Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-247/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te Marije Balenović i dr. sc. Lane Petö Kujundžić članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog A. M. i okrivljenog Z. E. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-21/2022. 8Kov-29/2022.) od 23. svibnja 2022. o određivanju samostalnih mjera opreza i produljenju primjene mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog A. M. i okrivljenog Z. E. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim su rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-21/2022. 8Kov-29/2022.) od 23. svibnja 2022., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-77/2021. od 9. svibnja 2022. protiv okrivljenog A. M. i drugih, zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I. izreke na temelju članka članka 98.a Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) okrivljenom A. M. određene mjere opreza kao samostalne mjere opreza i zabrana napuštanja boravišta na adresi u Z., K…. te obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijska postaja Maksimir, svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu.

1.1. Pod točkom II na temelju odredbe članka 127. stavka 4. ZKP/08. određen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. C. (ranije S. V.) i okrivljenog C. V. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.

1.2. Pod točkom III izreke rješenja na temelju članka 98. stavka 6. u vezi sa stavkom 2. točkama 1., 3. i 4. ZKP/08ZKP/08. okrivljenom Z. E. produljene su mjere opreza i to: zabrana napuštanja boravišta na adresi u S., U. M. R. …; obveza redovitog javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sesvete, Sesvete, Kašinska 1B, svakog prvog i trećeg ponedjeljka u mjesecu; zabrana približavanja oštećenoj S. R., OIB: …, iz Z., I. K. put …, na udaljenost manju od 200 metara i zabrana približavanja oštećenom K. S., OIB: …, iz Z., I. K. put …, na udaljenost manju od 200 metara.

1.3. Pod točkom IV izreke rješenja upozoren je okrivljeni A. M. da je nepridržavanje izrečenih samostalnih mjera opreza kazneno djelo. Pod točkom V izreke upozoren je okrivljeni Z. E. da će se u slučaju nepridržavanja određenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

1.4. Pod točkom VI određeno je na temelju članka 100. stavka 2. i 3. ZKP/08 i članka 6., 8. i 9. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza ("Narodne novine", broj: 92/09., 66/14. i 73/21.) da će djelatnici Policijske uprave zagrebačke, IV. Policijske postaje Maksimir i Policijske postaje Sesvete svakih 15 dana dostaviti pisano izviješće sudu o izvršavanju naloženih mjera opreza iz točke I. i III. izreke ovog rješenja. Pod točkom VII. na temelju članka 98. stavka 6. ZKP/08. određeno je da će naložene mjere opreza trajat dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude, a svaka dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti rješenja o mjerama opreza ispitat će se po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza.

2. Protiv točke I. tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni A. M. po braniteljici odvjetnici V. R. bez navođenja zakonske osnove pobijanja. Predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje, a podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Žali se i okrivljeni Z. E. po branitelju odvjetniku I. C. protiv točke III. tog rješenja i to u odnosu na produljenje mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i obveze redovitog javljanja policiji, a zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP/08.). U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske u pobijanom dijelu preinačiti pobijano rješenje na način da mu ukine mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i redovitog javljanja policiji.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Okrivljeni A. M. u žalbi smatra da je pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. budući da je „izreka nerazumljiva i razlozi o odlučnim činjenicama nejasni jer ne sadrži zakonsku osnovu za istraži zatvor iz članka 124. stavak 2. ZKP/08.“. Suprotno iznijetim tvrdnjama ovog žalitelja, izreka pobijanog rješenja je razumljiva, a prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje razloga koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, zatim posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. koje se odnose na zakonsku osnovu istražnog zatvora te je jednako tako pravilno utvrdio da su se stekli uvjeti za primjenu samostalne mjere opreza iz članka 98. a. u vezi članka 98. stavka 2. točke 1. i 3. ZKP/08., a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, o čemu će dalje biti riječi u činjeničnom dijelu ove odluke.

5.1. Naime, točno je da je odredbom članka 124. stavak 2. ZKP/08. propisan sadržaj izreke rješenja o istražnom zatvoru, a navedena odredba se smislenim tumačenjem primjenjuje i na izreku rješenja kojim se određuje ili produljuje mjera opreza kao zamjena za istražni zatvor, pa tako i u slučaju primjene samostalne mjere opreza. S obzirom da je iz pobijane točke I izreke prvostupanjskog rješenja jasna i razumljiva zakonska osnova za primjenu samostalne mjere opreza, te je u odnosu na zabranu napuštanja boravišta sadržaj pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 99. stavka 1. u vezi članka 98.a ZKP/08. tako je i izreka jasna i razumljiva usprkos tome što ne sadrži zakonsku osnovu za istražni zatvor (članak 124. stavak 2. točka 2. ZKP/08.) i pobijano rješenje može se ispitati. Zato nije u pravu ovaj žalitelj da prvostupanjski sud nije postupio prema uputi iz ukidnog rješenja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 21. siječnja 2022. broj II Kž-26/2022. te nije u pravu da je počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

6. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su primijenjene samostalne mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od bijega i ponavljanja djela za okrivljenog A. M., a žalbeni navodi koji osporavaju potrebu primjene samostalne mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i obvezu redovitog javljana policiji nisu od utjecaja. I po stavu ovog drugostupanjskog s obzirom da je pravilno utvrđeno da postoje okolnosti iz članka 123. ovoga Zakona, a istekli su rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ovoga Zakona, svrha istražnog zatvora se može postići određenim mu samostalnim mjerama opreza.

