Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-7/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021., broj: K-16/2021., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o uračunavanju istražnog zatvora na način da se na temelju članka 54. KZ/11. u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina na koju je tom presudom osuđen optuženi Đ. T. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. listopada 2020., pa nadalje.
II Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane i u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021., broj: K- 16/2021., optuženi Đ. T. je proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine – razbojništva i to jednog djela razbojništva u pokušaju – iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. opisanog u točki 1. i jednog djela razbojništva
– iz članka 230. stavak 2. KZ/11. opisanog u točki 2., pa su mu za ta djela na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to u trajanju od tri godine za djelo iz članka 1. i u trajanju od tri godine i šest mjeseci za djelo pod točkom 2., te je na temelju članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju pet godina.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u kaznu na koju je optuženi Đ. T. osuđen uračunato je vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 30. listopada 2021. pa nadalje.
1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećenom trgovačkom društvu S. d.o.o., S. K. Z. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 15.439,74 kune te je naloženo optuženom Đ. T. da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude navedeni iznos plati trgovačkom društvu S. d.o.o., S. K. Z.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. oštećena V. P. sa imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 5.000,00 kuna je upućena u parnicu.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. optuženiku je naloženo da podmiri trošak kaznenog postupka na ime paušalne svote u iznosu od 2.000,00 kuna.
2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženi Đ. T.
2.1. Državni odvjetnik žali se, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i pobijanu presudu preinači na način da optuženom Đ. T. izrekne strožu kaznu.
2.2. Optuženi Đ. T. žali se, po branitelju, odvjetniku J. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u korist optuženika, a podredno da se ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. U skladu s člankom 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
6. Optuženi Đ. T. žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., tvrdeći da postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava ili zapisnika, jer činjenično utvrđenje nije u skladu s iskazima niti jednog od saslušanih svjedoka. Međutim optuženik ne konkretizira u čemu se proturječje sastoji, a ispitivanjem pobijane presude utvrđeno je da razlozi prvostupanjskog suda, protivno tvrdnji žalitelja, nisu u suprotnosti s iskazima svjedoka pa nije ostvarena označena bitna povreda. Drugo je pitanje prihvaća li optuženik razloge pobijane presude, što predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što će se razmotriti u okviru te žalbene osnove.
7. Optuženi Đ. T., nadalje, tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je upravo optuženik imao ulogu u počinjenju kaznenog djela na način kako mu se to stavlja na teret, jer između osoba koje su ušle u trgovinu u S. I. Z. i S. K. Z. nije bilo bitnih razlika u njihovom izgledu. Uz to optuženi Đ. T. navodi da ga je sud označio kao počinitelja kaznenog djela jer govori albanskim naglaskom, ispuštajući iz vida da na području Z. i okolice žive tisuće ljudi koje govori istim ili sličnim naglaskom, slijedom čega bi svi oni mogli biti počinitelji kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret.
7.1. Međutim, protivno tvrdnji žalitelja sud prvog stupnja je s pravom zaključio da je upravo optuženi Đ. T. počinitelj oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. izreke počinjeno u S. I. Z. sud prvog stupnja je uzeo u obzir da je svjedokinja B. Ž. upravo optuženom Đ. T. kritičnog poslijepodneva posudila svoj automobil, s kojim automobilom su se optuženik i dvije NN osobe dovezle do trgovine u kojoj je počinjeno kazneno djelo razbojništva u pokušaju, a što proizlazi iz iskaza svjedoka I. K., koji je zapamtio model vozila i registarsku oznaku. Jednako tako prvostupanjski sud je opravdano iz iskaza svjedokinje J. Č. utvrdio da je osoba koja je imala nož i prijetila joj govorila albanskim naglaskom, te isto povezao s mjestom rođenja optuženika i navodom svjedokinje B. Ž. kod koje je optuženik stanovao da je optuženik govorio tim naglaskom. Pritom je protivno tvrdnji žalitelja opravdano prvostupanjski sud izdvojio optuženog Đ. T. kao osobu koja je prijetila nožem jer nije životno ni logično da se supočinitelji kaznenog djela dovezu s automobilom bez optuženika, s obzirom na to da je taj automobil svjedokinja Ž. posudila upravo Đ. T. Isto tako osoba koja je prijetila nožem u trgovini ne može biti sin svjedokinje B. Ž., na kojeg optuženik u žalbi ukazuje kao mogućeg počinitelja, budući da iz podataka u spisu ne proizlazi da njezin sin govori drugačijim naglaskom, po čemu je optuženik među ostalim osobama – sudionicima izdvojen kao počinitelj. Povezujući ta utvrđenja s tvrdnjom svjedokinje B. Ž. da ju je optuženik nazvao iz Z. u večernjim satima nakon počinjenja kaznenog djela i rekao da nema novaca ni goriva, što se podudara s činjenicom da se optuženik nije okoristio kaznenim djelom jer je ostalo u pokušaju, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je optuženi Đ. T. počinitelj ovog kaznenog djela. Pri takvom stanju stvari neprihvatljivo je polemiziranje žalitelja o jezičnim kompetencijama suda te nužnosti detaljne analize govora optuženika, tim više što i sam optuženik u samoj žalbi navodi da govori nestandardnim i netipičnim govorom za zagrebačko područje. Uz to, govor ljudi koji potječu iz J. karakterističan je i najveći dio stanovništva ga bez problema kao takvog identificira.
7.2. Nadalje nije u pravu žalitelj ni da optuženi Đ. T. nije počinitelj kaznenog djela opisanog pod točkom 2. izreke. Naime, od optuženog Đ. T. su uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta oduzeta dva mobitela, vlasništvo žrtve V. P., trgovkinje u trgovini u S. K. Z. Osim što su ti mobiteli pronađeni u stanu u kojem živi optuženi Đ. T., valja imati na umu da su isti pronađeni skriveni pod ormarom, kako to proizlazi iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija od 30. listopada 2020., slijedom čega je sud prvog stupnja s pravom otklonio obranu optuženika da je mobitele kupio od nekog klinca u kafiću, jer se u tom slučaju ne ukazuje nijedan opravdani razlog da ih sakrije pod ormar. Nadalje, sud prvog stupnja je uzeo u obzir činjenicu da je u mobitel koji je otuđen žrtvi neposredno nakon počinjenja kaznenog djela razbojništva optuženik umetnuo karticu koja glasi na svjedokinju B. Ž. i koju je koristio optuženik, što proizlazi iz iskaza svjedokinje B. Ž., koji optuženik nije doveo ni na koji način u pitanje te uvidom u zbirke i registre podataka TK operatera od 30. listopada 2020. K tome, prvostupanjski sud je s pravom cijenio da je osobni automobil Škoda, vlasništvo svjedokinje B. Ž., uočen na ulaznoj i izlaznoj postaji na autocesti prema Z. neposredno nakon počinjenja kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret.
7.3. Uz sve naprijed navedeno, uzimajući u obzir da iz iskaza oštećenica iz obje trgovine proizlazi da je počinitelj kazneno djelo počinio prijeteći nožem s crvenom drškom, te povezujući tu činjenicu s ostalim utvrđenjima, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je upravo optuženi Đ. T. počinio oba kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, koji zaključak žalbom optuženika nije doveden s uspjehom u pitanje.
8. S obzirom na navedeno sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pa nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Optuženi Đ. T. žali se i zbog povrede kaznenog zakona, međutim tu žalbenu osnovu ne konkretizira.
10. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08., drugostupanjski sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
10.1. Međutim ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. drugostupanjski sud je utvrdio da je istom povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika jer su povrijeđene odredbe o uračunavanju istražnog zatvora, odnosno počinjena je povreda iz članka 469. točka 6. ZKP/08. Naime, optuženom Đ. T. je pri uračunavanju istražnog zatvora u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme lišenja slobode od 30. listopada 2021. umjesto od 30. listopada 2020., kada je uhićen, od kada je u kontinuitetu lišen slobode. Stoga je u tom dijelu valjalo u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti preinačiti pobijanu presudu i riješiti kao u točki I izreke ove presude.
11. Optuženik i državni odvjetnik se žale zbog odluke o kazni. Ispitujući u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženika osnovanost odluke o kazni sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno i u potpunosti utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja. Stoga nije u pravu optuženik da je sud prvog stupnja podcijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnost i izrekao prestrogu kaznu, a niti državni odvjetnik koji tvrdi da je sud precijenio njihov značaj izrekavši preblagu kaznu.
11.1. Utvrđujući za kazneno djelo razbojništva kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci te za kazneno djelo razbojništva u pokušaju kaznu zatvora u trajanju tri godine, sud prvog stupnja je protivno tvrdnjama oba žalitelja utvrdio kazne zatvora primjerene okolnostima počinjenja kaznenih djela i ličnosti počinitelja, utvrdivši za kazneno djelo razbojništva najmanju mjeru kazne za to djelo, cijeneći da je ostalo u pokušaju, no s pravom je ne ublažavajući ispod najmanje mjere kazne, s obzirom da djelo nije dovršeno samo zahvaljujući reakciji susjeda koji su svojim dolaskom i reakcijom omeli počinitelje u dovršenju kaznenog djela. Nasuprot tome sud prvog stupnja je za kazneno djelo razbojništva opravdano odmjerio optuženom Đ. T. kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci, budući da je djelo dovršeno i da je otuđen iznos od oko petnaest tisuća kuna, pri čemu način počinjenja djela ne odstupa od uobičajenog načina počinjenja ove vrste kaznenih djela, slijedom čega ne opravdava strože kažnjavanje, što predlaže državni odvjetnik, ukazujući na psihičke traume koje trpe žrtve. Naime te su posljedice uobičajene kod ove vrste kaznenih djela, te se u dovoljnoj mjeri odražavaju u visini kazne iznad minimuma kazne za ovo djelo. Pri tome s obzirom na vrstu kaznenog djela kojim se na brz i lak način bezobzirno stječu sredstva za život, nije od odlučnog značaja za mjeru kazne roditeljstvo optuženika, za koje optuženik smatra da je podcijenjeno, a državni odvjetnik da je tu okolnost precijenio. Ovakvim pojedinačnim kaznama kao i jedinstvenim kaznom zatvora u trajanju pet godina ostvarit će se svrha kažnjavanja u smislu specijalne prevencije, odnosno da se optuženi Đ. T. suzdrži od činjenja kaznenih djela i stjecanja sredstava za život na taj način. Izrečena kazna sadrži i društvenu osudu za zlo koje je optuženik počinjenjem ovih kaznenih djela prouzročio, a njome će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.
12. Kako navodi podnesenih žalbi državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. odbiti žalbu državnog odvjetnika i optuženika te odlučiti kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 15. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r. Izdvojeno mišljenje predsjednika vijeća, suca Ivana Turudića, univ.spec.crim. u predmetu broj I Kž-7/2022. u kojem je odlučeno u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog Đ. T. podnesenim protiv presude.
Na temelju članka 164. stavak 5. ZKP/08. zahtijevam da moje pisano obrazloženje izdvojenog glasa u vijećanju i glasovanju bude priloženo uz pisani otpravak odluke vijeća, kao njen sastavni dio.
Obrazloženje
1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 8. listopada 2021., broj: K-16/21., optuženi Đ. T. je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 34. KZ/11. (točka 1. optužnice) i kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. KZ/11. (točka 2. optužnice), te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 godina.
2. Smatram za razliku od drugih članova vijeća da je presudu u navedenom predmetu u odnosu na točku 1. optužnice trebalo ukinuti radi nepotpunog činjeničnog stanja i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zbog čega izdvajam svoje mišljenje, a time i glas u glasovanju.
3. Naime, u odnosu na navedenu točku prvostupanjski sud je utvrdio da je presuda donesena na temelju zatvorenog kruga indicija. Da bi se radilo o zatvorenom krugu indicija mora se zaključiti da niti jedna druga osoba ne bi mogla počiniti inkriminirano kazneno djelo osim optuženog Đ. T. Prema podacima u spisu u automobilu koji se nalazio neposredno ispred trgovine nalazila se jedna osoba, a u trgovinu su ušle druge dvije osobe.
4. Nadalje činjenica da je jedna osoba govorila albanskim naglaskom ne mora značiti da je to bio upravo optuženik, a ta činjenica nije provjerena osim iskazom svjedokinje J. Č. Samorazumljivo je da su u trgovini mogle biti dvije osobe iz mjesta J. na K. koje govore specifičnim naglaskom.
5. Kao sastavnice zatvorenog kruga indicija navode se činjenice da je optuženik govorio albanskim naglaskom, da je automobil Škoda vlasništvo B. Ž. koja je u to vrijeme živjela s optuženikom i dio njezinog iskaza u kojem govori da ju je optuženik iste večeri nakon počinjenja kaznenog djela razbojništva u pokušaju nazvao i rekao da je ostao bez goriva i novaca u Z. Valja napomenuti da je u točki 2. optužnice opisano kazneno djelo razbojništva počinjeno 2 dana prije ovog događaja kojim je optuženik pribavio 15 tisuća kuna pa se ta indicija čini upitnom.
6. Stoga smatram da se ne radi o zatvorenom krugu indicija na temelju kojih se izvan svake sumnje može zaključiti da je upravo optuženi Đ. T. počinitelj kaznenog djela pod točkom 1. optužnice.
7. U odnosu na točku 2. smatram da prvostupanjsku presudu treba potvrditi.
U Zagrebu, 15. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
