REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1771/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. D., P., OIB … , koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P., protiv tuženika Grada Poreča – Parenzo, P., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u P., rad isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-995/2020-2 od 3. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, poslovni broj Povrv- 1242/2019-7 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 15. lipnja 2022.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije (dalje i: prijedlog) protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu dva pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, prema čl. 385. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

2. U odgovoru na taj prijedlog tužiteljica je osporila njegove navode.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prvo postavljeno pitanje, koje glasi: „Da li je tuženik kao vlasnik nekretnine ovlašten ispostavljati posjedniku račune za neovlašteno korištenje nekretnine?“ polazi od činjeničnoga stana kakvo u postupku nije utvrđeno, odnosno, u postupku je utvrđeno da tužiteljica uopće ne posjeduje predmetnu nekretninu, pa niti neovlašteno, te je utvrđeno da nije tužiteljica kao zakupnica bila ta koja je nakon prestanka ugovora o zakupu sklopljenog s tuženikom nekretninu predala u posjed trećoj osobi.

5. Drugo postavljeno pitanje, koje glasi: „Može li sud primijeniti pravilo o teretu dokazivanja odlučne činjenice na štetu stranke u postupku, bez da je prethodno izveo sve dokaze koje je ta ista stranka predložila radi utvrđivanja postojanja te činjenice?“ polazi od neosnovanog tuženikovog shvaćanja, suprotnog odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, da sud mora izvesti baš sve dokaze koje su stranke predložile. Pri tome je za napomenuti i da je u vrijeme kada je sud prvoga stupnja odlučivao o dokaznim prijedlozima na snazi bila odredba čl. 264. st. 2. ZPP kojom je bilo propisano da sud može odlučiti da se izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica. U konkretnom je slučaju, međutim, sud na temelju drugih izvedenih dokaza zaključio o postojanju sporne odlučne činjenice.

6. Zbog toga je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.