REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 284/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M., OIB: ..., Z., zastupanog po punomoćniku N. K. I., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i p. d.o.o., D., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u D., Građansko upravnom odjelu, D., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-978/2020-2 od 19. listopada 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-6/20 od 10. lipnja 2020., u sjednici održanoj 15. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-978/2020-2 od 19. listopada 2020. pod točkom II. izreke, kojom je žalba tužitelja djelomično odbijena kao neosnovana te je presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Pn-6/20 od 10. lipnja 2020. djelomično potvrđena, te dijela pod točkom III. izreke, kojom je odlučeno o troškovima postupka.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naznačio tri pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, smatrajući da je shvaćanje o tim pitanjima na kojemu se temelji pobijana odluka suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Revr 357/14 od 8. rujna 2015., Revr 915/12 od 10. srpnja 2012., Revr 40/04 od 2. rujna 2004., Rev-1625/1999 od 22. studenog 2000., Rev 817/13 od 21. svibnja 2013. i Rev-x 264/09 od 14. siječnja 2010.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu ne udovoljavaju pretpostavkama dopuštenosti iz članka 385.a ZPP jer se po ocjeni ovog suda ne radi o pitanjima važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U konkretnom predmetu tužitelj potražuje naknadu štete zbog izgubljene zarade (iznosa plaće, regresa, božićnica i uskrsnica) od tuženice Republike Hrvatske zbog boravka u pritvoru uslijed vođenja kaznenog postupka protiv tužitelja - koji je u konačnici pravomoćno obustavljen.
5.1. Prvim i drugim naznačenim pitanjem podnositelj problematizira ocjenu suda o prekidu uzročno-posljedične veze između pritvaranja tužitelja i nastale štete, i to u trenutku prestanka radnog odnosa koji je tužitelj zasnovao po izlasku iz pritvora a na temelju poslovno uvjetovanog otkaza. Međutim, argumentirajući važnost postavljenih pitanja, podnositelj se je pozvao na odluke revizijskog suda koje nisu donesene u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja bi bila podudarna ili usporediva ovom konkretnom predmetu. Naime, u predmetima na koje se podnositelj poziva tužitelji su potraživali naknadu štete od svojih poslodavaca, i to u situaciji kad su pretrpjeli ozljedu na radu, radi smanjenja radne sposobnosti bili raspoređeni na drugo radno mjesto te im je potom otkazan ugovor o radu – u kojem slučaju je sud ocijenio da (zakonita) odluka tuženika o otkazu ugovora o radu ne prekida uzročno-posljedičnu vezu između ozljede na radu i nastale štete, za koju tuženik odgovara. Pritom podnositelj nije određeno obrazložio zbog čega smatra da bi postavljena pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP iz drugih razloga, koji ne uključuju nepodudarnost pobijane odluke sa sudskom praksom na koju se je pozvao.
5.2. Treće pitanje se odnosi na odluku o troškovima postupka, međutim ono se ne može se smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer shvaćanje na kojemu se temelji pobijana odluka ne odudara od shvaćanja revizijskog suda, izraženog primjerice i u odlukama na koje se je podnositelj pozvao (Rev 817/13 od 21. svibnja 2013. i Rev-x 264/09 od 14. siječnja 2010.), a pritom nije riječ o pitanju u pogledu kojeg bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi sa čl. 387. st. 3. i 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 15. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.
