Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj 41: Psp-15/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Đ. G. iz V. (čiji je OIB: ...), zastupanog po punomoćnici H. B. K., odvjetnici iz R., protiv tužene G. G. iz V. (čiji je OIB: ...), zastupane po punomoćniku M. O., odvjetniku iz Rijeke, radi smetanja posjeda, vrijednost predmeta spora 5.000,00 kn, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 7. rujna 2020. godine u prisutnosti stranaka te njihovih punomoćnika, dana 19. listopada 2021.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Đ. G. koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu sobe koja se nalazi u k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., na adresi V. 19 i to 2. Suvlasnički dio: 523/1000 2 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, a koja soba se nalazi sa lijeve strane od ulaznih vrata kao i u posljednjem mirnom posjedu pokretnina i to kreveta, ormara za odjeću, komodu za televiziju, noćnog ormarića te odjeće i osobnih stvari tužitelja, a koje pokretnine su se nalazile u predmetnoj sobi na način da je vremenskom razdoblju od 20. veljače 2021. do 22. veljače 2021. uklonila u cijelosti namještaj (krevet, ormar za odjeću, komodu za televiziju i noćni ormarić) i odjeću te osobne stvari tužitelja čime je istog samostalno i protupravno iselila iz predmetne sobe.
II. Nalaže se tuženoj da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda opisanog u t. 1. ovog rješenja na način da tužitelju omogući posjed sobe i pokretnina na način da u sobu koja se nalazi u k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., na adresi V. i to 2. Suvlasnički dio: 523/1000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, a koja soba se nalazi sa lijeve strane od ulaznih vrata, vrati i postavi uklonjeni namještaj (krevet, ormar za odjeću, komodu za televiziju i noćni ormarić) na raniju poziciju kao i da tužitelju vrati odjeću i njegove osobne stvari, te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju Đ. G. iz V. (čiji je OIB: ...) da tuženoj G. G. iz V. (čiji je OIB: ...) naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.702,40 kn (slovima: dvije tisuće sedamsto i dvije kune te četrdeset lipa) i to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 24. ožujka 2021. zaprimljena je kod ovoga suda tužba tužitelja Đ. G. koji tvrdi da su on i tužena G. G. suvlasnici nekretnine označene kao k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., a koja nekretnina se nalazi na adresi V. s tim da isti stanuju u 2. Suvlasnički dio: 523/1000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, koji se sastoji od hodnika, kuhinja- dnevni boravak i blagovaona, dvije sobe, kupaonica i wc, balkon, površine 74,06 m[2] , sa pripadajućim vanjskim stepeništem u prizemlju, površine 3,08 m , što sveukupno čini 77,14 m[2] . U dokaz navedene tvrdnje tužitelj Đ. G. predlaže da se izvrši uvid u e- vlasnički list. Nadalje tužitelj Đ. G. ističe da on i tužena G. G. su bračni drugovi te između njih su trajno narušeni obiteljski odnosi slijedom čega se vodi i postupak radi razvoda braka pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P Ob-17/2019 te se predlaže da se izvrši uvid u taj parnični spis. Tužitelj Đ. G. tvrdi da uslijed poremećenih obiteljskih odnosa on i tužena G. G. su podijelile korištenje predmetnog stana na način da tužena G. G. koristi dnevni boravak dok on koristi sobu sa lijeve strane ulaznih vrata u kojoj se nalaze njegove osobne stvari kao i namještaj. Međutim, dana 22. veljače 2021. kada je došao u predmetnu sobu tužitelj Đ. G. je uočio da je tužena G. G. u vremenskom razdoblju od 20. veljače 2021. do 22. veljače 2021. samostalno i protupravno uklonila u cijelosti namještaj iz predmetne sobe tužitelja Đ. G. i to krevet, ormar za odjeću, komodu za televiziju i noćni ormarić dok mu je dio osobnih stvari (odjeću, jastuk i prekrivač) ostavila na podu u kutu sobe. Nadalje, tužitelj Đ. G. je uočio da mu nedostaje i dio ostale odjeće koja se nalazila prethodno u ormaru. U dokaz navedenih tvrdnji tužitelj Đ. G. predlaže da se izvrši uvid 15 fotografija, zatim da se saslušaju stranke, po potrebi očevid na licu mjesta, zatim po potrebi provođenje vještačenja te ovisno o potrebi saslušanje svjedoka. Prema tvrdnjama tužitelja Đ. G. na navedeni način tužena G. G. je njega isključila iz posljednjeg mirnog posjeda predmetne sobe kao i posljednjeg mirnog posjeda pokretnina (kreveta, ormara za odjeću, komodu za televiziju, noćnog ormarića,odjeće i njegovih osobnih stvari) slijedom čega je tužitelj Đ. G. onemogućen koristiti predmetnu sobu uslijed nedostatka namještaja (krevet, ormar za odjeću, komodu za televiziju i noćni ormarić) koji je nužan za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (stanovanje) te je isti ujedno i onemogućen koristiti predmetne pokretnine i svoje osobne stvari (odjeću) koje je tužena G. G. uklonila. Slijedom navedenog, tužitelj Đ. G. predlaže se da naslovni sud nakon provedenog postupka, a temeljem čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima donese slijedeće rješenje: "I. Utvrđuje se da je tužena smetala tužitelja u posljednjem mirnom posjedu sobe koja se nalazi u k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., na adresi V. i to 2. Suvlasnički dio: 523/1000 2 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, a koja soba se nalazi sa lijeve strane od ulaznih vrata kao i u posljednjem mirnom posjedu pokretnina i to kreveta, ormara za odjeću, komodu za televiziju, noćnog ormarića te odjeće i osobnih stvari tužitelja, a koje pokretnine su se nalazile u predmetnoj sobi na način da je vremenskom razdoblju od 20. veljače 2021. do 22. veljače 2021. uklonila u cijelosti namještaj (krevet, ormar za odjeću, komodu za televiziju i noćni ormarić) i odjeću te osobne stvari tužitelja čime je istog samostalno i protupravno iselila iz predmetne sobe. II. Nalaže se tuženoj da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije smetanja posjeda opisanog u t. 1. ovog rješenja na način da tužitelju omogući posjed sobe i pokretnina na način da u sobu koja se nalazi u k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., na adresi V. i to 2. Suvlasnički dio: 523/1000 Etažno vlasništvo (E- 2) u naravi stan br. 2. na I. katu, a koja soba se nalazi sa lijeve strane od ulaznih vrata, vrati i postavi uklonjeni namještaj (krevet, ormar za odjeću, komodu za televiziju i noćni ormarić) na raniju poziciju kao i da tužitelju vrati odjeću i njegove osobne stvari, te joj se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana. III. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni trošak postupka uvećan za pripadajuće zatezne kamate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja teče od dana presuđenja pa do isplate, a određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana."
2. U svom odgovoru na tužbu od tužena G. G. je učinila nespornim da su ona i tužitelj Đ. G. suvlasnici nekretnine označene kao k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., a koja nekretnina se nalazi na adresi V. s tim da isti stanuju u 2. Suvlasnički dio: 523/1000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, koji se sastoji od hodnika, kuhinja-dnevni boravak i blagovaona, dvije sobe, kupaonica i wc, balkon, površine 74,06 m[2] , sa pripadajućim vanjskim stepeništem u prizemlju, površine 3,08 m[2] , što sveukupno čini 77,14 m . Međutim, tužena G. G. ističe da je tužitelj Đ. G. prestao koristiti navedeni stan (sobu) još tijekom rujna ili listopada 2020. (ali tužena G. G. se ne može decidirano izjasniti o datumu), a iz razloga što je preselio u drugi stan-kuću na S. Na navedeni način tužitelj Đ. G. je sam napustio posjed budući je navedenu sobu prestao koristiti. Isto tako, ističe se da je očigledno da iz navoda same tužbe proizlazi da je tužitelj Đ. G. i nadalje u suposjedu nekretnine-stana, budući ima ključeve i nesmetano ulazi u isti, pa se ističe da u ovom slučaju nema smetanja posjeda budući mu isti nitko nije oduzeo. Naime, tužitelj Đ. G. u posjedovanju nekretnine nije niti na koji način onemogućen niti mu je oduzet posjed iste. On slobodno ulazi u nekretninu kada to poželi. Dapače, očigledno je da je upravo tužitelj Đ. G. napravio fotografije koje prileže tužbi, a što samo potvrđuje da se i dalje nalazi u suposjedu iste. Tužena G. G. naglašava da je ona navedene stvari djelomično izmjestila iz sanitarno-higijenskih razloga budući se radi o višemjesečnom nekorištenju navedene sobe od strane tužitelja Đ. G., a osim toga sin stranaka, živi u potpuno neuređenom stanu u prizemlju koji ima uređenu samo jednu sobu i djelomično jednu kupaonu i to u potpuno neadekvatnim higijenskim i drugim uvjetima, pa je bilo normalno da tužena G. G. pokuša, a smatrajući da je tužitelj Đ. G. trajno odselio, osigurati normalne stambene uvjete za njihovog sina u toj sobi. Zasigurno niti tužitelj Đ. G. ne bi volio da se dijete stranaka razboli zbog loših životnih i higijenskih uvjeta npr. od mišje groznice ili neke druge bolesti. Tužena G. G. predlaže da se na naprijed navedene okolnosti saslušaju stranke, kao i u svojstvu svjedoka, kćerka stranaka L. G., na adresi iz tužbe. Nadalje tužena G. G. ističe da se u ovom slučaju radi o šikanoznoj tužbi i obijesnom parničenju od strane tužitelja Đ. G., a iz razloga narušenih odnosa povodom razvoda braka stranaka. Očigledno je da je tužitelj Đ. G. tek nakon 5-6 mjeseci nekorištenja nekretnine, navratio u istu, a iz razloga što je trajno odselio, a iz čega proizlazi da je istu trajno prestao koristiti. Iz navoda tužbe jasno je da tužitelju Đ. G. nije oduzet posjed stana, jer u isti navraća slobodno i prema vlastitoj volji, ima ključeve, snima fotografije, a isto tako, djelomično uklanjanje stvari na način kako je to opisano u tužbi ne predstavlja smetanje podjeda. Obzirom na naprijed navedeno predlaže se odbijanje tužbe tužitelja Đ. G. u cijelosti, a uz obvezu naknade troškova postupka.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za nekretninu označene kao k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B. (list sudskog spisa broj 5 i 6) te priložene fotografije (list sudskog spisa od broja 8 do 21). Dana 3. kolovoza 2021. obavljen je očevid na licu mjesta u kući V. Na ročištu dana 7. rujna 2021. saslušani su svjedoci i to: B. T. (list sudskog spisa broj 47 i 48) i L. G. (list sudskog spisa broj 48 i 49) kao i same stranke tj. tužitelj Đ. G. (list sudskog spisa broj 49 i 50) i tužena G. G. (list sudskog spisa broj 50).
4. Na ročištu 7. rujna 2021. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, i 70/2019 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio sve stranke da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući da na ročištu dana 7. rujna 2021. nitko od stranaka nije imao nekih daljnjih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu zaključio glavnu raspravu. Naime, sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om, a što nije slučaj u ovoj parnici) već može sukladno čl. 220. st. 2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. U svojoj završnoj riječi punomoćnica tužitelja Đ. G. je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti. Istaknuta je generalnu primjedba u odnosu na iskaz svjedokinje L. G. i tužene G. G., a u odnosu na dijelove koji su u suprotnosti sa navodima sadržanim u tužbi i iskazu tužitelja Đ. G. U svojoj završnoj riječi punomoćnik tužene G. G. je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog. Naime, tužena G. G. i nadalje stoji kod prigovora prekluzije roka ulaganja tužbe budući je prošao rok od 30 dana kada je tužitelj Đ. G. mogao podnijeti ovu tužbu. Isto tako, ističe se da tužitelj Đ. G. i nadalje ima posjed pokretnina za koje se tvrdi da su na nekakav način oduzete, da je na njima izvršeno smetanje posjeda.
5. Ovaj sud je već donio nepravomoćnu meritorno rješenje poslovni broj Psp- 21/2021-14 od 19. listopada 2021. kojim je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Đ. G. a u obrazloženju navedenog meritornog rješenja se između ostaloga navodi: „.....6. Između stranaka nije sporno da su oni suvlasnici nekretnine označene kao k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., a koja nekretnina se nalazi na adresi V. s tim da isti stanuju u 2. Suvlasnički dio: 523/1000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, koji se sastoji od hodnika, kuhinja-dnevni boravak i blagovaona, dvije sobe, kupaonica i wc, balkon, površine 74,06 m[2] , sa pripadajućim vanjskim stepeništem u prizemlju, površine 3,08 m[2] , što sveukupno čini 77,14 m . Također nije sporno da su između stranka već zadnjih 5 do 6 godina su trajno poremećeni odnosi tako da je u tijeku brakorazvodna parnica. Iz navedenih razloga faktično je zadnjih 3 godine sobu na katu kuće odmah na ulazu s lijeve strane za spavanje koristio je tužitelj Đ. G., što je njihova bračna soba. S druge strane tužena G. G. za spavanje je koristila jednu manju sobu na katu kuće. Nadalje između stranka nije sporno da kako tužitelj Đ. G. tako i tužena G. G. su imali oduvijek pristup u sve prostorije njihove kuće u V. Nije sporno niti to da negdje krajem veljače 2021. tužena G. G. je uklonila iz sobe na katu s lijeve strane ulaza sav namještaj tj. bračni krevet stranka, ormar za odjeću (u kojem je nesporno između ostaloga bila i posteljina koje su stranke kupile u tijeku braka, zatim odjevni predmeti tužitelja Đ. G., te prema tvrdnjama tužene G. G. i svjedokinje L. G. i neke njezine odjevene stvari itd), komoda za televiziju, televizija itd. Naime, kako je sud to utvrdio na očevidu dana 3. kolovoza 2021. u sobi na katu kuće odmah lijeve strane nalazio se jedan madrac i više paketa, a nije bilo nikakvog namještaja u toj sobi. Naime, bračni krevet i ormar tužena G. G. je razmontirala i to odložila u jedan zatvoren prostor u prizemlju kuće bez vrata. Noćni ormarić i televizija iz te sobe su premješteni u dnevni boravak na I katu kuće. 7. Prema čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (N.N. br. 91/96., 68/98., 137/99 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/00 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10, 143/12 i 152/14 te u daljnjem tekstu skraćeno: ''ZV'') osoba koja ima faktičku vlast glede neke stvari, njezin je posjednik dok prema čl. 10. st. 2. ZV-a tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju neposredni je posjednik. Dakle, iz prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja ovoga očito je da su obje stranke bile u suposjedu nekretnine označene kao k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m[2] upisane u zk.ul. 692 k.o. B., a koja nekretnina se nalazi na adresi V., a što uključuje i sobu na katu te kuće odmah s lijeve strane. Prema čl. 22. st. 1. ZV-a posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U smislu čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Na kraju je čl. 23. st. 3. ZV-a propisano da pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno. Prema čl. 441. ZPP-a raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete. Valja naglasiti da prema čl. 21. st. 2. ZV-a i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Sukladno čl. 21. st. 3. ZV-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Prema utvrđenju ovoga suda tužitelj Đ. G. je za premještaj namještaja iz sobe na katu kuće s lijeve strane saznao dana 22, veljače 2021. dok je tužbu radi smetanja posjeda u ovoj parnici predao dana 24. ožujka 2021. tj. u prekluzivnom roku od 30 dana. Međutim, prema čl. 24. st. 1. ZV-a svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti. Nadalje je čl. 24. st. 2. ZV-a propisano da suuposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. Prema prosudbi ovoga suda cijela kuća u V. uključujući i sobu na I katu s lijeve strane od ulaza zajedno sa svim namještajem koji je premješten u druge prostorije navedene kuće je bračna tečevina stranaka i nadalje je u suposjedu obiju stranaka iz ove parnice. Iz navedenih razloga po prosudbi ovoga suda tužitelj Đ. G. nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda već će za sada neriješeni imovinski odnosi stranka iz ove parnice riješiti u brakorazvodnoj parnici koja je između stanaka u tijeku. Zbog svih navedenih razloga tužbeni zahtjev tužitelja Đ. G. je odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I....“
6. Međutim rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 1301/2021-2 od 09. veljače 2022. prihvaćena je žalba tužitelja Đ. G. te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Psp-21/2021-14 od 19. listopada 2021. a predmet je vraćen ovome prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž- 1301/2021-2 od 09. veljače 2022. se između ostaloga navodi: „....5. Ispitujući pobijano rješenje u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP koju u žalbi ističe tužitelj, ovaj sud je stajališta da je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu. Pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, ne sadrži valjane razloge kao i razloge o odlučnim činjenicama. 6. Osnov tužbe tužitelj temelji na institutu smetanja posjeda navodeći u tužbi da je sa tuženom u bračnom odnosu, ali da su obiteljski odnosi trajno narušeni zbog čega se vodi postupak radi razvoda braka, ali i da su uslijed takvih poremećenih odnosa on i tužena podijelili korištenje predmetnog stana na način da tužena koristi dnevni boravak, dok on koristi sobu sa lijeve strane ulaznih vrata u kojoj se nalaze njegove osobne stvari, kao i namještaj, no da je tužena 22. veljače 2021. samostalno i protupravno uklonila u cijelosti namještaj iz predmetne sobe tužitelja i to krevet, ormar za odjeću, komodu za TV i noćni ormarić, dok mu je dio osobnih stvari (odjeću, jastuk i pokrivač) ostavila na podu u kutu sobe. Također je uočio da mu nedostaje i dio ostale odjeće koja se nalazila u ormaru. Time da ga je isključila iz posjeda predmetne sobe, kao i mirnog posjeda pokretnina (kreveta, ormara za odjeću, komode za TV, noćnog ormarića, odjeće i njegovih osobnih stvari) uslijed čega je onemogućen koristiti predmetu sobu. 7. Nesporno je između stranaka da su oni suvlasnici nekretnine označene kao k.č. 72/2 zgr. kuća br. 136 i dvorište površine 319 m2 upisane u zk.ul. 692 k.o. B., a koja nekretnina se nalazi na adresi V. s tim da isti stanuju u 2. Suvlasnički dio: 523/1000 Etažno vlasništvo (E-2) u naravi stan br. 2. na I. katu, koji se sastoji od hodnika, kuhinja-dnevni boravak i blagovaona, dvije sobe, kupaonica i wc, balkon, površine 74,06 m2, sa pripadajućim vanjskim stepeništem u prizemlju, površine 3,08 m2, što sveukupno čini 77,14 m2, te da su između stranka već zadnjih 5 do 6 godina trajno poremećeni odnosi tako da je u tijeku brakorazvodna parnica. 7.1. Utvrđeno je da je zbog poremećenih odnosa tužitelj zadnje tri godine koristio sobu na katu kuće odmah na ulazu s lijeve strane za spavanje, a što je njihova bračna soba, a tužena je koristila jednu manju sobu na katu kuće. Također da su stranke uvijek imale pristup u sve prostorije njihove kuće, te da je tužena krajem veljače 2021. uklonila iz sobe na katu s lijeve strane ulaza sav namještaj. tj. bračni krevet stranaka, ormar za odjeću (u kojem je bila posteljina koju su stranke kupile tijekom braka, odjevni predmeti tužitelja, ali i odjevne stvari tužene).
7.2. Prvostupanjski sud je očevidom utvrdio da se u kući na katu odmah s lijeve strane nalazio jedan madrac i više paketa, a nije bilo nikakvog namještaja u toj sobi, kao i da je bračni krevet i ormar tužena razmontirala i to odložila u jedan zatvoreni prostor u prizemlju kuće bez vrata, a da su noćni ormarić i TV iz te sobe premješteni u dnevni boravak na I. katu kuće. 8. Ocjenjujući osnovanost osnove tužbe i utvrđenja da su obje stranke bile u suposjedu nekretnina označene kao kčbr. 72/2 zgr. kuća broj 136 i dvorište površine 319 m/2 upisane u z.k.ul.br. 692 k.o. Blažići , a koja nekretnina se nalazi na adresi V., a što uključuje i sobu na katu te kuće odmah s lijeve strane, kao i utvrđenja da je tužitelj za premještaj namještaja saznao 22. veljače 2021., a tužbu podnio 24. ožujka 2021., prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 21. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) te članka 24. ZV, ocjenjujući da je tužitelj tužbu podnio protekom prekluzivnog roka od 30 dana, kao i da tužitelj nije ovlašten, kako proizlazi iz odredbe članka 24. stavka 2. ZV staviti zahtjev za zaštitu svog posjeda već da bi se neriješeni imovinski odnosi stranaka riješili u brakorazvodnoj parnici koja je u tijeku između stranaka. 9. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tužba podnesena protekom prekluzivnog roka od 30 dana. Naime, odredbom članka 112. stavka 1. ZPP propisano je da se rokovi računaju na dane, mjesece i godine, pa ako je rok određen u dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi idući dan. Iz odredbe članka 21. stavka 3. ZV jasno je da je rok za podnošenje tužbe za zaštitu posjeda određen u danima (30 dana), pa ako je prvostupanjski sud utvrdio da je za čin smetanja tužitelj saznao 22. veljače 2021., rok od 30 dana počinje teći prvi sljedeći dan, pa s obzirom da veljača 2021. ima 28 dana, zadnji dan roka je upravo 24. ožujka 2021. godine, iz čega bi proizlazilo da je tužba podnesena u roku. 9.1. Isto tako, stajalište je ovoga suda da suposjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu u odnosu na drugog suposjednika, ako ga je isključio iz posjeda ili ga je u znatnoj mjeri onemogućio u dotadašnjem načinu vršenja faktične vlasti na stvari koje je u posjedu, pa razlozi prvostupanjskog suda da tužitelj nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog posjeda, te da bi se neriješeni imovinski odnosi stranaka trebali riješiti u brakorazvodnoj parnici a sve obzirom na odredbu članka 24. stavka 2. ZV, nisu valjani. 9.2. Po mišljenju ovoga suda, a s obzirom da je nesporno kako su stranke suvlasnici i suposjednici nekretnine, te su imali prešutni sporazum o posjedovanju nema pretpostavki za primjenu odredbe članka 24. stavka 2. ZV, jer nije jasno o kakvom bi pravnom odnosu bilo nužno raspravljati prije eventualno u brakorazvodnoj parnici pokrenute diobe, odnosno razvrgnuća suvlasničke zajednice. 10. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu i ukinuti pobijano rješenje, te predmet vratiti prvostupanjsku sudu u kojem će otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te ponovnom ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i rezultata cjelokupnog postupka, donijeti novu odluku dajući za istu valjane razloge. 10.1. Novom odlukom riješit će se i o ukupnim troškovima postupka, kao i o zatraženim troškovima žalbe temeljem članka 166. stavka 3. ZPP. 11. Na temelju članka 369. stavka 1. ZPP odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.“ Nakon toga ovaj parnični spis je dobio novi poslovni broj Psp-15/2022.
7. Po prosudbi ovoga prvostupanjskog suda, suprotno navodima višega suda, ne postoji nikakva bitna povreda parničnog postupka, a pogotovo ne takva koja bi navodno imala takve nedostatke da objektivno viši sud nije bio u mogućnosti ispitati prvostupanjsku odluku. Naime, činjenično stanje je potpuno nesporno tj. nesporno da je da obje stranke imaju suposjed cijele kuće s time da za spavanje tužitelj Đ. G. koristi sobu na katu kuće odmah na ulazu s lijeve strane, dok tužena G. G. za spavanje koristi jednu manju sobu na katu kuće. To što je tužena G. G. premjestila stvari iz sobe na katu kuće odmah na ulazu s lijeve strane u druge prostorije kuće po prosudbi ovoga suda nemaju značaj iseljenja tužitelja Đ. G. iz kuće, a niti bitnog ograničenja faktične vlasti tužitelja Đ. G. nad kućom ili bilo kojim pokretninama koja su i nadalje u suposjedu obiju stranka. Ukoliko viši sud misli drugačije radi se pogrešnoj primjeni materijalnog prava što je podloga za preinačenje, a ne ukidanje prvostupanjske odluke. Štoviše drugostupanjski sud imputira prvostupanjskom sudu da je on pogrešno utvrdio da je tužba tužitelja podnesena protekom prekluzivnog roka iako to u prvostupanjskoj presudi nigdje ne piše već što više na strani 6 obrazloženja citirane prvostupanjske odluke izričito i piše da je tužitelj Đuro Grenko svoju tužbu predao u prekluzivnom roku.
8. Sukladno prijedlozima samih stranka na ročištu dana 11. svibnja 2022. su ponovo saslušane obje stranke na kojima nije utvrđeno ništa novo osim da u međuvremenu je tužena G. G. kupila drugi krevet za jednu osobu kojeg je stavila upravo u sobu na ulazu s lijeve strane na katu koju je tužitelj Đ. G. prethodno koristio za spavanje, a zbog toga tužitelj Đ. G. više ne spava u toj sobi iako svakodnevno i nadalje dolazi u kuću u M.
9. Na ročištu dana 11. svibnja 2022. obje stranke su tražile da sud zaključi glavnu raspravu i donese meritornu odluku na temelju stanja u spisu.
10. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja Đ. G. je neosnovan u cijelosti.
11. Radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja ovaj sud u cijelosti ostaje kod svojih ponovo citiranih obrazloženja iz meritornog rješenja poslovni broj Psp-21/2021-14 od 19. listopada 2021.
12. Naime, kako je to prije objašnjeno obje stranke su bile i ostale u suposjedu kako cijele kuće u V. tako i svih pokretnina u toj kući te po prosudbi ovoga suda tužitelj Đ. potpuno isključen od dotadašnjega suposjeda, a niti mu je bitno ograničeno G. nije
dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti kako u samoj kući tako i na svim pokretninama koje se u njoj nalaze. Što se tiče demontiranog bračnog kreveta koji više nije ispod stepenica u natkrivenom prostoru nego sada u drvarnici koja nije zaključana po prosudbi ovoga suda to niti na koji način ne sprječava tužitelja Đ. G. da ponovo montira taj bračni krevet ili podredno da koristi i novi krevet kojeg je u međuvremenu kupila tužena G. G. Međutim, iz njegovog iskaza je razvidno da on niti ne želi imati bilo kakve daljnje kontakte sa tuženom G. G. osim onih koji su nužni. Isto se odnosi i na ostale pokretnine tj. radni stol, televiziju itd. koji su premješteni u druge prostoje navedene kuće u V. Primjera radi ovaj sud ne smatra da je tužena G. G. izgubila bilo kada posjed bračnog kreveta budući uopće nije niti sporno da ona je mogla uvijek ulaziti u sobu odmah lijevo od ulaza na katu njihove kuće. Kada bi ušla u tu sobu ovome sudu je sasvim životno da bi na tom krevetu tužena G. G. nekad sjela, privremeno odložila neke stvari itd. To što tužena G. G. u tom bračnom krevetu već odavno ne sprava zajedno s tužiteljem Đ. G. ovome sudu je također sasvim razumljivo obzirom da se između njih vodi brakorazvodna parnica. Isto se odnosi i na sve ostale pokretnine u toj kući. Naime, sve pokretnine koje su stranke kupile za vrijeme trajanja njihovog braka i nalaze su u kući u V. su očito samo takozvane pertinencije same kuće. (tj. samostalne ali sporedne stvari koje služe ekonomskoj svrsi glavne stvari tj. kući a da pri tome ne postaju njezin sastavni dio). Ukoliko će se posjedovna zaštita pružati i za pokretnine koje se nalaze u kući i koje su stanke kupile za vrijeme trajanja braka onda je moguće cijeli niz bizarnih tužbi (primjera radi tužitelj Đ. G. je stekao isključivi posjed šalice iz koje je samo on pio čaj ali ga je tužena G. G. smetala u mirnom posjedu iste budući je tu šalicu premjestila na neko drugo mjesto u kući te štoviše i ona sada pije čaj upravo iz te šalice itd. u nedogled). Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja pod točkom I.
8. Člankom 154. st. 5. ZPP-a je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Prema čl. 155. st. 1. ZPP-a pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi sud će uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. O tome koji su troškovi potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Iz navedenih razloga valjalo je obvezati tužitelja Đ. G. da tuženoj G. G. naknadi trošak njezinog zastupanja po angažiranom punomoćniku u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn prema Tbr. 7. t. 2. važeće odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 500,00 kn tako da odvjetnički troškovi zastupanja tužene G. G. iznose 2.500,00 kn. Pored toga valjalo je još obvezati tužitelja Đ. G. da tuženoj G. G. naknadi i trošak očevida kojeg je ona predujmila u iznosu od 202,40 kn. Iz navedenih razloga tuženoj G. G. je dosuđen ukupan zatraženi parnični trošak u iznosu od 2.702,40 kn te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja u točki II.
U Rijeci 15. lipnja 2022.
Sudac:
Damir Vinketa, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovoga rješenja stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovoga suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
