REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-381/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja J. T. iz P. P., U. M. G. …, OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik H. M., odvjetnik u Ž., V. K. …, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, Zagreb, A. von Humboldta 4A, kojeg zastupa opunomoćenik M. H., službena osoba, radi teške povrede službene dužnosti, 15. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/II-114-04/20- 01/8, URBROJ: 513-02-8988-21-3 od 16. veljače 2021. i rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114-04/20-01/1, URBROJ: 513-02- 8989-20-14 od 22. rujna 2020., nalaganje Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijeku, Graničnom carinskom uredu Županja da vrati tužitelja na radno mjesto carinik III. vrste u roku od osam dana te nalaganje Ministarstvu financija da isplati tužitelju naknade plaće za vremensko razdoblje od 23. veljače 2021. do dana ponovnog početka rada u visini jednake vrijednosti koji je imao radnik koji je radio na poslovima tužitelja, uvećano za zateznu kamatu. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave, KLASA: UP/I-114- 04/20-01/1, URBROJ: 513-02-8989-20-14 od 22. rujna 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj je proglašen odgovornim jer je počinio radnje činjenično i pravno opisane u izreci rješenja, čime je počinio teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05., 142/06., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15., 61/17., 70/19., 98/19.), opisanu kao nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi („Narodne novine“, broj: 68/13., 30/14., 115/16., 39/19. i 98/19.), opisanu kao nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je osporavana odluka rezultat nezakonito provedenog postupka u kojemu službeniku nije dana mogućnost da dokaže nevinost, a ocjena o njegovoj odgovornosti je donesena na temelju nedokazanih tvrdnji. Dodaje da se na ročištu nisu prihvatili dokazi koje je tužitelj predlagao, saslušanje E. K., i zbog toga je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Ističe da mu je izrečena najteža kazna, prestanak državne službe te da ista nije u razmjeru s djelima koja mu se stavljaju na teret i za koja je u konačnici proglašen odgovornim, a izrečena kazna upućena je službeniku koji je do sada bio nekažnjavan, osobi koja časno obavlja svoje zadatke te je ocjenjivana ocjenom primjeran i koja je jedan od carinika koji je donio najviše koristi državnom proračunu Republike Hrvatske. Stoga smatra da je osporavanom odlukom povrijeđeno ustavno pravo stranke na rad, a k tome tužitelj ima dvoje djece koji su upisali fakultete u Puli te je donošenjem osporavane odluke uzdržavanje i školovanje djece postalo znatno teže, a što je tuženik morao uzeti u obzir. U tom smislu predlaže saslušanje djece tužitelja. Ističe da je u postupku iznio obranu i ukazao na teškoće u radu zbog preopterećenosti poslom, dok mnogi propisi nisu najjasniji i zbog toga postoje različita postupanja i dvojbe oko postupanja te je potrebno službeniku ukazati na pogreške i djelovati preventivno i edukativno, a ne represivno. Dodaje da je tijekom postupka dostavio odluku iz koje je razvidno da su na graničnom prijelazu Županja od strane većine carinskih službenika počinjene iste stvari koje je počinio i tužitelj, dok je iz akta Službe za unutarnju reviziju, nadzor i kontrolu od 4. travnja 2019. vidljivo da su kod nadziranja zakonitosti rada i pravilne primjene propisa utvrđene brojne nepravilnosti u radu većine službenika. Tužitelj nadalje navodi da je carinski službenik 23 godine, nikada nije bio kažnjavan već je svoj posao obavljao stručno, profesionalno i s najboljom namjerom, a da službenik svoje zadatke obavlja stručno proizlazi i iz dopisa Carinske uprave od 5. listopada 2020. u kojemu se navodi da službenik posjeduje stručno znanje i iskustvo. Ukazuje na činjenicu da je možda pogrešno procijenio, ali je naplatio carinu, a nije pustio prijevoznika, što dokazuje da u njegovom postupanju nije bilo loše namjere te je procjena tužitelja bila da se ovdje ne radi o robi komercijalnog karaktera. Predlaže da Sud zatraži od svih graničnih prijelaza u Republici Hrvatskoj podatak o prijelazu preko graničnog prijelaza osobe V. S. te da tuženik dostavi podatak koliko je carine naplaćeno istome. Također dodaje da je praksa na svim graničnim prijelazima bila da vlasnik robe ne mora nužno biti u prijevoznom sredstvu kojim se prevozi roba, a obzirom na obujam posla službenika, isti nije u mogućnosti za svako vozilo internetski istraživati čime bi se bavio kupac robe te predlaže saslušati M. D., R. S., M. G. i N. N.. Nadalje tužitelj dodaje da je nelogičan navod E. K. kako je robu prevezao preko graničnog prijelaza na dan 3. listopada 2019. jer je isti uz robu s kojom je zatečen imao račun s datumom 6. kolovoza 2019., dok je u unutrašnjosti vozila pronađen radni nalog i račun broj: 1106 tvrtke K. te datum računa ukazuje da je obrana tužitelja istinita, kao i da E. K. 3. listopada 2019. nije prevezao robu preko Graničnog prijelaza Gunja navedenog dana, a što se može zaključiti i iz fotografija koje prileže spisu. Također, u rješenju nije individualizirano koje je to konkretno teže povrede službene dužnosti počinio službenik tj. je li nezakonito radio ili propuštao poduzimati mjere i radnje na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, odnosno tužitelj smatra da stegovna djela nisu ispravno i dovoljno pravno kvalificirana pa je stoga materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Nadalje, tuženik u osporavanom rješenju navodi da je tužitelj bio uporan u počinjenju teških povreda službenih dužnosti te iz ovakvog zaključka proizlazi da je tužitelj kontinuirano činio teže prekršaje, a radi se o nekažnjavanoj osobi. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, naložiti Graničnom carinskom uredu Županja da vrati tužitelja na radno mjesto carinik III vrste u roku od 8 dana, kao i naložiti tuženiku da isplati tužitelju naknade plaće za vremensko razdoblje od 23. veljače 2021. do dana ponovnog početka rada u visini jednake vrijednosti koju je imao radnik koji je radio na poslovima tužitelja, uvećano za zateznu kamatu, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje pri navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja djelomično ponavljajući iste te je posebno istaknuo da je odgovorio na žalbene navode tužitelja, navodeći pri tome dokaze i materijalnopravne odredbe koje je tužitelj povrijedio. Tuženik nadalje iznosi kronologiju postupanja u provedenom disciplinskom postupku te ponavlja činjenična utvrđenja iz provedenog postupka. Dodaje da su dokazni prijedlozi tužitelja odbijeni, budući da su u dokaznom postupku pravilno i nedvojbeno utvrđene sve činjenice koje su relevantne za ovu upravnu stvar. Tako je u konkretnom slučaju Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave slobodnom ocjenom utvrdio da nije potrebno saslušavati svjedoka E. K. jer postoje drugi pisani dokazi koji se odnose upravo na toga svjedoka koji je zatečen s robom dana 3. listopada 2019. od strane Službe za mobilne jedinice Slavonski Brod u unutrašnjosti Republike Hrvatske, neposredno nakon ulaska u Republiku Hrvatsku preko Graničnog prijelaza Gunja, upravo u vrijeme kada je na putničkom prometu radio carinski službenik J. T. te tuženik nadalje upućuje na materijalne dokaze koji govore u prilog navedenom. Posebice ističe da je po izjavi E. K. sva roba prevezena, odnosno unesena na područje Europske unije kroz Republiku Hrvatsku dana 3. listopada 2019. na Graničnom prijelazu Brčko-Gunja. Samim time, činjenično stanje za djelo pod točkom 3) izreke prvostupanjskog rješenja, koje se stavlja na teret tužitelju, nedvojbeno je utvrđeno na temelju pisanih dokaza, te samo saslušanje svjedoka E. K. ne bi dovelo do drukčije utvrđenog činjeničnog stanja niti do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari. Također dodaje da je u osporavanom rješenju detaljno obrazloženo i konkretno navedeno koje radnje carinski službenik nije poduzeo, a bio ih je dužan poduzeti, dok se povreda tužitelja sastoji u nečinjenju, nepoduzimanju dužnih radnji koje je isti bio dužan poduzeti u svezi obavljanja poslova svog radnog mjesta, a koji poslovi su propisani opisom poslova radnog mjesta na koje je carinski službenik raspoređen. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 8. lipnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH, 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Dodao je da smatra kako je u upravnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je izreka prvostupanjskog rješenja nejasna i proturječna s obrazloženjem. Ostao je kod dokaznih prijedloga navedenih u tužbi, osim što je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja djece tužitelja, dok je dodatno predložio saslušati E. K. na okolnosti da li je imao robu koja je kod njega zatečena na odmorištu Dragalić u trenutku kada je prelazio granični prijelaz Brčko-Gunja. Također je istaknuo da je u odnosu na prva dva djela nastupila zastara jer je prošlo više od dvije godine. Naime, u prvom nalazu unutarnje revizije službeniku se isključivo i samo za prva dva stegovna djela stavljalo na teret to što je obračunao nepripadajući PDV, a nakon što je tužitelj pisao očitovanje na zahtjev za pokretanje postupka, Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave zaključkom od 4. ožujka 2020. pozvao je podnositelja zahtjeva da navede što se službeniku konkretno stavlja na teret s detaljnim i preciznim činjeničnim opisom djela i pravnom kvalifikacijom, da bi nakon istog zaključka tuženik potpuno drugačije koncipirao disciplinska djela na način da tužitelja više ne tereti za PDV nego zbog činjenice da isti nije uputio osobe u postupak redovnog carinjenja i da osobe nisu bile prisutne na granici na čije ime je glasio račun za robu. Stoga smatra da su djela za koje je proglašen odgovoran u zastari jer se ne može koristiti subjektivni rok za saznanje djela prema izvješću revizorske kontrole jer tužitelj za ta djela nije niti proglašen odgovornim. Također je dodao da tuženik o žalbi tužitelja nije odlučio u roku od 60 dana, a da je upravno tijelo pogrešno utvrdilo činjenice i primijenilo pravo ogleda se u njihovom obrazloženju sankcije za tužitelja kada njegovu raniju nekažnjavanost i ocjene za dosadašnji rad uzimaju kao olakotne okolnosti, a nakon toga mu izriču najstrožu sankciju u vidu prestanka državne službe. Ujedno je zatražio trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn te na ime pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, dakle sveukupno 5.000,00 kn.

7. Na raspravu nije pristupio uredno pozvani tuženik te je ista održana u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema odredbi članka 33. stavka 3. ZUS-a, stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Polazeći od navedene odredbe i činjenica utvrđenih u upravnom postupku, Sud je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19.), na raspravi održanoj dana 8. lipnja 2022. odbio dokazne prijedloge tužitelja za njegovo saslušanje kao stranke u sporu, saslušanje svjedoka M. D., R. S., M. G., N. N. i E. K. te pribavljanje od svih graničnih prijelaza u Republici Hrvatskoj podataka o prijelazu preko graničnog prijelaza osobe V. S. te podatka koliko je carine naplaćeno istome.

10. Naime, Sud smatra da okolnosti konkretnog slučaja nisu zahtijevale provođenje navedenih dokaznih prijedloga, obzirom da tužitelj nije doveo u sumnju potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Ovakav zaključak Sud temelji na ocjeni izvedenih dokaza u upravnom postupku te s obzirom na takvu kvalitetu i uvjerljivost navedenih dokaza, u ovom upravnom sporu nije bilo potrebno provoditi predložene dokazne prijedloge.

11. Prije svega valja navesti da je odredbom članka 4. stavka 2. ZUS-a propisano da se upravni spor ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana.

12. Prema tome, u ovome sporu Sud ocjenjuje sve pravno vezane elemente odluke tuženika, odnosno nadležnost, formu i sadržaj odluke, postupak donošenja, činjenično stanje, primjenu materijalnog prava, ali je u svezi sa slobodnom ocjenom ograničen isključivo na ispitivanje je li se donositelj odluke kretao u granicama ovlasti iz zakona ili drugog propisa te je li se ovlašću slobodnog odlučivanja koristio u svrhu radi koje mu je ta ovlast dana.

13. Sukladno odredbi članka 99. stavka 1. točki 2. Zakona o državnim službenicima, teške povrede službene dužnosti su: nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti.

14. Odredbom članka 102. stavka 1. točkom 8. Zakona o carinskoj službi propisano je da se teškom povredom službene dužnosti, osim povreda propisanih Zakonom o državnim službenicima, smatra i nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

15. Iz spisa tuženika proizlazi da je pročelnik Područnog carinskog ureda Osijek podnio zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti KLASA: 114-04/19-01/38, URBROJ: 513-02-7009/2-20-2 od 16. siječnja 2020., a koji je izmijenjen zahtjevom KLASA: 114-04/19-01/38, URBROJ: 513-02-7009/2-20-5 od 16. ožujka 2020. protiv policijskog službenika J. T., ovdje tužitelja, zbog osnovane sumnje da je počinio teške povrede službene dužnosti opisane u članku 99. stavku 1. točki 2. Zakona o državnim službenicima i članku 102. stavku 1. točki 8. Zakona o carinskoj službi.

16. Rješenjem Prvostupanjskog disciplinskog suda Carinske uprave KLASA: UP/I-114-04/20-01/1, URBROJ: 513-02-8989-20-14 od 22. rujna 2020. tužitelj je proglašen odgovornim što je kao službujući carinski službenik, tijekom obavljanja carinske službe iz opisa poslova svog radnog mjesta, u svojstvu carinika III. vrste u Graničnom carinskom uredu Županja, na graničnom prijelazu Gunja (tzv. RGP Gunja), u postupcima nadzora robe i obavljanja robno-graničnih procedura, carinjenja i obračuna davanja u putničkom prometu propustio poduzimati mjere ili radnje na koje je kao službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, postupivši protivno važećem carinskom zakonodavstvu Europske unije, te što je postupao protivno obvezujućim naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, na način da je:

1) dana 18. ožujka 2019., oko 04,34 sati, radeći na putničkom ulazu, prihvatio usmenu deklaraciju i izradio obračun carinskih davanja pri uvozu (u daljnjem tekstu: OCDPU obrazac), broj 90/2019, za robu koja se nalazila u kombi vozilu s reg. oznakama … (R BiH), s vozačem V. S., a radilo se o 22 komada sobnih vrata s okvirom, za obveznika/kupca robe M. M. iz P. j., J. …, (vlasnika apartmana "P. M. I."), kao da se radilo o robi nekomercijalne naravi, iako je na temelju okolnosti predmetnog slučaja i predočenog računa broj 30/2019 od 17. ožujka 2019. stolarske radnje "S." vl. V. S. iz D., S., R BiH, kao komercijalne isprave za robu, s ukupno iskazanim iznosom od 2.530,00 BAM (u vrijeme podnošenja robe u protuvrijednosti 9.586,18 kuna, tj. oko 1.285,00 EUR), znao da je robu podnio i prijavio vozar i vlasnik stolarske radnje V. S., koji je isporučivao svoju robu imenovanom kupcu, pa se očito radilo o robi komercijalne naravi, pogotovo ukoliko se uzme u obzir da imenovani obveznik u trenutku podnošenja predmetne robe nije bio prisutan kao putnik u kombi vozilu s robom, niti je bio u pratnji robe, a niti je 18. ožujka 2019. prometovao preko GP Brčko-Gunja, slijedom čega, s obzirom na vrstu, količinu i carinsku vrijednost predmetne robe, kao i slijedom opisanih okolnosti, nisu postojali uvjeti za prihvaćanje usmene deklaracije ni po kojoj osnovi, nego je službenik trebao, u smislu odredbe članka 34. Zakona o carinskoj službi (Provjera statusa i svojstava robe), s obzirom na vrstu i količinu zatečene robe, ispitati deklaranta o namjeni predmetne robe, sukladno odredbi točke 3.5 podtočke 3. Upute 25/2016 za provedbu carinskih postupaka pri nadzoru robe u putničkom prometu (u daljnjem tekstu: Uputa 25/2016) te ga uputiti u postupak redovnog carinjenja;

2) dana 28. ožujka 2019., oko 09,54 sati, radeći na putničkom ulazu, prihvatio usmenu deklaraciju i izradio obračun carinskih davanja pri uvozu (u daljnjem tekstu: OCDPU obrazac), broj 104/2019, za robu koja se nalazila u kombi vozilu s reg. oznakama … (R BiH), s vozačem V. S., a radilo se o 4 komada spavaćih soba u rastavljenom stanju, za obveznika/kupca robe V. K.-P. iz P. j., Č. K. …, (vlasnice apartmana "T. G. H. P."), kao da se radilo o robi nekomercijalne naravi, iako je na temelju okolnosti predmetnog slučaja i predočenog računa broj 34/2019 od 28. ožujka 2019. stolarske radnje "S." vl. V. S. iz D., S., R BiH, kao komercijalne isprave za robu, s ukupno iskazanim iznosom od 2.800,00 BAM (u vrijeme podnošenja robe u protuvrijednosti 10.609,20 kuna, tj. oko 1.420,00 EUR), znao da je robu podnio i prijavio vozar i vlasnik stolarske radnje V. S., koji je isporučivao svoju robu imenovanom kupcu, pa se očito radilo o robi komercijalne naravi, pogotovo ukoliko se uzme u obzir da imenovana u trenutku podnošenja predmetne robe nije bila prisutna kao putnik u kombi vozilu s robom, niti je bila u pratnji robe, a niti je 28. ožujka 2019. prometovala preko GP Brčko-Gunja, slijedom čega, s obzirom na vrstu, količinu i carinsku vrijednost predmetne robe, kao i slijedom opisanih okolnosti, nisu postojali uvjeti za prihvaćanje usmene deklaracije ni po kojoj osnovi, nego je službenik trebao, u smislu odredbe članka 34. Zakona o carinskoj službi (Provjera statusa i svojstava robe), s obzirom na vrstu i količinu zatečene robe, ispitati deklaranta o namjeni predmetne robe, sukladno odredbi točke 3.5 podtočke 3. Upute 25/2016, te ga uputiti u postupak redovnog carinjenja;

3) dana 3. listopada 2019. u vremenu od 13:18 do 13:21 sati, radeći na putničkom ulazu, samo na temelju usmeno deklarirane robe, bez predočenja računa ili druge komercijalne isprave za robu ili dokaza, a radilo se o: 2 komada rolo-tendi, 6 kom. aluminijskih žaluzina, 1 kom. trakastih zavjesa, 13 kom. komarnika za prozore i 8 kom. komarnika za vrata, koja roba se nalazila u prtljažnom i kabinskom prostoru višenamjenskog vozila marke VW Touran, s reg. oznakama … (R BiH), s vozačem E. K., nositeljem BIH putovnice …, predmetnu robu pustio u carinsko područje RH/EU, u slobodan promet, bez provođenja daljnjih carinskih formalnosti, pa je navedeno vozilo s robom i posadom napustilo GP Gunju i ušlo u carinsko područje RH/EU bez evidencije o ikakvom carinskom postupanju, dakle, bez da je utvrdio sve elemente koji su potrebni za pravilnu provedbu carinskog postupanja u putničkom prometu glede usmeno prijavljene robe, na način da unatoč okolnosti da mu putnik za predmetnu robu nije predočio račun za robu ili drugu komercijalnu ispravu, nije provjerio vjerodostojnost usmeno prijavljenih podataka glede carinskog statusa i svojstava predmetne robe, njezine vrste, količine, komercijalne ili nekomercijalne naravi, carinske vrijednosti, te deklarirane namjene, s ciljem pravilne procjene elemenata za obračun davanja u putničkom prometu ili uvjeta za primjenu oslobođenja od uvoznih davanja za robu nekomercijalne naravi u putničkom prometu, čime nije postupio u skladu sa zakonom, važećim carinskim propisima, odnosno sukladno naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, na način da nije pravilno primijenio odredbe članka 33. – Provjera istovjetnosti osoba i čl. 34. Zakona o carinskoj službi – Provjera statusa i svojstava robe, (u svezi s odredbama članka 134. stavka 1. i članka 201. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku Unije - SL L 269, 10. listopada 2013. - u daljnjem tekstu: CZU, kao i članka 135. stavka 1. i članka 138. stavka 1. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 2015/2446 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013. Europskog parlamenta i Vijeća koja se odnose na pojedine odredbe Carinskog zakonika Unije - SL L 343/1, 29. prosinca 2015., u daljnjem tekstu: DUCZU, te članka 217. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 2015/2447 o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu određenih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije - SL L 343/558, 29. prosinca 2015., u daljnjem tekstu: PUCZU), odnosno što je postupio protivno obvezujućim pojašnjenjima iz Odjeljka 3. alineja 5. Upute 25/2016, budući da se radilo o robi komercijalne naravi koju je u RH/EU unosio državljanin R BiH, koji je ujedno i vlasnik tvrtke "K." d.o.o. iz R BiH, u kojoj je predmetna roba ili veći dio iste i proizveden, a koja roba je namijenjena trećim osobama s područja EU, koje se u vrijeme unosa predmetne robe nisu nalazile u vozilu s robom, niti u pratnji robe, niti su prometovale preko GP Gunja,

dakle, što je na opisani način nezakonito radio i što nije postupao po obvezujućoj Uputi 25/2016, čime je počinio tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. podstavka 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao "nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti", kao i tešku povredu službene dužnosti iz članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi, koja je opisana kao "nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe" pa mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

17. Navedene činjenice proizlaze iz rezultata provedenog dokaznog postupka zbog teških povreda službene dužnosti pred Prvostupanjskim disciplinskim sudom, pokrenutog povodom zahtjeva Područnog carinskog ureda Osijek.

18. Naime, u provedenom postupku unutarnje kontrole utvrđeno je da je V. S., vlasnik stolarske radnje „S.“, dana 18. ožujka 2019. na Graničnom prijelazu RGP Gunja podnio usmenu carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet (sukladno članku 135. stavak 1. točka a. DUCZU) za sobna vrata s okvirom ukupne količine 22 komada u vrijednosti 2.530,00 BAM (protuvrijednosti 9.586,18 kn, oko 1.285,00 EUR) za kupca M. M. iz P. j., J. …, vlasnika apartmana „P. M. I.“ i dana 28. ožujka 2019. na Graničnom prijelazu RGP Gunja podnio usmenu carinsku deklaraciju za puštanje robe u slobodan promet (sukladno članku 135. stavak 1. točka a. DUCZU) za spavaće sobe u rastavljenom stanju 4 komada, u vrijednosti 2.800,00 BAM (protuvrijednosti 10.609,20 kuna, oko 1.420,00 EUR) za kupca V. K.-P. iz P. j., Č. K. …, vlasnice apartmana „T. G. H. P.“ te je tužitelj radeći na putničkom ulazu u Republiku Hrvatsku prihvatio usmene deklaracije i izradio Obračune carinskih davanja pri uvozu broj 90/2019 i 104/2019 (sukladno članku 217. PUCZU), kao da se radilo o robi nekomercijalne naravi koju putnik unosi za svoje osobne potrebe i potrebe članova njegova kućanstva u svojoj osobnoj prtljazi, te bez prisustva vlasnika robe na graničnom prijelazu prilikom podnošenja usmene deklaracije.

19. Međutim, tijekom postupka utvrđeno je na temelju pisanih dokaza priloženih spisu, posebice predočenih računa broj 30/2019 od 17. ožujka 2019. i 34/2019 od 28. ožujka 2019. stolarske radnje „S.“, vlasnika V. S. iz D., S., Republika Bosna i Hercegovina, kao komercijalne isprave za robu, da je tužitelj znao da je robu podnio i prijavio vozar i vlasnik stolarske radnje V. S. koji je isporučivao robu kupcima M. M. iz P. j., J. … (vlasniku apartmana „P. M. I.“) i V. K.-P. iz P. j., Č. K. 2…(vlasnice apartmana „T. G. H. P.“), pa se očito radilo o robi komercijalne naravi, pogotovo imajući u vidu da imenovani kupci u trenutku podnošenja predmetne robe nisu bili prisutni kao putnici u kombi vozilu s robom, niti su bili u pratnji robe, a niti su navedenih datuma prometovali preko GP Brčko-Gunja, slijedom čega, s obzirom na vrstu, količinu i carinsku vrijednost predmetne robe, nisu postojali uvjeti za prihvaćanje usmene deklaracije, nego je tužitelj trebao, u smislu odredbe članka 34. Zakona o carinskoj službi – Provjera statusa i svojstava robe – ispitati deklaranta o namjeni predmetne robe, sukladno odredbi točke 3.5. podtočke 3. Upute 25/2016 te ga uputiti u postupak redovnog carinjenja.

20. Naime, člankom 135. stavkom 1. točkom a. DUCZU propisano je da se carinske deklaracije za puštanje u slobodni promet mogu usmeno podnijeti za robu nekomercijalne naravi, dok je u konkretnom slučaju prema stajalištu Suda jasno da se radi o robi komercijalne naravi na koji upućuje vrsta i količina robe, kao i okolnosti na strani pošiljatelja i primatelja robe. Osim toga, člankom 1. točkom 21. DUZCZ propisano je da „roba nekomercijalne naravi” znači: (a) roba koja se nalazi u pošiljkama koje jedna fizička osoba šalje drugoj fizičkoj osobi, a te pošiljke: i. su povremene naravi; ii. sadržavaju robu namijenjenu isključivo osobnoj uporabi primatelja ili njegove obitelji, a koja svojom naravi ili količinom upućuje na to da ne postoji komercijalni interes; i iii. pošiljatelj šalje primatelju bez plaćanja bilo kakve vrste; (b) roba koja je sadržaj osobne prtljage putnika, ako: i. je povremene naravi; i ii. sastoji se isključivo od robe za osobnu uporabu putnika ili njihovih obitelji, ili robe namijenjene za poklon; narav i količina takve robe ne smije ni po čemu upućivati na to da se radi o uvozu ili izvozu iz komercijalnih razloga.

21. Tužitelj navodi da u njegovom postupanju nije bilo namjernih propusta i loše namjere, a da je njegova procjena bila da se ne radi o robi komercijalnog karaktera te da nije pustio prijevoznika bez plaćanja carinskih davanja pri uvozu. Međutim, obveza tužitelja je bila, kao djelatnika carinskog tijela koji provodi postupak nadzora robe i obavljanja robno-graničnih procedura, carinjenja i obračuna davanja u putničkom prometu, utvrđivati sve činjenice koje su bitne za poduzimanje mjera ili radnji na koje je kao službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti pri čemu je trebao postupati sukladno važećem carinskom zakonodavstvu Europske unije, odnosno obvezujućim naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, a što je isti propustio učiniti.

22. Obveze tužitelja, kao carinika III. vrste u Ministarstvu financija, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Osijek, Graničnom carinskom uredu Županja prema opisu poslova radnog mjesta Sistematizacije radnih mjesta bile su, između ostalog, pratiti propise iz djelokruga rada carinske službe, utvrđivati elemente za obračun carine, posebnih poreza, poreza na dodanu vrijednost te drugih propisanih davanja u putničkom prometu, obavljati nadzore carinsko poreznog i trošarinskog nadzora i provjere radi osiguranja pravilne primjene carinskih, poreznih, trošarinskih i drugih propisa iz nadležnosti carinske službe, pokretanje postupka radi naplate propisanih javnih davanja, podnošenje prijava o počinjenom prekršaju, izrada prekršajnih naloga, podnošenje optužnih prijedloga, obavijesti o počinjenom prekršaju i kaznene prijave tijelima nadležnim za provođenje prekršajnih i kaznenih postupaka i drugo.

23. Stoga, sukladno svemu navedenom, proizlazi da je tužitelj postupio u suprotnosti s točkom 3.5. Upute br. 25/2016 u kojoj točki je navedeno slijedeće: „Obračun davanja u skraćenom postupku primijeniti će se na robu nekomercijalnoga karaktera koje putnik unosi za svoje osobne potrebe i potrebe članova njegova kućanstva u svojoj osobnoj prtljazi, što u cestovnom prometu znači u osobnom automobilu, autobusu ili vlastitom vozilu za prijevoz robe. Pri unosu robe i predmeta putem vozila za prijevoz robe, ovisno o svakom konkretnom slučaju (posebice glede vrste, količine i vrijednosti robe), carinjenje se može provesti u skraćenom postupku, ali i uputiti putnika na provedbu redovnoga postupka carinjenja podnošenjem pisane deklaracije. Uređujući carinski službenik uputiti će putnika na provedbu redovitog postupka carinjenja ako, pri prijevozu određenih vrsta roba vozilima za prijevoz robe zbog njene vrste i količine, osnovano posumnja da se radi o robi komercijalnoga karaktera, a iz priloženih isprava i obrazloženja putnika nije razvidno je li roba namijenjena osobnim potrebama, a nisu ispunjeni uvjeti za podnošenje usmene deklaracije za puštanje u slobodni promet komercijalne naravi. Stoga je, kada se određeni predmetni (npr. namještaj, stolarija, građevinski i instalacijski materijal, ogrjev i sl.) unose na takav način, potrebito obratiti pozornost na njihovu vrstu, količinu i deklariranu namjenu. Pri tome, carinski ured nadležan za provedbu redovitog postupka provesti će eventualno i dokazni postupak utvrđivanja radi li se o robi nekomercijalnoga karaktera (primjerice pribavljanjem isprava o osnovanosti uvoza veće količine građevinskog materijala – šljunka, pijeska, kamena, cigle, razne građe, stolarije, obloga, keramičkih pločica, ogrjevnog drva i sl. kada primatelj navodi kako uvozi robu za izgradnju ili uređenje kuće ili stambenog prostora za potrebe njegove obitelji). Ako se nedvojbeno utvrdi kako se radi o robi nekomercijalne naravi, skraćeni postupak se može provesti neovisno je li vozar ujedno i vlasnik robe, odnosno bitno je da je vlasnik robe na graničnom prijelazu ulazni suputnik, suvozač ili osoba u pratnji vozila za prijevoz robe.

24. Nadalje, Prvostupanjski disciplinski sud Carinske uprave je nedvojbeno utvrdio da je E. K., nositelj BIH putovnice …, ujedno i vlasnik tvrtke K. d.o.o., Republika Bosna i Hercegovina, dana 3. listopada 2019. na Graničnom prijelazu Gunja podnio usmenu carinsku deklaraciju (sukladno članku 135. stavak 1. točka a. DUCZU) za rolo tende 2 komada, aluminijske žaluzine 6 komada, trakaste zavjese 1 komad, komarnik za prozor 13 komada, komarnik za vrata 8 komada, za koju nije posjedovao račun ili drugu ispravu te je tužitelj radeći na putničkom ulazu u Republiku Hrvatsku prihvatio usmenu deklaraciju i bez provođenja daljnjih carinskih formalnosti predmetnu robu pustio u carinsko područje Republike Hrvatske u slobodan promet bez da je utvrdio da li se u konkretnom slučaju radilo o robi komercijalnog karaktera, iz razloga jer je državljanin Bosne i Hercegovine E. K. ujedno i vlasnik tvrtke K. d.o.o., Bosna i Hercegovina, u kojoj je predmetna roba ili veći dio iste proizveden i namijenjen trećim osobama s područja Europske unije, a koje se u vrijeme unosa roba nisu nalazile na Graničnom prijelazu Gunja.

25. Time tužitelj nije postupio sukladno važećim carinskim propisima, odnosno sukladno naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, na način da nije pravilno primijenio odredbe članka 33. – Provjera istovjetnosti osoba i članka 34. Zakona o carinskoj službi – Provjera statusa i svojstava robe (u svezi s odredbama članka 134. stavka 1. i članka 201. CZU, članka 135. stavka 1. i članka 138. stavka 1. DUCZU te članka 217. PUCZU), odnosno postupio je protivno obvezujućim pojašnjenjima iz Odjeljka 3. alineja 5. Upute 25/2016.

26. Navedeno proizlazi iz Zapisnika o pretrazi prijevoznog/prijenosnog sredstva Službe za mobilne jedinice Slavonski Brod, KLASA: 474-01/19-16/2442, URBROJ: 513-02-1985/12-19-1 od 3. listopada 2019., Potvrde o privremenom oduzimanju robe Službe za jedinice Slavonski Brod, KLASA: 471-01/19-16/2442, URBROJ: 513-02- 1985/12-19-2 od 3. listopada 2019., prekršajnog naloga broj: 131/2019 Službe za mobilne jedinice Slavonski Brod, KLASA: 471-01/19-16/2442, URBROJ: 513-02- 1985/12-19-3 od 3. listopada 2019., zapisnika o ispitivanju osumnjičenika E. K., KLASA: 471-01/19-16/2442, URBROJ: 513-02-1985/12-19-6 od 3. listopada 2019. te zapisnika o komisijskom prijemu, premjeru i procjeni vrijednosti na robu po predmetu carinskog prekršaja Službe za mobilne jedinice Slavonski Brod, KLASA: 471-01/19- 16/2442 od 3. listopada 2019.

27. K tome, prema ocjeni Suda tuženik se decidirano izjasnio iz kojih razloga tijekom upravnog postupka nije prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za pribavu službenim putem podatka prelaska E. K. preko Graničnog prijelaza Gunja, odnosno za njegovo saslušanje, a s kojim obrazloženjem je suglasan i ovaj Sud. Naime, iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika E. K., KLASA: 471-01/19-16/2442, URBROJ: 513-02-1985/12-19-6 od 3. listopada 2019. proizlazi da je isti izjavio kako je sva roba zatečena u vozilu prevezena, odnosno unesena na područje Europske unije kroz Republiku Hrvatsku dana 3. listopada 2019. na Graničnom prijelazu Brčko-Gunja te je time, dakle, E. K. priznao nezakoniti unos robe i počinjenje prekršaja, dok je iz pravomoćnog prekršajnog naloga broj: 131/2019 Službe za mobilne jedinice Slavonski Brod, KLASA: 471-01/19-16/2442, URBROJ: 513-02-1985/12-19-3 od 3. listopada 2019. vidljivo da je okrivljeni E. K. proglašen krivim za počinjenje carinskog prekršaja s predmetnom robom. Nadalje, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je dana 3. listopada 2019., u vremenskom razdoblju od 13:18 sati do 13:21 sati na putničkom prometu ulaza u Republiku Hrvatsku na Graničnom prijelazu Gunja, radio upravo tužitelj. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno na temelju priložene materijalne dokumentacije pa Sud smatra da izvođenje predloženih dokaznih prijedloga tijekom upravnog postupka (pa tako niti tijekom upravnog spora) ne bi dovelo do drukčije utvrđenog činjeničnog stanja niti do drukčijeg rješavanja ove upravne stvari.

28. Pri tome Sud napominje da Prvostupanjski disciplinski sud nema obvezu prihvatiti dokazne prijedloge tužitelja koje smatra nepotrebnim i nesvrsihovitim provoditi u disciplinskom postupku, a o čemu je riječ u konkretnom slučaju, obzirom da su u dokaznom postupku sve činjenice koje su relevantne za navedeni opis protupravnog djelovanja tužitelja pravilno i nedvojbeno utvrđene.

29. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prema ocjeni Suda, pravilno su tužiteljevi propusti okvalificirani kao propuštanje poduzimanja službenih radnji i radnji na koje je ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti, što po svojoj pravnoj oznaci predstavlja tešku povredu službene dužnosti iz odredbe članka 99. stavak. 1. točka 2. Zakona o državnim službenicima te kao nepostupanje po naputcima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe, što po svojoj pravnoj oznaci predstavlja tešku povredu službene dužnosti iz odredbe članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi te stoga nisu osnovani prigovori tužitelja da u rješenju nije individualizirano koje je to konkretno povrede teže službene dužnosti počinio tužitelj. Kod izričitih zakonskih odredbi koje uređuju provedbu carinskog postupka pri nadzoru u putničkom prometu, odnosno pri provedbi carinskih formalnosti nadzora u putničkom prometu s trećim zemljama, kao i Uputa Središnjeg ureda Carinske uprave, nema prostora za tužiteljevo tumačenje i pozivanje na uobičajenu praksu na graničnim prijelazima da vlasnik robe ne mora biti nužno u prijevoznom sredstvu kojim se prevozi roba. Njegova izjava u prilog je zaključku kako tužitelj ne pokazuje elementarno i očekivano poznavanje propisa koje primjenjuje provodeći redoviti carinski postupak pri nadzoru u putničkom prometu. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni njegovi navodi kako je to bila uobičajena praksa u radu većine službenika, jer bi tužitelju kao državnom službeniku trebalo biti poznato kako se prije svega kod obavljanja poslova koji su u opisu njegovog radnog mjesta dužan pridržavati propisa. Zbog navedenog, Sud ne nalazi kako te okolnosti, ukoliko su i točne, mogu biti ispričavajuće u odnosu na njegovo nepoduzimanje zakonom propisanih ovlaštenja.

30. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, tuženik je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te zatim temeljem cjelokupnog činjeničnog rezultata postupka po svom uvjerenju ocijenio po načelu ocjene dokaza u upravnom postupku kojim dokazima i iz kojih razloga poklanja vjeru te iz istoga izveo zaključak da je tužitelj počinio djela koja mu se stavljaju na teret na način i u okolnostima kako to proizlazi iz izreke prvostupanjskog rješenja od 22. rujna 2020. te ostvario bitna obilježja teške povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 2. Zakona o državnim službenicima opisanu kao nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanje mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti i članka 102. stavka 1. točke 8. Zakona o carinskoj službi, opisanu kao nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi središnji ured carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

31. Nadalje, Sud utvrđuje da je na sve prigovore istaknute tijekom provođenja disciplinskog postupka, kao i u žalbi, odgovoreno u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskoga rješenja, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Ujedno je utvrđeno da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava, koje odredbe su pravilno citirane u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju.

32. Konačno, Sud ne nalazi osnovanim niti tužiteljev prigovor o zastari pokretanja i vođenja postupka. Prema članku 109. stavak 2. Zakona o državnim službenicima, pravo na pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku od godine dana od dana saznanja za počinjenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku od tri godine od dana kada je povreda počinjena.

33. Iz stanja spisa proizlazi kako je podnositelj zahtjeva do prvih saznanja za teške povrede službene dužnosti počinjene dana 18. ožujka 2019., 28. ožujka 2019. i 3. listopada 2019. došao u postupku provođenja unutarnje kontrole (10. prosinca 2019.). Iz navedenog proizlazi kako je pokretanjem disciplinskog postupka 16. siječnja 2020. (izmijenjeni zahtjev od 16. ožujka 2020.) sačuvan subjektivni i objektivni rok iz prethodno navedene odredbe za pokretanje i vođenje disciplinskog postupka.

34. U pogledu izbora disciplinske kazne, nesporno je da je izbor kazne obavljen u okviru zakonom dane ovlasti budući da je odredbom članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima za tešku povredu službene dužnosti propisana kao moguća kazna: prestanak državne službe, pri čemu je, prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, sukladno odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o državnim službenicima, cijenjena težina počinjene povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti prijavljenog službenika, okolnosti u kojima je povreda počinjena i način počinjenja djela te olakotne i otegotne okolnosti. Tako je prilikom izricanja kazne kao olakotna okolnost uzeta dosadašnja nekažnjavanost službenika i ocjene njegovog dosadašnjeg rada. Međutim, otegotna okolnost jest da okolnosti nesporno upućuju na svijest službenika na počinjenje teških povreda službenih dužnosti koje su mu stavljene na teret, odnosno da je isti imao jasne spoznaje koje su ga same po sebi teško inkriminirale u smislu disciplinske odgovornosti. Počinjena disciplinska djela službenika predstavljaju jedno od najtežih oblika protupravnog postupanja osobe koja je dužna skrbiti o poštivanju carinskih propisa pa s obzirom, dakle, na tako teške i izražene otegotne okolnosti i posljedice koje su prouzročene počinjenjem teških povreda, tužitelju je izrečena najteža kazna prestanka državne službe, pri čemu svaka druga kazna ne bi bila odgovarajuća stupnju ovako teške povrede, te potrebi postizanja svrhe kažnjavanja.

35. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I izreke presude).

36. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio predmetni spor, to Sud nije usvojio zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, obzirom da je odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (točka II izreke presude).

U Osijeku 15. lipnja 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).