REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-509/2018-22

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke D. C., u kaznenom postupku protiv optuženika Z. M.,

zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona („NN“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2021. dalje: KZ/11), u povodu optužnice O. u S. broj K-D.-1055/2016, nakon

održane i zaključene javne rasprave 14. lipnja 2022., u prisutnosti optuženika, branitelja optuženika I. Š., odvjetnika u S. i zamjenika O. u

S. E. T., 15. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik: Z. M., OIB: …, sin pok. A. M. i J.

M., rođene B., rođen ….. u N. kod D., s

prebivalištem u S., državljanin R. H., magistr

ekonomije, sa završenim fakultetom ekonomije i postdiplomskim studijem ekonomije, zaposlenog u trgovačkom društvu B. H. d.o.o. iz S.

s mjesečnim primanjima od oko 4.000,00 kuna, oženjen, otac troje djece od kojih je jedno maloljetno, lošeg imovnog stanja, bez imovine, bez vojnog čina, neodlikovan, neosuđivan,

k r i v  j e

I. što je u prvoj polovici 2009., PU S, I. u

S., kao direktor trgovačkog društva B. H. d.o.o. iz S. u nakani da

za isto trgovačko društvo kao poreznog obveznika ishodi manji razrez javnih davanja s osnove poreza na dodanu vrijednost za poslovnu 2008. godinu, svjesno i neistinito prijavio manju osnovicu poreza na dodanu vrijednost u odnosu na stvarnu u iznosu od 1.284.230,60 kuna, na koju razliku nije evidentirao, obračunao i platio porez na dodanu vrijednost za poslovnu 2008. godinu još u iznosu od 282.530,73 kune i time tako za trgovačko društvo B. H. d.o.o. iz S., kao poreznog obveznika umanjio

obvezu javnih davanja za poslovnu 2008. godinu s osnova poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 282.530,73 kuna,

II. dakle, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze zbog čega je došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna,

III. čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11.

IV. Stoga se optuženik Z. M. na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

V. te mu se, na temelju članka 56. KZ/11., izriče

UVJETNA OSUDA

time da se kazna zatvora 6 (šest) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ( "NN", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11,

91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. dalje: ZKP/08) nalaže se optuženiku Z. M. u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 4.000,00 (četiri tisuće) kuna.

Obrazloženje

1. O. u S. podiglo je 27. prosinca 2017. optužnicu pod

brojem K-DO-1055/2016 protiv optuženika Z. M., zbog kaznenog djela protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11.

2. Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice optuženi Z. M. naveo je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti.

3. U dokaznom postupku suglasnošću stranaka pregledani je i pročitano izlist iz informacijskog sustava PU za poreznog obveznika B. H.

d.o.o. S. vezano za razdoblje blokade njegovog poslovnog računa zajedno s izlistom uvida u stanje tog poreznog obveznika u odnosu na zaduženje s osnova poreza na dodanu vrijednost (list 5-11 spisa), račun R-2 000001-0001/08 od 25. veljače 2008. godine izdan od strane obrta "BS S. G." prema B.

H. d.o.o. S. u iznosu od 4.406.639,50 kuna (list 27 spisa), ugovor o kupoprodaji sklopljen dana 25. veljače 2008. godine između Z. M. kao prodavatelja i B. H. d.o.o. iz S. kao kupca (list 28-31 spisa), izvadak iz sudskog registra za č.z. 2860/4, 2860/5, 2857/3, 2858 i 2862/3 k.o. S. G. (list 32- 34 spisa), izlist PU vezano za porez na promet nekretnina koje su predmet ugovora o kupoprodaji naveden kao dokaz pod točkom 3. (list 35-36 spisa), temeljnice B. H. d.o.o. S. zajedno sa izjavama o prijeboju (list 37-50 spisa),

pravomoćno i izvršno porezno rješenje PU S. od 1.

srpnja 2010. godine u odnosu na poreznog obveznika B. H. d.o.o. S.

vezano za manje obračunati i plaćeni porez na dodanu vrijednost za 2008. godinu zajedno s rješenjem M. financija, S. sektora za drugostupanjski upravni postupak od 24. svibnja 2012. godine (list 113-125 spisa), rješenje UDU u SDŽ izdan u odnosu na činjenicu prestanka obrta

nakon godine dana od 29. svibnja 2008. godine, poreznim rješenjem PU S, I. H. od 16. veljače 2009. godine za poreznog obveznika Z.

