REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2630/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BARKA d.o.o. iz Splita, OIB 17205286570, kojeg zastupa punomoćnica Meri Juričko, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika LAGUNA TRADE d.o.o. iz Rogoznice, OIB 18996348579, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kačić i Brbora iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3777/2019-2 od 28. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-190/2015 od 13. kolovoza 2018., dopunjena dopunskim rješenjem toga suda i poslovnoga broja od 10. travnja 2019., u sjednici održanoj 15. lipnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. 1. i 3. izreke koje glase:
"Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mira Rubić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-37/07 od 12. ožujka 2007. godine koji glasi:
„Nalaže se ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos od 261.075,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 08. siječnja 2007.godine, pa do isplate, te da mu naknadi troškove ovog postupka koliko budu iznijeli sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, sve u roku od 8 dana od dostave rješenja.“
Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 103.860,00 kuna, u roku od 8 dana."
Pobijanim drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zadru, Stalne službe u Šibeniku poslovni broj P-190/2015 od 10. travnja 2019. u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-37/2007 od 12. ožujka 2007. za iznos ovršnog troška od 9.034,08 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 12. ožujka 2007. do isplate.
2. Protiv tog dijela drugostupanjske presude i rješenja prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnio tuženik zbog određenih pravnih pitanja za koje drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Smatra da je pobijana presuda u pogledu prvog postavljenog pitanja suprotna presudi ovoga suda poslovni broj Rev-3105/1993-2 od 12. siječnja 1994. i rješenju ovoga suda poslovni broj Rev-112/1995-2 od 7. listopada 1998.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Predmet ovoga spora bio je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 281.775,06 kn s naslova popravka i preinake tuženikovog broda tipa Cigareta kojeg je popravljao tužitelj na temelju ugovora kojeg su stranke početkom 2006. godine sklopile usmeno, na temelju tužiteljeve ponude od 16. prosinca 2005., koji ugovor je, iako nije sklopljen u pisanom obliku (prema odredbi čl. 431. u vezi s čl. 440. st. 1. Pomorskog zakonika - "Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11 i 56/13), valjan jer su i tužitelj i tuženik kao ugovorne strane u pretežnom dijelu ispunili obveze koje su iz njega nastale.
5. Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da:
- nije sporno u kojem iznosu je naknada ugovorena te da je dio naknade u iznosu od 835.800,78 kn tuženik tužitelju platio, dok je preostali iznos od 281.775,06 kn odbio platiti, jer, kako je naveo u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-37/2007 od 12. ožujka 2007., tužitelju ne duguje više ništa jer je radove izveo nesolidno i nekvalitetno,
- je tuženik sam popravio nedostatke i u ovom postupku zahtijeva sniženje naknade,
- je tuženik obavještavao tužitelja o uočenim nedostacima, ali je zbog nepovjerenja u njegov rad i stručnost unaprijed otklonio mogućnost da ih tužitelj popravi, navodeći da će to učiniti putem nekog drugog i da će mu poslati račune,
- je tuženik tužitelja jedino pozvao sanirati prodor vode kroz prozore, u čemu tužitelj nije uspio te je na kraju dopisom od 20. travnja 2007., navodeći da kako još nema naznaka plaćanja izvedenih radova, zamolio tuženika da sanaciju prozora izvede sam,
- s obzirom na to da je od tužitelja zahtijevao otklanjanje samo jednog nedostatka, sprječavanje prodora vode kroz prozore, tuženik samo za taj nedostatak ima pravo na sniženje cijene,
- stoga žaliteljevi navodi da mu tuženik nije isporučio radar, automatskog pilota i brisač stakla, koji prema nalazu vještaka koštaju 70.155,03 kn, kao ni tuženikova tvrdnja da je tužitelj ugradio kućnu umjesto brodske klime, da se ne može zatvoriti poklopac motora, kao ni svi drugi nedostaci navedeni u tuženikovim prigovorima od 11. i 30. siječnja, od 20. veljače, 15. ožujka, 16. travnja i drugi, nemaju nikakav značaj za odluku o sniženju naknade, s obzirom da je tuženik 13. ožujka 2007. jasno obavijestio tužitelja da će ga i dalje kao i do sad obavještavati o njegovom šlamperaju, a da će ujedno sam izvršiti popravke putem stručnih i odgovornih firmi.
6. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pravna pitanja:
I. Da li je za udovoljenje traženju sukladno čl. 611. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO) za sniženjem naknade u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka i vrijednosti djela s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora, pretpostavka da je za otklanjanje tog nedostatka naručitelj prethodno odredio primjereni rok izvođaču?
II. Da li je za udovoljenje traženju sukladno čl. 611. Zakona o obveznim odnosima za sniženjem naknade u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka i vrijednosti djela s nedostatkom, u vrijeme sklapanja ugovora, pretpostavka da je za otklanjanje tog nedostatka naručitelj prethodno odredio primjereni rok izvođaču, u slučaju kada je izvođač odbio otkloniti nedostatak?
7. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).
8. Prijedlog za dopuštenje revizije zbog citiranih pravnih pitanja nije dopušten jer ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da kod oba pitanja nije riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, kako to pogrešno drži revident.
9. Naime, iako iz priložene presude ovoga suda poslovni broj Rev-3105/1993-2 od 12. siječnja 1994. proizlazi da za udovoljenje traženju sniženja naknade nije nužno da je za otklanjanje tog nedostatka naručitelj prethodno odredio primjereni rok izvođaču (dok iz druge priložene odluke ovoga suda – rješenja broj Rev-112/1995-2 od 7. listopada 1998. to ne proizlazi), postoji znatno recentnija praksa ovoga suda – presude broj Rev-1469/2010 od 31. kolovoza 2011., Rev-886/2017 od 25. listopada 2017. i Rev-1483/2014 od 44. srpnja 2018. u kojima su zauzeta sljedeća pravna shvaćanja: ''Dakle, naručitelj ne može ostvariti svoja prava predviđena odredbom čl. 610. st. 3. ZOO-a ako nije odredio izvođaču primjereni rok za uklanjanje nedostataka u smislu odredbi čl. 610. st. 1. i 2. ZOO-a.'' odnosno ''Kad izvršeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neupotrebljivo, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da otkloni nedostatke, pri čemu mu može za to odrediti primjereni rok. Tek ako nedostaci ne budu otklonjeni, naručitelj može, po svom izboru, izvršiti otklanjanje nedostatak na račun izvođača, ili sniziti naknadu ili raskinuti ugovor, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete (čl. 620. ZOO).''
10. Drugo pitanje, osim toga, nije važno niti za odluku u ovom sporu jer polazi od pogrešne premise da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tužitelj odbio otkloniti nedostatke zbog kojih tuženiku nije priznato pravo na sniženje naknade. Naime, iz citiranih utvrđenja proizlazi upravo suprotno te su, sukladno tome, nižestupanjski sudovi priznali tuženiku pravo na sniženje naknade u iznosu od 18.260,00 kn zbog jedinog nedostatka kojeg je tužitelj doista odbio otkloniti.
11. Stoga je, na temelju čl. 387. st. 5. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 15. lipnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
Broj zapisa: eb30e-5277c
Kontrolni broj: 05b85-7f9ff-ff0dc
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
