REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo, Ul.biskupa A Kažotića 13

Poslovni broj 10 P Ob-28/2022-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. Z., OIB:..., iz R., , zastupanog po punomoćniku V. Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene D. Z., OIB:..., iz R., , zastupane po punomoćniku K. Š. odvjetniku iz Z., radi uzdržavanja, nakon održane glavne i nejavne rasprave, zaključene dana 10. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka i tužene osobno, dana 15. lipnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. Z., OIB: ... da tužiteljici D. Z., OIB:..., na ime dospjelog uzdržavanja za razdoblje od 23. srpnja 2020. do 23. srpnja 2021. u mjesečnom iznosu od 1.700,00 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 20.400‬,00kn (12 x 1.700,00kn), isplati u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu, u kojem tužena potražuje uzdržavanje od 7.500,00 kn mjesečno, dakle za iznos od 5.800,00kn i preko dosuđene godine dana, tužbeni zahtjev tužene odbija se kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda posl.broj: P Ob-49/2020-14 od 26.2.2021. razveden je brak stranka te je naloženo tužitelju D. Z. da tuženici D. Z. na ime uzdržavanja isplaćuje mjesečno iznos od 1.700,00 kn, počevši od 23. srpnja 2020., te u trajanju od godine dana (točka II. izreke), s dospijećem najkasnije do 15- tog u mjesecu za tekući mjesec, dok je tužena odbijena s preostalim dijelom za iznos od 5.800,00kn i preko dosuđene godine dana (točka III. izreke), a s obzirom da je potraživala uzdržavanje od 7.500,00 kn mjesečno počevši od 23. srpnja 2020. pa nadalje.

2.Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.broj: Gž-490/2021-2 od 1.6.2021. i rješenjem o ispravku presude Županijskog suda u Zagrebu posl.broj: Gž-490/2021-5 od 2. 11.2021. djelomično je odbijena žalba tuženice i potvrđena je presuda posl.broj: P Ob-49/2020-14 od 26.2.2021. pod točkom I. i III. u djelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za uzdržavanje preko godine dana, dok je uvažena žalba tuženice i ukinuta odluka pod točkom III u djelu gdje je odbijen zahtjev za uzdržavanje za iznos od 5.800,00kn. Istima je uvažena žalba tužitelja i ukinuta je prvostupanjska presuda u djelu pod točkom II kojim mu je naloženo da za uzdržavanje tužiteljice plaća iznos od 1.700,00kn od 23.7.2020. pa nadalje.

3. Dakle predmet ovog spora je zahtjev tuženice za uzdržavanjem od strane tužitelja kao bračnog druga.

4.Tužena od tuženika traži uzdržavanje u iznosu od 7.500,00 kuna mjesečno i taj zahtjev postavlja na ročištu 22.10.2020., zakonsku zateznu kamatu nije tražila. U odgovoru na tužbu navodi da boluje od multiple skleroze, 100% je invalid i nesposobna je za rad, prima invalidninu od 1.095,00kn. Nema imovine. Traži da može živjeti na katu kuće koju su ona i tužitelj zajedno izgradili 2004. i da joj se omogući grijanje na tom katu. Tijekom postupka nespornim da s tužiteljem ne živi u faktičnoj bračnoj zajednici od 2016. godine.

5.Očitujući se na zahtjev tužene za uzdržavanjem tužitelj ga osporava. Tvrdi da tužiteljica od 15.3.2016. ne živi s njim u bračnoj zajednici i koristi kat kuće u suvlasništvu njega i majke, koja ne predstavlja bračnu stečevinu, bez plaćanja naknade i on je u tom razdoblju snosio sve troškove režija tužene. Osim toga ona omalovažava i vrijeđa njega, njegovu majku i zajedničku djecu. Radi loših odnosa oni uopće ne komuniciraju niti imaju bilo kakvu interakciju od prekida bračne zajednice. Smatra da bi kada bi mu se odredila obveza uzdržavanja tužene to bi predstavljalo očitu nepravdu po čl.299 ObZ, jer bi morao uzdržavati osobu s kojom ima trajno poremećene odnose već 4 godine a kroz to razdoblje je podmirivao njene egzistencijalne troškove stanovanja. Navodi da je među strankama u tijeku spor kojim tužena potražuje vrijednost imovine od 5.000.000,00kn, u kojem nisu postigli sporazum. Iz toga da proizlazi da ona ima imovnu iz koje može osigurati sredstva dostatna za život. Tužitelj navodima žalbe ne osporava, vezano uz prvu pretpostavku koja mora biti ispunjene za određivanje uzdržavanja bračnog druga, a odnosi se na utvrđenje da tužitelj ima sredstava za podmirenje uzdržavanja. Tužitelj navodima žalbe osporava ispunjene druge pretpostavke koja se zahtjeva odredbom čl. 295. st. 1. ObZ-a, a koja se odnosi na mogućnost tuženice da iz svoje imovine ostvari pravo na uzdržavanje.