M., ugovorom o ortakluku sklopljenom između J. D. kao nositelja obrta

B. stanice S. G. i Z. M., dodatkom broj I tom ugovoru o ortakluku, ugovorom o kupoprodaji sklopljen između J. D. kao prodavatelja i Z. M. kao kupca, tužbe Upravnom sudu, izvatkom iz obrtnog registra od 21. lipnja 2006. godine, rješenjem o ovrsi od 15. rujna 2011. godine u odnosu na ovršenika J. D., poreznim rješenjem P. u., P. u. u S. u odnosu

na zajednički obrt B. s. S. G. od 16. veljače 2009. godine, te kartice

B. H. za konto 2407 "obveza za PDV" (list 139-172 spisa), financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka M. J. s prilozima (list 177-257 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo B. H. d.o.o. iz

S. (list 262-269 spisa), dopis P. uprave, P. ureda S., I. S.

od 21. travnja 2022., knjigovodstvena kartica B. H. d.o.o. za 2021. – datum obračuna 20.10.2021. izdana od P. u., rješenje UDU u

SDŽ, S. za gospodarstvo, I. H. U./I-311-07/08-

01/57, URBROJ: 2181-01/01-08-3 od 29. svibnja 2008. (list 208 spisa), rješenje UDU u SDŽ, Službe za gospodarstvo, Ispostave Hvar

UP/I-311-07/07-01/13, URBROJ: 2181-01/01-07-1 od 7. veljače 2007 (list 209 spisa), rješenje UDU u SDŽ, Službe za gospodarstvo,

I. H. U./I-311-07/01-16, URBROJ: 2181-01/01-06-2 od 30. siječnja 2006. /list 232 spisa), dopis PU S od 9. siječnja 2018. s preslikom

prijave poreza na dobit za 2008. sa privicima B. h. d.o.o. (list 259-314 spisa), te dopuna vještva M. J. (list 316-317 spisa).

4. Na temelju članka 431. stavak 1. točka 7. ZKP/08 pročitano je vještačenje s zapisnika od 6. travnja 2022. M. J. (list 331-332 spisa).

5. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitan izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 128 spisa), te je na kraju ispitan optuženik.

6. Optuženik u svojoj obrani se branio kao i na zapisniku o prvom ispitivanju od 30. listopada 2017., da je od strane porezne uprave koja je provodila nadzor nad poreznim obveznikom B. H. nepravilnim tumačenjem propisa osporeno njegovo zakonsko pravo iskorištavanja pretporeza, kojim povodom je u ime B. H. vodio spor koji je u konačnici izgubio, pa je stoga dao nalog knjigovodstvu da se na strani B. H. stvori obveza plaćanja poreza na dodanu vrijednost u iznosu za koji se u ovom postupku tvrdi da je utajen, a o čemu je tijekom svoje obrane priložio i karticu konta broj 2407 naziva "obveza za PDV". Objašnjavajući kako je došlo do knjižena iskorištavanja pretporeza od strane poreznog obveznika B. H., okrivljenik navodi da službenica koja je izrađivala račun i prateći ugovor, nije "... složila datume ....", budući je do izdavanja računa nedugo nakon gašenja obrta odnosno da se radilo o grešci prilikom izdavanja računa, pa prema tome nije bilo nikakve namjere da se utaji porez, a to tim više što je B. H. uredno primio

račun s jasno iskazanim PDV-om, te to prikazao u svojim poslovnim knjigama. Okrivljenik u svojoj obrani pojašnjava da je obrtu B. S. S. G. pristupio

tijekom 2005. godine i da je taj obrt bio u sustavu PDV-a, kao i da je kasnije iz tog obrta izišao J. D., koji mu je tek 2008. godine dopustio kao fizičkoj osobi odnosno sunositelju obrta da se uknjiži na zemljište, iako ga u cijelosti nije isplatio J. D.. Budući je došlo do gašenja obrta te kako zemljište ne može imati za vlasnika obrt to je on ispred tog obrta u kojem je on ostao kao jedini njegov nositelj dalje prodao B. H.. Nadodao je da nije imao nikakve namjere u svom postupanju, te da je došlo jednostavno do greške prilikom upisivanja datuma njegovih administratora, nije imao nikakve namjere počinjenja kaznenog djela ili pak uskraćivanja plaćanja poreza kao niti davanja netočnih podataka koje bi imale od utjecaja utvrđivanja iznosa porezne obveze, naime on je smatrao da je dao točne podatke, administratori su upisali pogrešni datum, sama činjenica da je bio jedan od vlasnika obrta, te da je na taj način obrt povezan s trgovačkim društvom razvidno je da nije imao namjeru nekog postupanja, važna je činjenica da pretporez nikada nije niti iskorišten kao da je podmirio sve svoje obveze prema državni nastale iz ove situacije koja je splet navedeni okolnosti u njegovoj obrani od 30.10.2017 kao i danas, a nikako njegove namjere izbjegavanja plaćanja poreza B. H. ili pak smanjenja porezne obveze za isti. Istakao je da samo prvo vještvo te način na koji je postavljen zadatak vještaku su utjecali na to da bude optužen, a što doista nema nikakve veze sa stvarnošću jer sami PDV nema utjecaj na visinu porezna na dobit osim kada su u pitanju velike malverzacije što ovdje nije slučaj. Ističe da je podmirio sve svoje obveze, što je u ovom postupku i dokazano. Kako je platio ono što je od njega traženo od pu iako je njegovo mišljenje i nadalje da pošto je obrt zadužen za PDV po navedenom Poreznom rješenju od 16. veljače 2009, a B. H. nije iskoristio pretporez iako obveza za B. holdings nije ni nastala jer je

B. H. po njemu imao pravo iskoristiti pretporez.

7. Nakom čega je pročitan zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 30. listopada 2017. te je pregledana pripadajuća DVD snimka.

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, kao i u svezi s obranom optuženika, na temelju takve ocjene utvrđeno je da je optuženi Z. M. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11, upravo na način opisan u izreci.

9. Uzimajući u obzir da je dana 01. siječnja 2013. stupio na snagu novi Kazneni zakon („NN“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/2021. dalje: KZ/11), optužnim aktom optuženik se tereti zbog počinjenja kaznenog djela u prvoj polovici 2009.. Radi stupanja na snagu KZ/11. potrebno je utvrditi je li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela iz članka 286. Kaznenog zakona („NN“ br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. dalje: KZ/97) s nazivom Utaja poreza i drugih davanja, istovrsnim kaznenim djelom protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11. Ovaj sud je utvrdio da postoji pravni kontinuitet, naime odredba članka 256. stavak 1. KZ/11. upravo odgovara članku 286. KZ/97. Biće kaznenog djela u KZ/11 prošireno je i na carinekoje su kao i porezi vrsta javnih davanja. Kako je odredbom članka 3. stavak 1. i 2. KZ/11. propisano da situaciji ako se zakon nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmijeni da će se primijeniti zakon koji je blaži za počinitelja, bilo potrebno ocijeniti koji je zakon blaži za optuženika. U oba zakona za navedena kazne na djela propisana je ista kazna od 6 mjeseci do 5 godina zatvora, za postojanje kaznenog djela KZ/11 traži postojanje cenzusa u vidu da iznos utajenog poreza prelazi iznos od dvadeset tisuća kuna, dok je taj cenzus bio niži u KZ/97 deset tisuća kuna, pa je sud je u odnosu na optuženika primijenio odredbe KZ/11 kao blaži za optuženika, a u skladu s odredbom članka 3. stavkom 1. KZ/11.

10. Imajući na umu činjenični opis djela i iskaz optuženika, sporno je je li došlo do pogreške administratora oko upisivanja datuma ili je optuženik dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze u nakani da za B. H. d.o.o. kao poreznog obveznika ishodi manji razrez javnih davanja s osnove poreza na dodanu vrijednost za poslovnu 2008. prijavivši manju osnovicu poreza na dodanu vrijednost u odnosu na stvarnu, a sve s ciljem da B. H. d.o.o. djelomično izbjegne plaćanje poreza. Sporno je li u konkretnom slučaju B. H. d.o.o. mogao iskoristiti pretporez.

11. Uvidom u ugovor o ortakluku sklopljen između J. D. kao nositelja obrta B. stanice S. G. i Z. M., te dodatka broj I tom ugovoru o ortakluku, razvidno je da su dana 27. listopada 2005. u S., optuženik Z. M. i

J. D. kao nositelj obrta B. S. S. G. sklopili ugovor o ortakluku na temelju kojeg su dogovorili zajedničko obavljanje obrta pod nazivom B. S. S. G. pri čemu J. D. kao javni član tog obrta u

ortakluk unosi zemljište, a na koje se odnosi predmetni račun R-2, 000001-0001/08, a s kojeg osnova J. D. zajedno s drugim pravima sudjeluje u imovini tog i takvog ortakluka sa 52 %. Razvidno je da je ugovor o ortakluku "predugovora o kupnji" nekretnina na koje se kasnije odnosi predmetni račun R-2, 000001-0001/08. Istog dana, dakle 27. listopada 2005. ugovorne strane ugovora o ortakluku odnosno J. D. kao javni član obrta B. S. S. G. te optuženik Z. M., kao

njegov ortak sklapaju dodatak broj I. tom Ugovoru o ortakluku, u kojem predviđaju obvezu J. D. da istupi iz tog ortakluka kroz koji obavljaju zajednički obrt pod nazivom B. S. S. G. kada mu optuženik Z. M. isplati

kupoprodajnu cijenu za nekretnine na koje se kasnije odnosi račun R-2, 000001-0001/08.

12. Pregledom Ugovora o kupoprodaji od 10. listopada 2005. razvidno je da J. D. kao prodavatelj i optuženik Z. M. kao kupac sklopili su ugovor u kupoprodaji koji se odnosi na nekretnine koje će kasnije biti predmetnom računa R-2, 000001-0001/08 od 25. veljače 2008. Tim ugovorom dogovoreno je da kupac, dakle Z. M. može uknjižiti svoje stečeno pravno vlasništva u zemljišne knjige tek pošto prodavatelju u cijelosti isplati kupoprodajnu cijenu.

13. Izvacima iz sudskog registra za č.z. 2860/4, 2860/5, 2857/3, 2858 i 2862/3 k.o. S. G. potvrđeni su navodi ugovora od 25. veljače 2008. da je kao vlasnik navedenih nekretnina uknjižen optuženik Z. M. za cijelo.

