REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P. 287/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. O., O.:

…, zastupanog po z. z. i gradonačelniku I. T., a ovaj po pun. D. M., odvjetniku u S., protiv tuženika J. D. pok.

J. iz M., O.: …, zastupanog po pun. B.

I., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 23. ožujka 2022. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja i zamj. pun. tuženika, dana 15. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine opisane i označene kao čest. zgr. 293/14 upisane u zk uložak broj zk. ul. 1979,

Zemljišne knjige za K.O. R., za cijelo, pa je tužitelj ovlašten neposredno temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis uknjižbe prava vlasništva navedene nekretnine na svoje ime i za svoju korist u nadležnoj zemljišnoj knjizi uz istodoban upis brisanja tog prava sa imena tuženika S. M. udova M. za 7/24 suvlasnička ili

idealna dijela prava vlasništva, I. M. pok. M. za 7/24 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, S. M. za 5/48 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, N. A. za

5/48 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva, D. M. pok. R. za 7/24 suvlasnička ili idealna dijela prava vlasništva.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena koja na navedeni iznos troškova postupka teku od dana presuđenja pa sve do namirenja tužitelja."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Pred ovim sudom dana 8. svibnja 2014. godine zaprimljena je tužba glavnog miješanja protiv sadašnjeg tuženika kao tuženika ad. 1 te tuženika I. M., S. M., N. A. i D. M., u tužbi se navodi da je pred

ovim sudom u tijeku postupak koji se vodi pod brojem Pst-472/11, tuženik ad. 1 J. D. da je kao tužitelj u tom predmetu ustao tužbom protiv ostalih tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini opisanoj i označenoj kao čest. zgr. 293/14 ZU 1979 k. o. R., preostali tuženici da su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine. Međutim, ta nekretnina da predstavlja dio javnog dobra – puta, u katastarskim knjigama označen kao kat. čest. zem. 9564 i kao takva da ima status javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi, da se na njoj ne mogu stjecati stvarna prava niti je se može otuđiti sukladno odredbi čl. 101. Zakona o cestama. Dakle, temeljem izričite zakonske odredbe tužitelj da je vlasnik predmetne nekretnine – čest. zgr. 293/14 ZU 1979 k. o. R., vlasništvo tužitelja da je izvanknjižno. Tuženik J.

D. da neosnovano traži da se utvrdi vlasnikom predmetne nekretnine. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu u odnosu na sve te tuženike iz tužbe glavnog miješanja kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i ovlašten temeljem ove presude ishoditi i postići upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama, uz istovremeno brisanje upisanih suvlasnika. Ujedno potražuje naknadu parničnog troška.

Tuženik J. D. u svom odgovoru na tužbu navodi da njemu ostali tuženici u predmetu Pst-472/11 priznaju pravo vlasništva, da bi tužba bila osnovana vezano za Zakon o cestama, da se moraju ispuniti uvjeti iz tog zakona. U ovom slučaju da se predmetna nekretnina ne koristi za promet vozila po bilo kojoj osnovi i nije pristupačna većem broju korisnika, da se ista nikada i nije koristila za promet vozila, da to nije niti fizički moguće jer se radi o slijepoj ulici na kojoj su električni stup, stablo oraha i ostaci turnja, kao i još jedno stablo od kojeg je ostao panj, predmetna nekretnina da nikada nije bila pristupačna većem broju korisnika. Prednici tuženika da su stablo posjekli i ostavili spomenuti panj, a 50-ih godina prošlog stoljeća na predmetnoj nekretnini da su zasadili orah kojeg uživa tuženik. Danas da se to ne koristi za promet vozilima i da tu nekretninu ne može svatko slobodno koristiti jer se radi o tužiteljevom dvoru i parkiralištu, što svi poštuju. Predmetna nekretnina da nije nerazvrstana cesta te da nije bila u uporabi kao nerazvrstana i javna cesta ni prije 1. siječnja 1997. godine. Neosnovanost navoda tužitelja da potvrđuje i rješenje U. odjela za prostorno uređenje I. O. od 6.

ožujka 2008. godine.

Pregledom predmeta ovog suda Pst-472/11 po tužbi J. D. protiv

I. M., S. M. i N. A. te D. M., utvrđeno je

da je u tom predmetu doneseno rješenje od 14. travnja 2016. godine kojim je prekinut taj postupak do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem Pst-510/14, to rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2486/16 od 2. studenog 2017. godine. Taj predmet je još uvijek u prekidu. Pregledom predmeta ovog suda Pst-510/14 utvrđeno je da je dana 24. siječnja 2017. godine donesena presuda zbog ogluhe po tužbi istog tužitelja protiv tuženika I. M., S.

