REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-847/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., OIB …, Z., …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R.-… d.o.o., OIB …, Z., …, kojeg zastupa punomoćnik I. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2686/2019-2 od 29. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5968/2018-88 od 30. travnja 2019., u sjednici održanoj 3. travnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. i IV. izreke koje glase:

"I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ovrv-19633/99 od 13. listopada 1999. te se nalaže tuženiku R.-… d.o.o., Z., …, da tužitelju Gradu Z., …, isplati iznos od 342.555,77 kn sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2007. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. sa zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na:

- iznos od 14.982,76 kn od 12.1.1998. do isplate,

- iznos od 14.976,71 kn od 12.1.1998. do isplate,

- iznos od 14.982,26 kn od 12.1.1998. do isplate,

- iznos od 15.021,61 kn od 19.1.1998. do isplate,

- iznos od 15.037,75 kn od 19.1.1998. do isplate,

- iznos od 15.041,79 kn od 19.1.1998. do isplate,

- iznos od 15.007,98 kn od 26.1.1998. do isplate,

- iznos od 14.998,90 kn od 26.1.1998. do isplate,

- iznos od 14.989,82 kn od 26.1.1998. do isplate,

- iznos od 14.936,85 kn od 2.2.1998. do isplate,

- iznos od 14.905,07 kn od 2.2.1998. do isplate,

- iznos od 14.828,94 kn od 31.12.1997. do isplate,

- iznos od 13.488,42 kn od 31.1.1998. do isplate,

- iznos od 13.442,00 kn od 28.2.1998. do isplate,

- iznos od 13.450,08 kn od 31.3.1998. do isplate,

- iznos od 13.491,95 kn od 30.4.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 31.5.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 30.6.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 31.7.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 31.8.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 30.9.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 31.10.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 30.11.1998. do isplate,

- iznos od 13.621,61 kn od 31.12.1998. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 124.630,74 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije je, pozivom na odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 - dalje ZPP), podnio tuženik zbog pravnih pitanja za koje drži da su važna i za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pozvao se na određene odluke županijskih sudova, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda Republike Hrvatske. Traži naknadu troška revizijskog postupka.

3. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, predložio odbiti ga. Traži naknadu troška odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev da mu tuženik, kao bivši zakupnik, plati iznos zakupnine iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 15. siječnja 1997. za vrijeme od 1. siječnja 1997. do 5. studenog 1997. te naknadu za korištenje tog poslovnog prostora nakon prestanka Ugovora do kraja 1998. godine. Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tuženik nastavio koristiti poslovni prostor i nakon isteka ugovorenog vremena zakupa (sve do 23. ožujka 2012.) i da je pravomoćnom presudom naloženo tuženiku da iseli iz predmetnog poslovnog prostora i preda ga u posjed tužitelju. Sporna je, prije svega, aktivna legitimacija tužitelja, imajući pritom u vidu nespornu činjenicu da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora.

6. Revident podnosi sljedeća pravna pitanja:

"I. Je li Grad Z. aktivno legitimiran za potraživanje naknade (osobito naknade nakon proteka vremena trajanja ugovora o zakupu) imajući u vidu činjenicu da se Grad Z. tijekom prvostupanjskog postupka očitovao da nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora i kada među strankama takva činjenica nije sporna?

II. Mogu li prvostupanjski i drugostupanjski sud utvrđivati činjenice o kojima ne postoji spor među strankama?

III. Je li izmjenu rješenja o ovrsi moguće poduzeti i nakon donošenja rješenja o ovrsi imajući u vidu čl. 192. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ?

IV. Je li mijenjanje imena odnosno u ovom predmetu umjesto imena naznačivanje tvrtke i pobližeg opisa društva kao ovršenika nakon donošenja rješenja o ovrsi dopušteno?

V. Je li moguća subjektivna preinaka kada je raniji ovršenik odnosno tuženik onako kako je naveden u prijedlogu za ovrhu i rješenju o ovrsi nepostojeći subjekt?

VI. Da li tužitelj ima pravo ostvarivati pravo na naknadu od korištenja poslovnog prostora u cijelosti kada je ¼ prava vlasništva toga prostora ex lege stekla Republika Hrvatska 1. siječnja 1997, iako to nije bilo utvrđeno posebnim rješenjem u vrijeme podnošenja tužbe, ali je bilo poznato u vrijeme donošenja pobijanih odluka, imajući u vidu odredbe čl. 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02)?"

7. ''Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili

– ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili'' (čl. 385.a st. 1. toč. 1. i 2. ZPP).

8. Prijedlog za dopuštenje revizije zbog citiranih pravnih pitanja je nedopušten jer ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da nije riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, a dio pitanja polazi i od pogrešne postavke - da se u slučaju ispravka tvrtke kada je raniji ovršenik odnosno tuženik onako kako je naveden u prijedlogu za ovrhu i rješenju o ovrsi nepostojeći subjekt, radi o subjektivnoj preinaci tužbe.

9. O prvom pitanju ovaj sud je zauzeo shvaćanje u presudi poslovni broj Rev- 857/2015 od 23. srpnja 2019. i rješenju broj Rev-161/2022 od 20. travnja 2022. prema kojemu ovlast davanja u zakup prostora daje tom ovlašteniku i ovlast zaštite toga prostora pa time i druge vlasničkopravne ovlasti od postojanja kojih ovisi ovlast ili mogućnost njegova davanja u zakup, primjerice: ovlast ostvarivati i štititi posjed prostora ili ovlast ostvarivati naknadu za njegovo protupravno korištenje - ako u svezi takvog korištenja nije ostvarivao pripadajuću mu zakupninu a drugi se na račun toga neosnovano okoristio. Zbog toga je drugo pitanje koje se obrazlaže činjenicom da je među strankama bilo nesporno da tužitelj nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora, nevažno za ishod ovoga spora.

10. Treće, četvrto i peto pitanje polaze od pogrešne postavke – da se u slučaju ispravka tvrtke kada je raniji ovršenik odnosno tuženik onako kako je naveden u prijedlogu za ovrhu i rješenju o ovrsi nepostojeći subjekt, radi o subjektivnoj preinaci tužbe. Naime, u tom slučaju se radi o ispravku tužbe na što sudovi paze po službenoj dužnosti, primjenom čl. 83. ZPP.

11. O šestom pitanju ovaj sud je zauzeo shvaćanje npr. u presudi broj Rev 1033/2021-2 od 28. rujna 2021. u kojoj je navedeno ''Stoga je odgovor na drugopostavljeno pravno pitanje tuženice da su jedinice lokalne samouprave ovlaštene davati u zakup i poduzimati druge radnje upravljanja poslovnim prostorom koji je bio u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tih teritorijalnih jedinica i nakon što su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na takvim poslovnim prostorima temeljem odredbe čl. 77. Zakona o naknadi i to sve do pravomoćnog okončanja postupka na temelju Zakona o naknadi'', a što se ovdje dogodilo znatno nakon utuženog razdoblja, 27. listopada 2011.

12. Zato je, na temelju čl. 387. st. 5. u vezi s čl. 385.a st. 1. ZPP, odlučeno kao u izreci.

13. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška nastalog podnošenjem odgovora na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije, odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 3. travnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.