6.1. Naime, okolnosti navedene u pobijanom rješenju koje upućuju na opasnost od bijega (detaljno i pravilno utvrđene i navedene pod točkom 6. obrazloženja pobijanog rješenja) te okolnosti navedene u pobijanom rješenje koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela (detaljno i pravilno utvrđene i navedene pod točkom 6.1. obrazloženja pobijanog rješenja) su i dalje aktualne i to neovisno o činjenici da je novom optužnicom od 9. svibnja 2022. smanjena kriminalna količina za ovog žalitelja. Ove okolnosti upućuju da je nužna kumulativna primjena samostalnih mjera opreza na način kako je to odlučeno u pobijanom rješenju (točka I izreke). Upravo takvom kumulativnom primjenom samostalnih mjera opreza se sprječava opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Stav žalitelja da je neosuđivan na području Republike Hrvatske i da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir osobne prilike i svojstva ovog okrivljenika nije prihvatljiv s obzirom na utvrđenje suda da postoje okolnosti iz članka 123. ovoga Zakona, da su istekli rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ovoga Zakona te da je nužna primjena samostalnih mjera opreza.

7. Za odluku o određivanju izrečenih samostalnih mjera opreza okrivljenom A. M. u konkretnom slučaju bez značaja su navodi njegove žalbe da ne izbjegava kazneni progon jer je na ročište 23. svibnja 2022. došao avionom iz F., te da će po dovršenom ostavinskom postupku postati vlasnikom kuće u kojoj mu je prijavljeno prebivalište. Takvi žalbeni navodi ne dovode u pitanje pravilnost prvostupanjskog rješenja niti pravilnost primjene izrečenih samostalnih mjera opreza.

8. Sukladno tome, s pravom je sud prvog stupnja okrivljenom A. M. odredio samostalne mjere opreza iz članka 98. a. u vezi članka 98. stavka 2. točke 1. i 3. ZKP/08., dakle odredio samostalne mjere ne u cijelosti prema prijedlogu državnog odvjetnika u optužnici. Optužno vijeće nije vezano prijedlogom državnog odvjetnika nego je dužno preispitati i postojanje svih istražno zatvorskih osnova i ocijeniti koja mjera opreza/samostalna mjera opreza može postići svrhu koja bi se ostvarila istražnim zatvorom u konkretnom slučaju. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi ovog žalitelja da je prvostupanjski sud propustio odbiti određivanje mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. s obzirom da je istekao maksimalni rok trajanja istražnog zatvora. Osim toga, članak 98.a ZKP/08. i propisuje da, u slučaju kada postoje okolnosti iz članka 123. ovoga Zakona, a istekli su rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ovoga Zakona, sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza.

9. Imajući u vidu sadržaj odredbe članka 98. a ZKP/08. te da je pobijano rješenje prvostupanjski sud donio razmatrajući postojanje osnovane sumnju za okrivljenog A. M. u odnosu na optužnicu od 9,. svibnja 2022., žalbenim navodima da je okrivljeni A. M. u istražnom zatvoru proveo šest mjeseci, a da se više ne tereti za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11. kao i da državno odvjetništvo nije podnijelo prijedlog za određivanje mjera opreza puna četiri mjeseca nije dovedena u sumnju zakonitost pobijanog rješenja.

10. U odnosu na žalbene navode okrivljenog Z. E. da su prestale postojati okolnosti zbog kojih je ovom žalitelju bilo potrebno produljiti mjere opreza zabrane napuštanja boravišta i obveza redovitog javljanja policiji ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da okolnosti navedene pod točkom 7. i 7.1. obrazloženja pobijanog rješenja doista predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od bijega i opasnosti od ponavljanja djela koja se može prevenirati daljnjom primjenom kumulativno naloženih mjera opreza. Naime, i po stavu ovog drugostupanjskog suda svrha istražnog zatvora može ostvariti i do sada izrečenim i produljivanim mjerama opreza, s obzirom na vrijeme provedeno u istražnom zatvoru te činjenicu da ovaj žalitelj u Republici Hrvatskoj ima obitelj i živi na adresi boravišta. Stoga, žalbene tvrdnje ovog žalitelja da mu je novom optužnicom od 9. svibnja 2022. smanjena kriminalna količina te da živi u kući svoje žene u S. zajedno s njihovih četvero maloljetne djece već su našle odraza u pobijanoj odluci.

11. Stav okrivljenog Z. E. da su dovoljne mjera opreza zabrane približavanja oštećenima S. R. i K. S. nije prihvatljiv jer se i dalje ukazuje nužnim kumulativna primjena mjera opreza na način kako je to odlučeno u pobijanom rješenju i upravo takvom kumulativnom primjenom mjera opreza se sprječava opasnost od bijega i opasnost od ponavljanja kaznenih djela.

12. Za odluku o produljenju izrečenih mjera opreza okrivljenom Z. E. u konkretnom slučaju bez značaja su navodi njegove žalbe da mu je onemogućen odlazak u Republiku Italiju do bolesnog oca, a ograničenja prava koja je ovaj žalitelj sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, a riječ je o minimumu društvenog opreza.

12.1. Kraj takvog stanja stvari nisu od značaja ni žalbeni navodi okrivljenog Z. E. da se ovaj postupak „otegnuo“ zbog nedostupnosti okrivljenih M. C. i C. V. i vraćanja optužnice državnom odvjetniku pa da „nije za očekivati da će suđenje brzo biti provedeno“.

13. Kako žalbe okrivljenog A. M. i okrivljenog Z. E. nisu osnovane, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 15. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović,v.r.