REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1854/2018-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mato Knezović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-713/2018-2 od 29. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1852/17-11 od 6. travnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-713/2018-2 od 29. svibnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1852/17-11 od 6. travnja 2018. u dijelu u kojem je na glavnični iznos od 44.051,74 kn dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 16. lipnja 2009. do 29. ožujka 2017., te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku da plati tužitelju iznos od 44.051,74 kn sa zateznom kamatom od 16.06.2009.g. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. 8. 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena i da mu naknadi parnični trošak od 3.750,00 kn sa zateznom kamatom po istoj stopi od 7. 4. 2018. do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na plaćanje zateznih kamata na glavnicu tuženik je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP). Pritom je postavio pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik u reviziji predlaže da se prihvati revizija i preinači pobijana presuda, a podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje drugostupanjskom sudu.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da je obveza tuženika na isplatu zaostataka mirovina dospjela datumom donošenja rješenja, odnosno danom isplate prve mirovine temeljem predmetnog rješenja. Tužitelj traži naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

5. Revizija tuženika je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/2019), u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju samo ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

6.1. Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Tuženik je u reviziji postavio sljedeće materijalnopravno pitanje:

"Da li na dosuđeni iznos glavnice pripadaju zakonske zatezne kamate od 16. 6. 2009. godine kao danom prve isplate mirovine po predmetnom rješenju o pravu na mirovinu (temeljem odredbe čl. 87. ZOMO u svezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a) ili podnošenjem tužbe u smislu čl. 176. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 Zakona o obveznim odnosima)?"

8. Kao razlog važnosti naznačenog pravnog pitanja revident se poziva na odluke Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1621/2017 od 25. siječnja 2018., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-906/2017-4 od 15. siječnja 2018., te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3637/17-4 od 23. siječnja 2018., navodeći da je shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci vezano za tijek kamata u suprotnosti s pravnih shvaćanjem izraženim u naprijed navedenim odlukama drugih drugostupanjskih sudova.

9. Ovaj sud je ocijenio da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da u pogledu pitanja dospijeća zaostalih svota mirovine i posljedično tome tijeka zateznih kamata postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog kojeg je podnesena.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. travnja 2009. sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2009. do isplate.

12. Polazeći od utvrđenja da je tužitelju rješenjem tuženika od 14. svibnja 2009. kao pripadniku Hrvatskog vijeća obrane (HVO) zbog profesionalne nesposobnosti za rad kao posljedice 100% ranjavanja, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počev od 19. listopada 2007., s tim da će zaostala mirovina za razdoblje od 19. listopada 2007. do 30. srpnja 2009. biti isplaćena kada za to budu osigurana sredstva u državnom proračunu, da je tuženik tijekom postupka isplatio tužitelju dug na ime predmetnih mirovina za 2007., te da su Zakonom o izvršenju državnog proračuna za 2008. i 2009. godinu sredstva za isplatu predmetnih invalidskih mirovina pripadnika HVO bila osigurana u državnom proračunu, sudovi su prihvatili predmetni tužbeni zahtjev zaključujući da tužitelju pripada utuženi iznos (za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. travnja 2009.) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2009. do isplate. Pritom sudovi navode da je rješenjem tuženika od 14. svibnja 2009. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu od 19. listopada 2007. (od kada mu pripada i pravo na njezinu isplatu), da je invalidska mirovina dospjela 16. lipnja 2009. od kojeg datuma da tužitelju pripada pravo na isplatu zateznih kamata.

13. U odlukama Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1621/17-2 od 25. siječnja 2018. i Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-906/17-4 od 15. siječnja 2018., na koje se kao razlog važnosti poziva tuženik, zauzeto je pravno shvaćanje da je obveza tuženika dospjela tek podnošenjem tužbe u smislu odredbe čl. 176. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08).

14. Prema odredbi čl. 176. ZOO kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.

15. S obzirom da je u konkretnom slučaju rješenjem tuženika određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju dužniku (tuženiku) – kada se osiguraju sredstva u Državnom proračunu te s obzirom da tužitelj nije od suda zahtijevao da se odredi primjeren rok za ispunjenje, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je zaključiti da je potraživanje tužitelja dospjelo tek danom podnošenja tužbe sudu, a to je bilo 29. ožujka 2017., slijedom čega bi tužitelj imao pravo na isplatu zateznih kamata tek od 30. ožujka 2017.

16. Identično pravno shvaćanje revizijski sud je izrazio u odlukama poslovni broj Rev- 958/18-4 od 1. prosinca 2020., Rev-1477/2018-3 od 15. ožujka 2022. i drugima.

17. Zbog navedenog je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

18. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju tuženika jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o reviziji (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 166. ZPP), slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 15. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud