REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 99 Pn-1765/2020-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u O. d. S. & Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika Hrvatskih autocesta d.o.o., … OIB: …, koje zastupa predsjednik Uprave dr. sc. Boris Huzjan, a njega punomoćnica M. G., odvjetnica u O. d. B. i P. j.t.d. u Z., radi naknade štete, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 18. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja L. M., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika M. G., odvjetnice, 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: … isplatiti tužitelju J. B., OIB: …, iz Z., iznos od 10.201,89 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22.02.2019. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, sve u roku od petnaest (15) dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: … naknaditi tužitelju J. B., OIB: … parnične troškove u iznosu od 11.350,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. srpnja 2020., podnio tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi ističe da je 14.02.2019. godine oko 23,15 sati na autocesti ..., 67 km + 800 m u blizini I. G., došlo do prometne nesreće uslijed naleta osobnim vozilom na divljač u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač osobnog automobila registarskih oznaka … te R. B., Z., kao putnik. U naletu

životinje na osobno vozilo došlo je do oštećenja PVC obloge prednjeg branika, PVC zaštite prednjeg lijevog blatobrana, PVC rešetke prednjeg lijevog branika te svjetiljke za maglu na prednjem lijevom braniku osobnog vozila kojim je upravljao tužitelj. U vezi s predmetnim štetnim događajem tužitelj je pretrpio imovinsku štetu specificiranu u dostavljenoj dokumentaciji. Sukladno navedenom tužitelju prema čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada na ime nastale imovinske štete i to kako slijedi za:

- naknadu troškova rezervnih dijelova u iznosu od 8.701,89 kn;

- naknadu troškova za zamjenu dijelova u iznosu od 1.500,00 kn;

Tužitelj se prije podnošenja predmetne tužbe i to 22.02.2019. godine odštetnim zahtjevom obratio tuženiku kojim je obavijestio tuženika o nastalom štetnom događaju i predložio mirno rješavanje predmetnog zahtjeva. Tuženik je dopisom od dana 28.02.2019. godine otklonio odštetni zahtjev tužitelja. Tuženik odgovara po načelu presumirane krivnje sukladno čl. 1045. st. 1 Zakona o obveznim odnosima. Sukladno odredbama čl. 6. Zakona o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19) koji je mjerodavan u ovom postupku kao u vrijeme štetnog događaja važeći zakon, autoceste su razvrstane u javne ceste, a sukladno čl. 2. istog zakona Hrvatske autoceste d.o.o. je društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta. Odredbama čl. 17. istog zakona propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Već sama činjenica nailaska vozilom na divlju životinju na kolniku autoceste ukazuje na propust tuženika koji je u održavanju te autoceste istu propustio održavati tako da se ista može koristiti na siguran način, jer da jest, lisica ne bi mogla preskočiti zaštitnu ogradu ili se na drugi način zateći na kolniku unutar zaštitne ograde. Konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 24.11.2021. (list 99-100 spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 10.201,89 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22.2.2019. pa do isplate uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće koja se dogodila dana 14.2.2019. na autocesti A3, na 67,800 kilometru, naletom osobnog vozila reg. ozn. … na lisicu. Navodi da iz tako postavljenog tužbenog zahtjeva nije razvidno u čemu bi se točno sastojao propust tuženika radi kojeg bi došlo do prometne nesreće. Sama činjenica kako se lisica nalazila na kolniku autoceste sama po sebi ne znači i ne može značiti da tuženik nije u potpunosti u svemu postupio sukladno zakonskim propisima i pravilima struke. Ističe kako je tuženik u cijelosti postupio sukladno Zakonu o cestama (NN 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14), Pravilniku o održavanju cesta (NN 90/14) te Pravilniku o ophodnji javnih cesta (NN 75/14). Iz radne dokumentacije za predmetni dan nadležne Tehničke jedinice održavanja, koju je tuženik dužan voditi, proizlazi kako je ophodnja dionice autoceste organizirana i obavljena u redovitim ophodnjama kojom prigodom nisu uočeni bilo kakvi nedostaci kako na kolniku tako niti na zaštitnoj ogradi niti je uočena bilo koja životinja unutar ograđenog prostora autoceste. Dojava o životinji nije bilo te je nastanak prometne nesreće bilo prvo saznanje o životinji na autocesti. Također napominje, kako je zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici postavljena sukladno propisima i uredno je održavana. Zaštitna ograda je postavljena u skladu s općim tehničkim uvjetima i projektnom dokumentacijom te je za autocestu, što uključuje i zaštitnu ogradu izdana uporabna dozvola. Tijekom očevida nisu uočena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde niti je pronađeno mjesto koje bi omogućilo pristup životinji u ograđeni prostor autoceste, te nije utvrđeno da je do predmetnog događaja došlo kršenjem prometnih propisa od strane pravne osobe nadležne za gospodarenje tim dijelom prometnice. Stoga protiv tuženika nije pokrenut prekršajni postupak koji bi bio pokrenut da je bilo propusta na strani tuženika. Navodi da iz svih dokaza nesporno proizlazi kako je tuženik poduzeo sve mjere za omogućavanje sigurnog prometa autocestom, u potpunosti sukladno propisima i pravilima struke. Navodi da navedenim propisima definirana je svaka radnja (mjera i rok izvršenja) koje su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere radi omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti kao i uspostava i učestalost ophodarske službe te tko je odgovoran za prekršaj zbog nepoštivanja istih propisa u svakom trenutku na svim dijelovima autoceste. Ovo upravo iz razloga što djelatnost održavanja kolnika autoceste nije moguće urediti na način da na svakom metru stoji po jedan radnik te da odmah po nastanku opasnosti ukloni izvor opasnosti, a i u tom slučaju nije u cijelosti izvjesno da bi se prometne nesreće u potpunosti mogle izbjeći. Ophodnje i popravci na autocesti organizirani su svakodnevno od 0:00 do 24:00 sati, na način da opohodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i konstatira uočene nedostatke. Na takav način bila je organizirana ophodnja i predmetnog dana te su poduzete sve mjere kako bi se osiguralo sigurno i nesmetano odvijanje prometa. Iz putnog radnog lista proizlazi da je ophodarska služba neposredno prije štetnog događaja, oko 21,30 sati prošla tim dijelom autoceste. Slijedom navedenog, tužitelj ničim nije dokazao da bi tuženi propustili voditi brigu i poduzimati mjere za sigurno odvijanje prometa što bi za posljedicu imalo prometnu nezgodu odnosno izostaje uzročno posljedična veza između prometne nezgode s postupanjem odnosno propuštanjem tuženika. Nalet na lisicu u spornoj dionici autoceste ne može se pripisati neredovnom odnosno protupravnom postupanju tuženika. Ističe, kako je čl. 50. Zakona o cestama st. 1. propisano kako se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje dok je st. 2. propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. čl. 50. Zakona o cestama, nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Međutim, tuženik nije od lovačkog društva koje upravlja lovištem, a niti od nadležne policijske uprave dobio zahtjev za postavljanjem znaka "divljač na cesti" niti samo mjesto ima obilježje posebnog opasnog mjesta na kojem prolaze papkari. U predmetnom slučaju autocesta je bila opremljena odgovarajućom zaštitnom žičanom ogradom. Dakle, pojava životinje na kolniku po kojem se kretalo vozilo tužitelja je nenadani događaj koji tuženik u danim okolnostima, imajući u vidu sve mjere koje je poduzeo za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa na predmetnoj cesti, nije mogao spriječiti, čime je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, Zakonom o obveznim odnosima kao općim propisom je propisano da za štetu od opasne stvari odgovara njezin imatelj po načelu objektivne odgovornosti dok cesta sama po sebi nije opasna stvar. Ističe doprinos vozača vozila odnosno isključiva odgovornost jer je bio u obvezi brzinu kretanja prilagoditi osobinama i stanju na cesti odnosno isključiva odgovornost vozača po kriteriju objektivne odgovornosti kao imatelja opasne stvari - vozila u pokretu. Osporava dinamiku događaja jer je vozač napustio mjesto događaja te je očevid obavljen tek sutradan pa je stoga izostalo i alko testiranje vozača. Obzirom na nepostojanje odgovornosti tuženika visinu štete nije potrebno posebno analizirati te se samo navodi kako tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi se objektivno utvrdila visina štete. U vrijeme štetnog događaja tuženik je imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti na predmetnoj dionici kod osiguravajućeg društva H. O. d.d. te je predložio da se isti obavijesti o parnici te kako bi isti mogao u parnicu stupiti kao umješač. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. O otpočetoj parnici obaviješten je H. O. d.d. te je isti podneskom od

30.9.2020. (list 49 spisa) obavijestio sud da nema interesa miješati se u navedenoj parnici na strani tuženika budući je iz predmetne police osiguranja koju isti ima sklopljenu s Hrvatske autoceste d.o.o., razvidno da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima koja se odnosi na nalijetanje vozila na domaće životinje poznatih i nepoznatih vlasnika te da navedena polica ne pokriva odgovornost za štete koje su posljedica naleta na divljač, slijedom čega isto ne predstavlja osigurani slučaj.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitana je kompletna spisu priložena dokumentacija i to presliku potvrde MUP RH, I. PP broj: 511-19-44/6-8-0634/2019 od 11.3.2019. (list 5-6 spisa), preslike fotografija (list 7, 9-10, 14 i 18-19 spisa), preslika izvida štete od 15.2.2019. (list 8-9 i 16 spisa), preslika ponude A. Z. od 22.2.2019. (list 11 i 20 spisa), odštetni zahtjev od 22.2.2019. (list 12-13 spisa), obavijest tuženika o otklonu odštetnog zahtjeva od 28.2.2019. (list 21 spisa), preslika Ophodarskog dnevnika od 14.2.2019. i 15.2.2019. (list 29-30 spisa), preslika Dnevnika rada za dan 14.2.2019. i 15.2.2019. (list 31 spisa), preslika Putnog radnog lista br. 472 od 14.2.2019. i br. 475 od 15.2.2019. (list 32-35 spisa), preslika Zapisnika o prometnoj nesreći br. 203 od 15.2.2019. (list 36-39 spisa), preslika police osiguranja od odgovornosti broj: … (list 40 i 51 spisa), saslušani su svjedoci R. B. (list 71-72 spisa), P. Č. (list 75-76 spisa), V. K. (list 76

spisa) te tužitelj (list 72-73 spisa), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Z. I. (list 86-92 spisa) te je pročitana priložena sudska praksa (list 41-45 i 55-61 spisa). Drugih dokaza stranke nisu predlagale, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 133/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.

6. U ovom postupku sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost i tuženika i uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i predmetne prometne nesreće.

7. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014- dalje: ZC), propisano je da su autoceste javne ceste s tehničkim karakteristikama autoceste određenim propisima kojima se uređuje sigurnost prometa na cestama, koje imaju funkciju povezivanja Republike Hrvatske u europski prometni sustav, ostvarivanja kontinuiteta E-ceste (međunarodnim i međudržavnim sporazumima određena kao europska cesta), prometnog povezivanja regija Republike Hrvatske, omogućavanja tranzitnog prometa, a koje su razvrstane kao autoceste sukladno tom Zakonu.

8. Člankom 2. st. 1. toč. 17. ZC-a propisano je da su Hrvatske autoceste d.o.o., društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta.

9. Člankom 16. ZC-a propisao je da javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima.

10. Člankom 17. ZC-a propisano je da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način, između ostalog da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

11. Člankom 26. ZC-a propisano je da poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog Zakona jesu: planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta,osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, ophodnja.

12. Na navedeni način jasno je utvrđena pasivna legitimacija tuženika kao pravne osobe zadužene za održavanje autoceste …, a koju tuženik nije posebno niti osporavao.

13. Čitanjem priloženih preslika ophodarskog dnevnika, dnevnika rada i putnih radnih listova (list 29-35 spisa) utvrđeno je da je predmetne zgode 14.2.2019. ophodar bio V. K. te je zabilježena prometna nezgoda dok je iz putnog radnog lista istog djelatnika razvidno da nije izvršen pregled zaštitne žičane ograde već pregled vozila i alata, ophodnja, čišćenje dionice, rad u bazi te je zabilježena prometna nezgoda i dojava o prometnoj nezgodi. Prileži i dokumentacija za dan 15.2.2019. kada je ophodar bio P. Č. te su zabilježene dvije prometne nezgode i također nema podatka o tome da je pregledana zaštitna žičana ograda.

14. Iz iskaza svjedoka R. B. (list 71-72 spisa), koja je tužiteljeva supruga, u bitnom proizlazi da se predmetna nezgoda dogodila 14.2.2019. i ona je bila u svojstvu suvozača, dok je suprug bio vozač te da su putovali na relaciji S. B.-Z. te da su iza 21 sat prošli naplatnu kućicu S. B. zapad i nastavili putovanje prema Z. Navela je da je negdje pri I. G. njima sa lijeve strane auta, ispod zaštitne ograde koja dijeli autocestu izletjela divljač, koju je njen suprug pokušao izbjeći skretanjem udesno, međutim, bezuspješno jer je divljač direktno podletjela pod kotač. Napomenula je da taj dio nije bio osvijetljen, ali osjetili su da su prešli kotačem preko divljači i da se auto jako zatresao te kad su se uspjeli zaustaviti, obzirom je bio gust promet i bilo je dosta kamiona, a stali su na zaustavnu traku pod četiri žmigavca, vratili su se na mjesto udara gdje su zamijetili krv, ali ne i divljač, koja je bila sklupčana na rubu autoceste. Iskazala je da su pogledali oštećenja na autu i utvrdili da je izbijena maglenka, koja je izbijena iz svog ležišta i dok su se vraćali čitavim putem je strugala. Navela je da nije bilo mogućnosti zadržavanja na autocesti zbog gustog prometa i noći te tada odmah nisu zvali policiju, a kako nisu mogli vidjeti sva oštećenja jer je bila noć to su učinili ujutro i utvrdili veća oštećenja na braniku, limu te koja su opisana u tužbi. Navela je da je suprug zvao HAC te su ga uputili na osiguranje, a oni na policiju koja je rekla da oko podneva može biti na mjestu događaja, pa se tako njen suprug tada tamo i uputio. Iskazala je da njen suprug nije vozio pod utjecajem alkohola te da je vozio brzinom od oko 110-120 km/h. Pojasnila je da zna kojom brzinom je suprug vozio jer je to vidjela na pokazivaču brzine vožnje, a sa suprugom je razgovarala i nije drijemala te nije u istom trenutku gledala pokazivač brzine i divljač koja je izletjela ispod zaštite ograde. Pojasnila je da je zamijetila, obzirom iz suprotnog smjera dolaze auti i djelomično osvjetljavaju cestu, da je divljač ispod zaštitne ograde izletjela punim trkom tako da ju se nije moglo izbjeći.

15. Iskaz svjedokinje B. ocijenjen je vjerodostojnim jer je iskren, uvjerljiv i podudaran iskazu tužitelja, a nije baš ničim uspješno opovrgnut.

16. Svjedok P. Č., (list 75-76 spisa) u bitnom je izjavio da je zaposlen kod tuženika više od 21 godinu, a u odnosu na predmet spora naveo je da je izašao na mjesto nezgode i obavio očevid s time da se nezgoda nije desila tog dana već dan ranije. Naveo je da su podatke zatečene na očevidu unijeli u zapisnik o prometnoj nezgodi te da se nikakvih posebnih detalja ne može sjetiti. Još je iskazao da je njegova smjena tada bila od 7,00-19,00 sati navečer te da su sastavili zapisnik sa policijom i zbrinuli preostali dio divljači, a zbog proteka vremena se nije sjećao koliko je sam očevid trajao. Iskazao je da njihova tehnička jedinica održava dionice od I. R. 38+500 do 74+400 km, a tako je bilo i tog dana jer je to njihov svakodnevni radni zadatak te da su se istom dionicom vraćali nazad s time da su došlo do čvora Križ i tako se vratili i to ophodarskim vozilom. Dodao je još da su utvrdili da nema oštećenja na ogradi na način da su sa policijom pregledali od mjesta nezgode par metara prije i poslije, a tako i uobičajeno čine.

17. Iskaz svjedoka Č. sud ocjenjuje vjerodostojnim u onim dijelovima gdje pojašnjava način rada, ali o samom događaju nije imao saznanja što je iskreno i naveo.

18. U svom je iskazu svjedok V. K. (list 76 spisa) naveo da radi kao ophodar i da je zaposlen kod tuženika već 25 godina te da se detalja konkretne nezgode ne sjeća i jedino je naveo da je radio noćnu smjenu od 19,00 do 7,00 sati ujutro te se sjećao da nisu imali dojavu za prometnu nezgodu "nalet na divljač" i drugih detalja ne zna. Naveo je da je jedina dojava koje se sjećao tog dana bila za gumu na cesti, ali na drugom dijelu. Iskazao je da u dva navrata provjeravaju cestu te ujutro to čine oko 3,30 sati i nisu imali dojavu kako su ranije iskazali. Naveo je da su pregledavali cestu na način da voze ophodarskim vozilom, a pregledavaju i ogradu pomoću bočnog svjetla, a isto su činili i tog dana te nisu uočili nikakvih oštećenja, a gledaju njih dvojica ili trojica.

19. I iskaz svjedoka K. je ocijenjen vjerodostojnim jer je u bitnom podudaran iskazu svjedoka Č., a i odgovara utvrđenjima iz dokumentacije priložene spisu. Činjenica da on i drugi kolega nisu našli oštećenja na ogradi nikako ne znači da ih zato nije bilo, odnosno, da nije postojao određeni put ispod ograde ili slično, kojim je divljač uspjela stupiti na kolnik autoceste.

20. Konačno, tužitelj je u svom iskazu naveo da je slušao iskaz svjedokinje, koja je njegova supruga te da je u svemu istinito iskazivala te se priklonio njenom iskazu. Dodao je da je antialkoholičar, a poglavito nikad u vozačkom stažu, koji traje 42 godine nije vozio pod utjecajem alkohola niti je za takvu vožnju ikada kažnjen. Pojasnio je da nije odmah zvao policiju jer su bila 23 sata, vrlo gust promet i kamioni su trubili, a znao je da bi čekao minimalno sat vremena te nije smatrao da može na taj način ugrožavati suprugu i sebe, a i druge sudionike u prometu te je bio uvjeren da na autocesti postoje kamere, koje će zabilježiti predmetni udar. Pojasnio je da drugog dana, kada je uočio veća oštećenja na vozilu opisana u izvidu štete je odmah zvao HAC te su ga uputili na osiguranje, a zvao je i policiju te mu je rečeno da prije 12 ne mogu doći te da bude na mjestu događaja u 12, a čekao ih je oko sat vremena. Naveo je da su tom prilikom bili prisutni ophodari Č. i K., koji su rekli da su ujutro radili ophodnju i da ništa nisu vidjeli, što je i logično obzirom se divljač nalazila 2-3 m dalje u travi te su strvinu divljači stavili u kamion, a policija je sačinila zapisnik. Iskazao je da tom prilikom ophodnja nije provjeravala zaštitnu ogradu. Naveo je da se radilo o divljači-lisici, iako je bilo govora o jazavcu, te da se on u to ne razumije, a životinja je izgledala kao lisica. Pojasnio je da je vidio divljač kad je izletjela ispod zaštite ograde, a osjetio je i da je njegov lijevi kotač prešao preko nje te ju je blagim skretanjem udesno pokušao izbjeći, ali nije mogao naglo skretati niti je izbjeći. Još je pojasnio da zaštitna ograda o kojoj je iskazivao je ona koja dijeli trakove autoceste.

21. I iskaz tužitelja je ocijenjen vjerodostojnim jer je iskreno izjavio podudarno kao i njegova supruga te je iskreno naveo zašto nije odmah zvao policiju.

22. Vještak dipl. ing. Z. I. je u svom nalazu i mišljenju od 22.10.2021. (list 86-90 spisa) naveo da provedena analiza i proračuni pokazuju slijedeće:

-U trenutku nesreće vozilo tužitelja naletjelo je prednjom lijevom stranom brzinom od oko 110 – 120 km/h na desnu bočnu stranu tijela lisice, koja je pretrčavala kolnik vozilu od lijeva udesno.

- Do naleta je uslijedilo na desnoj voznoj traci autoceste.

- Od lijevog ruba kolnika do mjesta naleta vozila tužitelja, lisica je prelazila kolnik na putu od oko 5,2 m, brzinom od oko 20 km/h, u vremenu od oko 0,9 sek. -Pri brzini kretanja od 110 – 120 km/h, mogao je tužitelj na suhom asfaltnom kolniku zaustavljati svoje vozilo intenzivnim kočenjem sa prosječnim usporenjem od oko 7,5 m/sek² i zaustaviti se na putu od oko 90,4, m.

- U trenutku pojave lisice na lijevom rubu kolnika, vozilo tužitelja nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na lisicu za oko 28,7 m, na kojoj je udaljenosti tužitelj kočenjem, pri brzini kojom se je kretao, nije mogao izbjeći nalet na lisicu.

- Tužitelj bi na razmaku od Zn = 28,7 m, mogao kočenjem zaustaviti svoje vozilo i izbjeći nalet na lisicu , da se prethodno kretao brzinom do 58 km/h.

- Troškovi popravka vozila tužitelja iznose, prema dokumentaciji u spisu 10.201,89 kn.

23. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik u podnesku od 5.11.2021. (list 97-98 spisa) te je vještak na ročištu 18.5.2022. (list 105-106 spisa) naveo, a nakon što je proučio podnesak tuženika, da tuženik prigovara se načinu utvrđivanja brzine kretanja vozila tužitelja, a na koji prigovor vještak odgovara da na mjestu nesreće nije pronađen niti jedan materijalni trag na temelju kojeg bi se moglo pouzdano utvrditi kojom se brzinom kretalo vozilo tužitelja u trenutku štetnog događaja, pa iz tog razloga proveden proračun na bazi iskazane brzine tužitelja od 110-120 km/h. Nadalje, što se tiče visine štete na vozilu prigovara se da nije osobno utvrdio visinu štete na vozilu, već da je štetu utvrdio na bazi izvida štete te na isto vještak odgovara da je izvid štete službeni dokument te se na bazi izvida štete i utvrđuje visina štete na vozilu. Na primjedbu tuženika da je u jednom drugom vještačenju rečeno da se prilikom utvrđivanja štete kao u konkretnom slučaju treba provesti uvid u cijene vozila u Centra za vozila Hrvatska, odgovorio je da se u tom katalogu utvrđuju cijene novih vozila ili rabljenih na dan štete te da u konkretnom slučaju takvi podaci nisu interesantni jer treba utvrditi visinu štete na vozilu tužitelja prema nastalim oštećenjima. Na daljnju primjedbu da je taj nepoznati vještak rekao da se visina štete određuje na bazi programa AUDATEX, softver, pomoću tog programa utvrđuju se cijene dijelova i broj radnih sati potreban za popravak vozila. U konkretnom slučaju postoji ponuda servisa A. Z. za popravak vozila u pogledu originalnih cijena tog servisa gdje se vozila i popravljaju i sa brojem potrebnih radnih sati koje servis obračunava za takav popravak. Naveo je da se služio tim podacima za utvrđivanje visine štete na vozilu tužitelja te da ne postoji ponuda A. Z., tada bi se visina štete mogla računati pomoći AUDATEX programa.

24. Sud je prihvatio kao vjerodostojne nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo usmeno obrazloženje jer su razumljivi, objektivni, jasni i obrazloženi, a vještak je usmenim izjašnjenjem argumentirano otklonio tuženikove primjedbe i odgovorio na sva dodatna pitanja.

25. Kao što je već navedeno čl.17. ZC-a, propisano je da se autoceste održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu. Dovođenjem navedene obveze tuženika u vezu s navodima tužitelja i svjedokinje B. da je lisica u punom trku izletjela na kolnik autoceste te da tužitelj nikako nije mogao izbjeći nalet na nju kočenjem ili skretanjem-izbjegavanjem, bez da sebe i ostale sudionike u prometu dovede u opasnost, utvrđeno je da tuženik nije osigurao sigurno korištenje predmetne autoceste.

26. Prema odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, s tim da prema st. 2. istog članka pravna osoba, koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

27. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, s tim da se prema st. 3. istoga članka za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Kod odgovornosti na osnovi krivnje prihvaćeno je načelo presumirane krivnje, dakle, prema st. 3. navedenog članka krivnja štetnika se pretpostavlja, što znači da štetnik, ako se želi osloboditi odgovornosti, mora dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje (slučajno) s tim da se predmnijeva najblaži oblik krivnje (obična nepažnja).

28. U smislu izloženog tuženik je bio dužan dokazati da je do istrčavanja divljači- lisice na autocestu došlo bez njegove krivnje, odnosno isključivom krivnjom treće osobe.

29. U situaciji kao što je predmetna, kada je uzrok prometne nezgode tužitelja divljač i to lisica, koja se nesporno zatekla na autocesti, tuženik se ne može osloboditi odgovornosti za štetu, unatoč tome što u trenutku nezgode nije utvrđeno da zaštitna žičana ograda, koja je nesporno bila postavljena na dijelu dionice na kojoj se dogodila nezgoda nije bila oštećena, niti što je tuženik predmetnom dionicom ophodario prije nezgode i nije uočio nikakvu divljač na cesti niti u tom pravcu dobio dojavu.

30. Naime, divlja životinja-lisica se u kritičnom trenutku zatekla na prometnici, ona je uzrok predmetne nezgode - tuženik doduše tvrdi da je postupanje tužitelja uzrok nezgode jer tvrdi da brzinu kretanja nije prilagodio osobinama i stanju ceste, međutim, nije jasno kojom bi brzinom kretanja, po stavu tuženika, tužitelj bio u mogućnosti uspješno izbjeći nalet na lisicu na prostoru autoceste u situaciji kad je ona naglo u punom trku izletjela na kolnik autoceste.

31. Navodi tuženika da je poduzeo sve potrebne mjere za nesmetan promet autocestom, u vidu obilaska ophodarske službe, pokazale su se neutemeljenima. Naime, unatoč okolnostima što su ophodari obilazili predmetnu dionicu autoceste, lisica se na autocesti nedvojbeno zatekla, čime prometovanje autocestom u predmetnom trenutku nije bilo sigurno.

32. Dakle, divljač-lisica se nesporno zatekla na autocesti, ona je na nju „ušla“ i uzrokovala predmetnu nezgodu - ona se kroz zaštitnu ogradu mogla provući ili na autocestu ući na onom dijelu koji kritične nezgode nije bio kontroliran od strane ophodara i policije, a bio je oštećen ili je jednostavno mogla ući na onom dijelu gdje nije bilo zaštitne ograde, pa je stoga jedino moguće zaključiti da je tuženik odgovoran za predmetnu nezgodu i njene posljedice obzirom oprema kojom je prometnica bila opskrbljena - zaštitna ograda nije postavljena ni održavana na valjan i kvalitetan način, na koji način je ugroženo nesmetano odvijanje prometa na autocesti, a što ima za posljedicu odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju nastala.

33. Naime, valja imati na umu da postavljanje kvalitetne zaštitne ograde, koja omogućava sigurno i neometano odvijanje prometa na autocesti nije samo obveza prema sudionicima u prometu, već je takva obveza propisana i čl. 48. Zakona o zaštiti životinja ("Narodne novine" broj 102/17) te je dužnost tuženika iznaći rješenje za izradu zaštitne ograde, koja će učinkovito spriječiti prolazak, prelazak, provlačenje i preskakivanje divljih životinja na prostor autoceste jer na taj način se čuva život i zdravlje ljudi, koji prometuju autocestom, ali i životinja koje čine važan dio ekosustava.

34. Slijedom izloženog, sud je ocijenio neosnovanim prigovore tuženika da je za nezgodu kriv tužitelj i da je predmetnog dana vršena ophodnja predmetne dionice autoceste koja nije pokazala postojanje oštećenja na zaštitnoj ogradi. U ovom predmetu nije ni sporno da je sam čin ophodnje izvršen. Međutim, lisica se na autocesti mogla pojaviti i nakon ili prije nailaska nadležnih ophodara. Njezin ulazak na autocestu, međutim, ne predstavlja višu silu kako to argumentira tuženik, već slučajni događaj, a odgovornost za slučaj leži na tuženiku. Kako je tuženikova dužnost, sukladno gore citiranim propisima, poduzimanje radnji za odvijanje sigurnog prometa, to je samim ulaskom lisice na autocestu, jasno da tuženik nije poduzeo takve radnje te da je stoga u cijelosti odgovoran za štetu nastalu tužitelju.

35. Sud je visinu štete na vozilu utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka u iznosu od 10.201,89 kn te je tužitelju taj iznos dosuđen u cijelosti, sukladno ponudi i izvidu štete na listu 8 i 11 spisa. Nadalje zatezna kamata na ovaj iznos dosuđena mu je od podnošenja odštetnog zahtjeva 22.2.2019. prema čl. 1086. ZOO-a o čemu prileži dokaz u vidu štambilja tuženika na zahtjevu na listu 12 spisa. Stopa zatezne kamate dosuđena je po odredbi čl. 29.st.2. ZOO-a.

36. Odluka o troškovima temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12; dalje: OT) i predanom troškovniku tužitelja.

37. Trošak tužitelja obuhvaća sastav tužbe (Tbr. 7/1 - 100 bodova), sastav podnesaka od 12. studenog 2020. i 24. studenog 2021. (Tbr. 8/1 - 100 bodova), zastupanje na 4 ročišta 18. veljače 2021., 13. svibnja 2021., 8. rujna 2021. i 18. svibnja 2022. (Tbr. 9/1 - svako po 100 bodova), odnosno ukupno 700 bodova što sukladno vrijednosti jednog boda u iznosu od 10,00 kn te uvećano za 25% PDV-a čini iznos od 8.750,00 kn. Trošak tužitelja obuhvaća i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 200,00 kn i za presudu u iznosu od 400,00 kn te trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 11.350,00 kn. Kamate na dosuđeni trošak tužitelj ima pravo potraživati od presuđenja do isplate prema čl. 30.st.2. Ovršnog zakona i stoga su mu kamate na taj način i dosuđene, a po stopi kako je gore naznačeno iz čl.29.st.2. ZOO-a. Tužitelju nije dosuđen kao potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 28.9.2021. kojim obavještava sud o plaćenom predujmu jer o tome postoji evidencija računovodstva suda kao ni zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude jer taj trošak nije nastao, obzirom je sud to ročište prezakazao i održao unatoč neurednoj dostavi za obje parnične stranke u smislu čl. 335.st. 6. ZPP-a. Također, tužitelj je tražio trošak plaćenog predujma za pristup vještaka na ročište, a koji trošak tužitelj nije platio niti mu je naloženo platiti ga, već je taj trošak podmirio tuženik.

38. Sukladno svemu iznesenom odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2022.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz nalog za pristojbu u iznosu

- pun. tuženika