Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-742/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R., OIB: ..., iz P., zastupanog po punomoćniku M. S., odvjetniku u N., protiv tuženih ad. 1) Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Našicama, ad. 2) Z. J., OIB: ..., iz Z., ad. 3) D. K., OIB: ... iz V. B. i ad. 4) E. P., OIB: ..., iz Đ., radi utvrđenja vlasništva nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, pod poslovnim brojem 15 P-249/2021-21 od 25. travnja 2022., u sjednici vijeća, održanoj 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja A. R. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, pod poslovnim brojem 15 P- 249/2021-21 od 25. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

"I. UTVRĐUJE SE da je tužitelj A. R., OIB: ..., P., vlasnik nekretnina upisanih u z.k.ul.br.133 k.o.P. i to kčbr.155/1 oranica P. površine 1 j i 800 čhv (8632 m[2] ) te u z.k.ul.br.856 k.o. P. i to 2877/4388 dijela kčbr.154/2 oranica P. površine 1220 čhv, što je Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje svoga vlasništva u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis toga vlasništva u korist tužitelja.

II. UTVRĐUJE SE da je Republika Hrvatska OIB: ... vlasnica nekretnina upisanih u z.k.lul.br.338 k.o. P. i to kčbr.329/4 oranica P. površine 1158 čhv te u z.k.ul.br. 456 k.o. P. i to kčbr.168/1 P. oranica površine 1 j 346 čhv, što su A. R., Z. J., D. K. i E. P. dužni priznati i trpjeti brisanje svojih suvlasničkih prava u zemljišnoj knjizi uz istodobni upis tih prava u korist Republike Hrvatske.

II. Nalaže se RH da tužitelju A. R. nadoknadi parnični trošak u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tužitelju A. R. da z.z. tužene RH namiri troškove u iznosu od 2.500,00 kn."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19

– dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje, da je on vlasništvo kčbr. 155/1 i 2877/4388 dijela kčbr. 154/2, obje k.o. P. stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca F. R., a za koje nekretnine da je u postupku Arondacije P.-u, N. predao svoje nekretnine označene kao kčbr. 329/4 i kčbr. 168/1, obje k.o. P., koje da su vlasništvo Republike Hrvatske, te naknadno tužitelj utvrđenje vlasništva nekretnina označenih kao kčbr. 155/1 i 2877/4388 dijela kčbr. 154/2, obje k.o. P. temelji na dosjelosti.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi, da je kčbr. 154/2 u površini od 4388 m[2] upisana u z.k. ul. 856 k.o. P. kao vlasništvo Republike Hrvatske, a kčbr. 155/1 u površini od 8632 m[2] da je upisana u z.k. ul. br. 133 k.o. P. kao vlasništvo Republike Hrvatske, te obje čestice da su upisane u Pl-486 kao posjed Republike Hrvatske, u naravi da su oranice, koje da obrađuje tužitelj, te u spisu da je priložen prijedlog za Arondaciju zamjenom sa bivšim P.-om, kojim tužitelj da daje svoje kčbr. i to dio 168/1 i cijelu kčbr. 32972 k.o. P., a u zamjenu da dobiva dio kčbr. 154/2 i cijelu kčbr. 155/1 k.o. P., te da je na kčbr. 168/1 sa površinom od 6999 m[2] upisana u z.k.ul. br. 456 k.o. suvlasništvo tužitelja od 4/8 dijela, Z. J. u 2/8 dijela, D. K. u 1/8 dijela i E. P. u 1/8 dijela i u Pl-90 sa površinom od 5539 m[2] kao posjed tužitelja, te česticu da obrađuje OPG M. N., dok na kčbr. 329/2, sa površinom od 4165 m[2] upisane u z.k. ul. br. 338, da je upisano suvlasništvo tužitelja u 4/8 dijela, Z. J. u 2/8 dijela, D. K. u 1/8 dijela i E. P. u 1/8 dijela i u Pl-90 kao posjed tužitelja, a tu česticu da obrađuje suvlasnik E. P., te iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka da je vidljivo da se tužitelj ne nalazi u posjedu niti jedne od predmetnih čestica na kojima traži priznanje prava vlasništva.

7. Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, temeljem izvedenih dokaza i rezultata kompletne raspravne građe, utvrdio slijedeće činjenice:

- tužitelj, između ostalog, da je izjavio da je mjernik I.-a, pok. S. K., došao kod njegovog oca i rekao da će izvršiti zamjenu njihovog zemljišta sa zemljištem I.-a, te njegov otac da je smatrao da tako mora biti, pa da je pristao na zamjenu i da su uzeli zemljište koje da su ranije obrađivali, te njegov otac da je umro 2009. godine, a on da je nastavio obrađivati zemlju nakon očeve smrti, te da mu nije poznato kako su predmetne nekretnine prešle u vlasništvo Republike Hrvatske i da nije provjeravao na kome se vode navedene čestice u zemljišnim knjigama, jer da je sebe smatrao posjednikom istih, a predmetnu nekretninu da obrađuje i da dobiva poticaje za istu, te njega i njegovog oca nitko da nije smetao u posjedu, a niti im osporavao posjed istih nekretnina;

- nadalje, tužitelj kao dokaz o zamjeni predmetnih nekretnina da je priložio nepotpisan i neovjeren prijedlog za Arondaciju zemljišta, kao i povijesni z.k.ul. za kčbr. 155/1 i kčbr. 154/2 k.o. P., iz kojih da je vidljivo da je predmetna nekretnina prethodno bila upisana kao Društveno vlasništvo, na kojima da je temeljem zakona o poljoprivrednom zemljištu upisana Republika Hrvatska;

- iz povijesti promjena za kčbr. 155/1 i kčbr. 154/2 k.o. obje P., tužitelj ili njegovi prednici da se ne spominju kao posjednici tih nekretnina;

8. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, kada je pravilno zaključio, da tužitelj nije bio u neprekidnom samostalnom posjedu kčbr. 155/1 i kčbr. 154/2 k.o. obje P. onoliko godina koliko da je to propisano odredbom članka 159. stavkom 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje - ZV), jer ako su te čestice mijenjane, kako navodi tužitelj, samostalni posjed da je prekinut, te tužitelj da ne može postati i ostati vlasnikom nekretnina koje da su dane u zamjenu i nekretnina koje da su dobivene zamjenom, dok, po tužitelju, dostavljeni prijedlog za arondaciju zemljišta, koji prijedlog da je neovjeren i nepotpisan, da se ne može prihvatiti kao valjan dokument, a suviše, na prijedlogu sa prednje strane je nadopisano "zamjena", a ispod Arondacije zemljišta rukom nadopisano "F. R., P.", pa tako ime i prezime da je mogao nadopisati bilo tko, pa tako i tužitelj, ispravno je sud prvog stupnja postupio, kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točkama I., II. i III. izreke prvostupanjske presude, pri tome smatrajući da je nelogična i neprihvatljiva preinaka tužbe od 17.studenog 2021. godine, na način kako da je to postavio tužitelj, a kojoj preinaci da se protivila i tužena ad. 1).

9. Naime, odredbom članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14: dalje - ZV), propisano je, (1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, (2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, (4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

10. Odredbom članka 160. ZV-a propisano je (1) Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, (2) U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici, (3) Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati, (4) Kad se poštenom posjedniku čiji posjed nije zakonit i istinit uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao zakonito, pošteno i istinito, pravo vlasništva steći će istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, (5) Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću, (6) Na prekid odnosno zastoj tijeka vremena dosjelosti na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o prekidu, odnosno zastoju tijeka rokova za zastaru tražbina.

11. Iz stanja spisa predmeta i izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja zaista ne bi proizlazili da je tužitelj sudu dokazao da se on, a i putem svojih prednika, nalazio u neprekidnom zakonitom, istinitom ili barem samo poštenom posjedu predmetnih nekretnina kroz vremenski period, koji je temeljem odredbe članka 159. stavka 4. ZV- a potreban za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću.

12. Kako tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije sudu dokazao da se putem svojih pravnih prednika i osobno nalazio u neprekidnom zakonitom, istinitom i poštenom ili barem samo poštenom posjedu predmetnih nekretnina kroz vremenski period, koji je, temeljem odredbe članka 159. stavka 4. ZV-a, potreban za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, to isti, a uvažavajući i činjenicu mogućnosti dosijedanja i prije 8. listopada 1991., pravilnom primjenom materijalnog prava, nije niti mogao steći vlasništvo predmetnih nekretnina temeljem instituta dosjelosti, pa je sud prvog stupnja ispravno postupio, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, kao i što je ispravno postupio i kada je točkom II. izreke svoje presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, jer tužitelj u konkretnom slučaju niti ne može imati aktivnu legitimaciju u postupku kojim zahtjeva utvrđenje da je Republika Hrvatska vlasnica nekretnina označenih kao kčbr. 329/4 i kčbr. 168/1 obje k.o. P.

13. Žalbenim navodima tužitelja – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i detaljno obrazlaže činjenične navode tužbe i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, smatrajući da je u postupku dokazao da je on, a i putem svog sada pokojnog oca, stekao vlasništvo predmetnih nekretnina dosjelošću i to vršenjem kvalificiranog i neprekidnog posjeda duže od 40 godina, te prigovara utvrđenom činjeničnom stanju po sudu prvog stupnja, a slijedom toga i pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, smatrajući da je pravilnom primjenom materijalnog prava sud prvog stupnja trebao usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja – ničim se ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu kojim je sud prvog stupnja točkama I. i II. izreke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa se žalitelj, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuju na obrazloženje pobijane presude, kojim obrazloženjem je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge o tome, zašto smatra da tužitelj nije sudu dokazao osnovanost svog tužbenog zahtjeva, a u kojem pravcu se očitovao i ovaj drugostupanjski sud.

14. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da se u ovom postupku ne može dovršavati postupak Arondacije, te suviše, istom je i za navesti, da, ne samo što u provedenom prvostupanjskom postupku nije sudu dokazao da se putem svojih pravnih prednika i osobno nalazio u neprekidnom zakonitom, istinitom i poštenom ili barem samo poštenom posjedu predmetnih nekretnina kroz vremenski period, koji je, temeljem odredbe članka 159. stavka 4. ZV-a, potreban za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću, nego, suprotno njegovim žalbenim navodima, od 1983., kada on navodi da se provodio postupak Arondacije, pa da podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, 5. srpnja 2021. (tužba – stranice 1. i 2. spisa), nije niti prošlo 40 godina, a kako to pogrešno navodi tužitelj svojom žalbom, kada navodi da on predmetne nekretnine posjeduje već 40 godina.

15. Prema tome, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

16. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, jer je ista ispravno utemeljena na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a.

17. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih povreda odredbi parničnog postupka, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

Split, 15. lipnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac, v. r.