14. Uvidom u izlist PU vezano za porez na promet nekretnina koje su predmet ugovora o kupoprodaji 10. listopada 2005. vidljivo je da je kupoprodaja nekretnina, uredno prijavljena od strane javnog bilježnika poreznoj upravi.

15. Pregledom rješenja UDU u SDŽ izdanog

u odnosu na činjenicu prestanka obrta B. S. S. G. 2. svibnja 2008. proizlazi da je po sili zakona odnosno po službenoj dužnosti u obrtnom registru s danom 07. veljače 2008. izvršena promjena upisa u vidu "prestanka obrta nakon godine dana", s obrazloženjem da je obrt upisan u registar rješenjem od 07. veljače 2007., bez početka obavljanja obrta u roku od godine dana, pa kako njegovi nositelji nisu u tom roku prijavili početak obavljanja obrta, to je isti brisan po sili zakona.

16. Pregledom računa R-2 000001-0001/08 od 25. veljače 2008. godine izdanog od strane obrta B. s. S. G. prema kupcu B. H. d.o.o.

S. u iznosu od 4.406.639,50 kuna razvidno je u istom računu iskazana navedena kupoprodajna cijena s jasno specificiranim iznosom i stopom PDV-a, te dospijećem računa s danom izdavanja istog 25. veljače 2008. koji je uz to ovjeren pečatom obrta B. S. S. G. u vlasništvu J. D., račun je izdan na

temelju kupoprodajnog ugovora od 25. veljače 2008. te je istim fakturirana pumpna stanica S. G. s zemljištem i pripadajućim sadržajem sa jasno iskazanom stopom PDV-a i njegovim pripadajućim iznosom.

17. Iz ugovora o kupoprodaji sklopljenog dana 25. veljače 2008. godine između Z. M. kao prodavatelja i B. H. d.o.o. iz S. kao kupca razvidno je da je isti zaključen između optuženika Z. M., kao fizičke osobe prodavatelja, s B. H. kao kupcem, isti ugovor je osnova za izdavanje računa R-2, 000001-0001/08 od 25. veljače 2008.. Vidljivo je da kupca u ugovoru B. H. d.o.o. zastupa također optuženik, kao direktor kupca. U ugovoru je jasno konstatirano da je Z. M. isključivi i jedini vlasnik nekretnina koje su objekt kupoprodaje, a na koje nekretnine se uknjižio kao njihov vlasnik, nakon što mu je prodavatelj J. D. izdao tabularnu izjavu. Navedene su ugovorene obveze između J. D. s jedne strane te optuženika Z. M. s druge strane, iz kojih

proizlazi da je Z. M. postao jedini nositelj obrta B. S. S.

.. Nadalje, prodavateljev potpis na ugovoru o kupoprodaji nekretnina sklopljen 25. veljače 2008. između okrivljenika Z. M. kao prodavatelja i B. H. kao kupca, ovjeren je od strane javnog bilježnika 19. prosinca 2008. godine.

18. Iz temeljnica B. H. d.o.o. S. zajedno sa izjavama o prijeboju

razvidno je da je B. H. d.o.o. obrtu B. S. S.

. platio kompenzacijom od 01. studenog 2008. iznos od 277.810,59 kuna uz pretporez u iznosu od 61.118,33 kunu te 31. prosinca 2008. kompenzacijom u iznosu od 1.006.420,00 kuna uz pretporez od 221.412,40 kuna, dakle zbroj osnovica po tim temeljnicama iznosi 1.284.230,59 kuna ( 277.810,59 + 1.006.420,00), a pretporeza 282.530,73 kune (61.118,33 + 221.412,40).

19. Pregledom povijesnog izvadaka iz sudskog registra za trgovačko društvo B. H. d.o.o. proizlazi da u inkriminirano vrijeme počinjenja kaznenog djela njegov jedini član uprave bio je optuženik Z. M., koji je to društvo zastupao pojedinačno i samostalno odnosno sam je upravljao poslovanjem poreznog obveznika.

20. Uvidom u porezno rješenje PU S, I. H. od 16. veljače

2009. godine za poreznog obveznika Z. M. razvidno je da je istim rješenjem utvrđena osnovica poreza na promet nekretninama u iznosu od 5.000.000,00 kuna, te na ovu poreznu osnovicu utvrđen je porez na promet po stopi 5% u iznosu od 250.000,00 kuna. Razvidno je da je poslovni događaj koji je predmetom ovog rješenja Ugovor od 10. listopada 2005. kojim je Z. M. pd J. D. stekao naprijed spominjane

nekretnine.

21. Iz dopisa PU S., I. S. od 21. travnja

2022. proizlazi da je ukupno dugovanje B. H. d.o.o. u cijelosti podmireno u odnosu na nepravilnosti utvrđene u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 30. travnja 2009. na način da je dio dugovanja izvršen otpustom duga od 30%, dok preostali dio duga (obveznik se obvezao dug podmiriti u jednakim mjesečnim obrocima kroz razdoblje od 5 godina i kamatnu stopu od 4,5 %koja je obračunata na preostali dio duga) izvršeno plaćanje.

