REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-2790/2019-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja MARIJE PAVOŠEVIĆ, OIB 47586587466, Zagreb, Ulica kneza Domagoja 26, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Čipčić Bragadin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ĐURE PAVOŠEVIĆA, OIB 92312271280, Zagreb, Havidićeva 23, kojeg zastupa punomoćnik Tin Matić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tin Matić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1013/18 od 29. siječnja 2019., 15. lipnja 2022.
r j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1013/18 od 29. siječnja 2019.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1013/18 od 29. siječnja 2019. odbijen je zahtjev tuženika da sud odredi tužiteljima obvezu po kojoj su dužni dati osiguranje za naknadu štete koja tuženiku prijeti zbog podizanja tužbe u iznosu od 2.309.168,06 kn.
2. Prvostupanjski sud je zaključio da nije osnovan zahtjev tuženika da mu tužiteljica da osiguranje za naknadu štete koja im prijeti zbog podizanja tužbe u iznosu od 2.309.168,06 kn, budući da prema odredbi čl. 453. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11-pročišćeni tekst, 57/12, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) za vrijeme trajanja spora tužiteljica ne može raspolagati svojim poslovnim udjelom bez suglasnosti društva, pa smatra kako je analognom primjenom tog procesno pravnog instituta u odnosu na druge odredbe ZTD-a potrebno da tuženici učine vjerojatnim kako je tužbeni zahtjev neutemeljen, te da je tužba podignuta zlonamjerno i zbog grube nepažnje, a što tužitelji nisu učinili.
3. Tuženik je protiv navedenog rješenja podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga, s prijedlogom da ovaj drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da se prihvati zahtjev tuženika i da sud odredi obvezu tužiteljici po kojoj je dužna dati osiguranje za naknadu štete koja tuženiku prijeti zbog podizanja tužbe. U žalbi u bitnom navodi kako je nepravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dužan učiniti vjerojatnim da je tužbeni zahtjev neutemeljen te da je tužba podignuta zlonamjerno i zbog grube nepažnje, budući da to nije propisano odredbama ZTD-a, te da je prema odredbi čl. 453. st. 4. ZTD-a za određivanje osiguranja potrebno jedino da je tuženik podnio prijedlog za davanje osiguranja, a pritom ne mora dokazivati postojanje nikakvih procesnih pretpostavki. Smatra da bi, čak i da tuženik treba učiniti vjerojatnim da je tužbeni zahtjev neosnovan, to proizlazilo iz činjenice da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 6. lipnja 2018. odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere radi osiguranja predmetne novčane tražbine jer da tužiteljica nije dokazala vjerojatnost postojanja svoje tražbine. Stoga smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao neutemeljenost tužbenog zahtjeva. Nadalje, obrazlaže zašto smatra da tužiteljica nije aktivno legitimirana za podnošenje tužbe u ime društva za naknadu štete od člana uprave, zbog čega smatra tužbeni zahtjev neosnovan.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. U ovom predmetu se radi o tužbi „actio pro socio“ koju je tužiteljica podnijela na temelju odredbe čl. 453. st. 1. ZTD-a u korist društva PAVO PROMET d.o.o. i zahtijeva od tuženika kao člana uprave navedenog društva naknadu štete koju je svojim radom nanio društvu.
8. Odredbom čl. 453. ZTD-a propisano je da članovi društva čiji temeljni ulozi čine zajedno najmanje deseti dio temeljnog kapitala društva mogu postaviti odštetni zahtjev kojeg društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora, ako su se za to stekli zakonom propisani uvjeti. U stavku 4. te zakonske odredbe propisano je da će na zahtjev tuženika, sud odrediti da su tužitelji dužni dati osiguranje za naknadu štete koja tuženiku prijeti zbog podizanja tužbe.
9. Dakle, točno je da tuženik ima pravo zahtijevati da sud naredi tužiteljici davanje osiguranja. To je pravo neposredna posljedica okolnosti da tužitelj čiji je tužbeni zahtjev odbijen, ako se utvrdi da je tužba podignuta zlonamjerno ili zbog grube nepažnje, odgovara tuženiku za štetu koja mu je time pričinjena (čl. 453. st. 5. ZTD-a).
10. Već i sama činjenica postojanja spora može društvu pričiniti štetu. Imajući to u vidu, tuženik može postaviti zahtjev za osiguranje prijeteće naknade štete, a sud će po slobodnoj ocjeni tužitelja obvezati na davanje tog osiguranja. Međutim, pritom sud neće slobodno ocjenjivati utemeljenost tužbenog zahtjeva, već će odluku o takvom prijedlogu donijeti prema vjerojatnosti prihvaćanja, odnosno odbijanja tužbenog zahtjeva, te prema vjerojatnosti da je tužba podignuta zlonamjerno ili zbog grube nepažnje. To iz razloga što oni tužitelji čiji je tužbeni zahtjev odbijen, a koji su tužbu podigli zlonamjerno ili zbog grube nepažnje, odgovaraju društvu pa će osiguranje imati svrhu pod navedenim pretpostavkama. Teret dokazivanja postojanja tih pretpostavki je na tražitelju osiguranja.
11. Dakle, osim pretpostavke da tuženik učini vjerojatnim neutemeljenost tužbenog zahtjeva (koji bi mogao proizlaziti iz činjenice da je pravomoćno odbijen prijedlog tužiteljice za osiguranje predmetne tražbine određivanjem privremene mjere) tuženik treba učiniti vjerojatnim i to da je tužba podignuta zlonamjerno ili zbog grube nepažnje. Tek nakon što se ispune i te pretpostavke sud određuje osiguranje i visinu osiguranja, jer se u tom trenutku još ne može odrediti visina moguće štete.
12. Prema tome, u konkretnom slučaju je prvostupanjski sud pravilno ocijenio okolnosti koje su od utjecaja na prihvaćanje predmetnog prijedloga, što ovaj sud u potpunosti prihvaća. U izostanku ispunjenja tih pretpostavki, o zahtjevu tuženika je donijeta pravilna i zakonita odluka.
13. Zbog navedenog je primjenjujući odredbu iz čl. 380. t. 2. ZPP-a pobijano rješenje potvrđeno i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 15. lipnja 2022.
Sutkinja
Ružica Omazić
Broj zapisa: eb30d-db64d
Kontrolni broj: 04520-39e2c-81baf
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RUŽICA OMAZIĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
