REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4163/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, radi isplate 45.436,36 kn, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4338/2019-2 od 22. srpnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2246/2018 od 24. svibnja 2019., u sjednici održanoj 15. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Pobijanom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 45.436,36 kn sa zakonskom zateznom kamatom. Odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.921,23 kn.

2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnio tuženik zbog sljedećih pravnih pitanja za koje drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

- Da li je pravni stav izražen u osporenoj odluci sukladan pravnom stavu izraženom u odluci Revt-469/17 te Rev-1267/11 (osobito u odnosu na teret dokaza uzročno posljedične veze, nužnost provođenja vještačenja, korištenja vještačenja i dokaza iz drugog postupka, nevezanost parničnog suda u parničnom postupku činjeničnim utvrđenjima iz upravnog postupka)?

- Predstavlja li povredu načela neposrednosti iz čl. 4. Zakona o parničnom postupku i načela usmenosti postupanje suda na način da utvrđuje odlučne činjenice o kojima ovisi odluka suda o postojanju uzročno posljedične veze između štetnog događaja i štete na temelju čitanja nalaza i mišljenja invalidske komisije tužitelja iz upravnog postupka koji je prethodio odluci o umirovljenju njegova osiguranika, te da li je sud ovlašten postupiti na taj način kada se tuženik protivio korištenju tog dokaza u parničnom postupku?

- Kada sud, na temelju osporenih isprava koje je dostavio tužitelj, a bez provođenja vještačenja, utvrđuje dokazanim postojanje odlučujuće činjenice za čije je utvrđenje potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, da li time krši odredbu iz čl. 250. Zakona o parničnom postupku u svezi sa čl. 7. i čl. 8. te čl. 219., čl. 220. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku?

- Ima li nalaz i mišljenje invalidske komisije koje je rađeno u upravnom postupku u kojemu tuženik nije sudjelovao i koje u sebi sadrži mišljenje da je invalidnost osiguranika tužitelja uzročno posljedično vezana za prometnu nezgodu, u parničnom postupku radi naknade štete tuženika, dokaznu snagu vještačenja u odnosu na stručnu činjenicu uzroka invalidnosti ili predstavlja ispravu koju sud nije dužan prihvatiti niti ga obvezuje (ispravu kojom nije riješeno o nekom pravu i odnosu)?

- Smatra li se da je tužitelj na adekvatan način dokazao stručne činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva ako je kao dokaze priložio svoje vlastite isprave (odnosno isprave-nalaz i mišljenje invalidske komisije) rađene u postupku koji je prethodio njegovom odlučivanju u upravnom postupku, a koje je tuženik osporio te se istima protivio i nije suglasio sa korištenjem istih i da li zauzimanje takvog stava u postupku, predstavlja kršenje odredbi o teretu dokaza i obvezi provođenja vještačenja u svrhu utvrđivanja ili razjašnjenja činjenice za koju je potrebno stručno znanje?

- Ukoliko činjenična utvrđenja iz drugog postupka ne vezuju sud u parničnom postupku, te ukoliko nalaz i mišljenje invalidske komisije tužitelja, ne vezuje sud u parničnom postupku u dokazivanju stručne činjenice, a tuženik se korištenju isprava koje potječu iz upravnog postupka kod tužitelja, protivio, da li je na tužitelju teret dokaza predlaganjem vještačenja radi utvrđivanja sporne stručne činjenice o kojoj sud nema dovoljno znanja ?

3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

5. Predmet ovoga spora je regresni zahtjev tužitelja za povrat isplaćene invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku koji je ozlijeđen u prometnoj nesreći od 7. studenog 2008. koju je prouzročio osiguranik tuženika, a koje ozljede su prouzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja u omjeru od 60%.

6. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).

7. Pravni stav izražen u osporenoj odluci sukladan je pravnom stavu izraženom u odluci Revt-469/17 (i nije suprotan s odlukom Rev-1267/11) budući da je u toj odluci navedeno: ''Slijedom navedenog, time što su u postupku u dokazne svrhe bez suglasnosti tuženika uzeti u obzir nalaz i mišljenje vještaka izrađeni u drugom predmetu među različitim strankama, a istovremeno je odbijen prijedlog tuženika da se u ovom konkretnom postupku izvede medicinsko vještačenje radi utvrđivanja je li, eventualno, uzrok umirovljenja osiguranika tužitelja različit od onoga iz upravnog rješenja kojim je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu - posljedice stradavanja u predmetnom štetnom događaju, to je takvim (nezakonitim) postupkom nižestupanjskih sudova stranci zapravo oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom.''

8. Naime, drugostupanjski sud je donio pobijanu presudu jer je tužitelj priložio dokaze u prilog odgovornosti tuženika za štetu, a tuženik je, za razliku od prethodno opisane situacije, odustao od dokaznog prijedloga vještačenjem kojim pobija navode i dokaze tužitelja. Pitanje tereta dokazivanja nije važno za odluku u sporu jer iz toga proizlazi da drugostupanjski sud pobijanu odluku nije utemeljio na pravilu o teretu dokazivanja. Revident citiranim pitanjima zapravo na različite načine problematizira i dovodi u pitanje dokaznu snagu (svakog) nalaza i mišljenja vještaka izrađenog u postupku priznanja prava na invalidsku mirovinu, a takva pitanja ne predstavljaju pravna pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP.

9. Zato je, na temelju čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 6. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: eb30e-53339

Kontrolni broj: 00966-54390-3d7fd

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.