Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž -883/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao suca izvjestitelja i dr. sc. Lidije Vojković kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz K., OIB: ..., zastupane po OD R. i O. iz K., protiv tužene L. V., iz K., OIB: ..., zastupane po punomoćnici A. N., odvjetnici u K., radi utvrđenja vlasništva, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 14 P-894/2019-17 od 7. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj 14 P-894/2019-17 od 7. ožujka 2022. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica M. V. iz K., OIB: ..., stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 840, k.o. K., kao kčbr. 2541/1 ul. M. V. površine 3957 m[2] , dvorište površine 1465 m , zgrada mješovite uporabe ul. .. površine 2492 m , s kojim suvlasničkim dijelom je povezan posebni dio nekretnine označen kao 11. suvlasnički dio: 1/170 etažno vlasništvo (E-11): dvosobni stan na prvom katu, lijevo od ulaza koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, kupaonice, WC-a, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 61,67 m[2] pa je tužena L. V. iz K., OIB: ..., dužna trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude ishodi upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na navedenoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženoj L. V., iz K., OIB: ..., da tužiteljici M. V. iz K., OIB: ... naknadi parnične troškove u iznosu od 11.117,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. ožujka 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Tužena pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu: ZPP) te predlažu da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tužene, tužiteljica je osporila navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje vlasništva na stanu u K., temeljem pravnog posla i dosjelosti te da je tužena dužna trpjeti da tužiteljica na temelju ove presude ishodi pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini.

6. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je predmetni stan bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo majke tužene, S. Š. na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 14. listopada 1993., a da je na temelju rješenja o nasljeđivanju upisana tužena kao vlasnica;

- da je majka tužene S. Š. opunomoćila i ovlastila svoju kćer, ovdje tuženu da umjesto nje i u njeno ime i za njen račun poduzima sve pravne i druge radnje radi otkupa stana, koji se nalazi u K., kao i da je ovlašćuje da u njeno ime i za njen račun nakon otkupa stana izvrši prodaju istog te u tom smislu potpisuje predugovore, ugovore, prima isplatu i vrši polaganje ugovora u zk. odjel radi prijenosa prava vlasništva, a koju punomoć je S. Š. potpisala otiskom kažiprsta, te na toj punomoći postoji ovjera potpisa Županije K., Sekretarijata opće uprave i inspekcijskih poslova u K. od 6. listopada 1993.;

- da je predugovor o kupoprodaji stana zaključen 30. 9. 1993. između tužiteljice kao kupca i S. Š. zastupane po ovdje tuženoj L. V. kao prodavateljice, da je taj predugovor potpisan po kupcu tj. tužiteljici, a za prodavatelja po ovdje tuženoj L.

V. time da je na predugovoru i štambilj poduzeća za pravne usluge i posredovanje PP Dionica i potpis od strane vlasnika M. M. te djelatnika N. K.;

- da je ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen 14. listopada 1993. između Grada K., kao prodavatelja i S. Š., kao kupca, time da je ugovor po punomoći za kupca sklopila i potpisala ovdje tužena L. V. i da postoji ovjera Županije K. S. opće uprave i inspekcijskih poslova u K. od 20. listopada 1993., kojom se između ostalog potvrđuje da je taj ugovor potpisan po ovdje tuženoj čiji identitet je utvrđen na osnovu osobne iskaznice;

- da je ugovor o kupoprodaji predmetnog stana zaključen 21. listopada 1993. između tužiteljice kao kupca i majke tužene S. Š. zastupane po tuženoj kao punomoćnici, kao prodavateljice,te je ugovor potpisan po kupcu, ovdje tužiteljici, a za prodavateljicu S. Š. je ugovor potpisala ovdje tužena, te je njen potpis ovjeren po Sekretarijatu opće uprave Županije K. 16. studenog 1993.;

- da je u ugovoru o kupoprodaji predmetnog stana navedeno da prodavateljica prodaje, a kupac kupuje predmetni dvosobni stan u K., koji stan je prodavateljica stekla ugovorom o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 14. listopada 1993., a da je kupoprodajna cijena stana tadašnjih 27.750, 00 DEM u dinarskoj protuvrijednosti i da se kupac pored isplate kupoprodajne cijene obvezuje preuzeti umjesto prodavateljice i obročnu mjesečnu otplatu otkupa stana;

- da iz potvrda od 16. 11. 1993. poduzeća za pravne usluge posredovanje i promet robe PP Dionica, potvrđuje da je kupac ovdje tužiteljica M. V. isplatila na ruke prodavateljice, ovdje tužene, L. V. temeljem kupoprodajnog ugovora cjelokupni kupoprodajni iznos od 27.750,00 DEM, te da je potvrdu potpisana po tužiteljici M. V. kao osobi koja je izvršila isplatu, te po tuženoj L. V. kao osobi koja je primila isplatu;

- da je u ostavinskom postupku iza smrti S. Š., umrle ..., vođen ostavinski postupak, te da je donijeto rješenje o nasljeđivanju broj O-1018/93 od 12. studenog 1993. u kojem je navedeno da ostavinsku imovinu iza pokojne S. Š., između ostalog sačinjava predmetni stan u K., a kao jednom nasljednicom proglašena je kćer ostaviteljice ovdje tužena;

- da je tužiteljica u posjed predmetnog stana neprekidno od 1993., odnosno nakon što je sklopljen ugovor o kupoprodaji stana od 21. listopada 1993. između ovdje tužiteljice kao kupca i majke tužene S. Š. zastupane po tuženoj kao punomoćnici, što proizlazi iz iskaza svjedoka stanara te zgrade;

- da tužena u svom iskazu samo priznaje da je njoj majka dala punomoć za otkup stana, međutim osporava da je to bila punomoć i za prodaju stana, osporava da je u ime i za račun majke uopće zaključila ugovor o otkupu stana kao što i osporava da je s tužiteljicom zaključila ugovor o prodaji stana i da je primila kupoprodajnu cijenu i u PP Dionici potpisala potvrdu o primitku kupoprodaje.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio dokazni prijedlog tužene da se provede dokaz grafološkim vještačenjem njezinih potpisa, jer je temeljem provedenih dokaza sud utvrdio da je tužena potpisala predmetne ugovore, kao i da je primila od tužiteljice kupoprodajnu cijenu stana.

8. Kako je tužiteljica nakon kupoprodaje stana stupila u posjed stana i ista se nalazi u posjedu neprekidno te da je ista vlasništvo stekla i dosjelošću, sukladno odredbi članka 159. stavak 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), te da je tužena jedina nasljednica svoje majke i da je postala nasljednicom u vrijeme otvaranja nasljedstva tj. smrti majke na predmetnom stanu, a da se vlasništvo stječe i nasljeđivanjem, pa da se može smatrati da je tužena ugovor o kupoprodaji stana zaključila kao nasljednica i vlasnica stana jer je ona stekla vlasništvo stana nasljeđivanjem smrću svoje majke.

9. I ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Međutim, u situaciji kada tužena u odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka ustraje u tvrdnji da nije potpisala Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 20. listopada 1993., Ugovor o kupoprodaji stana od 21. listopada 1993, kao ni Potvrdu o isplati kupoprodajne cijene od 16.11.1993. nisu potpisani od strane tužene i da ista predlaže provesti grafološko vještačenje potpisa na tim ugovorima, sud ne može zaključiti da tužena nije dokazala svoje tvrdnje, budući da nije izveo sve predložene dokaze.

11. Naime, dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravo neistinito utvrđene činjenice (članak 230. stavak 3. ZPP-a) i na tu okolnost predlagati odgovarajuće dokaze na npr. provođenje grafološkog vještačenja potpisa.

12. Iz izloženog proizlazi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, pa se za sada ne može prihvatiti je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, uvažiti žalbu tužene, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovi postupak.

14. U nastavku postupka prvostupanjski će sud provesti sve predložene dokaze, te će nakon toga ocjenom svih provedenih dokaza ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

15. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka, te ostaviti da se o istim odluči u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Splitu, 15. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović