REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-347/2022-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja P. T., iz R., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg N. Topalušić 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko-upravni odjel, Rijeka, Frana Kurelca 3, radi priznavanja statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 15. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II- 56202/21-01/1331, URBROJ: 522-4/1-1-2-22-6 od 8. veljače 2022. godine.
II. Poništava se rješenje Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/21-01/103, URBROJ: 2170/1-10- 02/421-4 od 21. prosinca 2021. godine.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da o zahtjevu tužitelja od 8. svibnja 2019. odluči tretirajući taj zahtjev kao zahtjev osobe koja nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za ostvarivanje prava iz članka 13. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21).
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za socijalnu politiku i mlade, KLASA: UP/I-562-02/21-01/103, URBROJ: 2170/1-1002/4-21-4 od 21. prosinca 2021., odbijen je zahtjev tužitelja, podnesen 8. svibnja 2019., za priznavanje statusa hrvatskoga ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u nastavku teksta: HRVI) po osnovi zatočenja u neprijateljskom logoru.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1331, URBROJ: 522-4/11-2-22-6 od 8. veljače 2022. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Navedena rješenja donesena su u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 3 Us I-… od 30. kolovoza 2021., kojom je, zbog bitnih povreda upravnog postupka, poništeno ranije drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari. Rješenja osporavana u ovome sporu temelje se, u osnovi, na utvrđenju da tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, zbog čega ne ispunjava pretpostavke za priznavanje zatraženog statusa (čl. 3. st. 3. i 4., vezano uz čl. 180. st. 1. t. c) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, „Narodne novine“, broj 121/17, 98/19 i 84/21, u nastavku teksta: ZHB).
4. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, opisuje svoje zatočeništvo u svojstvu ratnog izvjestitelja u logoru Zenica (Bosna i Hercegovina) i ozljede koje je pritom zadobio, te tvrdi, u bitnome, da ispunjava pretpostavke propisane člankom 13. ZHB-a. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja i dodaje, u bitnome, da su u upravnom postupku zatraženi dokazi koji se odnose na tužiteljev status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali je utvrđeno da tužitelj u tom statusu nije evidentiran. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje i u spisu ovog spora.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 15. lipnja 2022., utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Odredbe ZHB-a na koje se pozvao tuženik glase:
Članak 3. stavci 3. i 4.
(3) Hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu.
(4) Status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje se potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
Članak 180. stavak 1. točka c)
Prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim:
(…)
c) potvrda o okolnostima uhićenja odnosno nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti uhićenja ili nestanka
9. Nadalje, HRVI je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili zatočeništva u neprijateljskom zatvoru, logoru ili drugom neprijateljskom objektu tijekom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ili bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (čl. 12. st. 1. ZHB-a). Prema stavku 2. toga članka, smatra se da je oštećenje organizma zatočenika iz stavka 1. točke b) navedenoga članka po toj osnovi najmanje 20% trajno.
10. Mjerodavan je i članak 13. ZHB-a, koji glasi:
(1) Prava hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata utvrđena ovim Zakonom ostvaruju i pripadnici medicinskog osoblja, ratni izvjestitelji, pripadnici vatrogasnih postrojbi, pomorci, članovi posada brodova trgovačke mornarice i druge osobe kojima je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju su zadobili pri obavljanju vojnih ili drugih dužnosti po nalogu nadležnih tijela državne vlasti Republike Hrvatske u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ili kao zatočenici u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
(2) Osobama iz stavka 1. ovoga članka, kada ispune propisane uvjete, pripadaju sljedeća prava iz ovoga Zakona:
a) pravo na osobnu invalidninu
b) pravo na posebni doplatak
c) pravo na doplatak za njegu i pomoć druge osobe
d) pravo na ortopedski doplatak i
e) pravo na naknadu troškova prijevoza u svezi s ostvarivanjem prava iz ovoga Zakona.
11. U obrazloženju Prijedloga ZHB-a (općedostupnoga putem mrežne stranice Hrvatskog sabora), u odnosu na članak 13. ZHB-a navedeno je sljedeće:
Ovim člankom definiraju se osobe koje također ostvaruju prava predviđena za HRVI iz Domovinskog rata. Odredba je sadržajno neizmijenjena u odnosu na važeći Zakon.
12. Članak 13. ZHB-a tiče se osoba koje nemaju, odnosno ne moraju imati, status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, ali ispunjavaju pretpostavke da im bude priznato jedno ili više prava HRVI utvrđenih ZHB-om, premda ne stječu status HRVI.
13. Argumentacija tužitelja, koji se može smatrati neukom strankom, usmjerena je upravo prema bitnim elementima članka 13. ZHB-a. U upravnom postupku mu je, pak, na popunjavanje dan obrazac zahtjeva za priznavanje statusa HRVI. Usto, tuženik se u ovome sporu u ostavljenom roku, ni do zaključenja rasprave, nije odazvao pozivu Suda (upućenom u svjetlu čl. 34. st. 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) da dopuni odgovor na tužbu preciznim i potpunim osvrtom na tužbeni navod vezan uz primjenu članka 13. ZHB-a. Štoviše, to je bio i tužiteljev žalbeni prigovor u upravnom postupku, na koji se tuženik u drugostupanjskom rješenju nije osvrnuo, postupivši time protivno članku 120. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP). Prvi osvrt tuženika na taj prigovor iznesen je na raspravi u ovome sporu, pri čemu je tuženik neosnovano naveo da je braniteljski status pretpostavka za primjenu članka 13. ZHB-a.
14. Sukladno prethodnom, Sud je, na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te je sam djelomice riješio upravnu stvar, nalaganjem prvostupanjskom tijelu da o predmetnom zahtjevu tužitelja odluči tretirajući taj zahtjev kao zahtjev osobe koja nema status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za ostvarivanje prava iz članka 13. ZHB-a. U tom pogledu, tj. u dijelu obuhvaćenim točkom III. izreke presude, predmet nije vraćen na ponovni postupak, već je o tome odlučeno sudskom presudom. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar, proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Netom navedeno u skladu je s razvojem prakse formuliranja izreka presuda upravnih sudova, na tragu solucija poznatih u usporednim upravnosudskim sustavima kontinentalnoga pravnog kruga. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/20 i Usž- 1388/20). Uzgredno, ovom presudom izraženo je i načelno pravno stajalište u pogledu tumačenja članka 13. ZHB-a, koje stajalište je svrhovito podvrgnuti mogućnosti drugostupanjske provjere (ako stranke to smatraju potrebnim), a te mogućnosti nema pri donošenju presude kojom se predmet prvi put vraća na ponovni postupak (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).
15. U izvršenju ove presude prvostupanjsko tijelo će utvrditi ulazi li tužitelj u krug osoba iz članka 13. stavka 1. ZHB-a, a ako ulazi – ispunjava li pretpostavke za priznavanje kojeg od prava iz stavka 2. toga članka, te će u skladu s time donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja. Ova presuda ne prejudicira odgovore na netom iznesena pitanja.
16. U izvršenju ove presude javnopravna su tijela vezana izrekom ove presude, kao i pravnim shvaćanjem te primjedbama Suda (čl. 81. st. 1. i 2. ZUS-a, vezano uz čl. 10. st. 1. ZUS-a i čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima, „Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22).
17. Premda to nije od utjecaja na pravilnost rješavanja predmetne upravne stvari, Sud uzgredno primjećuje da je prvostupanjsko tijelo u obrazloženju svojeg rješenja navelo da je, povodom presude od 30. kolovoza 2021., postupak za donošenje novog rješenja pokrenut po službenoj dužnosti. Međutim, u izvršenju poništavajuće presude upravnog suda ne pokreće se novi upravni postupak, već se nastavlja ranije započeti postupak, vraćen u stadij koji je neposredno prethodio donošenju rješenja koje/koja je upravni sud kasnije poništio (čl. 115. st. 5. ZUP-a).
18. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 118/18) i članka 135. ZHB-a.
U Rijeci 15. lipnja 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