M., N. A. i D. M., kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja

spram ovih tuženika i donesena presuda kojom se utvrđuje da je tužitelj u odnosu na iste vlasnik čest. zgr. 293/14 ZU 1979 k. o. R.. Tužba G. O. protiv

J. D. je rješenjem u tom predmetu od istog dana odbačena.

U tom predmetu dana 17. siječnja 2019. godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Sisku broj Gž-503/17 kojim je prihvaćena žalba tužitelja G. O. i ukinuto rješenje Općinskog suda u Splitu Pst-510/14 od 24. siječnja 2017. godine i predmet je vraćen ovom sudu na ponovni postupak, dakle, preostao je zahtjev tužitelja spram tuženika J. D. radi utvrđenja da je tužitelj u odnosu na tuženika J. D. vlasnik predmetne nekretnine.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda Pst- 472/11; izvoda iz posjedovnog lista broj 968 DGU, PU za katastar S. od 10. listopada 2012. godine sa kopijom katastarskog plana

od 17. siječnja 2007. godine; odluka tužitelja koje su objavljene u službenom glasniku tužitelja; identifikacije čest. zgr. 293/14 PU za katastar S. od 10.

listopada 2012. godine sa izvatkom iz katastra zemljišta od 10. listopada 2007. godine; izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za predmetnu čest. zgr. od 29. ožujka 2013. godine; očitovanja ŽUC S. od 9. travnja 2013. godine;

rješenja Ž. S.D., UO za prostorno uređenje,

I. O. K.: U./*I-350-05/08-02/01, Ur. broj: 2181/1-14-04-08-02 od 6. ožujka 2008. godine; ugovora o prodaji nekretnine zaključenog između K. M., S. M. i V. M. kao prodavatelja i tuženika kao kupca

dana 23. rujna 1998. godine; ugovora zaključenog između S. M., A.

M. i K. M. dana 7. studenog 1979. godine; vještačenjem po

stalnom sudskom vještaku geometru dipl. ing. A. B.; pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga ovog suda za predmetnu nekretninu od 2. lipnja 2022. godine.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja nije osnovan.

Za navesti je da je prema izvatku iz zemljišnih knjiga na dan 29. ožujka 2013. godine stanje upisa na čest. zgr. 293/14 ZU 1979 k. o. R. bilo takvo da su kao suvlasnici bili upisani S. M., I. M., S. M., N.

A. i D. M.. Isto stanje upisa na predmetnoj nekretnini je i na

današnji dan što je sud utvrdio uvidom u e-izvadak iz zemljišnih knjiga. Dakle, tuženik nije upisan ni kao vlasnik ni kao suvlasnik predmetne nekretnine, tuženik sebe drži stvarnim i izvanknjižnim vlasnikom predmetne nekretnine koju je stekao pravnim poslom od stvarnih vlasnika ugovorom o kupoprodaji zaključenim 23. rujna 1998. godine. Međutim, bitno je da tuženik svoje pravo vlasništva odnosno upis svog prava vlasništva nije izvršio u zemljišnim knjigama na predmetnu nekretninu, pa se i ne može izvršiti upis brisanja sa imena tuženika, niti to tužitelj traži. S druge strane tužitelj ima pravomoćnu presudu u odnosu na upisane suvlasnike predmetne nekretnine broj Pst-510/14 od 24. siječnja 2017. godine i temeljem te pravomoćne presude zbog ogluhe tužitelj može zatražiti upis prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini. Dakle, tužitelj ovdje držeći sebe stvarnim vlasnikom podnosi tužbu radi utvrđenja protiv tuženika koji nije upisan kao vlasnik predmetne nekretnine držeći tog tuženika osobom koja sebe smatra stvarnim i izvanknjižnim vlasnikom, što je točno. Dakle, ovdje je valjalo odlučiti po zahtjevu tužitelja je li tužitelj u odnosu na tuženika vlasnik predmetne nekretnine odnosno koji je status predmetne nekretnine.

Radi navedenog je sud prvenstveno, radi dugotrajnosti postupka i utvrđenja činjeničnog stanja izveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra dipl. ing. A. B.. Predmet spora je identificiran i vještvo sudskog vještaka sud prihvaća u cijelosti kao stručno, logično i uvjerljivo. U svom vještvu sudski vještak navodi da se predmetna čest. zgr. 293/14 ZU 1979 k. o. R. bez površine vodi samo u zemljišniku i da nije usklađena s nijednom katastarskom česticom. Navodi da se predmetna čest. zgr. 293/14 sastoji od slijedećih katastarskih čestica:

- cijele katastarske čestice 6411 u površini od 20 m2 što u naravi predstavlja staru gustirnu,

- dijela katastarske čestice 6412 u površini od 5 m2 koji dio u naravi predstavlja betonirani prolaz,

- dijela katastarske čestice 9564 u površini od 76 m2 koji u naravi predstavlja betonirani dio dvorišta na kojem se nalazi veliko stablo i ostaci turnja.

Ukupna izmjerena površina čest. zgr. 293/14 da iznosi 101 m2, to je sve uredno prikazano na skici izmjere sudskog vještaka i označeno brojevima.

Vještvo sudskog vještaka sud prihvaća kao stručno, logično i uvjerljivo, vještak je odgovorio na sva bitna pitanja i nije bilo potrebe za dopunom nalaza i mišljenja. Dakle, na licu mjesta je jasno utvrđeno, prema stavu ovog suda, da se ne radi ni o kakvoj nerazvrstanoj cesti koja služi za promet vozilima, koju svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim Zakonom o cestama i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu Zakona o cestama, kako je to određeno čl. 2. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21). Prema odredbi čl. 98. Zakona o cestama nerazvrstane ceste su ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste. Prema odredbi čl. 101. citiranog Zakona nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, na njoj se ne mogu stjecati stvarna prava. Tužitelj nije dokazao da je izvlaštenjem, pravnim poslom ili na drugi način predmetna nekretnina postala njegovo vlasništvo, predmetna čest. zgr. koja je u zemljišniku označena kao kuća je nekretnina koja je čitavo vrijeme, oduvijek, bila upisana kao vlasništvo fizičkih osoba i ni iz čega ne proizlazi da se radi o javnom dobru u općoj uporabi niti uopće o bilo kakvoj cesti. U naravi se radi o dijelu dvorišta te prostoru na kojem je stara gustirna, stablo i ostaci turnja. Dakle, radi se o površini dvorišta što je sud utvrdio na licu mjesta i što je prikazao u svom vještvu sudski vještak, ni iz čega ne proizlazi da bi se radilo o nerazvrstanoj cesti, niti je to tužitelj dokazao. Svakako, bez obzira na status predmetne nekretnine, a sud drži da se radi o nekretnini koja predstavlja dio dvorišta u vlasnosti fizičkih osoba i ne predstavlja javno dobro u općoj uporabi niti cestu koja se koristi za promet vozilima, tuženik nije, još, vlasnik predmetne nekretnine, jer se vlasnost stječe upisom tog prava u zemljišnim knjigama i u odnosu na ovog tuženika zahtjev tužitelja nije osnovan. Tužitelj je već ishodio pravomoćnu odluku suda u odnosu na upisane suvlasnike predmetne nekretnine, a predmet po tužbi tuženika J. D. P.-472/11, u kojem tužitelj sudjeluje kao umješač na strani tuženika, nije okončan.

Pravomoćnim okončanjem ovog postupka po tužbi G. O. protiv tuženika J. D., postupak u predmetu Pst-472/11 treba se nastaviti i

odlučiti po zahtjevu J. D.. Kratko rečeno, ovaj sud drži da ovaj zahtjev tužitelja spram J. D. nije osnovan, niti je J. D. upisani

vlasnik ili suvlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama, niti prema stavu ovog suda predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu koja bi bila vlasnosti tužitelja kao jedinice lokalne samouprave. Za navesti je da nije bilo mjesta niti potrebe izvođenju bilo kakvih daljnjih dokaza saslušanjem svjedoka niti tuženika, jer je činjenično stanje, vezano za zahtjev tužitelja u potpunosti utvrđeno, zahtjev tužitelja nije osnovan.

Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00,

88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak (s obzirom na v.p.s. od 10.100,00 kn) zastupanja na ročištima održanim dana 9. studenog 2020. godine, 29. listopada 2021. godine i 23. ožujka 2022. godine u iznosu od po 750,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 28. svibnja 2021. godine u iznosu od 750,00 kn, 25% PDV-a u iznosu od 750,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 3.750,00 kn, koliko je tužitelj obvezan na ime naknade parničnog troška platiti tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Trošak pristojbi tuženiku nije priznat, zahtjev u ovom dijelu nije određen, a trošak pristojbi tuženik nije niti imao. U S., 15. lipnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika