REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 Povrv-45/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja U. P. d.o.o., OIB: … iz P., protiv tuženika Z. T., OIB: … iz P., povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 31. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. B., odvjetnika iz P. I tuženika osobno, 15. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. B. iz P., poslovni broj Ovrv-70/2021 od 26. siječnja 2021. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku Z. T., OIB: … iz P., da tužitelju U. P. d.o.o., OIB: … iz P., plati iznos od 328,68 kn (tristodvadesetosam kuna i šezdesetosam lipa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 54,78 kn teče od 13. lipnja 2020.,

-na iznos od 109,56 kn teče od 15. kolovoza 2020.,

-na iznos od 109,56 kn teče od 16. listopada 2020.,

-na iznos od 54,68 kn teče od 8. prosinca 2020.

pa sve do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II

Nalaže  se  tuženiku  Z.  T.,  OIB:  …  iz  P., da tužitelju U. P. d.o.o., OIB: … iz P., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 251,63 kn (dvjestopedesetjednu kunu i šezdesettri lipe) sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude (15. lipnja 2022.) do isplate po stopi koja se u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, kao ovrhovoditelj, je podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku A. B. iz P., protiv tuženika radi naplate potraživanja u iznosu od 328,68 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.

2. Protiv naprijed citiranog rješenja o ovrsi ovdje tuženik, kao ovršenik je podnio pravovremeno prigovor 25. veljače 2021. pobijajući u cijelosti rješenje o ovrsi, navodeći kako nikakve usluge od tužitelja u navedenom periodu nije koristio pa da se iz navedenog razloga ne smatra dužnim niti po jednom osnovu. Posebno ističe kako uopće nije boravio na području koje pokriva tužitelj iz opće poznatih razloga "lockdowna". Smatra kako je potpuno besmisleno slanje računa bez bilo kakve usluge tužitelja i to osobi koja je 500 km udaljena od njihova područja djelovanja. Navodi kako ovakvo postupanje tužitelja smatra najobičnijim pokušajem namicanja imovinske koriste bez muke i rada. Slijedom naprijed navedenog predlaže da se ukine predmetno rješenje o ovrsi.

3. Podneskom od 23. veljače 2022. tužitelj ističe da se protivi navodima tuženika i posebno ističe kako je sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom, Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada P.-P. objavljenog u Službenom glasniku broj 2/2018 i Odluka o cjeniku javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i suglasnost, Službeni glasnik G. P.-P. broj 6/2018, on ovlašten za obavljanje javne usluge prikupljanja komunalnog otpada na području na kojem tuženik posjeduje nekretninu. Nadalje napominje kako je u poslovnim knjigama tužitelja isti evidentiran u kategoriju korisnika "vikendaši", te je sukladno važećim propisima i podzakonskim aktima Društva ispostavljen račun prema podacima kojima je davatelj usluge, sada tužitelj, raspolagao. Nesporno je da se nekretnina nalazi na adresi …, P.-P., odnosno stambeni prostor izgrađen na k.č. 3745 k.o. P. ( E - 21. suvlasnički dio 74/2129 ). Nadalje, kako je u Izjavi potpisanoj od strane sada tuženika navedeno, svi se računi za predmetni stan upućuju na adresu, P.. Sukladno zakonskoj obvezi tuženiku je proslijeđena Izjava o načinu korištenja javne usluge – fizičke osobe kućanstva, koja izjava sadrži sve zakonom propisane elemente, i to kolonu prijedlog davatelja usluge u kojoj su navedeni podaci kojim raspolaže

sada

tužitelj,

te

kolona očitovanje korisnika usluge u kojoj sada tuženik daje očitovanje. Predmetnu je Izjavu tuženik potpisao dana 16. kolovoza 2018. godine. Iz dostavljenih računa jasno je naznačen iznos cijene obvezne minimalne javne usluge, te ostali elementi računa: ime i prezime korisnika sa adresom, datum dospijeća, mjesto prikupljanja. Nadalje, naznačeno je i dugovanje iz prethodnog razdoblja sa upozorenjem za plaćanje istog ( opomena ) te mogućnost pokretanja prisilne naplate. Upućuje se i na mogućnost ulaganja prigovora na račun ili uslugu, sve sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Slijedom citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi tuženik smatra da je njegovo potraživanje osnovano.

4. Javni bilježnik je po dostavi prigovora proslijedio predmet ovome sudu, na daljnji postupak, a to sukladno odredbama iz članka 282. i članka 287. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 - dalje OZ). Rješenjem ovog suda poslovni broj 22 Povrv-45/2021-5 od 14. veljače 2022. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a to temeljem odredbe iz članka 58. stavak 2. OZ, te je ujedno i određen nastavak postupka po pravilima parničnog postupka kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u specifikaciju utuženih računa kupca na dan 14. siječnja 2021. godine, Odluku o cijenama dodatnih usluga u radnoj jedinici čistoće - Službeni glasnik G. P.-P. 6/2018, Odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. P.-P. S. glasnik 2/2018,

ispis računa (strana spisa 53-56), iskaz stavki partnera za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 23. veljače 2022., Izjavu o načinu korištenja javne usluge – fizičke osobe kućanstva (strana spisa 61).

6. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja kako je naznačen u prijedlogu za ovrhu u cijelosti osnovan.

6.1. Iz provedenih dokaza je kao nesporno utvrđeno slijedeće:

- da je tuženik vlasnik nekretnine u P.-P., na adresi…,

- da je tužitelj ovlašten za obavljanje javne usluge upravljanja komunalnim otpadom na području G. P.,

- da je G. P. sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom i Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. P.-P. objavljenog

u Službenom glasniku broj 2/2018 i 6/2018 uredio način pružanja javne usluge kao i cjenik,

- da je tuženik u evidencijama tužitelja uveden kao "vikendaš" koji koristi javnu uslugu po povlaštenim kriterijima,

- da tuženik nije niti djelomično podmirio predmetnu tražbinu.

6.2. Sukladno odredbi članka 219. u svezi s člankom 7. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako na temelju izvedenih dokaza sud ne može sa sigurnošću utvrdit neku činjenicu, o postojanju iste sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

7. S obzirom na navode prigovora koji se imaju smatrati odgovorom na tužbu sporno je između stranaka da li je upravo tužitelj ovlašten od tuženika tražiti isplatu predmetne tražbine.

8. Zakon o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17 i 14/19 ) u članku 30. propisuje da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada. Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa i područje pružanja javne usluge je područje jedinice lokalne samouprave. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom odrediti područje pružanja te usluge na razini mjesne samouprave sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava. Javnu uslugu pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge). Korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

8.1. Članak 33. istog zakonskog propisa propisuje kako je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika. Davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge uključiti i sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom jedinice lokalne samouprave- cijena minimalne javne usluge.

9. Članak 14. Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području G. P.-

P. propisuje kako je korisnik usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Članak 19. stavak 2. Odluke utvrđuje kao kriterij količine miješanog komunalnog otpada, volumen zaduženog spremnika i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju. Nadalje članak 23. davatelj usluge cjenikom, koji mora biti javno objavljen, određuje visinu cijene obvezne minimalne javne usluge i visinu cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada. Korisnik usluge plaća iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje. Članak 24. Odluke popisuje kako se cijena javne usluge (CJU) sastoji od: cijene obvezne minimalne javne usluge (CMJU), cijene javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i cijene ugovorne kazne (CUK).

10. Nesporno je među strankama da je upravo tuženik vlasnik nekretnine u P. na adresi …, odnosno vlasnik stambenog prostora izgrađenog na kč. br. 3745 k.o.o P. (E-21 suvlasnički dio 74/2129). Nesporno je i da je tuženik potpisao Izjavu o načinu korištenja javne usluge 27. lipnja 2018. godine upravo za predmetnu nekretninu. Iz navedene izjave sud je utvrdio kako je istu tuženik vlastoručno potpisao i naznačio da se svi računi za predmetni stan upućuju na adresu u P., također navedena izjava sadrži sve zakonom propisane elemente te je korisnik sukladno navodima iz predmetne izjave kod tužitelja evidentiran u kategoriju korisnika "vikendaši", a koju javnu uslugu koristi po povlaštenim tarifama.

10.1. U konkretnom slučaju dakle proizlazi kako je tuženik kao vlasnik nekretnine na području G. P. sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom dužan biti korisnikom javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada za koju uslugu je dužan platiti cijenu davatelju javne usluge. Cijena usluge propisana je Odlukom i Odlukom o cijeni G. P., a sastoji se od cijene obvezne minimalne javne usluge u koju je cijenu uključen trošak nabave i održavanje opreme za prikupljanje otpada, trošak prijevoza otpada, trošak obrade otpada i drugi troškovi (sukladno odredbi članka 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom). Drugi dio propisane cijene usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog otpada i ona varira ovisno o količini otpada koja je predaje davatelju usluge.

10.2. Uvidom u račune za utuženo razdoblje sud je utvrdio kako je tuženiku obračunata samo cijena minimalne javne usluge spremnika od 120 litara, dakle za navedeno razdoblje tuženiku nije obračunat dio cijene javne usluge za količinu predanog otpada upravo iz razloga što je tuženik kod tužitelja zaveden kao "vikendaš" i zato što u navedenom razdoblju nije bilo predaje otpada zbog "lockdowna" uslijed pandemije Koronavirusa.

10.3. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je mišljenja kako je tuženik obveznik plaćanja javne usluge koju pruža tužitelj na području G. P.

temeljem naprijed citiranih odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Odluka G. P.. Sama činjenica da se računi odnose na razdoblje "lockdowna" nije od utjecaja na obvezu plaćanja unutar utuženih računa. Naime, ne postoji zakonska odredba koja omogućuje korisnicima javne usluge oslobađanja od plaćanja obveze uslijed i zbog pandemije izazvane Koronavirusom te je tužitelj pravilno za utuženo razdoblje obračunao tek dio zakonom propisane cijene koji se odnosi na minimalnu javnu uslugu po spremniku te pravilno nije obračunao dio cijene koji se odnosi na količinu odvezenog otpada budući da de facto odvoza nije niti bilo. Ipak iz pozitivnih zakonskih propisa proizlazi kako je vlasnik nekretnina kao nositelj obveze plaćanja dužan kroz cijelu godinu plaćati cijenu minimalne javne usluge (koja se odnosi na upravljanje i raspolaganje otpadom bez obzira na odvoz) bez obzira da li je odvoza bilo, dok se drugi dio cijene veže upravo na količinu predanog otpada.

11. Stoga ovaj sud nalazi da predmetna tražbina tužitelja u pretežitom dijelu postoji, te da je tužbeni zahtjev u trenutku podnošenju ovršnog prijedloga bio osnovan. To iz razloga što je tužitelj očito izvršavao uslugu zbrinjavanja otpada (a koja usluga nije nužno i samo vezano uz odvoz otpada nego i uz njegovo zbrinjavanje) i za izvršenu uslugu ispostavio račun tuženiku, a koji račun tuženik nije vratio tužitelju ili na bilo koji način prigovorio da se račun na njega ne odnosi ili slično. 12. Osim iznosa glavnice duga tuženik je obvezan platiti zakonsku zateznu kamatu koja teče od dospijeća do isplate. Sukladno članku 65. stavak 1. ZOO-a, na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik ju je dužan ispuniti u roku predviđenom za njezino ispunjenje (članak. 173. stavak 1. ZOO-a). Na temelju članka 183. stavak 1. ZOO-a, ako dužnik u tome roku ne ispuni obvezu dolazi u zakašnjenje. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate i to na odnose iz ugovora između pravne i fizičke osobe za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (članka 29. stavak 1. ZOO-a).

12.1. Istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje obveze, tuženik pada u zakašnjenje i tužitelju pripada zatezna kamata počevši od prvog dana koji slijedi nakon dana do kojeg je tuženik trebao ispuniti svoju obvezu.

13. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz članka 154. stavak 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn te trošak ovrhe kod javnog bilježnika koji se sastoji od javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn i javnobilježničkog troška dostave u iznosu od 56,63 kn kao i administrativnog troška od 20,00 kn, a koji trošak je odmjeren rješenjem o ovrsi Javnog bilježnika A. B. iz P. poslovni broj

Ovrv-70/2021 od 26. siječnja 2021. Iz navedenog dakle proizlazi kako je sveukupni trošak tužitelju priznat u iznosu od 251,63 kn.

13.1. Pri tom sud posebno obrazlaže da je ovaj postupak započeo podnošenjem ovršnog prijedloga, a završava sa donošenjem ove presude te se stoga ima tužitelju dosuditi trošak u smislu Tbr. 7. točka 8. OT-a bez razdvajanja troškova posebno na ovršni dio, a posebno na parnični dio jer je riječ o jedinstvenom postupku što je sukladno odredbi članka 164. stavka 4. ZPP-a. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz članka 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.

14. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 15. lipnja 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

DNA:

1. U. P., P.

2. Z. T., P.