REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pn. 315/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz K. L., O.: …, zastupanog po pun. V. B., odvjetniku Splitu, protiv

tuženika E. O. d.d., P. S., O.: …,

zastupanog po odvjetnicima iz O. G. & P. d.o.o. Z.,

P. S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. svibnja 2022. godine u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 15. lipnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 35.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2007.godine po stopi određenoj čl. 2. Zakona o kamatama i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.08.2008.godine do 31.07.2015.godine kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.08.2015.godine do isplate, kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče:

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.12.2006.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.01.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.02.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.03.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.04.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.05.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.06.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.07.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.08.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.09.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.10.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.11.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.12.2007.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.01.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.02.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.03.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.04.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.05.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.06.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.07.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.08.2008.godine do isplate,

- na iznos od 1.600,00 kuna od 1.09.2008.godine do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju troškove parbenog postupka u iznosu od 24.637,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 27.ožujka 2007.god. podnio ovom sudu tužbu radi isplate, u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi od 14.listopada 2006.god. koja se dogodila na kolniku kod raskrižja u K.

Š., tužitelj teško povrijeđen, nezgodu da je skrivio Ž. R. upravljajući vozilom marke „V. G.“, osiguranim kod tuženika, na način da se uključio sa sporedne ceste na cestu s prednošću prolaza kojom se kretao tužitelj. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj da je zadobio teške tjelesne ozljede i to penetrirajuću veću lacerokontuznu ranu sa mnogobrojnim stranim tijelima – komadima stakla u koljenu i potkoljenici sa više rezanih rana na potkoljenici, zbog čega je operiran, a nakon operacije da mu je postavljena imobilizacija sa tutor longetom. Nakon provedenog liječenja kod tužitelja su zaostale trajne i teške posljedice jer ne može savijati nogu u koljenu, ne može čučnuti, koljeno je nestabilno, a bolovi su stalno prisutni, a od 40 šavova i brojnih posjekotina na potkoljenici zaostala je visoka naruženost. Navodi se da se tužitelj aktivno bavi odbojkom, trenira i igra odbojku za klub „M.“ iz K. L. te po tom osnovu ostvaruje primanja od 2.000,00 kn mjesečno zbog čega trpi imovinsku štetu. Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika da tužitelju isplati na ime neimovinske štete iznos od 29.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19.veljače 2007.god do isplate ; na ime imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći iznos od 1.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 19.veljače 2007.god do isplate; na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos koji će urediti po dostavi podataka sa zateznom kamatom od 19.veljače 2007.god. do isplate, sve to uz potraživanje troškova postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

U odgovoru na tužbu od 10.svibnja 2007.god. tuženik je priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu, jer je za nastanak predmetnog štetnog događaja odgovoran vozač vozila koje da na dan nezgode bilo osigurano kod tuženika važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti, dok se protivi visini potraživanja. Navodi se da je tuženik na ime naknade štete isplatio tužitelju iznos od 21.550,00 kn, a koji iznos se odnosi na naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale posljedicom ozljeđivanja tužitelja u nezgodi od 14.listopada 2006.god., od čega se novčani iznos od 20.050,00 kn odnosi na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, a iznos od 1.500,00 kn na naknadu imovinske štete. Također, tuženik navodi da tužbeni zahtjev na ime izgubljene zarade u smislu odredbe čl. 186.st.1. Zakona o parničnom postupku nije određen.

Podneskom od 16.svibnja 2011.god. tužitelj je postavio i zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na isplaćeni iznos od 21.550,00 kn počevši od 19.veljače 2007.god. do 4.svibnja 2007.god., dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao nepromijenjen. Podneskom od 20.ožujka 2014.god. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u točki I tužbenog zahtjeva, tako da potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 8.950,00 kn sa zakonskim zateznim kamata od 19.veljače 2007.god. do isplate, te u točki III. tako da na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade potražuje isplatu iznosa od 1.600,00 kn mjesečno počevši od 1.studenoga 2006.god. do 31.kolovoza 2008.god. sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev je ostao neizmijenjen.

