Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 21 Gž R-3586/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, u pravnoj stvari D. B. iz N., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:…, za Ministarstvo o. Republike Hrvatske, OIB:…, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., Građansko-upravni odjel, K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-407/2017-42 od 29. listopada 2021., dana 15. lipnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-407/2017-42 od 29. listopada 2021.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću isplati bruto iznos od 5.370,23 kn zajedno sa zateznim kamatama na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci, osim zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće i kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 14.560,62 kn sa zateznim kamatama.
2. Protiv navedene presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske 84/2008, 96/2008 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011 - pročišćeni tekst, 25/2013, 28/2013, 89/2014 i 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), predlažući njezinu preinaku sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, u smjenama, za vrijeme rada na terenu za utuženo razdoblje od 23. studenoga 2011. do 1. lipnja 2014.
6. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, radi se o sporu male vrijednosti na temelju odredbe čl. 458. st. 1. ZPP pa se presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZP na koje povrede pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu upire tuženica.
9. Sud prvog stupnja je utvrdio da je do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. tužitelj imao pravo ima pravo na povećanu plaću s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama za vrijeme rada na terenu do zaključno sa 31. svibnja 2014. prema provedbenim propisima donesenim u primjeni Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 33/2002, 58/2002, 175/2003, 136/2004, 76/2007 i 88/2009), s tim da tuženica ne osporava pravnu osnovu koju sud prvog stupnja vrlo iscrpno i argumentirano obrazlaže u svojoj odluci.
10. Pri tome je sud prvog stupnja u bitnome utvrdio:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao d. v. o. u Ministarstvu o., H. k. v., sa sjedištem zapovjedništva u K.;
- da je u tom razdoblju obavljao službene poslove i zadaće na terenu na način da je bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama;
- da iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka J. A. i M. C. koji su s tužiteljem radili na terenu, čije iskaze je sud prihvatio, proizlazi da je tužitelj u predmetnom razdoblju ostavio prekovremene sate (radnim danom se radilo od 07,00 do 19,00 sati, subotom od 07,00 do 19,00 sati i nedjeljom od 07,00 do 12,00 sati), a ne onako kako je navedeno u službenim evidencijama od 08,00 do 16,00 sati;
- da tuženica nije vodila precizne evidencije;
- da je provedeno knjigovodstveno financijsko vještačenja po vještaku iz R. d.o.o. K. i da prema nalazu i mišljenju vještaka (list 234 do 273 spisa) tužitelju nije isplaćivana razlika bruto plaće za prekovremeni rad, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, smjenama i dr., za vrijeme boravka na terenu, za utuženo razdoblje te je vještak razliku plaće iskazao u šest varijanti temeljem dokumentacije u spisu (prekovremeni rad iskazan samo za rad s oznakom „TR“): „varijanta – a1) bez umanjenja prekovremenih sati za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 136 prekovremenih sati, 32 sata rada noću, 30 sati rada subotom, 23 sata rada nedjeljom i 6 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 9.961,08 kuna, varijanta - a2) s umanjenjem prekovremenih sati za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 32 sata rada noću, 30 sati rada subotom, 23 sata rada nedjeljom i 6 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 1.531,83 kune.
- Temeljem dokumentacije u spisu (svi iskazani prekovremeni sati rada (prekovremeno noć, subota, nedjelja itd.), a ne samo oni sati s oznakom „TR“: varijanta - b1) bez umanjenja prekovremenih sati za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 215 prekovremenih sati, 44 sati rada noću, 38 sati rada subotom, 23 sati rada nedjeljom i 6 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 15.525,02 kune. varijanta - b2) s umanjenjem prekovremenih sati za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 44 sati rada noću, 38 sati rada subotom, 23 sati rada nedjeljom i 6 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 3.414,97 kuna.
- Temeljem prijedloga tužitelja iz podneska od 25. svibnja 2020. :varijanta - c1) bez umanjenja prekovremenih sati za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 243 prekovremena sata, 44 sati rada noću, 56 sati rada subotom, 23 sata rada nedjeljom i 6 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 17.450,27 kuna, varijanta - c2) s umanjenjem prekovremenih sati za korištene slobodne dane za ukupno manje evidentiranih 53 prekovremena sata, 44 sati rada noću, 56 sati rada subotom, 23 sata rada nedjeljom i 6 sati rada blagdanom za rad na terenu manje je isplaćen iznos od 5.370,23 kune.“
- da na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale prigovora;
- da je tuženica prihvatila varijantu a2) nalaza, a tužitelj je tužbeni zahtjev postavio sukladno varijanti c2) nalaza;
- da sud i prihvatio varijantu izračuna vještaka c2) nalaza.
11. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da, s obzirom da tuženica nije vodila precizne evidencije radnog vremena te da iz suglasnih iskaza svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj ostvario prekovremene sate obavljajući svoje zadatke na terenu, da tužitelju pripadaju dodaci za prekovremeni rad sukladno izračunu vještaka varijanta c2) nalaza te primjenom materijalnog prava (Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika /„Narodne novine“, broj: 118/2009 i 118/2012/, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće /„Narodne novine“, broj: 118/2009/, Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /“Narodne novine“, broj: 73/2013, 75/2015 i 50/2016/, Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba /„Narodne novine“, broj: 33/2014, 41/2014, 53/2014, 114/2014 i 72/2015/, Odluka o rasporedu radnog vremena /„Narodne novine“, broj: 66/2014, 23/2015 i 84/2015), čl. 131. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 149/2009, 6/2011, 82/2012, 88/2012 i 73/2013– dalje u tekstu: ZR/09 te čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015) ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.
12. Imajući u vidu utvrđenja suda prvog stupnja, koja utvrđenja tuženica navodima žalbe nije s uspjehom osporila, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženice takav zaključak suda nisu doveli u sumnju. Pri tome je sud prvog stupnja argumentirao obrazložio iz kojih razloga je prihvatio varijantu izračuna c.2) nalaza vještaka, pa su suprotni izneseni žalbeni navodi tuženice neutemeljeni.
13. Odredbom čl. 131. st. 4. ZR/09, odnosno odredbe čl. 135. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014 i 127/2017) propisano je da u slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. U takvom slučaju teret dokazivanja o radnom vremenu kojeg je radnik proveo na radu kod poslodavca, uključujući i onaj prekovremeni rad, je na poslodavcu, te je poslodavac dužan dokazati da radnik u promatranom razdoblju nije radio prekovremeno (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3773/18 od 8. siječnja 2019).
14. Pogrešno je pravno shvaćanje tuženice da se broj sati rada na terenu ne može utvrditi na temelju iskaza tužitelja i svjedoka zbog toga što tužitelj nije u upravnom postupku osporio evidenciju o radnom vremenu. Ovo pravno shvaćanje ne opravdava niti činjenica da je od prekovremenog rada prošlo više godina. Naime, tužitelj nije bio dužan pred upravnim sudom osporavati tu evidenciju o radu na terenu, a da bi u radnom sporu mogao tvrditi i dokazivati da mu je isplaćen niži iznos plaće. Ovakva obveza ne proizlazi niti iz jednog propisa, a posebno ne iz Zakona o radu, a niti iz pravila iz Zakona o parničnom postupku koja propisuju dokazivanje u parničnom postupku.
15. Naime, ukoliko postoji sumnja u vjerodostojnost evidencije radnog vremena, dozvoljeno je u parničnom postupku i na drugi način dokazivati odrađeno radno vrijeme s time da činjenica da tužitelj nije osporavao evidenciju tužene u upravnom postupku ne dovodi u pitanje pravo tužitelja da u parnici dokazuje koliki je broj radnih sati prekovremeno odradio koje mu poslodavac nije platio odnosno eventualno nije evidentirao na točan način u evidenciji radnog vremena.
16. U iznesenim okolnostima konkretnog slučaja, te imajući u vidu suglasne iskaze tužitelja i svjedoka o trajanju radnog vremena time da evidencija radog vremena podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu radnika, sud prvog stupnja je za svoje uvjerenje da tuženica evidenciju u pogledu prekovremenih sati nije vodila precizno i prema stvarno odrađenom radu i odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja, dao jasne i valjane razloge, a koje prihvaća i ovaj sud. Žalbeni navodi tuženice svode se, u bitnome, na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza prvostupanjskog suda, a koji navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
17. U odnosu na ostale žalbene navode kojima ponavlja prigovore koji su isticani u postupku, na koje je sud prvog stupnja u razlozima presude jasno i argumentirano odgovorio nije potrebno ponavljati obrazloženje prvostupanjske presude.
18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude
19. Tuženici nije priznat trošak sastava žalbe jer s istom nije uspjela (čl. 154. st. 1. ZPP).
20. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 15. lipnja 2022.
Sutkinja:
Mirela Mijoč Kramar, v.r.
