Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-696/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Pivac predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Lucije Lasić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja S. G. iz Slovenije, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika: 1. M. Š.1 iz K. I., OIB: ... i 2. M. Š.2 iz K. I., OIB: ..., koje oboje zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z. te po protutužbi tuženika-protutužitelja 1. M. Š.1 iz K. I., OIB: ... i 2. M. Š. iz K. I., OIB: ..., koje oboje zastupa punomoćnik H. K., odvjetnik u Z., protiv tužitelja-protutuženika S. G. iz Slovenije, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi namirenja tražbine i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude i rješenja Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P- 4180/17-58 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neutemeljena i potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P-4180/17-58 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV. izrijeke.

II. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neutemeljena i potvrđuje rješenje Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P-4180/17-58 od 31. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II. izrijeke.

III. Odbija se zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neutemeljen.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"I Prvotuženica-protutužiteljica M. Š.1 i drugotuženik-protutužitelj M. Š. dužni su trpjeti namirenje tražbine tužitelja-protutuženika S. G. u iznosu od 21.844,59 kn sa zateznom kamatom koja na iznos od 15.467,63 kn teče od 31. srpnja 2017. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika-protutužitelja i to: 1/2 + 1/2 dijela z.k.č.br. 33 u naravi oranica i livada Široko Polje površine 634 m2 upisano u z.k.ul.br. 2801 k.o. I. G. te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj-protutuženik zahtijeva da se utvrdi kako su tuženici-protutužitelji dužni trpjeti namirenje zatezne kamate koja na iznos od 6.376,96 kn teče od 31. srpnja 2017. do isplate.

III Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: "Ništetan je ugovor o zajmu broj 110922CS zaključen dana 22. rujna 2011. između zajmodavca G. A. A., SAD, OIB: ... i zajmoprimaca S. C. iz K. I., OIB: ..., a koji ugovor je u obliku ovršnog javnobilježničkog akta potvrđen 22. rujna 2011. od javnog bilježnika I. M. pod brojem OV-2197/11. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Ivanić Grad pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici da na nekretnini i to z.k.č.br. 33 u naravi oranica i livada Š. P. površine 634 m[2] upisano u z.k.ul.br. 2801 k.o. I. G. u listu C izvrši uknjižbu brisanja zabilježbe upisane pod rednim brojem 2 i to zabilježbu pod 2.1. koja je uknjižena 23.9.2011. pod brojem Z-1526/11 na temelju Ugovora o zajmu broj 110922CS od 22.9.2011. solemniziran pod brojem OV-2197/11, uknjižuje se založno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.739,29 Eur-a s godišnjim kamatama od 6,23% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, s rokom otplate 22.12.2013. te s eventualnim ovršnim troškovima u A kao i brisanje zabilježbe upisane pod 2.3. koja je uknjižena 13.12.2016. pod brojem Z-11183/16 uknjižba, ustupanje založnog prava, ugovor o ustupu broj OV-7805/16 13.6.2016., specijalna punomoć od 30.11.2016. br. OV-14809/16 s ovjerenim prijevodom s engleskog jezika br. 608/16 od 5. prosinca 2016., specijalna punomoć od 21.6.2016., br. OV-8183/16 s ovjerenim prijevodom s engleskog jezika br. 607/16 od 5. prosinca 2016., sve upisano u korist S. G., OIB: ..., Slovenija."