Podneskom od 12.rujna 2016.god. tužitelj je konačno precizirao tužbeni zahtjev na način da traži od tuženika isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 21.550,00 kn počevši od 19.veljače 2007.god. do 4.svibnja 2007.god., te na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade isplatu iznosa od 1.600,00 kn mjesečno počevši od 1.studenoga 2006.god. do 31.kolovoza 2008.god., dok je povukao dio tužbenog zahtjeva, a na ime naknade neimovinske štete.

Tuženik se nije protivio povlačenju tužbenog zahtjeva po osnovu naknade neimovinske štete, no u visini povučenog dijela potražuje naknadu parničnih troškova, a u odnosu na točku I. preciziranog tužbenog zahtjeva ističe prigovor zastare. Glede potraživanja izgubljene zarade i dalje drži da ista ničim nije dokazana, a i zastarjela je.

Presudom ovog suda pod broj IP-705/07 od 18.listopada 2016.god. obvezan je tuženik isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 21.550,00 počevši od 19.veljače 2007.god. do 4.svibnja 2007.god. (točka I izreke presude), dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem je tražio da se obveže tuženika isplatiti tužitelju na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 1.600,00 kn mjesečno počevši od 01.11.2006.god. do 31.08.2008.godine s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Rješenjem ovog suda pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete; točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parbeni trošak u iznosu od 23.125,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na naknadu troškova postupka.

Odlučujući po žalbi tužitelja, Županijski sud u Rijeci svojom odlukom pod broj Gž-2650/2016-2 od 10.travnja 2017.god. ukinuo je gore navedenu presudu ovog suda u točki II. izreke, te rješenje u odlukama o trošku sadržanim u točkama II. i III. izreke i predmet vratio ovom sudu na ponovno odlučivanje.

Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom zapisnika o očevidu od 14.listopada 2006.god., medicinske dokumentacije za tužitelja, zdravstvenog kartona, dopisa O. kluba „M.“ K. L. od

22.travnja 2008.god. i 3.listopada 2011.god., fotografija u boji, ugovora o igranju kao dodatnoj djelatnosti od 19.kolovoza 2013.god., medicinske dokumentacije tužitelja dostavljene od strane D.Z SDŽ uz dopis od

24.srpnja 2014.god., dopisa HOS od 19.veljače

2016.god.,., , potvrde o imovnom stanju Ministarstva financija - PU od 23.travnja 2008.god., zahtjeva tužitelja za naknadom štete upućenog tuženiku dne 19.veljače 2007.god., potvrde o visini dohotka Ministarstva financija - PUod 30.ožujka 2016.god., dopisa tuženika upućenog punomoćniku tužitelja dne 9.ožujka 2007.god., sporazuma o izvansudskoj nagodbi od 9.ožujka 2007.god., potvrde OK M. R. K. od 5.veljače 2018.god.,

medicinskim vještačenjem po specijalisti ortopedu dr. D. T., saslušanjem svjedoka A. B., I. R., saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

Sud je u nastavku postupka trebao utvrditi i odlučiti ima li tužitelj pravo na naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade za utuženo razdoblje, a koja šteta bi mu nastala kao posljedica prometne nezgode od 14.listopada 2006.god. Dana 19.lipnja 2018.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade za utuženi period u iznosu od po 1.600,00 kn mjesečno sa zakonskim zateznim kamatama. Obvezan je i tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, dana 29.rujna 2018.godine donesena je drugostupanjska presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1667/18 kojom je prihvaćena žalba tuženika, preinačena je prvostupanjska presuda u tč.I.izreke te u odluci o parničnom trošku u tč.II.izreke u dosuđujućem dijelu te je u ovom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Prvostupanjska presuda potvrđena je u tč.III.izreke. Protiv drugostupanjske odluke tužitelj je izjavio reviziju, dana 2.ožujka 2021.godine doneseno je rješenje Vrhovnog suda R. H. broj Rev-458/19, istim su ukinute i prvostupanjska i drugostupanjska odluka, predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

