Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-249/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. K. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog S. K. i optuženog Đ. K. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Kov-20/2022-16 od 26. svibnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog S. K. i optuženog Đ. K. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Varaždinu je uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, a po izricanju nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, broj Kov-20/2022. od 26. svibnja 2022. kojom su optuženi S. K. i optuženi Đ. K. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. te osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine svaki, protiv obojice optuženika produljio istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te im u istražni zatvor uračunao vrijeme oduzimanja slobode od 29. prosinca 2021. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi S. K. po branitelju, odvjetniku B. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom "da se pobijano rješenje ukine u cijelosti i omogući okrivljeniku daljnja obrana sa slobode, odnosno izrekne jedna ili više mjera opreza čime će se u cijelosti postići svrha i onemogućiti okrivljenika da ponovi kazneno djelo".

3. Žalbu protiv tog rješenja podnio je i optuženi Đ. K. po braniteljici, odvjetnici A. Č., zbog "svih žalbenih razloga'', s prijedlogom "da se pobijano rješenje ukine, a pogotovo kada se ista svrha može postići i blažom mjerom - mjerama opreza".

4. Spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. K. i optuženog Đ. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha.

7. Već činjenicom da su optuženi S. K. i optuženi Đ. K. nepravomoćnom presudom na temelju sporazuma stranaka, proglašeni krivima, nesporno je da je ostvaren osnovni preduvjet za produljenje mjere istražnog zatvora.

8. Nadalje, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud s pravom izvodi zaključak o postojanju posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

9. Naime, u konkretnom slučaju, prema podacima u spisu očito je da se radi o pravomoćno osuđivanim optuženicima, i to optuženi S. K. u 14 navrata, zbog različitih kaznenih djela, između ostalog zbog istog kaznenog djela kao i u konkretnom slučaju, dok je optuženi Đ. K. također osuđivan zbog kaznenih djela s elementima nasilja (teška tjelesna ozljeda i napad na službenu osobu) na kaznu maloljetničkog zatvora pa kada se time pridoda iskazana kriminalna volja i bezobzirnost tempore crimis kao i da su činjenjem ovog kaznenog djela optuženici očito željeli doći do potrebnih materijalnih sredstava jer se radi o nezaposlenim osobama bez prihoda i imovine, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske jednako kao i prvostupanjski sud ocjenjuje kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja istih ili sličnih djela koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora.

10. Osim toga, očigledno je i kako dosada izrečene kazne zatvora nisu utjecale na ove optuženike da se suzdrže od daljnjeg činjenja kaznenih djela i usklade svoj ponašanje sa zakonom jer se kod obojice optuženika činjenje kaznenih djela pretvorilo u obrazac ponašanja i način života pa nikako nije riječ o ekscesu u inače uzornom ponašanju optuženika.

11. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, a protivno žalbenim navodima, kod ovih optuženika postoji konkretna i neposredna opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer u žalbama predložene mjere opreza, i po mišljenju ovoga suda, nisu dostatna garancija za otklanjanje te opasnosti.

12. Vezano uz žalbene navode optuženog S. K. i optuženog Đ. K. kako su isti priznali kazneno djelo koje im se stavlja na teret uslijed čega je donesena presuda na temelju sporazuma stranaka, ovaj sud napominje žaliteljima kako isto samo za sebe nije odlučujuća niti zakonom propisana okolnost za odluku o ukidanju istražnog zatvora.

13. Nadalje, iako je u pravu optuženi S. K. kako dosadašnja osuđivanost ne može biti jedini razlog za produljenje istražnog zatvora, žalitelju se skreće pažnja kako je ta okolnost tek jedan od razloga koji samo pojačava opravdanost prognoze o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, a sasvim sigurno nije isključivi i jedini razlog na kojem je zasnovano pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora protiv tog optuženika.

14. Također, protivno žalbenim navodima koji upiru na povredu načela razmjernosti, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. pogotovo kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenog kaznenog djela te nepravomoćno izrečene kazne kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

15. Stoga prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

16. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti je ispitivanjem istog, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., drugostupanjski sud utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 15. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.