presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke i odbio tužbeni zahtjev tužitelja D. M. – B. na isplatu utuženog iznosa po osnovi naknade štete, to je onda posljedično i njegova žalba na dio presude suda prvog stupnja kojim je odbijen sa zakonskim zateznim kamatama za taj iznos do donošenja prvostupanjske presude neosnovan.

31. S obzirom na naprijed navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tužitelja D. M. – B. odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki II. izreke, odnosno presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

32. O žalbi tuženice pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d. protiv točke I. rješenja prvostupanjskog suda.

33. Pobijanim dijelom rješenja suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva od 13. ožujka 2020., a koju je učinio tužitelj D. M. – B. nakon provedenog medicinskog vještačenja.

34. Po stavu ovog suda neosnovano se u žalbama, koje su u svom sadržaju gotovo istovjetne, ukazuje da bi ista preinaka bila protivna odredbi članka 190. stavak 1. do 3. ZPP, jer prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj: U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022., ovakva odluka suda prvog stupnja je prihvatljiva i sukladno odredbi članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske kojim je svima zajamčeno pravo na pravično suđenje, a posebice uzimajući u obzir činjenicu, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da je tek provedenim vještačenjem tužitelj D. M. – B. mogao točno utvrditi visinu štete, odnosno tužbenog zahtjeva, pa je pravilno prvostupanjski sud istu preinaku prihvatio pozivajući se na odredbu članka 191. stavak 2. ZPP, kao i odredbu članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.).

35. S obzirom da se nisu ispunili žalbeni razlozi tuženika pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d., a niti je u ovom dijelu ovaj drugostupanjski sud našao razloga na koje pazi po

10. Gž - 523/2021- 2

službenoj dužnosti, to je trebalo, temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP, njihove žalbe, u ovom dijelu, odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja u točki I. izreke, odnosno riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

36. O žalbama protiv II. i IV. točke rješenja od 8. siječnja 2021. i rješenja od 26. veljače 2021.

37. Odlučujući o žalbama tuženika pod 1) C. o. d.d. i 2) K. d.d., a i temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, ovaj sud je odluku o troškovima postupka donio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.).

38. Ovaj sud je tuženiku pod 2) K. d.d. koji je u cijelosti uspio u sporu, kao opravdani trošak postupka priznao: trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7/1 Tarife = 100 bodova x 10,00 kn/bod = 1.000,00 kn za sastava odgovora na tužbu), trošak zastupanja na ročištima dana 6. veljače 2017., 10. prosinca 2019. i 12. studenoga 2020., u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr 9/1 Tarife = 100 bodova x 10,00 kn/bod za svako ročište na kom se raspravljalo o predmetu spora ili su se provodili dokazi), odnosno sveukupni trošak u visini od 4.000,00 kn, te je naložio tužitelju D. M. – B. da isti trošak nadoknadi tuženiku pod 2) K. d.d. 39. Ovaj sud je odbio zahtjev tuženika pod 2) K. d.d. za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, odnosno trošak sastava žalbe koji nije određen, kao i trošak sudskih pristojbi za koji u spisu ne postoji dokaz da su isti doista plaćeni odnosno nastali.

40. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troška tuženice pod 1) C. o. d.d, u pogledu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu ovaj sud isti nije našao osnovanim jer isti nije dokazan da je nastao, a također niti trošak sastava žalbe jer isti nije određen niti iz same žalbe proizlazi da ju je podnio punomoćnik odvjetnik, pa je takav zahtjev ovaj sud odbio kao neosnovan.

41. Ovaj sud je odbio i zahtjev tužitelja D. M. – B. za naknadu troškova postupka jer je isti u cijelosti izgubio spor u ovoj pravnoj stvari pa mu ne pripada pravo na naknadu istih.

42. S obzirom na naprijed navedeno trebalo je, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, povodom žalbi, a sukladno odredbi članku 166. stavak 2. ZPP, preinačiti rješenje suda prvog stupnja od 8. siječnja 2021., te rješenje istog suda od 26. veljače 2021., na način da se naloži tužitelju D. M. – B. da tuženiku pod 2. K. d.d. naknadi trošak postupka u iznosu od 4.000,00 kn, u roku od 15. dana, te njegov zahtjev u preostalom iznosu, kao i zahtjeve tuženice pod 1) C. o. d.d. i tužitelja D. M.

– B., u cijelosti, odbiti kao neosnovane, odnosno riješiti kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

43. U preostalom, a nepobijanom dijelu, točka III. izreke rješenja suda prvog stupnja od 8. siječnja 2021., ostaje nepromijenjeno.

10. Gž - 523/2021- 2

U Zadru 17. lipnja 2022.

Sudac

Željko Đerđ, v.r.