Dakle, VS RH u svom rješenju rezimira ono što je utvrđeno tijekom postupka: da je tužitelj u vrijeme nezgode bio igrač odbojkaškog kluba M. iz K. L., kao aktivni odbojkaš, da mu je za rujan i listopad 2006.godine bila isplaćena hranarina u iznosu od po 1.600,00 kn mjesečno, a nakon toga da ista nije isplaćivana jer nije mogao igrati, te da zbog teške povrede koljena nije mogao igrati od 14.listopada 2006.godine do 1.rujna 2008.godine. Navodi se da prvostupanjski sud nije sa tužiteljem raspravio autentičnost novinskih članaka i priloženih fotografija, vezano za termine (ne)igranja tužitelja u tim terminima, niti ih doveo u vezu sa iskazima saslušanih svjedoka (čelnika kluba, trenera, igrača itd…) kao niti potvrde kluba o isplatama hranarine za rujan i listopad 2006.godine i jedino moguću isplatu na račun tužitelja.

Pored svih izvedenih dokaza, sud je izveo dokaz i ponovnim saslušanjem tužitelja u svojstvu parnične stranke, na sve sporne okolnosti.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Iz ranijeg iskaza tužitelja proizlazi da zbog predmetne ozljede dvije godine nije mogao aktivno igrati odbojku i za to razdoblje nije dobivao novac, a u razdoblju kada se aktivno bavio odbojkom da je dobivao 1.600,00 kn plus 500,00 kn po pobjedi, što bi izašlo mjesečno 3.000,00 kn i tako svaki mjesec.

Svjedokinja A. B., tajnica odbojkaškog kluba M. u svom iskazu je navela da je politika kluba bila da naprave ugovor sa svim igračima koji nisu u radnom odnosu, pa tako i sa tužiteljem koji je bio amaterski u klubu, isplata da se vršila do neoporezivog dijela i to 1.600,00 kn mjesečno, s time da je tužitelj kao kategorizirani sportaš 3.kategorije dobivao još mjesečno 1.600,00 kn koji mu iznos klub isplati kada pribavi novac. Tužitelj da zbog predmetne ozljede nije dvije godine mogao trenirati.

Svjedok I. R., trener, sportski direktor kluba i suigrač tužitelja navodi da je tužitelj bio talent hrvatske odbojke i dosta obećavao, zbog predmetne ozljede da nije dolazio na treninge, da nije mogao trenirati, skoro dvije godine da je izgubio, da nije mogao igrati. O naknadama koje je tužitelj primao da ne zna. Navodi da je tužitelj u listopadu 2015.godine zaključio karijeru, da je predmetna ozljeda dosta utjecala kasnije na tužitelja, da je izgubio na brzini, eksplozivnosti, barem 40% svojih fizičkih sposobnosti. Navodi da su svi igrači imali nekakve naknade od kluba, tužitelj da je bio juniorski reprezentativac, da je stvar dogovora kluba i igrača hoće li igrač imati pravo na plaću kada je ozlijeđen.

