REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-321/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužiteljice I. A. iz V., OIB: …, koju zastupa opunomoćenik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženika Grada V., Gradonačelnika, V., OIB: …, radi stavljanja na raspolaganje, 15. lipnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Grada V., Gradonačelnika, KLASA: UP/II-112-01/21-01/1, URBROJ: 2196/01-02-21-2 od 2. veljače 2021. i rješenja Grada V., Službe za unutarnju reviziju, KLASA: UP/I-112-01/21-01/2, URBROJ: 2196/01-6-21-2 od 14. siječnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-112-01/21-01/1, URBROJ: 2196/01-02-21-2 od 2. veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada V., Službe za unutarnju reviziju KLASA: UP/I-112-01/21-01/2, URBROJ: 2196/01-6-21-2 od 14. siječnja 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom 1. izreke, službenica I. A., magistrica društvenih znanosti iz znanstvenog polja prava, diplomirana pravnica, sa 16 godina, 11 mjeseci i 24 dana ukupnog radnog staža i radnog staža u struci, s položenim pravosudnim ispitom i državnim stručnim ispitom, stečenim stručnim ovlaštenjem ministra financija za obavljanje poslova unutarnje revizije u javnom sektoru, stavlja se na raspolaganje danom izvršnosti ovog rješenja. Pod točkom 2. izreke rješenja određeno je da se službenici utvrđuje rok raspolaganja u trajanju od dva mjeseca, a pod točkom 3. izreke da će za vrijeme trajanja raspolaganja službenica raditi u Službi za unutarnju reviziju Grada V. te ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje te druga prava iz službe.

3. Tužiteljica u tužbi osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći da je podnijela zahtjev za ocjenu zakonitosti općih akata (Pravilnika o unutarnjem redu) pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske. Ističe da je od 2015. godine do srpnja 2018. godine radila na radnom mjestu pročelnice Upravnog odjela za prostorno uređenje i upravljanje imovinom, dok je 2018. godine raspoređena na radno mjesto unutarnji revizor u Službi za unutarnju reviziju. Dalje navodi da je dana 9. rujna 2020. Gradsko vijeće donijelo Odluku o izmjenama i dopuni Odluke o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika te je tužiteljica, nakon što je ista stupila na snagu, podnijela zamolbu za raspored na radno mjesto viši unutarnji revizor. Nadalje, rješenjem od 18. rujna 2020. tužiteljica je raspoređena na radno mjesto viši unutarnji revizor, dok ju je dana 29. prosinca 2020. pročelnica N. G. usmeno obavijestila kako se ukida radno mjesto na kojem ista radi i radno mjesto unutarnji revizor te se na radnom mjestu pomoćni unutarnji revizor briše riječ pravni. Ističe da je 14. siječnja 2021. dala izjavu u kojoj je navela da se radi o političkoj odluci za ukidanje radnog mjesta i svih radnih mjesta na kojima bi odgovarala kvalifikacijama službenice. Neovisno o tome, tužiteljica ima stručne i druge uvjete za raspored i na mjesto pomoćni unutarnji revizor, a koje nije popunjeno, dok je umjesto toga tužiteljici uručeno rješenje da je neraspoređena. Osim toga, tužiteljica nije negativno ocjenjena pa nije bilo razloga da ju se ne imenuje na drugo radno mjesto te se poziva na članak 97. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da su osporavana rješenja donesena primjenom odredbi Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“ broj: 86/08., 61/11., 4/18., 112/19., u daljnjem tekstu: ZSN), Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19.) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09., 110/21.). Ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe da je prvostupanjsko tijelo omogućilo tužiteljici izjašnjavanje na zapisnik o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje navedene upravne stvari, sve postupajući temeljem odredbi članka 30. i 76. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (zapisnik od 14. siječnja 2021.). Tužiteljica je prilikom davanja izjave osporila donošenje Pravilnika o izmjeni Pravilnika o unutarnjem redu gradske uprave („Službeni vjesnik Grada V.“, broj: 13/20. i 1/21. - ispravak, u daljnjem tekstu: Pravilnik) te je prvostupanjsko tijelo navedenu izjavu ocijenilo kao pitanje ocjene valjanosti Pravilnika, a za što nije nadležno. Ističe da je netočna tvrdnja tužiteljice kako ima stručne i druge uvjete za raspored i na mjesto pomoćni unutarnji revizor koje nije popunjeno jer je tužiteljica diplomirana pravnica sa 16 godina, 11 mjeseci i 24 dana radnog staža i radnog staža u struci, s položenim državnim stručnim ispitom i stečenim stručnim ovlaštenjem ministra financija za obavljanje poslova unutarnje revizije te time nije ispunjavala kumulativne uvjete za raspored na navedeno radno mjesto za kojeg je potrebno stručno znanje „magistar struke ili stručni specijalist ekonomske struke, najmanje 3 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, stručno ovlaštenje ministra financija za obavljanje poslova unutarnje revizije u javnom sektoru“. Slijedom navedenog, nesporno je da tužiteljica nije ispunjavala uvjete za raspored na navedeno radno mjesto, što je preduvjet za isto. Također, navodi tužiteljice kako nije negativno ocjenjena u godišnjoj ocjeni pa nije bilo razloga da ju se ne imenuje na drugo radno mjesto nisu osnovani jer tužiteljica kumulativno ne ispunjava propisane uvjete za raspored na radno mjesto pomoćni unutarnji revizor, što je nužan preduvjet za primjenu dijela odredbe članka 105. stavka 2. ZSN-a te se stoga nije niti moglo postupiti prema navedenoj odredbi na način kako navodi tužiteljica. Ističe da je za vrijeme trajanja raspolaganja tužiteljica uz svoj pristanak trajno premještena na radno mjesto u okviru njezine stručne spreme u upravno tijelo druge lokalne jedinice, za što tuženik kao dokaz prilaže Sporazum o trajnom premještaju za vrijeme raspolaganja. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda je održana javna rasprava 8. lipnja 2022. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12.,152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), u nazočnosti opunomoćenika tužiteljice koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te službene osobe tuženika koja je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u spis te isprave sadržane u istome, kao i u spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. 7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljica, do donošenja prvostupanjskog rješenja, bila raspoređena na radno mjesto Viši unutarnji revizor u Službi za unutarnju reviziju Grada V.

