Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 P-21/2021-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Denisu Krnjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. M. d.o.o., Č., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. G.&Š., odvjetnicima iz Č., protiv tuženika E. o. d.d.,

Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima iz O. d. G.&P., odvjetnicima iz Z., Pisarnica V., radi naknade štete u iznosu od 69.447,50 kn, nakon glavne rasprave zaključene 11. svibnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. Š. i punomoćnika tuženika V. S., na ročištu 15. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja T. M. d.o.o., Č., OIB:…,, koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 69.447,50 kuna uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 28. kolovoza 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju T. M. d.o.o., Č., OIB:…,, da u roku od 8 dana tuženiku E. o. d.d., Z, OIB:…, naknadi trošak parničnog postupka u

iznosu od 25.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2022.

do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj T. M. d.o.o., Č., OIB:…,, djelomično povukao tužbu i to u dijelu u kojem tužbenim zahtjevom

traži isplatu iznosa od 137.671,68 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 28. kolovoza 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u historijatu tužbe navodi da je tužitelj trgovačko društvo koje obavlja ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskom objektu Caffe bar "D. b." u P.

Tužitelju je zbog štetnog događaja od 28. kolovoza 2017. – požara koji je podmetnuo

M. M. – nastala šteta u iznosu od 207.119,18 kn, a koju štetu je sam sanirao. Tužitelj navodi da je između parničnih stranaka sklopljena Polica osiguranja imovine broj 804056394 25. srpnja 2017. te da se ugostiteljski objekat osigurao, između ostalog, i od požara. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a tuženik je odbio tužitelju naknaditi štetu neosnovano se pozivajući na odredbe čl. M.1.6. svojih Uvjeta osiguranja. Tužitelj iznosi stav da se navedena odredba tuženikovih Uvjeta osiguranja ne može primijeniti na konkretan slučaj, a alternativno tužitelj ističe da je navedena odredba Općih uvjeta ništetna jer ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora o osiguranju, suprotna je načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača. Pri tom se tužitelj poziva na određene odredbe Zakona o obveznim odnosima.

2. U tijeku postupka tužitelj je djelomično povukao tužbu i to u svom podnesku od 28. veljače 2022. te i dodatno na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 11. svibnja 2022. U konačnici tužitelj predlaže da mu tuženik u roku od 8 dana plati iznos od 69.447,50 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. kolovoza 2017. do isplate. Tuženik je dao pristanak na oba tužiteljeva povlačenja tužbe pa je sud u izreci rješenja u skladu sa čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,

25/13 i 89/14, dalje u tekstu ZPP/14) utvrdio djelomično povlačenje tužbe i to u dijelu gdje tužitelj tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 137.671,68 kn uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 28. kolovoza 2017. do isplate.

3. Tužitelj u dokaznom postupku predlaže čitanje isprava koje je tužitelj dostavio u spis, da se izvrši uvid u predmet Općinskog suda u Čakovcu broj K-90/18, da se provede vještačenje po vještacima za graditeljstvo i gospodarstvo u svrhu utvrđenja visine nastale štete, da se saslušaju zastupnici po zakonu parničnih stranaka te da se saslušaju svjedoci M M. i R. M. .

.2 2

4. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu tužitelja te, u bitnome, ističe da je točkom C.7.1. Police osiguranja propisano da su sastavni dio

Police osiguranja Master opći uvjeti osiguranja od požara i druga osiguranja imovine,

vrsta osiguranja 8 i 9, broj uvjeta 2016/89-1 te da je zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine odnosno naknade štete neosnovan iz razloga što nije nastupio osigurani rizik požara, a u skladu sa čl. M.1.6. Općih uvjeta u kojem je propisano da ako je požar nastao kao posljedica paleži – izravnom ljudskom namjerom podmetnut (izazvan)

požar sa ciljem da se uništi ili ošteti osiguranu stvar – tuženik nije dužan isplatiti osigurninu. Tuženik nadalje detaljno opisuje i razloge zbog kojih osporava i visinu štete koju u ovom postupku zahtijeva tužitelj. U konačnici tuženik predlaže donošenje odluke kojom će se odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Tuženik u dokaznom postupku predlaže čitanje isprava koje je tuženik dostavio u spis, da se od Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu i Općinskog suda u

Čakovcu zatraže na uvid spisi koji su vođeni povodom štetnog događaja, da se provede vještačenje na okolnost utvrđenja uzroka požara, da se u pogledu visine štete izvrši očevid na licu mjesta te da se i sasluša svjedok Mladen Mavrek. Na ročištu koje je održano 13. travnja 2021. tuženik je odustao od dokaznih prijedloga da se pribavi kazneni predmet Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu te i da se provede vještačenje po vještaku stručnjaku za utvrđivanje uzroka požara.

6. Uvodno se navodi da je u ovom postupku drugostupanjski Visoki trgovački sud RH rješenjem broj Pž-5025/2019-2 od 10. prosinca 2020. ukinuo prvostupanjsku presudu poslovnog broja P-8/2018-11 od 28. lipnja 2019. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te da je u skladu sa čl. 377. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu ZPP/19) u ponovnom postupku provedena nova glavna rasprava.

7. U tako ponovljenom postupku sud je vezano za provedbu dokaza pročitao isprave koje su stranke dostavile. Tako je pročitano: Polica osiguranja imovine broj 804056394 od 25. srpnja 2017. zajedno sa privitkom uz policu (listovi 3 i 4 spisa), ponuda Z. Ž. d.o.o. (listovi 6 do 7 spisa), ponuda broj 112-17 (list 8 spisa),

dopis Policijske uprave Međimurske, PP Čakovec od 11. rujna 2017. (list 19 spisa), potvrda PU Međimurske PP Čakovec od 1. rujan 2017. (list 20 spisa), preslike fotografija (listovi 21 do 30 spisa), obračun visine štete od 2. listopada 2017. (list 31 spisa), Master opći uvjeti za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine (list 32 spisa), presuda Općinskog suda u Čakovcu broj K-90/18-16 od 15. listopada 2018.

(listovi 35 do 38 spisa). Nadalje, izvršen je uvid u predmet Općinskog suda u Čakovcu broj K-90/18 te je saslušan svjedok M.3 M. te i zastupnik po zakonu tužitelja

P. D.. Uz suglasnost stranaka pročitani su i zapisnici o saslušanju svjedoka M.2 M. i R. M. . Proveden je i očevid na lokaciji nastanka štete (Caffe bar D., P.) te i građevinsko 2 3

vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji M. C. K. i gospodarsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji N.

J. (C. p. a. d.o.o.), a koje vještakinje su saslušane na ročištu za glavnu raspravu.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,

a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8 ZPP/14, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Tužitelj, dakle, a nakon što je tijekom postupka djelomično povukao tužbu (sniženje tužbenog zahtjeva), tužbom zahtjeva naknadu štete u iznosu od 69.447,50

kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koju je pretrpio u štetnom događaju

28. kolovoza 2017. na svom ugostiteljskom objektu Caffe bar "D. b." u P..

Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan naknaditi štetu budući je to njegova obveza iz njihovog ugovornog odnosa koji je zasnovan sklapanjem Police osiguranja imovine broj: 804056394 od 25. srpnja 2017.

10. Između parničnih stranaka nesporno je slijedeće činjenično stanje:

- tužitelj, kao ugovaratelj i osiguranik, i tuženik, kao osiguratelj, sklopili su dana 25. srpnja 2017. Policu osiguranja imovine broj: 804056394 za razdoblje od 25. srpnja 2017. do 25. srpnja 2018. sa ugovorenom ukupnom premijom u iznosu od 2.415,13

kn;

- citiranom Policom osiguranja obuhvaćen je, između ostalih rizika, i rizik požara;

- dana 28. kolovoza 2017. dogodio se štetni događaj na ugostiteljskom objektu tužitelja u kojem je zbog požara nastala šteta na imovini tužitelja koja je osigurana predmetnom Policom osiguranja,

- uzrok požara je palež – namjerno izazvan požar ljudskom radnjom – požar je podmetnuo M. M. protiv kojeg se vodi kazneni postupak pred Općinskom

sudom u Čakovcu pod brojem K-90/18 te u kojem je donesena pravomoćna

presuda.

11. Primarno se ističe da su parnične stranke, dakle, zasnovale ugovorni odnos iz čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11,

78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO) – ugovor o osiguranju – kojim se osiguratelj (tuženik) obvezuje ugovaratelju osiguranja (tužitelj) isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja.

12. Ono u čemu se stranke spore je pitanje da li tuženik kao osiguratelj mora naknaditi štetu tužitelju koja je nastala u predmetnom štetnom događaju odnosno sporno je da li je nastupila okolnost uslijed koje je tuženik u obvezi tužitelju isplatiti osigurninu. Suštinski stranke različito tumače odredbu čl. M.1.6. tužiteljevih Master općih uvjeta za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine (dalje u tekstu: Opći uvjeti), a koji Opći uvjeti su sastavni dio predmetne Police osiguranja. Između parničnih stranaka sporna je i visina štete koja je nastala na objektu tužitelja.

13. U čl. M.1.6. Općih uvjeta određena su isključenja odgovornosti tuženika odnosno propisane su situacije u kojima se ne smatra da je nastupio osigurani rizik požara te u kojima tužitelj kao osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu. Tako je određeno da se ne smatra da je nastupio osigurani rizik požara i E. o. d.d. kao osiguratelj nije u obvezi isplatiti osigurninu ako je osigurani predmet uništen ili oštećen iz drugih razloga (izvan ovdje navedenih primjera isključenja), a koji se – uvažavajući tekst police i/ili ovdje navedenog za ovaj rizik te uz primjenu načela pravičnosti – objektivno i opravdano ne mogu smatrati osiguranim rizikom požara. U istoj odredbi naveden je i primjer štete od koje se isključuje obveza tužitelja kao osiguratelja na isplatu osigurnine i to palež – koji predstavlja izravnom ljudskom namjerom podmetnut (izazvan) požar sa ciljem da uništi ili ošteti osiguranu stvar, dakle napada zapaljivom napravom ili sredstvom (na primjer, osoba benzinom polije osiguranu stvar ili njezin dio i potpali vatru).

14. Primarno se navodi da je činjenično sporno između parničnih stranaka da li je prilikom zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa tužitelj bio upoznat sa Općim uvjetima. Naime, tužitelj navodi da mu prilikom potpisivanja predmetne Police osiguranja Opći uvjeti od strane predstavnika tuženika nisu uručeni. U dokaznom postupku, međutim, sud je utvrdio da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da su Opći uvjeti sastavni dio Police osiguranja. Da je tome tako proizlazi iz iskaza samog direktora tužitelja koji je izjavio da zna za činjenicu da prilikom sklapanja bilo kojeg ugovornog odnosa sa osiguravajućim kućama u pravilu postoje i nekakvi Opći uvjeti. Iz samog teksta predmetne Police osiguranja proizlazi da je potpisom ugovaratelj (tužitelj) potvrdio da je prije sklapanja upoznat sa sadržajem Općih uvjeta i police te da je iste osobno primio. Svjedokinja M.1 M. , predstavnica tuženika koja je sastavljala predmetnu Policu osiguranja i sudjelovala u zasnivanju ugovornog odnosa između parničnih stranaka, također je izjavila da je Opće uvjete uručila predstavniku tužitelja prilikom potpisivanja predmetne police osiguranja.

15. Nadalje, iz iskaza svjedokinje M.1 M. , svjedoka R. M. i

iskaza direktora tuženika P. D. proizlazi da je prije zasnivanja ugovornog odnosa između parničnih stranaka (dakle, prije potpisivanja Police osiguranja) bilo vršeno pregovaranje vezano za uvjete pod kojima će se zasnovati ugovorni odnos. Činjenično je utvrđeno da su se pregovori vodili vezano za obujam predmeta koji će biti osigurani, vezano za svotu osiguranja te i pitanje načina plaćanja premije te da je tuženik tužitelju poslao tri različite ponude nakon čega je došlo do zasnivanja ugovornog odnosa.

16. Direktor tužitelja P. D. u svom iskazu navodi da je tužitelj imao namjeru osigurati svoju imovinu iz razloga što je na području gdje se nalazi Caffe bar "D. b." u to vrijeme vrlo često dolazilo do požara koje je prouzrokovao jedan lokalni piroman te da je upravo to razlog zašto je tužitelj odlučio ući u ugovorni odnos sa tuženikom. Direktor tužitelja ističe da je ta okolnost bila prezentirana predstavnici tuženika M.1 M. . Direktor tužitelja naveo je da se prije sklapanja predmetne police osiguranja nije interesirao vezano uz uvjete koji su propisani predmetnim Općim uvjetima te isto tako konkretno da nije provjerio u Općim uvjetima da li je pokriven rizik nastanka štete uslijed paleži.

17. Vezano uz to sud ističe da je u predmetni ugovorni odnos tužitelj pristupio kao pravna osoba te da je odredbom čl. 252. st. 1. u vezi sa čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine broj 11/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15 –dalje u tekstu ZTD) propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Imajući u vidu navedeno sud smatra da postupak direktora tužitelja da prilikom zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa se uopće nije interesirao za sadržaj Općih uvjeta znajući da su isti sastavni dio police osiguranja (te se isto tako nije informirao ni za okolnost da li je policom obuhvaćen osigurani rizik požara koji nastane zbog paleža, a što je prema direktoru bio osnovni motiv sklapanja police) se nikako ne može tretirati kao postupanje s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Posljedično tome sud smatra da se tuženik ne može pozivati na to da mu Opći uvjeti tuženika nisu bili poznati te se isto tako ne može tužitelj pozivati da odredba čl. M.1.6. Općih uvjeta ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora o osiguranju, da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te i uzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Posljedično svemu sud se pridružuje pravnom stavu tuženika odnosno u pravu je tuženik koji otklanja svoju obvezu plaćanja osigurnine u ovom konkretnom slučaju. Nesporno je, dakle, da je uzrok predmetnog požara palež, a koji uzrok pak je u čl. M.1.6. Općih uvjeta (koji su sastavni dio Police osiguranja koju su sklopile parnične stranke te na temelju kojih je potrebno cijeniti ugovorni odnos parničnih stranaka) naveden kao situacija u kojoj tuženik kao osiguratelj nema obvezu na isplatu osigurnine odnosno naknade štete.

19. Drugostupanjski sud u ovom postupku u svojoj odluci broj Pž-5025/2019-2 od 10. prosinca 2020. iznio je pravni stav iz kojeg proizlazi da je tuženik dužan isplatiti predmetnu štetu budući da se u skladu sa čl. M.1.6a tuženikovih Općih uvjeta isključenjem od osiguranog rizika požara smatra palež (namjerno podmetnut požar)

od strane samog osiguranika, odnosno namjera osiguranika, a ne palež od strane treće osobe počinjen bez namjere osiguranika te je drugostupanjski sud stava da navedenu odredbu tuženikovih Općih uvjeta u skladu sa čl. 320. st. 1. ZOO-a valja tumačiti u korist tužitelja.

20. Nakon primitka citirane drugostupanjske odluke tuženik se u ovom postupku, a primarno vezano za pravne stavove koje je potrebno primijeniti u ovoj parnici, dodatno detaljno očitovao u svom podnesku od 28. svibnja 2021. Tako tuženik u bitnome ističe:

- da su sastavni dio predmetne police osiguranja i Master (opći) uvjeti za osiguranje od požara i druga osiguranja imovine, vrsta osiguranja 8 i 9, broj uvjeta 2016/89-1 te da je tužitelj kao ugovaratelj potpisom na polici osiguranja potvrdio da je prije sklapanja ugovora upoznat sa sadržajem Općih uvjeta i police te da je iste osobno primio,

- da se ovdje radi o ugovornom osiguranju te da su Opći uvjeti u primjeni kao sastavni dio ugovora,

- da drugostupanjski sud u svojoj odluci zanemaruje da u ovom slučaju, kao i kod drugih osiguranja, postoje isključenja, a koje su stranke sklapanjem police i ugovorile s time da je palež izričito naveden kao primjer štete kod isključenja,

- da je nesporno da kod paleža nije navedeno da bi se skrivljena radnja odnosila na samog ugovaratelja te da bi tuženik, da je imao namjeru u Općim uvjetima propisati da bi se skrivljena radnja odnosila samo na ugovaratelja, to i izričito naveo u Općim uvjetima,

- da je prema općim načelima odštetnog prava te i Kaznenog zakona regulirano da je namjerno prouzrokovanje štete od strane ugovaratelja osiguranja, osiguranika ili korisnika osiguranja protupravno te da nema potrebe to još posebno isticati u Općim uvjetima,

- da je uz to pod točkom N.1 Općih uvjeta, između ostalog objašnjena razlika između isključenja osiguranih rizika od gubitka prava iz osiguranja te da obje situacije imaju za posljedicu neisplatu osigurane svote; kod isključenja iz osiguranja događaj koji je nastupio uopće nije obuhvaćen osiguranje, a kod gubitka prava iz osiguranja ostvaren je rizik koji je obuhvaćen osigurateljnim pokrićem, ali osiguranik gubi pravo na osigurninu budući da je povrijedio svoje obveze iz ugovora o osiguranju (npr. namjerno prouzročio štetu),

- da su pod točkom N.2 Općih uvjeta regulirani isključeni rizici te se pojašnjava da postoje slučajevi kada se izričito zabranjuje zakonskim propisom sklapanje osiguranja za određene rizike i slučajevi kad je takva obveza izrijekom isključena uvjetima osiguranja te da u isključene rizike spada i namjera ili prevara uz napomenu da se rizik namjere ili prevare ne može prihvatiti niti izričitim prihvatom osiguratelja,

- da je čl. 944. ZOO-a propisano da ako je ugovaratelj osiguranja, osiguranik ili korisnik izazvao osigurani slučaj namjerno ili prijevarom, osiguratelj nije obvezan ni na kakva davanja, a suprotna ugovorna odredba nema pravnog učinka,

- da imajući u vidu sve izneseno tuženik ističe da nema nikakve osnove za zaključak da bi se isključenje iz čl. M.1.6 odnosilo na skrivljenu radnju samog ugovaratelja, a ne i treće osobe,

- da je tužitelj sklapanjem predmetnog ugovora o osiguranju prihvatio i primjenu čl. M.1.6 Općih uvjeta,

- da tuženik kao osiguratelj u skladu sa poduzetničkim slobodama u skladu sa Ustavom

RH ima pravo formulirati svoje uvjete osiguranja te i formirati premiju na temelju formiranih uvjeta osiguranja.

21. Prvostupanjski sud, unatoč istaknutom pravnom stavu drugostupanjskog suda,

u cijelosti prihvaća pravne argumente tuženika. Naime, a kako je već ranije obrazloženo, tužitelj je sudjelovao u pregovaranju vezano za uvjete predmetnog osiguranja te su mu sve odredbe kako one koje su istaknute na samoj polici osiguranja tako i one koje su istaknute u Općim uvjetima morale biti poznate. Prema mišljenju prvostupanjskog suda sporna odredba iz čl. M.1.6. Općih uvjeta gdje su navedeni slučajevi isključenja osiguranih rizika nije nejasna odredba pa shodno tome nije primjenjiv čl. 320. st. 1. ZOO-a. Navedenu odredbu potrebno je sagledavati na način da se uzmu u obzir i osnovna načela odštetnog prava. Naime, ugovaratelj osiguranja ili osiguranik ili korisnik ne bi imali pravo na naknadu štete u svakom slučaju kada te osobe štetu počine same i to namjerno. Posljedično, ako bi spornu odredbu iz čl. M.1.6. tumačili na način da isključenje vrijedi samo ako je palež izazvana radnjom ugovaratelja osiguranja ili osiguranika ili korisnika, tada bi takva odredba bila suvišna budući da i prema osnovnim načelima odštetnog prava (primjerice čl. 944. ZOO-a) osoba koja sama namjerno prouzroči štetu nema pravo na naknadu iste. Stoga je po mišljenju prvostupanjskog suda čl. M.1.6. Općih uvjeta potrebno tumačiti na način da radnju paleža poduzima bilo koja osoba, dakle, isključenje postoji i ako palež prouzroči treća osoba kao što je slučaj i u ovom konkretnom predmetu.

22. Nadalje, budući da se tužitelj u historijatu tužbe pozvao i na ništetnost sporne odredbe Općih uvjeta sud je, a što je i njegova obveza ex offo, ispitao okolnosti vezane za postojane eventualne ništetnosti.

23. Za odluku o tome relevantne su odredbe čl. 296. st. 1. ZOO-a u kojoj je propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnih tijela i čl. 322. st.

1. ZOO-a u kojoj je određeno da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralom društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

24. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje te i sve gornje navode koje je sud istaknuo zaključuje se da odredba čl. M.1.6. Općih uvjeta nije ništetna u smislu citiranih odredbi ZOO-a. Sud nije utvrdio okolnosti zbog kojih bi se moglo tvrditi da je sporna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, da prouzrokuje očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Ono što je bitno za istaknuti da je tužitelj imao mogućnost upoznati se sa svim pravima i obvezama koje parnične stranke preuzimaju zasnivanjem predmetnog ugovornog odnosa te je isto tako imao mogućnost upoznati se i sa sadržajem Općih uvjeta (te shodno tome i sa sadržajem sporne odredbe) te u konačnici da tužitelj nije morao prihvatiti ponudu/ponude tuženika za zasnivanjem ugovornog odnosa ako mu ponuda nije bila prihvatljiva.

25. Slijedom svega navedenoga sud je u izreci presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

26. Budući da je drugostupanjski sud u svojoj ukidbenoj odluci, a kako je već ranije istaknuto, zauzeo stav da postoji dužnost tuženika kao osiguratelja na isplatu predmetne štete te i dao uputu da prvostupanjski sud utvrdi odlučne činjenice vezane za visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud proveo je dokaze koji su usmjereni ka utvrđenju visine tužbenog zahtjeva, a sve to u smislu čl. 377. st. 2. ZPP/14. Tako je saslušan na ročištu 07. lipnja 2021. svjedok M.3 M. , zaposlenik tuženika koji je vršio obradu predmetne štete kao glavni procjenitelj. Isto tako proveden je očevid na lokaciji na kojoj je šteta nastala (P. Caffe bar D. b.) te je i

provedeno građevinsko i gospodarsko vještačenje upravo u svrhu utvrđenja visine nastale štete. Vještakinje M. C. K. i N. J. saslušane su

na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 11. svibnja 2022., a na kojem je vještakinja M. C. K. izvršila dopunu svog nalaza. Po izvršenoj dopuni nalaza stranke su izjavile da nemaju primjedbi na nalaze predmetnih vještakinja.

Posljedično sud u cijelosti prihvaća činjenična utvrđenja u predmetnim vještačkim nalazima.

27. Vještakinja M. C. K., koja je utvrđivala visinu štete na

gospodarskom objektu tužitelja, utvrdila je da je na predmetnom objektu nastala šteta od požara u visini od 63.533,34 kn odnosno kada se šteta umanji za amortizaciju ista iznosi 44.381,09 kn. Nakon što je vještakinja na ročištu 11. svibnja 2022. dopunila svoj nalaz prihvativši tuženikove prigovore proizlazi da ukupna šteta koja je nastala na objektu uz izvršeno umanjenje za amortizaciju iznosi 37.771,09 kn (30.216,87 kn plus PDV u iznosu od 7.554,22 kn).

28. Vještakinja N. J., koja je utvrđivala visinu štete na pokretninama

tužitelja, u svom nalazu utvrdila je:

- da pod pretpostavkom da se visina štete utvrđuje prema vrijednosti opreme koja je prijavljena uz policu osiguranja, ista iznosi 21.700,00 kn,

- da pod pretpostavkom da se visina štete utvrđuje prema nabavnoj vrijednosti opreme iz 2016. i to bez amortizacije, ista iznosi 43.630,94 kn,

- da pod pretpostavkom da se visina štete utvrđuje prema nabavnoj vrijednosti opreme iz 2016. umanjenoj za amortizaciju, ista iznosi 30.354,41 kn.

29. Prema mišljenju suda, u situaciji da je tuženik kao osiguratelj dužan podmiriti predmetnu štetu, visina štete određuje se prema stvarnoj vrijednosti osigurane stvari.

Naime, iz predmetne police osiguranja broj 804056394 (list 3 spisa) vidljivo je da su stranke ugovorile model osiguranja "O.4.1. na osnovi stvarne vrijednosti". Iz Općih uvjeta i to čl. O.4.1. proizlazi da se kod osiguranja na osnovi stvarne vrijednosti uzima u obzir stvarna vrijednost predmeta osiguranja u trenutku sklapanja ugovora ili nastupa osiguranog slučaja s time da se vrijednost utvrđuje tako da se od vrijednosti nove stvari odbije vrijednost prouzročena redovitom upotrebom ili samim protekom vremena te umanjenje vrijednosti nastale izvanrednim i nepredviđenim događajima. Dakle, tužitelj, a imajući u vidu prednje navedeno, ima pravo na naknadu štete prema vrijednosti osiguranih stvari uz umanjenje zbog amortizacije. Isto tako, prema mišljenju suda,

potrebno je uzeti u obzir samo pokretnine koje su istaknute u Privitku uz policu (list 4 spisa). Uzimajući u obzir sve navedeno, a uvažavajući činjenična utvrđenja predmetnih vještakinja, tužitelj bi imao pravo na naknadu štete u iznosu od 37.771,09 kn (šteta na gospodarskom objektu) i u iznosu od 30.354,41 kn (šteta na pokretninama) odnosno sumarno u iznosu od 68.125,50 kn. Na taj iznos tužitelj bi imao pravo i na zatezne kamate koje teku od dana nastanka štete.

30. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP/19

kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio razvidnim proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.

31. Sud je kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP/14 za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove i to u fazi postupka sa vrijednošću predmeta spora od 207.119,18 kn:

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku prema Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 3.125,00 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima u dane 08. siječnja 2019., 21. svibnja 2019., 13. travnja 2021., 07. lipnja 2021. i 24. studenoga 2021. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 15.625,00 kn (uključen PDV; 5 x 3.125,00 kn),

- zastupanje na ročištu za objavu odluke 28. lipnja 2019. po punomoćniku prema Tbr.9.t.3. Tarife u iznosu od 625,00 kn (uključen PDV),

- sastav podneska od 28. svibnja 2021. po punomoćniku prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 3.125,00 kn (uključen PDV),

te u fazi postupka sa vrijednošću predmeta spora od 74.735,00 kn odnosno 69.447,50 kn: - sastav podneska od 07. ožujka 2022. po punomoćniku (očitovanje na nalaz vještaka) prema Tbr.8.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV) i

- zastupanje na ročištu 11. svibnja 2022. po punomoćniku prema Tbr.9.t.1. Tarife u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV).

32. Sumarno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 25.000,00 kn te je tužitelju u točci II. izreke odluke naložena naknada citiranog troška u roku od 8 dana. Na dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana donošenja ove presude u skladu sa čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 94/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

U Varaždinu 15. lipnja 2022.

Sudac:

Denis Krnjak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu,

može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

- punomoćnik tužitelja

- punomoćnik tuženika