6.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u vjenčani list stranaka (list 4), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 19), presliku tužbe od 10.5.2017. posl broj: POb-540/17 radi utvrđenja bračne stečevine s prilozima, (list 34-129), te odgovor na tužbu i protutužbu posl broj: POb-540/17 ( list 132-138 spisa), račune ( list 163), te saslušao stranke (list 21-23 spisa). Druge dokaze sud nije provodio jer u ponovljenom postupku stranke nove dokaze nisu predlagale.

7.Među strankama nije sporno da tužena boluje od multiple skleroze a ta dijagnoza je navedena i u njenom medicinskoj dokumentaciji. Na ročištu 22.10.2020. stanke su učinile nespornim da tužena prima mirovinu u iznosu od 1.095,00kn i iznos od 600,00kn s osnova tuđe pomoći.

8.Sporno je pravo tužene na uzdržavanje od bračnog druga jer ga tužitelj osporava jer da tužena ima imovinu iz koje može ostvariti dovoljno sredstava za život, te jer bi određivanje uzdržavanja predstavljalo nepravdu za tužitelja u smislu čl. 299. ObZ-a, jer sada već 5 godina tuženica živi u stanu koji je u suvlasništvu tužitelja i njegove majke, za koji tužitelj plaća režije.

9.Sukladno danoj uputi u II% rješenju i presudi ovaj sud je trebao utvrditi da li tužena ima dovoljno imovine iz koje može ostvariti svoje pravo na uzdržavanje. Ovo jer da tijekom postupka nije bilo sporno da su stranke u jednakim dijelovima suvlasnici, po osnovu bračne stečevine, po njihovim navodima, vrijednog poljoprivrednog zemljišta veličine 100ha (pri čemu tužiteljica navodi da se radi o vrijednosti od nekih 1.000.000,00 kn), za koje od 2016. kredit otplaćuje tužitelj, a nije sporno da je tužitelj tuženici s obzirom na to nudio 400.000,00 kn kao isplatu s osnova bračne stečevine, što da je tuženica odbila. Dakle, da je također trebalo utvrditi da li tužena prodajom istog ili isplatom po osnovi bračne stečevine može ostvariti određena novčana sredstva. Navodi se i da je potrebno utvrditi koliki su prihodi tužitelja jer je tuženica tijekom postupka osporavala da bi prihodi tužitelja bili samo onoliki koliko on navodi (3.000,00 i 5.000,00 kn) i da je godišnji dohodak OPG- a 80.000,00 kn, tvrdeći da je prije prestanka bračne zajednice tužitelj zarađivao 100.00,00 godišnje i da je dobivao poticaje od 300.000,00 kn godišnje, o čemu da tužitelj nije želio iskazivati, te cijeniti i tu činjenicu. Ukazuje se da treba cijeniti kakva je bolest od koje boluje tužena i kakve su, s obzirom na to, njene stvarne potrebe te pripada li joj, s obzirom na to veći iznos uzdržavanja. Također i obrazložiti od kakvog je utjecaja na zahtjev tuženice, u smislu čl. 299. ObZ-a, tvrdnja tužitelja da sve vrijeme od prestanka bračne zajednice (sada već 5 godina) tuženica živi u stanu koji je u suvlasništvu tužitelja i njegove majke, za koji da tužitelj plaća režije. Te utvrditi da li je tuženica plaćala trošak struje a s obzirom na kontradiktornost njezina iskaza budući da s jedne strane tuženica navodi da struja nije plaćena od 14. rujna 2019., s druge strane da bi ju ona plaćala, ali da računi glase na tužitelja i s treće strane da je platila dug za struju od 2.923,56 kn za što nije utvrđeno je li dokazano, uz što sud nije utvrdio koliko uopće iznosi trošak struje mjesečno.

10.Odredbe ObZ kojima je regulirano uzdržavanje bračnog druga propisane su čl.295.-301. navedenog Zakona. Tako je čl.295 st.1. ObZ-a propisano da bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga, ako ovaj za to ima dovoljno sredstava i mogućnosti. St.2. je propisano da kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci, te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka. Odredbom čl.299. istog Zakona propisano je da sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje bračnog druga, ako bi uzdržavanje predstavljalo očitu nepravdu za drugog bračnog druga. Čl.296. ObZ-a/15 propisano je da se uzdržavanje za bračne drugove određuje u redovitim mjesečnim obrocima i unaprijed. Trajanje uzdržavanja je propisano čl.298. ObZ-a te je stavkom 1. propisano da obveza uzdržavanja bračnog druga može trajati do godine dana, ovisno o trajanju braka i o mogućnosti da tužitelj u dogledno vrijeme na drugi način osigura sredstva za život. St. 2 je propisano da u opravdanim slučajevima sud može produljiti obvezu uzdržavanja, te da se tužba za produljenje obveze uzdržavanja može podnijeti samo do isteka vremena za koje je uzdržavanje određeno.

11.Dakle, da bi sud odredio uzdržavanje bračnog druga potrebno je da se kumulativno ispune obje pretpostavke iz čl. 295 st.1. ObZ-a/15 odnosno da tužena nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposobna za rad ili se ne može zaposliti.

12.Sporne činjenice u svezi zahtjeva za uzdržavanje sud je utvrđivao iskazima stranaka i dokumentaciji priloženoj spisu.

13.Iz iskaza stranaka, a to su stranke učinile i nespornim nedvojbeno je utvrđeno da je faktična bračna zajednica stranaka trajala 22 godine (od zaključenja braka do 2016.), da je tužena sada u invalidskoj mirovini jer boluje od multiple skleroze pa je nesposobna za rad. Nesporno je da joj mirovina iznosi 1.095,00 kuna i da prima 600,00 kuna na ime tuđe pomoći. Nesporno je da je među strankama u tijeku spor radi utvrđenja bračne stečevine te da je među ostalima predmet utvrđenja oko 100 hektara poljoprivrednog zemljišta koje je 2009. kupljeno na kredit. Iz iskaza obje stranke proizlazi da je ½ tog zemljišta suvlasništvo tužene, jer tužena to u svom iskazu navodi, a i tužitelj u svom iskazu navodi da je ½ tih 100 hektara suvlasništvo tužiteljice te da je ta zemlja kupljena za oko 1.600.000,00 kuna. Nesporno je također, što proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka da tužena nema druge imovine osim one koja predstavlja bračnu stečevinu.

14. Što se tiče 100 hektara zemljišta u suvlasništvu tužitelja i tužene valja reći da je kredit za to zemljište takav da iznosi 100.758,83kn godišnje i plaća se odjednom tj. jednokratno pa je prema mišljenju ovog suda ta imovina takva da bi tužena za ½ tog zemljišta morala plaćati 50.000,00kn kredita godišnje. Tužitelj je iskazao da je najam 1 ha godišnje 700,00kn, pa proizlazi da bi tužiteljica od 50 ha mogla ostvariti najam od 35.000,00kn godišnje što ne pokriva niti njen dio otplate kredita. Zemlju je kupio tužitelj 2009. i kredit se mora otplaćivati do 2024..g. (Ugovor - list 40 spisa). Nedvojbeno je da tuženica sama ne bi mogla tu zemlju obrađivati a što radi tužitelj. Uvidom u protutužbu tužitelja iz spisa POb 540/17 proizlazi da tužitelj od tuženice potražuje iznos od 506.794,10 kn na ime plaćenih rata kredita za 2014., 2015. i 2016. te ostalih rata koje budu dospijevale do 2024. (svaka u iznosu od 50.379.421 kn). Slijedom iznesenog sud smatra da tužiteljica čak i da sada ima utvrđeno suvlasništvo navedene zemlje od nje ne može ostvarivati prihod a taj spor još nije ni riješen.

15. Ostale pokretnine koje su predmet bračne stečevine tužitelj osporava da uopće postoje ili da su suvlasništvo tužene, pa je upitno koliko je i da li je navedena imovina njena bračna stečevina.

16.Sama tužena je iskazala da je njoj tužitelj nudio 400.000,00 kuna za isplatu s osnova bračne stečevine (iako je ona vrijednost bračne stečevine naznačila s 10.000.000,00 kn), iz čega bi proizlazilo da će nedvojbeno određena sredstva odnosno imovinu imati, ali je upitno kada će i kako taj spor završiti. U ovom predmetu je iskazala da smatra da je njen dio kuće u kojoj živi, jer da je 2004. ta kuća nadograđena s 160 m2 gornjeg kata, dok se iz priložene tužbe radi utvrđenja bračne stečevine vidi da tužbom navodi da su za vrijeme trajanja braka stekli samo nekretnine 4 katastarske čestice koje je nesporno tužitelj kupio temeljem ugovora o prodaji poljoprivrednog zemljišta od Republike Hrvatske (Ugovor - list 40 spisa).

17.Iz iskaza tužitelja od 22.10.2020. proizlazi on sa majkom i sinom živi u prizemlju kuće a tužena na katu. Kuća ima dva odvojena računa za struju, jedan je plaćao otac a jedan on, te da je tužena od 2016. do 2020. podmirivala račun za struju dok je ostale režije plaćao on. Pri tome je iskazao da je plaćao drva za grijanje u kući a da vodu ne plaćaju jer imaju bunar. Račun za smeće i komunalnu naknadu je jedan i to je plaćao on. Visinu tih računa nije dokazao, niti je dokazao koje on te druge režije za tuženu plaća. Tužena je iskazala da grijanje nema pa da joj ga tužitelj i nije plaćao, a struju je plaćala sama. Računi za struju koje je tužena dostavila (list 163) glase na tužitelja, a odnose se na 2020.g., te proizlazi da je dug za razdoblje od 20.2.2020. – 18.8.2020. iznosio 2.670,86 kn a račun za 18.8.2020.- 27.12.2020. 650,00kn. Dakle sam tužitelj je iskazao da je tužena plaćala račun za struju od 2016. do 20120. pa im u tom djelu sud vjeruje a kako je tužena dostavila račune za struju vjerojatno je da je ona iste i podmirila. Upitno je dakle koje je to sve režije njoj plaćao tužitelj jer iz njegovog iskaza proizlazi da je to samo račun za smeće i komunalnu naknadu, za koji i nije iskazao koliko iznosi.

18. Tužena je iskazala da nije plaćala najamninu za kuću u kojoj živi jer tvrdi da je kat te kuće izgradila tijekom bračne zajednice s tužiteljem. U prihodima i rashodima OPG- tužitelja nije sudjelovala što tužitelj nije osporio.

19.Iskazi stranaka su suprotni u pogledu prihoda tužitelja jer isti u svom iskazu tvrdi da mjesečno zarađuje od OPG-a 3.000,00 kuna do 5.000,00kn te da je godišnji dohodak OPG-a 80.000,00 kuna dok tužena navodi da je prije 2016. zarađivao oko 100.000,00 kuna godišnje. Tužena je u svom iskazu tvrdila da tužitelj dobiva 300.000,00 kuna godišnje poticaja dok tužitelj o istom nije htio iskazati. Njihovi iskazi su suprotni i u pogledu pokretne imovine koja glasi na tužitelja a i koja je predmet njihove bračne stečevine, ali sam tužitelj ne spori da je suvlasnik polovice kuće koju je naslijedio od oca, automobila P., godina proizvodnje 2013, kombajna koji je kupio 2019. za 50.000,00 Eura te tri stara traktora. Uvidom u Gospodarski program koji je u prosincu 2007. dao izraditi sam tužitelj u svrhu korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH (list 96) utvrđeno je da je sam tuženik (list 9 nalaza) na novokupljenim površinama planirao dobit od 221.403,00kn, dok je tvrdio da s ostalih površina koje već obrađuje ostvaruje dobit od cca 220.000,00kn. Stoga je sud poklonio vjeru iskazu tužene da tužitelj godišnje zarađuje oko 100.000,00kn godišnje. Koliko poticaja tužitelj ostvaruje nije utvrđeno sa sigurnošću jer niti jedna od stranka nije predložila pribavu tih podataka od nadležnih tijela a u ovom predmetu s ne odlučuje o uzdržavanju maloljetne osobe pa da bi to sud bio dužan sam utvrđivati. Sud je poklonio vjeru iskazu tužene da tužitelj ostvaruje godišnju zaradu od 100.000,00 baš iz razloga što je on u svom Gospodarskim programu iz prosinca 2007. naveo da mu je dobit cca 220.000,00kn.

