Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: 6 Gž-800/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Benussi, kao predsjednika vijeća, Verice Perić Aračić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Kate Brajković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D., OIB … iz S. B., zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika Z. b. d.d. Z., OIB …, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. d.o.o. Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1164/2019-11 od 15. lipnja 2020., u sjednici održanoj 15. lipnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1164/2019-11 od 15. lipnja 2020.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: P-1164/2019-11 od 15. lipnja 2020., suđeno je:
" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I Utvrđuje se da je ovrha na temelju Zadužnice, koja se vodi pod brojem … od 6.2.2007., ovjerena kod javnog bilježnika R. M. pod brojem … koju je izdala Z. b. d.d. kao kreditor-ovrhovoditelj sada tuženik u svrhu osiguranja naplate potraživanja iz ugovora o kreditu od 18.svibnja 2007.broj: … nedopuštena.
II Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak prema odluci suda u roku od 15 dana."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 2.075,00 kn u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu je odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ovdje tužitelja, temeljem zahtjeva tuženika za izravnu naplatu zadužnice, nedopuštena.
6. U postupku je utvrđeno:
– da je tužitelj kao jamac platac po ugovoru o kreditu broj: … od 18. svibnja 2007. izdao tuženiku zadužnicu na iznos od 3.445.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
– da je na zadužnici potpis tužitelja ovjeren po javnom bilježniku (broj … ), a zadužnica kao privatna isprava nije ujedno i potvrđena po javnom bilježniku,
– da je tuženik 21. lipnja 2012. zadužnicu dostavio FINI na naplatu, jer korisnik kredita nije uredno ispunjavao obveze po kreditu,
– da je tužitelj 7. kolovoza 2018. podnio prijedlog za stavljanje zadužnice izvan snage, jer ovrhovoditelj nije poštovao odredbe Zakona o izmjenama i dopuni zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( "Narodne novine", broj 112/12), te je predložio da se obustavi ovrha po zadužnici, a daljnje postupanje zbog zastare proglasi nedopuštenim
– da je zaključkom suda … od 26. lipnja 2019. tužitelj upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja (tuženika) radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, a zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 – u daljnjem tekstu: OZ).
7. Prvostupanjski je sud odbio zahtjev tužitelja s obrazloženjem da tražbina nije zastarjela, a tuženik je imao ovlaštenje tražiti ovrhu protiv ovršenika (tužitelja) na temelju ovršne isprave.
8. Ispitujući pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, pa ni povreda odredbi iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju upire žalitelj.
9. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši prigovor zastare neosnovanim. Tuženik je zadužnicu predao izravno na naplatu FINI a sukladno članku 2. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ( "Narodne novine", broj 91/2010 – u daljnjem tekstu: ZPONS 91/2010) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe.
10. Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnica sastavljena prije 1. siječnja 2011. OZ "Narodne novine", broj 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz članka 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO/91), a sada članak 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO). U konkretnom slučaju riječ je o zadužnici izdanoj sukladno odredbi članka 183. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08– u daljnjem tekstu: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice, koja je privatna isprava s javno ovjerovljenim potpisom izdavatelja (tužitelja) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika. Stoga u odnosu na potraživanja iz zadužnice nema mjesta primjeni zastarnog roka od deset godina iz članka 379. ZOO/91 nego se u odnosu na to potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom članka 371. ZOO/91. Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (članak 361 ZOO/91, odnosno sada članak 215. ZOO/05).
11. Odredbom članka 183. stavak 1. OZ/96 koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja zadužnice propisano je da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zapljene svi računi koje ima kod banaka, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Odredbom članka 183. stavak 7 . OZ/96, a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud propisano je da isprave iz stavka 1. i 2. ovog članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.
12. Budući da je zadužnicom osigurana tražbina iz ugovora o kreditu dospjela na naplatu 19. svibnja 2009. tuženik kao vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje te tražbine. Kako je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio 21. lipnja 2012., dakle u roku od pet godina, proizlazi da tražbina tuženika nije zastarjela.
13. Prvostupanjski je sud također naveo da je prema članku 3. stavak 1. točka 1. ZPONS 91/2010, koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovrhe propisano da je osnova za plaćanje između ostalog i zadužnica, pa je neosnovan prigovor tužitelja da tuženik zadužnicu nije mogao predati na izravnu naplatu FINI. Neosnovano žalitelj navodi da je tuženik postupio protivno odredbi članka 10. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 112/2012) kojim je propisano da se odredbe tog zakona primjenjuju na ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela koje glasi na ispunjene određene novčane obveze koje su postale ovršne nakon 15. listopada 2012. U konkretnom slučaju se radi o zadužnici kao osnovi plaćanja, pa se navedena odredba ne primjenjuje na predmetni slučaj, a osim toga ovrha je pokrenuta 21. lipnja 2012. a izmjena Zakona je stupila na snagu 15. listopada 2012.
14. Jednako tako i neosnovani su i navodi prema kojima je tuženik bio dužan zadužnicu dostaviti javnom bilježniku radi upisa u registar i da je tek nakon toga zadužnicu mogao podnijeti na naplatu, a obzirom da je navedena odredba članka 216. stavak 6. OZ/12 stupila na snagu 15. listopada 2012, a zadužnica je predana na naplatu još u lipnju 2012., pa se dakle te odredbe ne mogu primijeniti na konkretan slučaj, a sukladno odredbi članka 369. OZ/12.
15. U odnosu na navode žalitelja prema kojima tuženik kao ovrhovoditelj nikada nije podnio prijedlog za nastavak ovrhe koja je tada bila u tijeku po zadužnici broj: … te da je po članku 180 a stavak 4. OZ/96 na osnovu članka 369. OZ 112/12 sud morao i po službenoj dužnosti kada je zato saznao podneskom tužitelja od 27. srpnja 2015. obustaviti ovrhu. U odnosu na takve navode treba imati u vidu da se od 1. siječnja 2011. na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika i osiguranja prethodnim i privremenim mjerama te na postupak izvansudske ovrhe uređene OZ/96 i općim poreznim zakonom ("Narodne novine" broj 147/08) odgovarajuće primjenjuju odredbe ZPONS 91/10, a posebno pri dostavi rješenja o ovrsi, traženju podataka o računima i štednim ulozima ovršenika, određivanju ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika, provedbi ovrhe po zadužnici, odgovornosti u provedbi ovrhe i redoslijedu naplate. Kako je odredbom članka 36. ZPONS propisano da će se na provedbu ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika te na postupak izvansudske ovrhe određena ovršnim zakonom (OZ/96) odgovarajuće, počevši od 1. siječnja 2011. primjenjivati odredbe ZPONS 91/10, pa je s obzirom na odredbe članka 9. stavak 3,4,5,6,7 i 8 ZPONS nakon toga isključena primjena odredbe članka 108 a stavak 4. OZ/96.
16. Odredba članka 9. stavak 3,4,5,6,7 i 8 ZPONS u bitnome bez vremenskog ograničenja određuje radnje provedbe ovrhe koje poduzima Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada sukladno odredbi članka 9. stavak 8 ZPONS 91/10 Agencija u jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima.
17. Dakle odredba članka 9. ZPONS 91/2010 kao lex specialis kojim je uređena provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, uključujući vođenje Očevidnika redoslijeda osnove za plaćanje i postupanje u slučaju nedostatka novčanih sredstava za provedbu ovrhe, ima prednost u primjeni u ovršnom postupku radi provedbe ovrhe nad novčanim sredstvima ovršenika, u odnosu na odredbu članka 180 a. stavak 4. Ovršnog zakona (OZ/96) prema kojoj će sud obustaviti ovrhu, ako ovrhovoditelj ne bude namiren u skladu s rješenjem o ovrsi u roku od godine dana od dostave tog rješenja banci i ako u tom roku ne predloži izmjenu sredstava i predmeta ovrhe.
18. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud dakle pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja, pa žalba nije osnovana te je odlučeno kao u izreci, a temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.
Dubrovnik, 15. lipnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Đorđo Benussi