IV Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je nepostojeći Ugovor o zajmu broj 110922CS naslovljen da bi bio sklopljen 22.9.2011. između zajmodavca G. A. A. i zajmoprimca S. C., koji ugovor je u obliku javnobilježničkog akta potvrđen 22.9.2011. od strane javnog bilježnika I. M. pod brojem OV-2197/11 te se utvrđuje da ne postoji nikakav ugovorno pravni odnos između zajmodavca G. A. A. i zajmoprimca S. C. Utvrđuje se da nije nastao i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o ustupu tražbine naslovljen da bi bio sklopljen 13.6.2016. između G. A. A. kao cedenta i S. G. kao cesionara, koji ugovor o ustupu je 21.6.2016. ovjeren kod javnog bilježnika A. H. pod brojem OV-7805/16. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Ivanić Grad pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici da na nekretnini i to z.k.č.br. 33 u naravi oranica i livada Š. P. površine 634 m[2] upisano u z.k.ul.br. 2801 k.o. I. G. u listu C izvrši uknjižbu brisanja zabilježbe upisane pod rednim brojem 2 i to zabilježbu pod 2.1. koja je uknjižena 23.9.2011. pod brojem Z- 1526/11 na temelju Ugovora o zajmu broj 110922CS od 22.9.2011. solemniziran pod brojem OV-2197/11, uknjižuje se založno pravo radi osiguranja tražbine u iznosu od 2.739,29 Eur-a s godišnjim kamatama od 6,23% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, s rokom otplate 22.12.2013. te s eventualnim ovršnim troškovima u A kao i brisanje zabilježbe upisane pod 2.3. koja je uknjižena 13.12.2016. pod brojem Z-11183/16 uknjižba, ustupanje založnog prava, ugovor o ustupu broj OV-7805/16 13.6.2016., specijalna punomoć od 30.11.2016. br. OV-14809/16 s ovjerenim prijevodom s engleskog jezika br. 608/16 od 5. prosinca 2016., specijalna punomoć od 21.6.2016., br. OV-8183/16 s ovjerenim prijevodom s engleskog jezika br. 607/16 od 5. prosinca 2016., sve upisano u korist S. G., OIB: ..., S."

2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I Odbija se prijedlog tužitelja-protutuženika za izdavanje privremene mjere koji glasi:

"Određuje se upis zabilježbe hipotekarne tužbe na slijedećom nekretnini, i to 1/2 + 1/2 dijela zk.čbr.225/10, u naravi šuma u G., ukupne površine 298 čhv, upisano u zk.ul.br. 2617 k.o. G. V., uknjiženo pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Provedba ovog rješenja nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu."

II Nalaže se tuženicima-protutužiteljima naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 13.307,50 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. ožujka 2022. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

3.Protiv navedene prvostupanjske odluke žale se tuženici-protutužitelji (dalje tuženici) pobijajući presudu sadržajno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen i protutužbeni zahtjev odbijen te pobijajući rješenje u odluci o trošku postupka ne navodeći određeno žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), predlažući presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, a protutužbeni zahtjev prihvatiti.

4.Na žalbu nije odgovoreno.

5.Žalba nije utemeljena.

6.Predmet spora i u ovom žalbenom stadiju postupka su tužbeni zahtjev na trpljenje namirenja tražbine tužitelja-protutuženika (dalje tužitelja) u iznosu od 21.844,59 kn sa zateznom kamatom, sudskom prodajom založene nekretnine z.k.č.br. 33, k.o. I. G. te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene te protutužbeni zahtjevi na utvrđenje ništetnosti ugovora o zajmu broj 110922CS od 22. rujna 2011., sklopljenoga između zajmodavca G. A. A., SAD i zajmoprimaca S. C. iz K. I., uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu I. G. da na nekretnini z.k.č.br. 33, k.o. I. G. , izvrši uknjižbu brisanja zabilježbe na temelju Ugovora o zajmu, odnosno podredni zahtjev na utvrđenje nepostojećim navedenoga Ugovora o zajmu broj 110922CS i da nije nastao i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o ustupu tražbine od 13. lipnja 2016. između G. A. A. kao cedenta i S. G. kao cesionara, koji ugovor o ustupu je 21. lipnja 2016. ovjeren kod javnog bilježnika A. H., uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu I. G. na nekretnini i to z.k.č.br. 33, k.o. I. G. izvršiti uknjižbu brisanja zabilježbe pod brojem Z- 1526/11 na temelju Ugovora o zajmu broj 110922CS od 22. rujna 2011.

7.Prvostupanjski sud donio je pobijanu presudu nakon što je u bitnom utvrdio slijedeće:

-kako iz Ugovora o zajmu broj 110922CS proizlazi da se zajmodavatelj G. A. A. obvezao dati zajmoprimateljici S. C., prednici tuženika, zajam u iznosu od 2.739,29 Eur-a, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 20.500,00 kn, a korisnik zajma potpisom potvrđuje primitak ugovorenog iznosa i obvezuje se zajam vratiti u 27 rata, odnosno do 22. prosinca 2013. te u svrhu osiguranja tražbine daje u zalog nekretninu upisanu u z.k.ul. 2801 k.o. I. G., kako se korisnik obvezuje ugovorenih 27 rata u iznosu od 109,00 Eur-a uplatiti na račun zajmodavatelja ili osobe koju on odredi, a ugovor je solemniziran dana 22. rujna 2011. kod Javnog bilježnika I. M.,

-kako iz Ugovora o ustupu tražbine proizlazi da je G. A. A. sklopio taj ugovor s tužiteljem te prenio potraživanje koje ima prema prednici tuženika na temelju Ugovora o zajmu od 22. rujna 2011. sa svim sporednim pravima i pravima iz osiguranja potraživanja, odnosno hipoteke te mu je cedent dao i izjavu kojom ga ovlašćuje upisati se kao hipotekarni vjerovnik u zemljišnoj knjizi, kao i da su potpisi na tom Ugovoru o ustupu tražbine ovjereni kod javnog bilježnika A. H. tako što je u ime cedenta ugovor potpisao punomoćnik J. G., a u ime cesionara punomoćnik B. A.

G. dana 21. lipnja 2016.,

-kako je iz isplatnice br. 110922CS vidljivo da je prednica tuženika S. C. potvrdila isplatu po spomenutom ugovoru u iznosu od 20.500,00 kn,

-kako je u postupku izveden dokaz vještačenjem po sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije te da iz nalaza i mišljenja vještakinje S. H. proizlazi kako je sklopljen Ugovor o zajmu na iznos od 2.739,29 Eur-a, odnosno protuvrijednost od 20.500,00 kn te da se zajam ima otplaćivati u 27 jednakih mjesečnih rata s ugovorenom stopom redovne kamate od 6,23% godišnje, a zajam nije u potpunosti vraćen, kako je prva rata dospjela 22. listopada 2011., a nakon svibnja 2012. otplata više nije uredna te rekapitulacija na dan 31. srpnja 2017. iznosi glavnicu preostalog dugovanja od 20.500,00 kn, redovite kamate u iznosu od 1.523,43 kn te zatezne kamate u iznosu od 6.876,16 kn, što je ukupno 28.899,59 kn, a od tog iznosa oduzet je iznos uplata u visini od 7.055,00 kn te je preostalo potraživanje u iznosu od 21.844,59 kn, a koje se sastoji od 15.467,63 kn dospjele glavnice i 6.376,96 kn dospjelih zateznih kamata,

-kako je vještakinja na glavnoj raspravi navela da je tijek zateznih kamata, odnosno njihov početak računala od dospijeća sukladno ugovornim odredbama, da se zatezna kamata računa od dospijeća glavnice te je u konkretnom slučaju dužnik pao u zakašnjenje sljedećeg dana nakon dana kada je trebao platiti glavnicu i tako je sačinjen obračun,

-kako iz iskaza prvotužene M. Š. proizlazi da je ona "dizala kredit" jer je sa suprugom htjeli urediti kuću i ishoditi građevinsku dozvolu, za što im je bio potreban novac, da je zajmodavatelja saznala iz oglasa u novinama, nazvala broj agencije T., fotografirali su nekretninu i gosp. M. im je rekao kako je nekretnina procijenjena na iznos od 164.000,00 kn i ponudio im isplatu 6.200,00 kn, a ako će taj iznos plaćati uredno da će dobiti ostatak do polovine vrijednosti procijenjene nekretnine,

-kako tužena navodi da su oni uredno to plaćali, ali kada su ih pitali kada će dobiti ostatak, M. rekao im je da je to odbijeno, kako su Ugovor potpisali na brzinu i nisu vidjeli da u ugovoru piše kako pozajmljuju iznos od 20.500,00 kn, a kada su naknadno pitali, M. im je rekao da je to samo tako napisano, da im je isplaćeno 6.200,00 kn, a vratili su ukupno 8.000,00 kn, kao i da su ih kasnije iz agencije zvali s prijetećim pozivima i porukama zbog kojih je njezina majka završila u bolnici na psihijatrijskom liječenju te ona potvrđuje da je njezina majka potpisala isplatnicu, zahtjev i izjavu korisnika zajma.

8.Temeljem tako utvrđenoga činjeničnog stanja, posebno prihvaćajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je zaključio kako postoji dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženima, da je založno pravo-hipoteka u korist tužitelja radi osiguranja tog potraživanja upisana u zemljišnoj knjizi, da su tuženici vlasnici te nekretnine te kako osigurana tražbina, visina koje je utvrđena vještačenjem, nije namirena po dospijeću te je tužbeni zahtjev djelomice prihvaćen, a u dijelu kamata koje teku na utvrđeni dospjeli iznos kamata zahtjev je odbijen kao neutemeljen. Osim toga, sud je u bitnom zaključio i kako, primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP-a, tuženici nisu dokazali da bi se u konkretnom slučaju radilo o ugovoru koji bi bio zelenaški niti da bi taj ugovor bio ništetan iz kojeg drugoga razloga, kao niti da bi se radilo o situaciji kada ugovor nije niti nastao, a teret dokaza u tom smislu leži na tuženicima te je u cijelosti protutužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

9.Obrazlažući odluku prvostupanjski sud ističe i kako tuženici navode da im je isplaćen iznos koji je manji od ugovorenog, što nije dokazano, ali i što ne predstavlja razlog za ništetnost ugovora ili za utvrđenje da ugovor nije niti nastao, dok na okolnost da ne postoji osoba zajmodavatelja nisu predloženi nikakvi dokazi, kako iz isprava koje su priložene proizlazi drukčije i to proizlazi zaključak da su tuženi primili određeni iznos novca u kunama i ugovor potpisali, od nikoga nisu bili prisiljeni i Ugovor je solemniziran po javnom bilježniku. Tuženi, na okolnost da bi primili manji iznos od ugovorenog ne predlažu izvođenje niti jednog dokaza, osim saslušanja prvotužene, a koji iskaz je u suprotnosti s izjavom njezine prednice u „Žalbi“ koja je priložena spisu, a ne dostavljaju nikakvu drugu dokumentaciju niti su predložili izvođenje bilo kakvih dokaza pa tvrdnje tuženih da bi pozajmljeni iznos vratili u cijelosti i primili manji iznos ničim nisu potkrijepljene. Nadalje, kako je založno pravo (hipoteka) u tužiteljevu korist upisana u zemljišnim knjigama, to je tužiteljevo pravo hipotekarnom tužbom zahtijevati od tuženih kao vlasnika založene nekretnine trpjeti namirenje zalogom osiguranje tražbine iz vrijednosti založene stvari, a financijskim vještačenjem da je utvrđen dug tuženih na dan 31. srpnja 2017. u iznosu od 21.844,59 kn, a koji iznos se sastoji od 15.467,63 kn dospjele glavnice i 6.376,96 kn dospjelih zateznih kamata.

10.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga i pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj sud utvrđuje kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neizravno ukazuje žalba, kao niti koja druga povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa se zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude može ispitati.

11.Navedena činjenična utvrđenja utemeljena su na sadržaju dokaza provedenih u postupku, koje dokaze je prvostupanjski sud u bitnom cijenio pravilnom primjenom članka 8. ZPP-a, a prvostupanjska presuda u tom smislu sadrži jasne razloge koji se temelje na utvrđenim činjenicama, koje kao pravilne u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12.Člankom 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 dalje: ZOO) propisano je kako je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema odredbi članka 342. stavak 1. ZOO-a vjerovnik je u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

13.Člankom 499. stavak 1. ZOO-a propisano je kako se Ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavatelj predati zajmoprimatelju određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

14.Odredbom članka 329. stavak 1. ZOO-a propisano je kako je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

15.U smislu članka 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koji ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu po dospijeću ispunjeno, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njen sadašnji vlasnik (dužnik) dužan je to trpjeti. Iz članka 336. stavak 3. ZVDSP-a proizlazi kako založni vjerovnik ima pravo od sadašnjeg vlasnika založene stvari, a i svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

16.I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio iz rezultata provedenoga dokaznog postupka kako postoji dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženicima, da je založno pravo u korist tužitelja radi osiguranja tog potraživanja upisano u zemljišnoj knjizi, a tuženici su vlasnici te nekretnine te kako osigurana tražbina nije namirena po dospijeću te je tužbeni zahtjev, temeljem citiranih zakonskih odredaba, pravilno djelomice prihvaćen. Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i kako tuženici nisu dokazali da se radi o ugovoru koji bi bio zelenaški niti da bi predmetni ugovor bio ništetan iz kojeg drugoga razloga, kao niti da bi se radilo o situaciji kada ugovor nije niti nastao, a teret dokaza u tom smislu leži na tuženicima te je primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno članku 221.a ZPP-a, glavni i podredni protutužbeni zahtjev pravilno odbio kao neosnovan. Takvi zaključci proizlaze iz izvedenih dokaza i stanja u spisu predmeta, a žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja.

17. Očitujući se o navodima žalitelja treba dodati i kako su, u smislu članka 7. stavak 1. ZPP-a, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima svoj zahtjev temelje i dužne predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prvostupanjski sud je dao utemeljene i logične razloge zbog kojih ne prihvaća u potpunosti kao vjerodostojan iskaz tužene, ali je i cijeneći sve izvedene dokaze utvrdio kako niti iz drugih dokaza ne proizlazi da bi se radilo o ništetnom pravnom poslu niti da bi se radilo o tomu da ugovor nije niti nastao, kako to tvrde tuženici. U okolnostima kada tuženici osporavaju da bi uopće od tužitelja (ili njegova prednika) primili predmetni iznos novca, a kada sam tužitelj tvrdi i dokazuje kako o sklopljenomu pravnom poslu i o predaji novca postoji pisana dokumentacija, teret dokaza svih odlučnih činjenica koje se odnose na možebitne različite iznose isplate novca i na (ne)postojanje tužiteljeva potraživanja prema tuženicima leži na tuženicima sukladno članku 7. i članku 8. ZPP-a, a tuženici u postupku te činjenice nisu dokazali pa je prvostupanjski sud o tim činjenicama mogao odlučiti jedino temeljem rezultata provedenoga dokaznog postupka.

18.Glede žalbenih navoda treba naglasiti i kako tuženici ustraju u tvrdnji da bi prvostupanjski sud pogrješno cijenio rezultate vještačenja i pogrješno utvrdio visinu potraživanja, posebno i da je propustio utvrditi na koji način je ugovorena kamatna stopa, međutim gubeći iz vida kako je prvostupanjski sud sve odlučne činjenice koje su stranke isticale kao prijeporne utvrdio iz dokaza koji su izvedeni u postupku. Tuženici se u žalbi pozivaju i na "sveopće prepoznatu nužnost zaštite potrošača kod potrošačkog kreditiranja", ne navodeći određeno u kom pogledu bi se radilo o potrebi zaštite potrošača iz predmetnog ugovora od 22. rujna 2011., a sukladno odredbi članka 352. stavak 1. ZPP-a, u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Međutim, ovdje je ipak potrebno navesti i kako je člankom 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., dalje: ZPK), koja odredba je 30. rujna 2015. stupila na snagu (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“, broj 102/15., dalje: ZID ZPK), u tekst ZPK-a dodana odredba kojom je u stavku 1. propisano da je ugovor o kreditu ništetan ako ga je sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, a ZID ZPK-a nema povratno (retroaktivno) djelovanje, zbog čega se odredba članka 19.j stavak 1. ZPK-a ne bi mogla niti primijeniti na predmetni Ugovor.

19.Dakle, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom djelomice prihvatio tužbeni zahtjev i odbio protutužbeni zahtjev. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

20.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka temelji se na pravilno izvršenom obračunu u primjeni članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15).

21.Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na odredbu članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a jer tuženici nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

22.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude i rješenja.

Split, 15. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.