20.Iz iskaza tužene proizlazi da živi od invalidske mirovine i primljene naknade na tuđu pomoć (1.095,00 kuna + 600,00 kn), majka joj pomaže s prehranom jer joj daje meso jer živi na selu a brat joj daje drva za peć jer se grije na kuhinjskoj peći na drva. Jednom mjesečno ide taksijem liječniku u P. B. što ju košta 100,00 kuna a kada ide u I. G. liječniku taksi joj košta 150,00 kuna. Za lijekove mjesečno nadoplaćuje 50,00 kuna. Za nadomjeske za njenu bolest joj je potrebno 1.000,00kn mjesečno. Sud je u tom djelu iskazu tužene poklonio vjeru jer njene prihode niti tužitelj nije osporio a s obzirom na njenu dijagnozu multiple skleroze i med dokumentaciju životno je da tuženoj za život nije dostatan iznos od 1.695,00kn, što je njen jedini prihod. Tužitelj tvrdi da ona živi u njegovoj kući i ne plaća najam, a tužna da je kuća i njena bračna stečevina ( nadogradili kat 2004.g.). Sukladno čl.295 st.2. ObZ-a/15 propisano je da kad određuje uzdržavanje za bračnog druga, sud posebno treba uzeti u obzir ostvarivanje skrbi o djeci, te podjelu obiteljskih obveza za trajanja braka. Iz iskaza tužene proizlazi da je dok je bila zdrava brinula o djeci a sin sada ima 18. g i radi s tužiteljem, te da je radila na OPG-u. I sam tužitelj je u Gospodarskom programu koji je u prosincu 2007. dao izraditi u svrhu korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH (list 96. str 3 nalaza) naveo da mu supruga pomaže u obavljanju svih poslova na gospodarstvu te daživi s njom i sa 2 mlt djece u dobi od 12 i 5 g. Stoga je sud cijenio tu činjenicu da dok je bila zdrava tužena je pomagala tužitelju i brinula o djeci.

21.Iz navedenog sud smatra utvrđenim da tužiteljica u trenutku donošenja ove odluke nema dovoljno sredstava za život, nesposobna je za rad i u invalidskoj je mirovini. Također je utvrđeno da je jedina imovina koju ima ona koju je stekla s tužiteljem za vrijeme trajanja bračne zajednice stranka a koja glasi na tužitelja i u tijeku je spor među njima za utvrđenje bračne stečevine, za koji je upitno kad će biti okončan. Dakle, ona sada nema dovoljno sredstava za život i nema imovine iz koje bi ih mogla ostvariti. Tužitelj je pak osoba koja zarađuje u vlastitom OPG-u, ima redovan prihod, kako sam navodi i pokretnine veće vrijednosti. Za sada je dokazao da snosi samo troškove odvoza smeća i komunalne naknade od režija tužene, a upitno je i nije u domeni ovog suda da utvrđuje da li je kuća u kojoj živi tužena djelomično i njena bračna stečevina jer ona tvrdi da su kat kuće sagradili za vrijeme trajanja braka 2004.g.. Iz med. dokumentacije tužiteljice proizlazi da boluje od multiple skleroze, prima naknadu za tuđu pomoć pa svakako ne može svom uzdržavanu doprinijeti radom. S druge strane prema mišljenju ovog suda tužitelj je u stanju doprinositi uzdržavanju tužene a koliko ga to zakon obvezuje u trajanju od 1 g. 22. Sud smatra da dosuda obveze uzdržavanja za tužitelja za 1 g ne predstavlja očitu nepravdu za tužitelja. Niti sam tužitelj nije predložio dokaze na okolnost da grije i dio kuće u kojoj tužena živi, nije dostavio nikakve račune o režijama koje plaća za tuženu, niti je predložio ikakve dokaze o neprimjernom ponašanju tužene prema njemu i majci. Nedvojbeno je da su stranke bile duži niz godina u braku (od 1994.), da se tužena skrbila za djecu i obitelj, te sudjelovala u radu OPG tužitelja dok je to još bila u mogućnosti i dok im odnosi još nisu bili potpuno narušeni. To proizlazi iz Gospodarskog programa samog tužitelja iz 2007.(list 96 spisa) u kojem se navodi da mu tužena pomaže u obavljanju svih poslova na gospodarstvu. U tom planu on navodi da mu je prihod od poljoprivrede i prije kupnje dodatnog zemljišta oko cca 220.000,00kn. Očita nepravda je jedan od pravnih standarda u obiteljskom pravu, tako da u situaciji kad suprug napušta do tada zajedničko domaćinstvo i bolesnu suprugu nakon godina zajedničkog života u kojem je tužiteljica skrbila o djeci i pomagala u radu OPG-a, te tužena za sada nema drugo mjesto za život a tužitelj nije dokazao neprimjereno ponašanje tužene, to se prema mišljenju ovog suda ne radi povredi načela pravednosti koja bi omogućila sudu da odbije zahtjev za uzdržavanje

23. Sud je mišljenja da je iznos koji tuženica potražuje, iznos od 7.500,00 kn neprimjeren njenim potrebama jer je utvrđeno da prima invalidsku mirovinu i doplatak za njegu. Taj iznos je u neskladu i s mogućnostima tužitelja. Stoga je odlučeno da tužitelj za uzdržavanje tužene doprinosi iznos od 1.700,00kn mjesečno. Taj iznos, u određenom trajanju od godine dana, adekvatan je i mogućnostima tuženika, koji je radno sposoban, ima imovinu u vlasništvu i ima prihod od OPG-a. Uvjerenju suda da ima dostatni prihod za uzdržavanje tužene svakako doprinosi i činjenica veličine njegove imovine, pokretnina i nekretnina obuhvaćene radom njegovog OPG-a. 24 Iz navedenog sud smatra da je tužitelj u mogućnosti doprinositi uzdržavanju tužiteljice u iznosu od 1.700,00 kn od 26.3.2021. i u trajanju od 1 godine (kako je to čl.298. ObZ propisano, a u kom dijelu je presuda ovog suda P Ob-49/2020-14 od 26.2.2021. i potvrđena). Kako su dosuđeni iznosi i dospjeli naloženo je tuženiku D. Z., da tužiteljici D. Z., na ime dospjelog uzdržavanja za razdoblje od 23. srpnja 2020. do 23. srpnja 2021., u mjesečnom iznosu od 1.700,00 kn, isplati iznos od 20.400‬,00kn (12 x 1.700,00kn), u roku od 15 dana. Tužena nije zatražila kamatu na utuženi iznos uzdržavanja pa joj ista nije ni dosuđena. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom I. 25.U preostalom djelu, za iznos od 5.800,00kn (zatraženo 7.500,00, dosuđeno 1.700,00), tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao u izreci pod II ove presude.

26.Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka sukladno čl.366 ObZ. Ovo stoga jer su i tužitelj i tužena djelomično uspjeli u sporu, te jer je tužena korisnica besplatne pravne pomoći i ne bi mogla snositi trošak postupka a da to bitno ne utječe na njenu egzistenciju i uzdržavanje.

U Dugom Selu, 15. lipnja 2022.

S u d a c:

Ranka Memišević, v.r..

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana objave ove presude, o istoj odlučuje županijski sud .

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Rok za žalbu za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu počinje teći prvog sljedećeg dana nakon objave presude.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

1) Tužitelj po punomoćniku- V. Š. odvj. 2) Tžn po pun, K. Š.