8. Stupanjem na snagu Pravilnika ukinuto je radno mjesto Viši unutarnji revizor na koje je bila raspoređena tužiteljica.

9. Prema odredbi članka 105. stavka 1. ZSN-a, kad se donese pravilnik o unutarnjem redu, službenici se raspoređuju na radna mjesta, sukladno tom pravilniku, vodeći računa o poslovima koje su do tada obavljali. Prema stavku 2., ako se pravilnikom ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice upravnog tijela, pojedina radna mjesta u upravnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete. Prednost kod rasporeda na radno mjesto ima službenik koji ima bolje ocjene dosadašnjeg rada i učinkovitosti. Stavak 3. propisuje da se, ako nema odgovarajućega radnog mjesta u upravnom tijelu, na koje se službenik može rasporediti, donosi rješenje o stavljanju na raspolaganje. Prema stavku 4., rješenje o rasporedu na radno mjesto odnosno rješenje o stavljanju na raspolaganje, sukladno odredbama stavka 1. – 3. ovoga članka, donosi se u roku od dva mjeseca od stupanja na snagu novog pravilnika o unutarnjem redu.

10. Stoga, kako je Pravilnikom u Službi za unutarnju reviziju Grada V. ukinuto radno mjesto Viši unutarnji revizor, na kojem je tužiteljica zatečena na dan stupanja Pravilnika na snagu, te je po donošenju istog Pravilnika utvrđeno kako u Službi za unutarnju reviziju nema drugih slobodnih radnih mjesta za koje tužiteljica ispunjava stručne i druge uvjete za raspored, to je prema ocjeni Suda zakonito postupio tuženik potvrdivši prvostupanjsko rješenje o stavljanju na raspolaganje pozivom na odredbu članka 105. stavka 3. ZSN-a.

11. Tužiteljica tvrdi da ispunjava propisane uvjete za raspored na drugo radno mjesto Pomoćni unutarnji revizor u smislu članka 105. stavka 2. ZSN-a, a koje nije popunjeno.

12. Navedenim Pravilnikom je utvrđeno radno mjesto Pomoćni unutarnji revizor za kojeg je potrebno stručno znanje propisano među ostalim „magistar struke ili stručni specijalist ekonomske struke, najmanje 3 godine radnog iskustva na odgovarajućim poslovima, položen državni stručni ispit, stručno ovlaštenje ministra financija za obavljanje poslova unutarnje revizije u javnom sektoru“, dok je tužiteljica diplomirana pravnica sa 16 godina, 11 mjeseci i 24 dana radnog staža i radnog staža u struci, s položenim državnim stručnim ispitom, stečenim stručnim ovlaštenjem ministra financija za obavljanje poslova unutarnje revizije.

13. Stoga je nesporno kako tužiteljica ne ispunjava kumulativne uvjete za raspored na radno mjesto Pomoćni unutarnji revizor, kako to pravilno navodi tuženik, što je nužan preduvjet za primjenu odredbe članka 105. stavka 2. ZSN-a pa stoga nisu od utjecaja niti navodi tužiteljice kako nije negativno ocijenjena u godišnjoj ocjeni pa nije bilo razloga da ju se ne imenuje da drugo radno mjesto.

14. Također valja naglasiti da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Usoz-27/21-6 od 24. siječnja 2022. odbio zahtjev tužiteljice za ocjenu zakonitosti Pravilnika.

15. Slijedom navedenog, prema ocjeni Suda, osporavano rješenje doneseno je u pravilno i zakonito provedenom postupku, na temelju potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, odnosno temeljem važećih propisa ZSN-a, kao i na temelju Pravilnika, te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

16. Stoga je Sud na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

17. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužiteljica u ovom upravnom sporu zatražila naknadu troška te cijeneći da je u cijelosti izgubila spor, odlučeno je kao u točki II izreke presude.

U Osijeku 15. lipnja 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).