Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-895/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz K., protiv tuženika A. B. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2146/19 od 9. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2146/19 od 9. ožujka 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ... isplatiti tužiteljici Ž. R., S., OIB: ... iznos od 103.985,88 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana svake pojedine uplate tuženiku po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate od 15% godišnje do 31.12.2007., po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO počev od 01.01.2008. do 01.08.2015. po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje teku kako slijedi:

- na iznos od 0,05 kn od dana 31.3.2007. do isplate,

- na iznos od 0,05 kn od dana 30.4.2007. do isplate,

- na iznos od 0,05 kn od dana 31.5.2007. do isplate,

- na iznos od 0,05 kn od dana 30.6.2007. do isplate,

- na iznos od 0,05 kn od dana 31.7.2007. do isplate,

- na iznos od 0,05 kn od dana 31.8.2007. do isplate,

- na iznos od 46,49 kn od dana 30.9.2007. do isplate,

- na iznos od 46,49 kn od dana 31.10.2007. do isplate,

- na iznos od 46,49 kn od dana 30.11.2007. do isplate,

- na iznos od 46,49 kn od dana 31.12.2007. do isplate,

- na iznos od 46,49 kn od dana 31.1.2008. do isplate,

- na iznos od 46,49 kn od dana 29.2.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 31.3.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 30.4.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 31.5.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 30.6.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 31.7.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 31.8.2008. do isplate,

- na iznos od 222,82 kn od dana 30.9.2008. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 384,72 kn od dana 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 435,74 kn od dana 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 447,28 kn od dana 31.1.2009. do isplate,

- na iznos od 389,94 kn od dana 28.2.2009. do isplate,

- na iznos od 376,61 kn od dana 31.3.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 30.4.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 31.5.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 30.6.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 31.7.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 31.8.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 30.9.2009. do isplate,

- na iznos od 313,52 kn od dana 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 376,61 kn od dana 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 453,46 kn od dana 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 433,12 kn od dana 31.1.2010. do isplate,

- na iznos od 599,25 kn od dana 28.2.2010. do isplate,

- na iznos od 536,63 kn od dana 31.3.2010. do isplate,

- na iznos od 605,04 kn od dana 30.4.2010. do isplate,

- na iznos od 935,52 kn od dana 31.5.2010. do isplate,

- na iznos od 880,98 kn od dana 30.6.2010. do isplate,

- na iznos od 1.144,25 kn od dana 31.7.2010. do isplate,

- na iznos od 964,51 kn od dana 31.8.2010. do isplate,

- na iznos od 854,35 kn od dana 30.9.2010. do isplate,

- na iznos od 1.179,04 kn od dana 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 1.517,63 kn od dana 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 1.296,77 kn od dana 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 1.342,92 kn od dana 31.1.2011. do isplate,

- na iznos od 1.204,46 kn od dana 28.2.2011. do isplate,

- na iznos od 1.309,68 kn od dana 31.3.2011. do isplate,

- na iznos od 1.723,77 kn od dana 30.4.2011. do isplate,

- na iznos od 1.729,90 kn od dana 31.5.2011. do isplate,

- na iznos od 2.196,49 kn od dana 30.6.2011. do isplate,

- na iznos od 2.196,23 kn od dana 31.7.2011. do isplate,

- na iznos od 2.215,58 kn od dana 31.8.2011. do isplate,

- na iznos od 1.789,04 kn od dana 30.9.2011. do isplate,

- na iznos od 1.753,04 kn od dana 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 1.653,84 kn od dana 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 1.780,08 kn od dana 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 1.895,27 kn od dana 31.1.2012. do isplate,

- na iznos od 1.900,83 kn od dana 29.2.2012. do isplate,

- na iznos od 1.831,78 kn od dana 31.3.2012. do isplate,

- na iznos od 1.870,71 kn od dana 30.4.2012. do isplate,

- na iznos od 1.924,42 kn od dana 31.5.2012. do isplate,

- na iznos od 1.871,85 kn od dana 30.6.2012. do isplate,

- na iznos od 1.830,56 kn od dana 31.7.2012. do isplate,

- na iznos od 1.738,29 kn od dana 31.8.2012. do isplate,

- na iznos od 1.840,67 kn od dana 30.9.2012. do isplate,

- na iznos od 1.793,46 kn od dana 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 1.866,97 kn od dana 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 1.739,49 kn od dana 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 1.716,01 kn od dana 31.1.2013. do isplate,

- na iznos od 1.867,60 kn od dana 28.2.2013. do isplate,

- na iznos od 1.815,75 kn od dana 31.3.2013. do isplate,

- na iznos od 1.815,75 kn od dana 30.4.2013. do isplate,

- na iznos od 1.687,92 kn od dana 31.5.2013. do isplate,

- na iznos od 1.621,27 kn od dana 30.6.2013. do isplate,

- na iznos od 1.679,68 kn od dana 31.7.2013. do isplate,

- na iznos od 1.732,55 kn od dana 31.8.2013. do isplate,

- na iznos od 1.837,18 kn od dana 30.9.2013. do isplate,

- na iznos od 1.774,87 kn od dana 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 1.811,29 kn od dana 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 1.795,43 kn od dana 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 1.7591,48 kn od dana 31.1.2014. do isplate,

- na iznos od 1.792,94 kn od dana 28.2.2014. do isplate,

- na iznos od 1.775,19 kn od dana 31.3.2014. do isplate,

- na iznos od 1.726,48 kn od dana 30.4.2014. do isplate,

- na iznos od 1.695,44 kn od dana 31.5.2014. do isplate,

- na iznos od 1.729,14 kn od dana 30.6.2014. do isplate,

- na iznos od 1.839,49 kn od dana 31.7.2014. do isplate,

- na iznos od 1.825,98 kn od dana 31.8.2014. do isplate,

- na iznos od 1.854,89 kn od dana 30.9.2014. do isplate,

- na iznos od 1.904,82 kn od dana 31.10.2014. do isplate,

- na iznos od 1.879,51 kn od dana 30.11.2014. do isplate,

- na iznos od 1.896,86 kn od dana 31.12.2014. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d., Z., OIB: ... isplatiti tužiteljici Ž. R., S., OIB: ..., trošak parničnog postupka u iznosu od 21.715,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. ožujka 2022. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice Ž. R. za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.

III. Odbija zahtjev tuženika A. B. d.d., OIB: ..., za naknadu parničnog troška, kao neosnovan."

2. Tuženik pobijaju presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP), te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinom donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a zbog toga što pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sama sebi, ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnosti između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, o iskazima danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. jer prema odredbi članka 120. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.) a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.) čime nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koje upućuje tuženik tvrdnjom da prvostupanjski sud nije odlučio o svim dokaznim prijedlozima.

8. Sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti zahtjeva tužitelja rukovodio se postavljenim tužbenim zahtjevom polazeći od odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a koja se odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku temeljem članka 117. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP/19 budući su za odlučivanje po preinačenoj tužbi bile ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 190. stavak 8. ZPP-a.

9. Sukladno zaključku donesenom na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. studenog 2021. u predmetima po tužbi korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 103.985,88 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba Ugovora o kreditu kojeg je tužiteljica zaključila s tuženikom dana 8. prosinca 2004.

11. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu broj 016-1441/2004 dana 8. prosinca 2004. kojim se tuženik obvezao ostaviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 103.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 120 jednakih mjesečnih anuiteta s kamatnom stopom od 4,95% godišnje, koja će se mijenjati temeljem odluke banke,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženika u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018. poslovni broj Pž-6632/17 odbijena žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u djelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica Švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18-11 između ostalog odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018 u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača,

korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,

- da iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka proizlazi da razlika obveza u razdoblju od dospijeća prve obveze (31. siječnja 2005.) do dana konačne otplate (8. siječnja 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 4.551,68 CHF odnosno 22.182,98 kuna, te da razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze do dana konačne otplate a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate, i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme korištenja kredita iznosi ukupno 81.803,43 kuna, odnosno sveukupno 103.985,88 kuna.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se potvrđuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

13. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je tuženik u to vrijeme sklapao s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužitelj plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, koja kamatna stopa je i vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,20% godišnje.

14. Korisnik kredita ovdje tužitelj obvezao se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

15. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 6. kolovoza 2007. do kada je taj zakon bio na snazi potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 i 125/07) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

16. O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa na koju se tužitelj pozvao u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502. c ZPP-a kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnih presuda kojim su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

17. S druge strane presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. (potvrđenom presudom VSRH broj Rev-2221/18) utvrđeno je da je između ostalog i tuženik od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošači u cijelosti informirali osim posebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu.

18. Naime, što se tiče valutne klauzule Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. u potpunosti prihvatio razloge iz drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. u kojoj je odlučivao o revizijskom postupku između ostalog da li su ugovornim odredbama iz ugovora o kreditima tužene banke među kojima je i ovdje tuženik sklapali u određeno naznačenom razdoblju s korisnicima kredita potrošačima, a u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak i njima povrijeđeni kolektivni interesi prava potrošača bile nepošteni i ništetne, utvrđujući da su tužene banke među kojima je ovdje tuženik u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošaču u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama postupile suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 6. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) to nadalje znači da je tuženik u vrijeme sklapanja predmetnog ugorova o kreditu s tužiteljicom ugovorio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu i to na način daje dogovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a o tome se nije pojedinačno pregovaralo.

19. Sud u svakom pojedinom postupku dužan je raspraviti osnovanost navoda tužbe s aspekta ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Prema odredbi članka 502. a. ZZP-a udruge, tijela, ustanove organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje su u sklopu svoje registrirane ili propisane određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno uz uvjete predviđene zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljenim određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanje, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuju ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502. b. ZZP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502. a. ZZP-a dok je člankom 502. ZZP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravo utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen zahtjev iz tužbe iz članka 502. a. ZZP-a da su određenim postupanjem uključujući i propuštanje tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štiti. U tom će slučaju sud biti vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba pozvati.

20. Sukladno odredbi članka 138. ZZP/03 presuda u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi naknade štet koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

21. Neravnoteža u pravima i obvezama koja postoje ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu potrošača i značajna je. Načelo savjesnosti i poštenja članak 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO) općenito znači da su sudionici obveznih odnosa, dakle osobe koje se već nalaze u određenom pravnom odnosu koji se zasniva na odnosu povjerenja, dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati interes obiju strana, prilikom zasnivanja obveznog odnosa biti otvoreni, iskreni i spremni na potpuno i valjano ostvarenje preuzetih obveza, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, što znači da su se u određenim životnim situacijama dužni suzdržati čak i od primjene određene norme ako bi time izbjegli da primjenom te norme bude učinjena nepravda. To načelo znači da svatko treba postupati prema drugima onako kako očekuje da će u pravnom prometu prema njemu postupati drugi. Stoga je sud pravilno utvrdio da je ništetan dio predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF.

22. S druge strane, utvrđujući da je odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, tužitelj ima pravo na isplatu pretplaćenih iznosa zbog valutne klauzule.

23. Navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženiku naložio da tužitelju isplati utuženi iznos plaćen zbog valutne klauzule.

24. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 4,95% godišnje za sve anuitete, koji dospijevaju u razdoblju do 31. siječnja 2005. do 8. siječnja 2015. iznosi 4.551,68 CHF, odnosno kunska protuvrijednost iznosi 22.182,98 kuna, a da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate kredita za sve anuitete koji dospijevaju u navedenom razdoblju iznosi 81.803,43 kuna, odnosno sveukupno iznosi 103.985,88 kuna.

25. Sudu u načelu nije dopušteno revidirati nedopuštenu ugovornu odredbu. Naprotiv, stranke su slobodno i nepoštenu ugovornu odredbu same izmijeniti ili zamijeniti, pri će mu ni takva izmjena tada ne smije ukloniti prava potrošača koja mu pripadaju na temelju neobvezujuće prirode zamjene (stare) odredbe, kao što je podnošenje zahtjeva za povrat novca. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda EU kada se neka odredba proglasi nepoštenom i stoga ništavom, na nacionalnom sudu je da se u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive vijeća 93/16 EEZ od 5. travnja 1993. u nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima izuzme iz primjene tu odredbu kako ona više ona ne bi imala obvezujuće učinke na potrošača, osim ako se potrošač tome protivi. (vidjeti osobito presudu u premetima C-618/10 odnosno C- 70/17 i C-179/17). Iz toga slijedi da nacionali sud nije ovlašten mijenjati sadržaj nepoštenih odredbi jer bi u suprotnom bio uklonjen odvraćajući učinak na prodavatelje robe odnosno pružatelja usluge koji nastaje samom neprimjenjivošću takvih nepoštenih odredbi na potrošača (presuda od 21. prosinca 2006. Gutierez Naranjuo i dr. C-154/15, C-307/15 i C-308/15).Tako je sud EU smatrao da obveza nacionalnog suda da izuzme iz primjene nepoštenu ugovornu odredbu kojom se nalaže plaćanje iznosa za koju tvrdi da su neosnovani ima odgovarajući restitucijski učinak u pogledu tih iznosa. 31. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

26. Kako se pak imovina tuženika bez osnove povećala, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je tuženik dužan tužitelju vratiti ove iznose zajedno s kamatom koja je u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja (plaćanja pojedinog anuiteta) kako je to navedeno u pobijanoj presudi.

27. Nadalje, prema pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda pokretanjem parničnog postupka, za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH Rev-2245/17, Rev- 3142/18, Rev-1404/18).

28. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužitelj pravomoćnošću istih saznao za utvrđenje odnosno povredu prava potrošača iz ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014. odnosno od 14. lipnja 2018., to nije nastupila zastara potraživanja vezano uz promjenu kamatne stope, niti za ugovaranje valutne klauzule, pa je prigovor tuženika neosnovan.

29. Osim toga navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

30. Prigovor svojstva potrošača tužitelja nije doveden u pitanje ni tijekom postupka, a bući se radi o činjeničnim okolnostima to teret dokaza da suprotno pisanoj ispravi iz koje proizlazi da između stranaka sklopljen ugovor o potrošačkom kreditu, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a leži na tuženiku kao kreditoru.

31. Pri obračunu troškova postupka sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) pravilno obračunao troškove koju su bili neophodni za vođenje postupka.

32. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu 15. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović, v. r.