U svom iskazu nakon donošenja rješenja VS RH, tužitelj navodi da je prije ove nezgode od kluba mjesečnu hranarinu u iznosu od 1.600,00 kn te još bonuse i dodatke na ime dobivenih utakmica. Konkretno, nakon ove prometne nezgode da mu je odbojkaški klub za koji je aktivno nastupao i bio u prvom sastavu momčadi prije nezgode, dosta pomogao, na način da su mu omogućili da se kod njih razgibava, počne sa nekim vježbama koliko je to moguće, ali tek kasnije i ujedno da mu je pomagao njihov fizioterapeut S.. Svakako, bez obzira što je tamo radio neke vježbe, za klub da nije mogao nastupati niti je nastupao do sezone 2008./2009., dakle, da je izgubio dvije sezone, a sezona da inače počinje u rujnu ili listopadu te godine, a završava u svibnju ili lipnju slijedeće godine, kako koja sezona. Tvrdi da prije početka ove sezone nije nastupao za klub niti je mogao nastupati, te da se ne sjeća koja je bila prva utakmica u kojoj je nastupio za klub i kada je to bilo. Upitan za komentar članaka dostavljenih u sudski spis od strane tuženika, navodi da taj klub nije bio toliko poznat i dobar kao sada, da nije bilo dovoljno igrača za sastav i da bi se stavljalo u zapisnik odnosno popis i igrače koji nisu mogli nastupati za klub kako bi se popunio sastav, pa da je tako bilo i ovdje slučaj, vezano za navedene datume, navodi da nije bio u R. i da nije nastupao niti mogao nastupati u ovim utakmicama, bez obzira što je naveden u sastavu. Navodi da sigurno godinu dana od nezgode nije mogao niti početi sa razgibavanjima i laganim treningom, ako to tako može nazvati, jer da je radio ono što je mogao, ali da to nije bio pravi trening. Navodi da se i u pauzama između sezona dobivala hranarina od kluba, pa da je dobivao i on jer se u tom periodu uredno treniralo i igrale su se neke utakmice. Navodi da u ove dvije sezone koje je izgubio nije nastupao niti na mečevima odbojke na pijesku jer nije mogao. Nakon što su tužitelju predočene fotografije (list 150 i 159 spisa), tužitelj navodi da on nije niti na jednoj od tih fotografija, a što se tiče fotografija priloženih spisu na kojima je razvidno da je on u igri, navodi da se ne sjeća utakmice kada je to snimljeno, ali da se radilo o sezoni 2008./2009. Na OK klubu M. u 6. razredu osnovne škole, da je čitavo vrijeme bio u tom klubu i da mu je posljednja sezona bila ona 2013./2014. godina. Navodi da je senior tog kluba postao prije svoje 18 godine, a nakon prestanka igranja za M. da je jednu sezonu bio u prvoj njemačkoj ligi i da je tamo igrao tu sezonu. Na posebno pitanje pun. tuženika, tužitelj navodi da je on očito potpisao juniorski ugovor sa klubom, a da su se takvi ugovori potpisivali na najmanje 4 godine, a seniorski također na više godina, navodi da te ugovore nema kod sebe i nije ih pronašao, da je sigurno potpisivao takve ugovore, ali da se detaljnije od toga ne sjeća. Navodi da mu se hranarina uplaćivala na račun od strane kluba, a ovi bonusi da nisu preko računa, ali da tih bonusa nije puno ni bilo, tako da ne može govoriti o konkretnim iznosima, tada nije bilo puno novca. Navodi da je, nakon što je počeo ponovno igrati 2008. godine u toj sezoni, to nije bila ista situacija sa zdravljem kao prije, da on nije bio tada potpuno zdrav i da je trpio i dalje posljedice ove nezgode, a slijedeću povredu da je imao 2011. godine i to povredu zgloba, ali druge noge. Navodi da je za ovu drugu nezgodu imao sasvim drugi ugovor, da je bio u svojstvu zaposlenika i da mu se čini da je tada bio na bolovanju pa da je ostvarivao naknadu, navodi da mu se ova druga nezgoda odnosno povreda nije dogodila na odbojkaškom terenu, ali da je bila povezana sa sportom. Navodi da je on u vrijeme predmetne nezgode, pa i prije toga radio nekoliko sezona kod društva L., kao sezonac i u skladištu na kontroli robe. Predmetna nezgoda da mu se dogodila krajem te sezone, tako da to nije imalo utjecaja na nemogućnost rada kod L. jer je ta sezona prestala, a slijedeće sezone da je mogao raditi ovaj posao tako da je to radio jer je to vrsta posla koja se mogla raditi i pored ovih problema vezano za predmetnu nezgodu. Navodi da se svaki igrač, uoči sezone mora podvrći liječničkom pregledu kod liječnika sportske medicine, pa da je tako i sa njim bio slučaj prije povratka na teren, da je bilo više tih doktora i da se on sada ne sjeća kod kojeg je obavio pregled.

Ovaj iskaz tužitelja, kao i njegov raniji iskaz pred sudom, sud drži logičnim, životnim i uvjerljivim, iskaz tužitelja u skladu je sa svim izvedenim dokazima i sud drži utvrđenim da je tužitelj zbog predmetne prometne nezgode trpio izgubljenu dobit koju bi ostvario da nezgode nije bilo, a manifestira se u izostanku primanja od odbojkaškog kluba za koji je tužitelj igrao.

Dakle, temeljem svih izvedenih dokaza, sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je tužitelj aktivno igrao za odbojkaški klub „M.“ K. L. sve do predmetne prometne nezgode nakon koje, zbog zadobivenih ozljeda koljena, nije mogao trenirati ni igrati odbojku, što prije svega proizlazi ne samo iz stranačkog iskaza tužitelja, već i iz iskaza svjedoka A. B. i I. R., čijim iskazima sud poklanja vjeru,

kao i potvrde odbojkaškog kluba M. od 29.travnja 2008.god. prema kojoj je tužitelj bio igrač odbojkaškog kluba „M.“ K. L. i aktivno se bavio

odbojkom, ali zbog predmetne nezgode i zadobivenih ozljeda /ozljede koljena/ u istoj nije mogao nastupati za klub u razdoblju od 14.listopada 2006.god. do 1.rujna 2008.god. Pozivanje tuženika na nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. D. P., spec. fizijatra, a kojeg je tuženik pozvao da isto izradi za njegove privatne potrebe ne može se uzeti u obzir jer isto nije odredio parnični sud, a isti je dao nalaz i mišljenje po pozivu tuženika, radi se o privatno naručenom mišljenju koje ovaj sud ne prihvaća kod presuđenja. Nadalje, iz izvedenih dokaza, iskaza svjedoka, proizlazi da je tužitelj bio iznimno perspektivan i odličan igrač, da je bio juniorski reprezentativac i da je moguće bio ponajbolji igrač svog kluba prije ove nezgode.

Dakle, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je tužitelj zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi bio nesposoban trenirati i igrati odbojku, to je dokazano i utvrđeno, iskazom tužitelja otklonjeni su prigovori tuženika vezano za dostavljene fotografije i članke, tužitelj nije nastupao za klub na navedenim utakmicama, u utuženom periodu, iskaz tužitelja u tom dijelu je logičan i uvjerljiv, sud ga u potpunosti prihvaća i drži da tužitelj realno nije igrao na utakmicama iako je bio naveden u sastavu, radi popunjavanja zapisnika u pogledu prijave igrača. Dakle, sud drži utvrđenim da tužitelj nije mogao ni igrati ni trenirati u punom opsegu koji zahtijeva prvi sastav odbojkaškog kluba, da nije bilo ove nezgode i posljedica, tužitelj bi u utuženom periodu uredno trenirao, igrao na utakmicama i očito napredovao u sporu za koji je očito bio iznimno sposoban i talentiran. Činjenica je da zbog štetnog događaja tužitelj nije igrao odbojku, jer nije bio sposoban za trenirati i igrati odbojku, za koje je vrijeme očito gubio na zaradi, to onda istome pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade za vrijeme nesposobnosti i to od 1. studenoga 2006.god. do 1.kolovoza 2008.god., dakle radi se o zaradi koju je tužitelj osnovano mogao očekivati da nije bilo predmetne prometne nezgode. Prema stavu ovog suda tužitelj je na nedvojben način dokazao i ovaj period spriječenosti za nastupanje na utakmicama i uredno treniranje u punom obimu, kao i zaradu koju je zbog toga pretrpio i koju mu je tuženik obvezan naknaditi.

Iz svih dokaza, pa i potvrde odbojkaškog kluba M. R. K. od 29.travnja 2008.god. i 5.veljače 2018.god. prema kojoj tužitelj u razdoblju od 14.listopada 2006.god. do 31.kolovoza 2008.god. nije mogao igrati za klub zbog posljedica zadobivenih u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubio je pravo na mjesečnu naknadu od 1.600,00 kn, sud drži zahtjev tužitelja osnovanim. Tužitelj sa ovom potvrdom nema ništa, potvrdu je izdao klub, iza nje stoji i ista je u skladu sa svim izvedenim dokazima. Dakle, radilo bi se o situaciji da je potvrdu radniku izdao poslodavac, te ta pravna osoba stoji iza svojih podataka i tvrdnji iz potvrde, sud to drži vjerodostojnim, a u skladu je sa svim izvedenim dokazima u postupku.

Stoga je tužitelju dosuđena naknada za izgubljenu zaradu zatraženom iznosu od 1.600,00 kn mjesečno za razdoblje od 1.studenoga 2006.god. do 31.kolovoza 2008.god. sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, radi se o ukupnom iznosu od 35.200,00 kn, te je valjalo obvezati tuženika da tužitelju ovaj iznos isplati, sve temeljem odredbe čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05,41/08; dalje: ZOO.)

Zakonske zatezne kamate tužitelju pripadaju temeljem odredbe čl.29.ZOO-a, tužitelj je kamate zatražio pravilno od zakašnjenja do isplate, na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.600,00 kn.

Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja na ime naknade imovinske štete s naslova izgubljene zarade, sud drži da ovaj prigovor nije osnovan. Naime, tužitelj je stradao 14.listopada 2006.godine, a period izgubljene zarade je od 1.studenog 2006.godine do 1.kolovoza 2008.godine, već je u tužbi tužitelj naveo da ima potraživanje i trpi štetu sa tog osnova (ali nije specificirao iznos), tužba je ionako zaprimljena u tijeku predmetnog perioda, tužitelj je iznos specificirao dan 20.ožujka 2014.godine u svom podnesku i tada je tuženik istaknuo ovaj prigovor zastare. Za navesti je da se ovdje primjenjuje trogodišnji zastarni rok, kod naknade štete, od saznanja za štetu i štetnika, već u tužbi je tužitelj postavio zahtjev s ovog osnova pa prigovor zastare nije osnovan, kasnije je samo uredio svoj zahtjev i to ne predstavlja postavljanje zahtjeva po prvi put. Ovaj prigovor tuženika radi navedenog nije osnovan.

Odluka o naknadi parničnog troška tužitelju temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (N.N broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s obzirom na v.p.s. svaka radnja bi iznosila po 1.000,00 kn. Tužitelju je priznat sav trošak od početka postupka koji je bio potreban za vođenje postupka, a sud je kod donošenja ove odluke vodio računa o svim okolnostima slučaja, radnjama potrebnim za vođenje postupka i postupanju punomoćnika stranaka, sve vezano i za zahtjeve tužitelja, kako je istima disponirao i radnje koje su bile potrebne vezano za te zahtjeve. Dakle, tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi čega nisu nastali posebni troškovi, a sud mu nije priznao nepotrebne troškove, troškove pristupa na ročišta koja su odgađana po prijedlogu stranaka i sl… Tužitelju je valjalo obistiniti trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn; sastav jednog podneska (12.rujna 2016.godine) u iznosu od 1.000,00 kn; pristupa na 15 ročišta koja su odgođena i na kojima se nije raspravljalo u iznosu od po 250,00 kn (25% - 16.svibnja 2011.godine, 7.srpnja 2014.godine, 16.rujna 2014.godine, 17.studenog 2014.godine, 28.siječnja 2015.godine, 24.veljače 2015.godine, 13.travnja 2015.godine, 26.listopada 2015.godine, 30.studenog 2015.godine, 8.veljače 2016.godine, 15.ožujka 2016.godine, 9.lipnja 2016.godine, 2.studenog 2017.godine, 5.ožujka 2018.godine, 11.travnja 2018.godine); zastupanja na ročištima održanim dana 16.travnja 2008.godine, 24.ožujka 2014.godine, 13.svibnja 2014.godine, 17.rujna 2015.godine, 12.svibnja 2016.godine, 13.rujna 2016.godine, 23.svibnja 2018.godine, 26.siječnja 2022.godine i 6.svibnja 2022.godine u iznosu od po 1.000,00 kn; sastava dvije žalbe protiv presude u iznosu od po 1.250,00 kn; sastava revizije u iznosu od 1.500,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 4.687,50 kn; sudsku pristojbu žalbe od 6.srpnja 2018.godine u iznosu od 500,00 kn i pristojbu presude u iznosu od 700,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 24.637,50 kn, koliko je na ime naknade troškova cjelokupnog postupka tuženik obvezan isplatiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Trošak vještačenja tužitelju nije priznat jer u biti nije bio potreban, tužitelj je kasnije i povukao tužbu za zahtjev s naslova neimovinske štete.

Što se tiče zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška od tužitelja, sud je zahtjev tuženika odbio kao neosnovan. Naime, prema stavu ovog suda, nije bilo posebnih troškova koje bi tužitelj trebao naknaditi tuženiku s obzirom na povlačenje tužbe u dijelu zahtjeva, jer zbog toga tuženiku nisu nastali posebni troškovi.

U S., 15. lipnja 2022. godine

S U D A C

Julijana Ponoš v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika