Posl. br. Gž 768/22-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. N. iz V.G., OIB: ...., zastupanog po punomoćnici L.H.odvjetnici iz Z., protiv tuženice RH, OIB: ..., zastupane po ODO iz Z., radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženice, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 1486/20 od 31. ožujka 2022., 17. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice RH, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 1486/20 od 31. ožujka 2022. u dosuđujućem dijelu za iznos od 4.270,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

r i j e š i o  j e

Djelomično se uvažava žalba tuženice RH, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 1486/20 od 31. ožujka 2022., u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 13.370,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, naloženo je tuženici da isplati tužitelju iznos od 17.640,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, kao i troškove parničnog postupka u iznosu od 10.625,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.Protiv citirane presude, tuženica izjavljuje žalbu iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženice je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu, u granicama žalbenih razloga tuženice, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba postupka pazi ovaj sud po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Djelomično su osnovani navodi tuženice kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nastavno tome i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na dosuđujući dio naknade štete za razdoblje od 14. lipnja do 18. prosinca 2012. u iznosu od 12.950,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog loših uvjeta boravka u zatvoru tijekom izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u P.i Z., u ukupnom trajanju od 252 dana, osnovom kojeg tužitelj potražuje ukupni iznos od 17.640,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8.Iz rezultata dokaznog postupka za sada proizlazi:

-da je tužitelj u razdoblju od 29. prosinca 2011. do 8. siječnja 2012. boravio u Zatvoru u P., od 18. travnja do 25. svibnja 2012. u Zatvoru u Z., nakon čega je ponovno premješten u Zatvor u P. gdje je boravio do 18. prosinca 2012., kada je pušten na slobodu,

-da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u P. u razdoblju od: 1) 29. prosinca 2011. do 8. siječnja 2012., bio na odjelu III, u sobi površine 33 m2, volumena 93 m3, sa toaletom, koji se nalazi u sobi površine 2,5 m2 i 7 m3 volumena, da je od 29. prosinca 2011. do 5. siječnja 2012. u toj sobi tužitelj boravio sa još 8 zatvorenika, a od 6. do 8. siječnja 2012. sa još 9 zatvorenika: 2) u razdoblju od 2. do 10. lipnja 2012. boravio na odjelu II, u sobi površine 18 m2 i volumena 50 m3 sa toaletom koji se nalazi u sobi površine 2,5 m2 i volumena 7 m3, sa još 5 zatvorenika; 3) od 11. do 13. lipnja 2012. je boravio na odjelu II, u sobi površine 21 m2 i volumena 58,8 m3 sa toaletom koji se nalazi u sobi površine 2,5 m2 i volumena 7 m3, s time da je dana 11. lipnja 2012. godine boravio sa još 5 zatvorenika, a od 12. do 13. lipnja 2012. sa još 7 zatvorenika,

-da iz rješenja Županijskog suda u Puli poslovni broj Ik I-194/12 od 17. rujna 2012. proizlazi da je povodom zahtjeva tužitelja za sudsku zaštitu utvrđeno da mu je tijekom izdržavanje kazne u Zatvoru u P. povrijeđeno pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima iz čl. 14. st. 1. t. 1. u svezi sa čl. 74. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, te se povreda prava na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zatvorskom standardu ima ukloniti, a njeno ponavljanje se zabranjuje,

-da iz iskaza svjedoka T. M. koji je bio upravitelj Zatvora u P., te svjedokinje M.Š. koja je bila voditeljica Odjela tretmana u Zatvoru u P., oboje i u spornom razdoblju, proizlazi pored ostalog da je Zatvor u P. kapacitiran za smještaj 150 zatvorenika, s time da je tijekom 2011. i 2012. u Zatvoru bilo smješteno 220 do 240 zatvorenika, da se zatvorenicima boravak u zatvoru, pokušao olakšati tako da su poduzete su mjere otvaranja soba unutar odjela tijekom dana, što nije uobičajeno budući da su po protokolu sobe trebale biti zaključane tijekom cijelog dana, a što je sve rađeno temeljem odobrenja Uprave za zatvorski sustav, da je u sobama bilo dovoljno svježeg zraka i prirodne svjetlosti, da je svim zatvorenicima bilo omogućeno pravo na rad, sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci i pravo na izobrazbu, da su zatvorenici koji su boravili na II. i III. odjelu imali pravo na tuširanje dva puta tjedno, a postojala je mogućnost da se tuširaju i češće, da na tim odjelima većina soba ima samo pregradni zid visine cca 1-1,20m koji dijeli spavaonu od sanitarnog čvora koji se nalazi do prozora, zatvorenici hranu konzumiraju u sobama, da na tim odjelima nije postojala TV sala niti prostorija u kojoj bi se provodilo slobodno vrijeme, da u prostorijama na ovim odjelima nije postojala dodatna ventilacija, već su se prostorije provjetravale putem prozora, a sanitarni čvor u prostorijama bio je udaljen od stola za konzumaciju hrane otprilike 4 metra,

-da je svjedok T.M. u iskazu dodao pored ostalog i to da su higijenski uvjeti u zatvoru bili zadovoljavajući, prostorije su se redovito čistile i održavale, a posteljina se redovito mijenjala i to dva puta tjedno tijekom ljetnog razdoblja, a tijekom zimskog razdoblja jednom tjedno, unutar zatvora postojala je praonica rublja u kojoj je bilo zaposleno 3 do 4 zatvorenika, te je svim zatvorenicima omogućeno redovito pranje rublja. Svim zatvorenicima da je bio omogućen normalan i redovit kontakt sa osobama izvan zatvora, a duljina dopuštenog kontakta ovisila je o individualnom programu uspješnosti zatvorenika, kao i redovito održavanje higijene, redovita zdravstvena skrb i imali su mogućnost obavljanja svih specijalističkih pregleda.

-svjedokinja M. Š., dodala je u iskazu da je tužitelj za vrijeme izdržavanja kazne zatvora bio i radno angažiran tako da je jedan dio dana boravio izvan zatvora, da je radio na iskopinama da se zatvorenike često premještalo iz jedne sobe u drugu sobu, iz jednog odjela u drugi odjel, gdje je bilo više mjesta. Dok je zatvorenik bio na izdržavanju kazne u prostoriji je imao sanitarni čvor odvojen od spavaće sobe, a u sanitarnom čvoru je bila adekvatna ventilacija. Što se tiče prostora u kojem borave zatvorenici oni sami čiste i održavaju spavaće sobe, a čitav odjel čisti redar koji za to prima novčanu naknadu,

-da z iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Z., 6 dana bio smješten u ćeliju u kojoj je boravio sa još 3 zatvorenika tako da ih je u prostoriji bilo ukupno četvero, da je u sobi bio i sanitarni čvor koji nije bio potpuno odijeljen od prostora za prebivanje, bez adekvatne ventilacije, a u istom prostoru su i jeli, s time da je u prostoriji bio samo jedan stol na koji su stale samo dvije tacne tako da su naizmjenično jeli dvoje po dvoje ili su jeli na krevetu. U prostoriji je bio postavljen televizor. Boravak na otvorenom bio mu je omogućen svaki dan u trajanju od 30 do 60 minuta dnevno. Nakon 6 dana premješten je u tranzicijsku sobu u kojoj se boravi dvije do tri noći, a on je u toj sobi proveo 45 dana u kojoj su uvjeti bili još gori jer u istoj nije bilo plahti, niti jastučnica, a u prostoriji je postojao stakleni zid iz kojeg su čuvari gledali što se radi u sobi. U toj sobi ih je istovremeno bilo oko 15 zatvorenika. Madraci na kojima su spavali bili su dotrajali, neugodnog mirisa i iz njih su virile žice. U sobi nije bilo dovoljno svježeg zraka i prirodnog svjetla, higijenski uvjeti bili su jako loši. Osvijetljenost u sobi je bila slaba, te su cijeli dan bile uključene neonske lampe koje su se gasile tek navečer u 22 sata. Nije mu bio omogućen boravak na otvorenom prostoru, a niti kontakti s osobama izvan zatvora. Na odjelu na kojem je boravio nije bilo TV sale niti ikakve prostorije u kojoj bi se provodilo slobodno vrijeme, a nije imao niti mogućnost za edukaciju ili neke druge aktivnosti ili radionice. Dolaskom u Zatvor u P. bio je smješten u sobu veličine od 18 m2, gdje je bio zajedno sa još 5 zatvorenika i u toj sobi proveo je jedan dan i noć. Nakon toga premješten je u sobu od 21 m2 gdje je bio zajedno s još 7 zatvorenika i u toj sobi proveo je 2-3 dana, a nakon toga premješten je u sobu od 23 m2 gdje je također bio sa još 7 zatvorenika. U svim sobama u kojima je boravio raspoloživi prostor po osobi bio je znatno manji ispod minimuma standarda predviđenog zakonom. U sobama nije bilo dovoljno svježeg zraka i prirodne svjetlosti, a sanitarni čvor je bio bez adekvatne ventilacije i mogućnosti privatnosti s time da su isti sanitarni čvor osim njih osam zatvorenika koristila i još dvojica zatvorenika iz susjedne sobe. Prehrana je bila vrlo loša, te je zbog neadekvatne prehrane imao probavnih smetnji i bio je primoran svakodnevno sam kupovati hranu u kantini po tri puta većim cijenama. Higijenski uvjeti bili su također loši, a higijenske potrepštine dobivali su vrlo rijetko i u nedovoljnim količinama. Za vrijeme boravka u Zatvoru u P. bio je radno aktivan, te je par dana radio na iskopinama, a par dana na jednom gradilištu gdje se izbacivala šuta, te su za vrijeme izvođenja tih radova dobili radno odijelo i cipele. Zbog neadekvatne zdravstvene skrbi njegovo zdravstveno stanje se za vrijeme izvršavanja kazne zatvora pogoršalo. 2003. dijagnosticiran mu je PTSP i hepatitis C, a liječenje u zatvoru se nije pravilno provodilo. Osim toga da je za vrijeme boravka u zatvoru imao problema sa zubom i trpio je jake bolove, a stomatolog je u zatvor dolazio samo jednom tjedno. Nakon izlaska iz zatvora obavio je niz liječničkih pregleda, te mu je između ostalog otkriven žučni kamenac, a još i danas ima povišeni tlak. Za vrijeme boravka u Zatvoru u P. oko mjesec dana imao je mogućnost sportskih aktivnosti 2 sata dnevno, a nakon toga su te aktivnosti smanjili na 1 sat dnevno za koje vrijeme je imao mogućnost korištenja teretane, nogometa ili šetnje na otvorenom. Na izdržavanju kazne zatvora proveo je 8 mjeseci za koje vrijeme mu je u posjet došla supruga samo jednom na 1 sat.

-da su se stranke suglasile da se za potrebe ovog postupka, koriste zapisnici o provedenim očevidima u parničnim postupcima poslovni broj Pn-3920/12 i Pn- 1811/13, izvršenim u Zatvoru u Z. i P., na način da je detaljno pregledano po nekoliko soba.

9.1.Polazeći od prednje izloženih činjeničnih utvrđenja, ovaj sud razloge kojima se rukovodio prvostupanjski sud kada je utvrdio da su ustanove u kojima je boravio tužitelj tijekom izdržavanja kazne zatvora, točnije u razdoblju od 29. prosinca 2011. do 8. siječnja 2012., te 2. -13. lipnja 2012. (Zatvor u P.), te od 18. travnja do 25. svibnja 2012. (Zatvor u Z.), bile prenapučene, da su unutar spavaonica postojali sanitarni čvorovi koji nisu bili u potpunosti odvojeni od spavaonica, a u kojim se prostorijama istovremeno posluživala hrana, da je tužitelj u navedenom razdoblju bio smješten u prostorijama u kojima je površina njegovog osobnog prostora bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2 sukladno čl. 3. Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori, broj: 18/97., 14/02., 14/02., 1/06. i 13/17.; dalje: Konvencija).

Isto tako, obzirom na prednje, pravilnim se ukazuje i stav suda prvog stupnja da je tužitelj tijekom boravka u ovom razdoblju bio smješten u sobama manje površine i volumena po zatvoreniku od one propisane čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, prema kojoj, između ostaloga, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora.

9.2.Pored toga, pravilno je sud prvog stupnja, uzeo u obzir ukupnu površinu prostorija u kojima je tužitelj bio smješten, broj osoba s kojima je boravio u takvim prostorijama, te činjenicu da je u tim sobama bio WC koji nije bio u potpunosti zatvoren, pa su se po prostoriji nakon obavljanja nužde, pri čemu nije bio niti u cijelosti zaklonjen pri obavljanju nužde, nesmetano širili neugodni mirisi, s time da istovremeno u tim prostorijama nije bilo ventilacije, kao i činjenicu da se u njima posluživala i hrana, zaključio da se to nikako ne može smatrati prostorom dostojnim smještaja čovjeka neovisno o tome što se radi o zatvoreniku, što svako oduzimanje slobode ima za posljedicu određeno trpljenje i poniženje koje je povezano s legitimnim postupanjem prema osobama lišenim slobode.

Pravno utemeljenim nadalje, smatra ovaj sud i zaključak prvostupanjskog suda, u dijelu u kojem smatra da je tuženica tijekom boravka tužitelja u Zatvoru u P., no ne i prilikom boravka u Zatvoru u Z., u ranije navedenom periodu nastojala kompenzirati ovu povredu omogućavanjem slobodnog kretanja izvan soba i društvenim aktivnostima prema mogućnostima, sa time da je to bilo moguće samo u slučaju da su smanjenja osobnog prostora bila povremena, minimalna i kratka, slijedom čega drži da se navedena povreda konvencijskog prava nije mogla u potpunosti kompenzirati drugim pogodnostima koje je tužitelj eventualno mogao koristiti.

10.Shodno tome, osnovano je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odgovornost tuženice zbog utvrđene povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, te prava na dostojanstvo tužitelja sukladno čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), te istome pozivom na čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, dosudio pravičnu novčanu naknadu za trpljenje i poniženja kojima je bio izložen zbog prenapučenosti prostorija u kojima je dugo vremena bio smješten, kao i zbog neadekvatnih higijenskih uvjeta u kojima je boravio u razdoblju 29. prosinca 2011. do 8. siječnja 2012., te 2. -13. lipnja 2012. (Zatvor u P.), te od 18. travnja do 25. svibnja 2012. (Zatvor u Z.), u ukupnom iznosu od 4.270,00 kn (za 61 dan po 70,00 kn po danu), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st.2. i . ZOO-a.

11.Na žalbene tvrdnje tuženice u dijelu u kojem smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za postojanje odštetne odgovornosti za štetu (protupravnost, štetna radnja, uzročna veza između štete i štetne radnje), budući da tužitelju, smještajem u prostor koji je zbog prekapacitiranosti manji od zakonskih standarda, nisu namjerno i ciljano uskraćivana prava na smještaj, valja odgovoriti da su ti navodi pravno neutemeljeni.

Ovo stoga, što kad se radi o naknadi štete boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvoru, odnosno zbog povrede dostojanstva osuđenika iz čl.25. Ustava Republike Hrvatske, da je to poseban oblik naknade štete koji ne podliježe klasičnom utvrđivanju uzročno-posljedične veze između štetne radnje i štete, kako to pogrešno smatra tuženica.

Protivno tome, za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, mjerodavne su i pravno relevantne prednje navedene činjenice pobliže opisane u dosadašnjem dijelu obrazloženja ove odluke.

12.Međutim, u pravu je tuženica kada svojim žalbenim tvrdnjama dovodi u pitanje pravilnost odluke prvostupanjskog suda, koji temeljem do sada provedenih dokaza, drži osnovanim i preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete za preostalo razdoblje koje je proveo u Zatvoru u P. u periodu od 14. lipnja do 18. prosinca 2012., iz koji razloga koji će se nastavno pojasniti.

13.Naime, neovisno o tome što ovaj sud prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda na okolnost da je tužitelj i tijekom boravka u Zatvoru u P. u preostalom razdoblju (od 14. lipnja do 18. prosinca 2012.) bio smješten u prostorijama u kojima je površina njegovog osobnog prostora bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2 sukladno čl. 3. Konvencijom, odnosno u sobama manje površine i volumena po zatvoreniku od one propisane čl. 74. st. 3. ZIKZ-a, prema kojoj, između ostaloga, za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, protivno ocjeni suda prvog stupnja, ovaj sud drži da nisu utvrđene sve pravno relevantne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete za prethodno spomenuti period.

14.U svezi prednjeg, skreće se pažnja sudu prvog stupnja na to da je prema ocjeni ovog suda, za dosudu zatražene naknade neimovinske štete, potrebno raspraviti slijedeće činjenice:

a) je li površina ćelija/soba u kojima je tužitelj boravio bila ispod standarda od 3 m2, određenog Konvencijom;

b) je li tužitelj nije mogao redovito zadovoljavati svoje higijenske potrebe; c) je li tužitelj mogao boraviti na svježem zraku i koristiti slobodno vrijeme (bilo na otvorenom ili u prostorijama samog zatvora),

d) jesu li i koliko čimbenici eventualno kompenzirali smještaj tužitelja u ćelijama s površinom manjom od 3 m2 po osobi (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj U-III-181/2017 od 19. travnja 2018.).

15.1.Analizirajući obrazloženje pobijane presude, ovaj sud drži da prvostupanjski sud nije u preostalo razdoblje koje je tužitelj proveo u Zatvoru u P. na IV. odjelu, u potpunosti utvrdio sve prethodno navedene činjenice, a koje su prema prosudbi ovog suda, pravno relevantne za odluku o tome da li se uvjeti boravka u ovim ustanovama za sporno razdoblje, doista mogu smatrati ponižavajućim ili nečovječnim, a posljedično tome i za prosudbu o osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja.

15.2.Prema dokumentaciji priležećoj spisu, tužitelj u Zatvoru u P., na IV. odjelu nalazio od 14. lipnja do 18. prosinca 2012., iz iskaza tužitelja proizlazi pored ostalog da je boraveći u navedenom Zatvoru, samo u razdoblju od oko mjesec dana imao mogućnost sportskih aktivnosti 2 sata dnevno, a nakon toga su te aktivnosti smanjili na 1 sat dnevno za koje vrijeme je imao mogućnost korištenja teretane, nogometa ili šetnje na otvorenom, te iz iskaza svjedokinje M. Š. proizlazi pored ostalog i to da su zatvorenici na odjelu IV. imali mogućnost uzimanja obroka u blagovaoni, te su u okviru spavaće sobe imali tuš, tako da su se mogli tuširati kad god su htjeli.

15.3.Shodno do sada izloženom, po ocjeni ovog suda, ostalo je nerazjašnjeno:

- koje su točno pogodnosti imali zatvorenici (pa tako konkretno i tužitelj) koji su boravili u Zatvoru u P., na IV. odjelu (u smislu boravka na svježem zraku, korištenja slobodnog vremena, bilo na otvorenom ili u prostorijama samog zatvora,

- da li je u sobama na tom odjelu, sanitarni čvor također bio u sklopu soba, da li je fizički bio odijeljen od spavaćeg dijela, da li je svaka soba na tom odjelu imala vlastiti tuš, da li je tužitelj tijekom ranije navedenog razdoblja boravio upravo u takvim sobama,

- da li su zatvorenici, uključujući i tužitelja koji su boravili na odjelu IV. konzumirali obroke u svojim sobama ili u blagavaoni,

- da li je i u kom opsegu, tužitelj za vrijeme boravka na IV. odjelu u spomenutom razdoblju, trebao imat mogućnost korištenja prethodno sportskih aktivnosti, ako nije zbog čega nije, kao i razlog zbog kojeg bavljenje sportskim aktivnostima nakon cca mjesec dana bilo smanjeno sa 2 sata dnevno na 1 sat dnevno,

- te da li su od strane Zatvora u P., bile poduzimane određene mjere kojima se kompenzirao smještaj tužitelja u sobama s površinom manjom od 3 m2 po osobi, osim samog premještanja tužitelja u tri navrata tijekom ovog spornog razdoblja (od 14. lipnja 14. rujna 2012. bio u sobi sa još 7 zatvorenika, od 15. do 29. rujna 2012. boravio sa još 6 zatvorenika, od 30. rujna do 18. prosinca 2012. boravio sa još 7 zatvorenika).

16.Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje naknadu štete u preostalom iznosu od 13.370,00 kn sa pripadajućim kamatama, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda, nisu u potpunosti utvrđene sve pravno relevantne činjenice i glede ovog preostalog dijela tužbenog zahtjeva, to je činjenično stanje u ovom dijelu, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega se nije mogla ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

17.Obzirom na sve do sada izloženo, valjalo je ukinuti i i odluku o parničnom trošku.

18.Zbog do sada iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženice, potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu za iznos od 4.270,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice, ukinuti pobijanu presudu u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 13.370,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, primjenom čl. 370. ZPP-a.

U Rijeci, 17. lipnja 2022.

Sutkinja

Svjetlana Pražić