22. Stalni sudski vještak za financije M. J. je izradio nalaz i mišljenje 20. studenog 2017., dopunio isti 19. listopada 2021., te je ispitan pred sudom. U svom nalazu i mišljenju od 20. 11. 2017. naveo je da pregledom cjelokupne dokumentacije kako je došlo do zaključka da je sporna nekretnina činila imovinu obrta i J. D. sve do trenutka prodaje iste Z. M., nakon čega je vjerojatno ali ne i sigurno činila imovinu zajedničkog obrta, koji se svake godine gasio, te ponovno otvarao iz razloga neaktivnosti. Optuženik nije predočio noviji popis dugotrajne imovine kojeg ima sastavljati svake godine zaključivati na zadnji dan u godini, odnosno kao ključan dokaz o imovini obrta nedostaje popis dugotrajne imovine sa 31. 12. 2007.. Iz dokumentacije u spisu nije moguće utvrditi da li je imovina benzinske stanice ostala u obrtu ili je do trenutka izdavanja R-2 računa izuzeta u korist ortaka obrta. Kako ostaje otvorena opcija da optuženik naknadno predoči popis imovine obrta na dan 31. 12. 2007. kao dokaz kako je zajednički obrt mogao u trenutku prodaje u imovini imati nekretninu benzinsku stanicu sa zemljištem. Kako je Z. M. bio ovlaštena osoba B. H. d.o.o. i vlasnik obrta morao je biti upoznat s nepravilnostću izdavanja računa nakon gašenja obrta na dan knjiženja plaćanja temeljnicama od 1.11. 2008. i 31. 12. 2008. i naknadnog traženja povrata PDV-a, znatno kasnije od zaprimanja rješenja o gašenju obrta. Zajednički obrt Benzinska stanica S. G. po nalazima P. uprave nije napravio konačni obračun P.-a po gašenju obrta, niti je platio P. s osnove prodaje nekretnine B. holdings d.o.o. što navodi na sumnju u vlasništvo nad nekretninama, ali i planirano neovlašteno traženje povrata P.-a. Nakon likvidacije obrta porezni je obveznik dužan obračunati PDV-a na sva dobra koja mu preostanu i koja se smatraju izuzimanjem nepoduzetničke svrhe, a za koja je mogao koristiti odbitak pretporeza ili ih je prije početka primjene Zakona, nabavio za poduzetničku djelatnost bez poreza na promet ili povlaštenu stopu poreza te izmiriti sve druge porezne obveze po osnovi poduzetničke djelatnosti. Prodaja benzinske stanice sa zemljištem firmi koja je u vlasništvu obrtnika stoga je za iznos povrata PDV-a povoljnija od izuzimanja imovine iz obrta u kojem slučaju fizička osoba Z. M. ne bi mogao tražiti povrat PDV-a. Vještak zaključuje da formalno zbog gašenja obrta po sili zakona 7. veljače 2008. zajednički obrt BS S. G.

nije bio ovlašten i 25. 2. 2008. iskazati na računu PDV, tada niti primatelj dobara sukladno zakonu ne može odbiti iskazani porez kao pretporez. Osim zakonskih jasno određenih kriterija, optuženik je zbog neovlaštenog izdavanja računa sa iskazanim porezom na dodatnu vrijednost osobno imao korist jer je zbog uskrate javnog davanja povećalo osnovicu poreza na dobit u istom iznosu. Stoga je vještak mišljenja da porezni obveznik B. H. d.o.o. je nepravilno obračunavao i iskoristio pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost vezano za račun je R-2 broji 000001-0001/08 od 25. veljače 2008. izdanog od dobavljača J. D. iz S. G. i to na osnovici na osnovicu od

1.284.230.60

kuna po stopi 22% što iznosi 282.530,73 kune. M. je kao uskrata PDV u istom iznosu povećava osnovicu poreza na dobit odnosno dohodak.

23. U dopuni vještva, a s obzirom na novo pribavljenu dokumentaciju isti navodi da PDV je u redovnom poslovanju načelno neutralan porez u odnosu na rezultate poslovanja, tj. ne utječe na visinu dobiti ili gubitka poslovnog subjekta. Sukladno zakonu o porezu na dobit NN 177/04, 90/05, 57/06, 146/08 porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama Zakona. Porezna osnovica iz članka 5. Zakona povećava se među ostalim za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja, za kazne koje izriče mjerodavno tijelo ili za sve druge rashode koji nisu izravno u svezi s ostvarivanjem dobiti i druge svote povećanja porezne osnovice na koji nisu bili uključeni u poreznu osnovicu. Porez na dobit plaća se po stopi 20% na utvrđenu poreznu osnovicu. Pod uvjetom da porezni obveznik ne bi nikad podmirio PDV iz vještakovog Nalaza i Mišljenja od 20.11.2017. godine, niti bi bila izgledna naplata, navedeni bi se iznos od 282.530,73 kn mogao smatrati uvećanjem porezne osnovice poreza na dobit kako je i naveo u svom Mišljenju. Međutim, u Kaznenoj prijavi PU D na dan 25.04.2016. se navodi kako porezni obveznik B. h. d.o.o. na

dan podnošenja kaznene prijave nije imao duga poreza na dodanu vrijednost. Dio prethodnog duga je podmiren naplatom PDV-a iz ranijih razdoblja u iznosu od 110.440,29 Kn i to iz preplate PDV-a za 2009 godinu, dok je za ostatak duga poreznom obvezniku odobrena predstečajna nagodba kroz koju je otpušteno 30% duga, a ostatak je porezni obveznik imao podmiriti uz dugoročnu otplatu na rok od 5 godina. Iako na dan podnošenja kaznene prijave porezni obveznik nije uredno podmirivao dospjeli dug PDV-a iz predstečajne nagodbe, smatram kako je isto izgledno u narednom periodu. Porezni obveznik B. h. d.o.o. je aktivan i redovno posluje i na dan izrade dopune vještačenja posluje uredno uz dobar bonitet, te je 2020 ostvario dobit iz poslovanja. Zbog svega navedenog mišljenja je kako u ovom predmetu nema temelja povećavati poreznu osnovicu poreza na dobit za 2008 godinu za iznos neplaćenog PDV-a.

24. Ispitan na raspravi vještak je naveo da u cijelosti ostaje pri financijskom vještačenju kojeg je izradio u ovo predmetu 20. studenog 2017. te pri nalazu i mišljenju iz istoga kao i dopunu nalaz i mišljenja od 19. listopada 2021. Na upit naveo je da postoji stanovita razlika između vještva i dopune vještva, navedena razlika je uvjetovana nastavkom poslovanja B. H., a nakon izrade nalaza i mišljenja iz 2017. Odnosno pozitivnim poslovanje B. H. d.o.o. nakon 2017. te djelomičnim plaćanjem

PDV-a, a dijelom i u predstečajnoj nagodbi. Odnosno manji je utjecaj PDV-a ako je isti plaćen odnosno nema ga, a što je naveo u dopuni vještva. Na pitanje je li postoji osnova da se poveća osnovica poreza na dobit za 2008., kazao je da je svoj odgovor dao u dopuni nalaza i mišljenja, te smatram da nema temelja povećati poreznu osnovicu poreza na dobit za 2008. za iznos neplaćenog PDV-a. Na pitanje tko je u obvezi platiti PDV-a kupac ili prodavatelj, kazao je da je u obvezi PDV uvijek platiti prodavatelj, ali kupac ne može tražiti povrat PDV-a ukoliko prodavatelj nije prijavio i platio PDV. Ukoliko je prodavatelj platio PDV onda kupac ima prvo na povrat. Nakon što se predočava vještaku Porezno rješenje MF PU IH, od 16. veljače 2009., vještak u odnosu na isto a postavljeno pitanje branitelja navodi

da iz navedenog rješenja proizlazi da se isto rješenje odnosi na to da se poreznom obvezniku J. D. i Z. M. nalaže platiti porez na dodanu vrijednost za 2008.

dok bi bilo pravno tumačenje odgovarati na pitanje tko je što u obvezi platiti, a tko ne. Misli da nije postojala obveza B. H. da plati porez na dodanu vrijednost na ono što su kupili, naime isti navedeni porez plaćaju u cijeni. Naveo je da prema dokumentaciji kojom je raspolagao MF O.-a proizlazi da bi B. H.

iskoristio predporez na navedeni iznos. Koliko je vidio u naknadno dostavljenoj dokumentaciji iskorišteni predporez djelomično je vraćen. Na pitanje branitelja s obzirom da je poreznim rješenjem od 16.2.2009. određen obrt kao obveznik plaćanja PDV-a po transakciji da li je B. H. d.o.o. kao kupac imao pravo koristiti predporez sadržan u cijeni, da je to pravno pitanje. Smatra da B. H. po iskazanom računu, po više stavki nije imao pravo odbiti predporez, npr. prodavatelj nije prijavio niti platio PDV, obrt je već bio ugašen. U predmetu postoji rješenje po kojem je obrt ugašen. Ne zna datum kada je ugašen i je li isto bilo retroaktivno. U trenutku korištenja predporeza ne zna je li taj obrt i dalje registriran. Smatra da B. nije mogao koristiti predporez u trenutku kada ga je koristio, a što sam već kazao temeljem čega isto smatram.

25. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije M. J. kao logično, visokostručno i objektivno, a koje je i u suglasju sa svom materijalnim dokazima iz spisa.

26. Kazneno djelo utaje poreza ili carine iz članak 256. st. 1. KZ/11 čini onaj tko s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna. Iz čega proizlazi da ovo kazneno djelo ima dva oblika, odnosno, ostvaruje se činjenjem (za koji oblik se tereti optuženik) ili nečinjenjem.

27. Iz citirane odredbe KZ/11 proizlazi da se ne traži posebno svojstvo počinitelja, odnosno da djelo može počiniti bilo tko, stoga oznaka optuženika kao direktora t. d. B. H., ne predstavlja bitno obilježje djela, ali niti ne isključuje optuženika kao počinitelja.

28. Iz svega gore navedenog razvidno je da poslovni događaj koji je predmet optužbe je račun obrta B. S. S. G. oznake R-2, 000001-0001/08 s

datumom izdavanja od 25. veljače 2008., isti račun odnosi se na kupoprodaju nekretnina na temelju ugovora od 25. veljače 2008., istim računom obrt B. S.

. G. koji je ugašen i nije u sustavu PDV-a od 7. veljače 2008., fakturira B. H. pumpnu stanicu S. G. s zemljištem i pripadajućim sadržajem,

sa jasno iskazanom stopom PDV-a i njegovim pripadajućim iznosom, a koji dio iznosa PDV-a je kasnije kupac B. H. iskoristio na ime pretporeza za poslovnu 2008.

29. Izdavanju gore navedenog računa prethodio je niz poslovnih događaja, a koji su rezultirali zaključivanjem navedenog kupoprodajnog ugovora od 25. veljače 2008. i izdavanje računa R-2, 000001-0001/08. Tako 27. listopada 2005. Z. M. i J.

D. kao nositelj obrta B. S. S. G. sklopili su ugovor o

ortakluku, dogovaraju zajedničko obavljane obrta, J. D. u isti unosi zemljište sa svim popratnim objektima na koje se kasnije odnosi predmetni račun R-2, 000001- 0001/08, 27. listopada 2005 ugovorne strane ugovora o ortakluku sklapaju dodatak broj I. Ugovoru o ortakluku, kojim ugovaraju istupanje J. D. iz U. kad mu Z.

M. isplati kupoprodajnu cijenu za nekretnine i to upravo one koje su fakturirane predmetnim računom. Ugovoreno je da će se optuženik uknjižiti tek pošto u potpunosti isplati kupoprodajnu cijenu. 10. listopada 2005. J. D. kao prodavatelj i Z.

M. kao kupac sklopili su ugovor o kupoprodaji istih nekretnina u kojem je navedeno da se može knjižiti pošto isplati prodavatelju cijenu u potpunosti. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga razvidno je da se optuženik na iste nekretnine uknjižio za cijelo iz čega proizlazi da je u potpunosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Kako je optuženik u potpunosti isplatio kupoprodajnu cijenu onda je sasvim jasno da je optuženik sukladno ugovorenom postao jedini nositelj obrta B. S. S. G..

30. Optuženik Z. M. 25. veljače 2008.. kao fizička osoba, prodavatelj, zaključuje sa B. H. kao kupcem, ugovor o kupoprodaji nekretnina, a

koji ugovor je osnova za izdavanje predmetnog računa, kupca u ugovoru, zastupa optuženik Z. M., kao njegov direktor.

31. Potrebno je navesti da je optuženikov potpis na ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 25. veljače 2008. ovjeren je od strane javnog bilježnika 19. prosinca 2008, odnosno s odmakom od 9 mjeseci, te je isti ugovor prijavljen poreznoj upravi u siječnju 2009.

32. Iako je u račun R-2, 000001-0001/08 od 25. veljače 2008 kupoprodajna cijena s jasno specificiranim iznosom i stopom PDV-a iznosi 4.406.639,50 kuna, dospijeće istog računa je istog dana 25. veljače 2008., a što začuđujuće s obzirom na da se radi o većem iznosu.

33. Nadalje, rješenjem UDU u SDŽ, službe

za gospodarstvo, I. H. od 29. svibnja 2008. obrt B. S. S.

G. je prestao egzistirati izišao iz sustava PDV-a od dana 07. veljače 2008.

34. Plaćanja B. H. prema obrtu B. S. S.

G. po računu R-2, 000001-0001/08 od 25. veljače 2008 uslijedila su putem temeljnica provedenih u knjigovodstvu B. H. 01. studenog 2008. i 31. prosinca 2008., a nakon odluke o „ prestanku obrta nakon godinu dana“ od 29. svibnja 2008.

35. Slijedom navedenog,optuženik Z. M. u vrijeme knjiženja plaćanja po predmetnom računu, kao odgovorna osoba poreznog obveznika B. H.,

koji odobrava knjiženja, znao da obrt B. S. S. G. više nije u sustavu PDV-a, isto kao što je s obzirom na gore navedeno morao i znati da je nepravilno izdavanje računa nakon gašenja obrta. Naime, predmetni račun odnosi se na iznos od

4.406.639,50

kuna, pa kao takav lako uočljiv.

36. Nadalje, iz svega navedenog posebice obrane optuženika jasan je motiv optuženika da proda predmetne nekretnine B. H., iako isto ne pravda potrebama gospodarskog poslovanja B. H.. Kad se sagledaju sve naprijed utvrđene činjenice da je došlo do gore navedenog višestrukog plaćanja kupoprodajne cijene u kraćem razdoblju i to krajem 2008. godine, te kod činjenice da je račun ispostavljen u velikom iznosu, koji je velik i u poslovnom svijetu, s dospijećem danom izdavanja, posebno kad se uz me u obzir da je optuženik bio direktor B. H. i rukovodeća osoba B. S. S. G. tijekom 2008.,

odnosno rukovodeća osoba oba poslovna subjekta koji su sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 25. veljače 2008., kad se uzme u obzir da je potpis optuženika na ugovoru od 25. veljače 2008. kao prodavatelja ovjeren kod javnog bilježnika 19. prosinca 2008., ovjera potpisa prodavatelja je uslijedila između dva proknjižvanja plaćanja kupoprodajne cijene, tada je jasno da je optuženik postupa promišljeno i planirano u nakani da za B. H. kao poreznog obveznika ishodi manji razrez javnih davanja s osnove poreza na dodanu vrijednost za poslovnu 2008. godinu. N., optuženik kao rukovodeća osoba obrta zna da je u računu neovlašteno iskazan porez na dodanu vrijednost, pa da B. H. za odbijanje pretporeza nema zakonskih

osnova.

37. Stoga, ovaj sud nije prihvatio obranu optuženika kao neuvjerljivu, nelogičnu, u cijelosti u suprotnosti s rezultatima dokaznog postupka, već ju je smatrao usmjerenom na izbjegavanjem kaznene odgovornosti.

38. Zaključno, iz vještva je razvidno da kupac B. H. ne može iskazani

dio poreza na dodanu vrijednost, odbiti kao pretporez, jer isporučitelj tog dobra prodavatelj obrt B. S. S. G. nije ovlašten iskazivati porez na dodanu

vrijednost.

39. Vještvom je utvrđena visina za koju je B. H. umanjio obvezu javnih davanja za poslovnu 2008. godinu s osnova poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 282.530,73 kuna, u postupku je utvrđeno da je porezni obveznik B. H. u cijelosti podmirio dugovanje, pa na ovaj način je vratio ostvarenu imovinsku korist. 40. Slijedom navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženi Z. M. počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - utajom poreza ili carine - opisano i kažnjivo po članku 256. stavak 1. KZ/11.

41. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je optuženik inkriminirane prigode postupao s izravnom namjerom. Naime, optuženik je bio svjestan da opisanim postupanjima kritične prigode ostvaruje obilježja kaznenog djela. Postupa s ciljem da druga osoba B. H. djelomično izbjegne plaćanje poreza, svjestan je da

kupac B. H. ne može iskazani dio poreza na dodanu vrijednost, odbiti

kao pretporez, jer prodavatelj obrt B. S. S. G. nije ovlašten

iskazivati porez na dodanu vrijednost, postupa s ciljem da dođe do smanjenja porezne obveze za B. H..

42. Sud je zaključio da je optuženik inkriminirane prigode upravo takvo postupanje htio kao takvo i poduzeo ga, na način kako je opisano u izreci.

43. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

44. Nadalje, optuženik je svjestan protupravnosti svog ponašanja, svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, naime svaki prosječni građanin je navedenog svjestan, a pogotovo optuženik kao direktor trgovačkog društva.

45. Ovaj sud smatra da ne postoji nijedan ispričavajući razlog na strani optuženika. Naime, optuženika ne ispričava to što je naknadno vratio svoj dug kroz predstečajnu nagodbu.

46. Slijedom navedenog sud je zaključio da je optuženik kriv za počinjenje kaznenog djela opisanog u izreci.

47. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, protek vremena od počinjenog kaznenog djela, te da u navedenom periodu nije počinio drugih kaznenih djela, optuženik je u cijelosti vratio imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, dok otegotnih okolnosti na strani optuženika sud nije našao.

48. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina), optuženik je na temelju članka 256. stavak. 1. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, kako sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na optuženika ipak može postići i bez izvršenja kazne, optuženiku je prema čl. 56. KZ/11. izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena kazna zatvora neće izvršiti, ako on u roku od 2 godine, po pravomoćnosti ove presude, ne počini koje novo kazneno djelo. Sud očekuje da će takvom sankcijom, utjecati prije svega na optuženika da ubuduće više ne čini kaznena djela, te tako izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, tako da svi uočavaju njegovu nedopuštenost odnosno njegovu zabranjenost, kao i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

49. Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost, trajanje postupka, te imovinske prilike optuženika, koji je zaposlena osoba, a na temelju članka 148. stavka 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 1. i 6. ZKP/08, te je optuženiku naloženo podmiriti ukupan trošak postupka u iznosu od 4.000,00 (četiri tisuće) kuna, od čega iznos od 3.240,00 kuna na ime provedenog vještačenja, a iznos od 760,00 kuna na ime paušalnih troškova ovog postupka, a u roku 30 dana po pravomoćnosti presude.

Split, 15. lipnja 2022.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.