Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-448/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja M. R., OIB:…, iz V. G., …, zastupanog po punomoćniku D. P., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika G. V. G., OIB:…, …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku M. Š., odvjetniku u Z., …, te umješača na strani tuženika: 1) C. o. d.d., OIB:…, Z., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku D. B., dipl. iur. i 2) VG k., OIB:…, iz V. G., …, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku T. G., dipl. iur, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika pod 1) protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-635/2014 od 18. prosinca 2018. i žalbi tuženika protiv dopunske presude istog prvostupanjskog suda od 25. siječnja 2019., dana 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tuženika G. V. G. i umješača na strani tuženika pod 1) kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P- 635/2014 od 18. prosinca 2018.

II Odbija se djelomično žalba tuženika G. V. G. kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-635/2014 od 25. siječnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju M. R. parnični trošak u iznosu od 28.662,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana.

III Preinačuje se djelomično dopunska presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-635/2014 od 25. siječnja 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju M. R. parnični trošak preko iznosa od 28.662,50 kn pa do iznosa od 30.537,50 kn, odnosno za iznos od 1.875,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana, tako da se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tužitelju M. R. da tuženiku G. V. G. naknadi trošak sastava žalbe na dopunsku presudu u iznosu od 38,37 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška na ime sastava žalbe odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Tuženik je dužan na ime naknade neimovinske štete platiti tužitelju iznos od 11.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2013. pa do isplate, a koje se kamate do 31.07.2015. određuju prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Tuženik je dužan na ime naknade imovinske štete platiti tužitelju iznos od 2.240,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. prosinca 2018. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana."

2. Dopunskom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se tuženiku G. V. G., V. G., …, OIB:… da tužitelju M. R. iz V. G., …, OIB:… naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 30.537,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od 18. prosinca 2018. godine do isplate, a sve u roku 15 dana."

3. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade svih parničnih troškova postupka tuženiku, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako je obrazloženje pobijane presude u određenim dijelovima u potpunoj kontradikciji s utvrđenim činjenicama i dokazima koji su utvrđeni i izvedeni tijekom prvostupanjskog postupka, Navodi kako je isticao prigovor promašene pasivne legitimacije, na kojem prigovoru ustraje i nadalje i to stoga što je u spornom razdoblju imao sklopljen ugovor o održavanju cesta i javnoprometnih površina s društvom VG K. d.o.o. koji snosi punu odgovornost u pogledu zakonitosti rada proizašlih iz obavljanja, odnosno neobavljanja djelatnosti iz ugovora. Prigovara osnovanosti i visini postavljenog tužbenog zahtjeva i smatra da postoji tužiteljeva odgovornost za nastanak štetnog događaja zbog upravljanja skuterom neprilagođenom brzinom bez adekvatne odjeće i zaštitne opreme, posebno propisane homologirane zaštitne kacige. Ističe kako se protivio nalazu i mišljenju vještaka za cestovni promet u dijelu u kojem vještak navodi kako u vrijeme sudara nije bio postavljen prometni znak koji upozorava na nalet divljače već je isti postavljen nedugo nakon sudara. Nadalje, u postupku je utvrđeno da bi do štetnog događaja došlo i bez obzira na to je li spornog dana bio postavljen znak divljač na cesti ili nije. Tijekom postupka osporavao je i utvrđenu brzinu kretanja skutera kojim je upravljao tužitelj, a koja brzina je ključna, te smatra da se tužitelj kretao puno većom brzinom od one kojom tvrdi da se kretao, a i sam sudski vještak je u dva navrata istaknuo kako brzinu kojom se tužitelj kretao nije moguće pouzdano utvrditi. Navodi kako je nejasno na temelju čega je tužitelju dosuđen iznos od 2.240,00 kn na ime naknade imovinske štete, posebno naknade štete na skuteru u iznosu od 2.000,00 kn, kada tijekom postupka ni na koji način ta visina nije utvrđena, niti je tužitelj dostavio račune za popravak skutera, a niti se prometni vještak očitovao na visinu nastale štete na skuteru.

4. Žalbu protiv citirane presude izjavio je umješač na strani tuženika C. o. d.d. pobijajući je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se ista presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. U žalbi ističe da se odgovornost tuženika zasniva na presumiranoj krivnji, a u konkretnom slučaju je sporno je li propust tuženika, koji se sastoji u okolnosti da u vrijeme štetnog događaja ne bi bio postavljen znak upozorenja "divljač na cesti", presudan za nastanak štetnog događaja. Vještak iznosi stav kako nije u mogućnost sa sigurnošću reći da bi predmetna nezgoda bila izbjegnuta kada bi prometni znak bio postavljen, ali da bi postupanje po znaku umanjilo opasnost od sudara. Vještak sa jedne strane smatra kako tužitelj jedinku srneće divljači uopće nije bio u mogućnosti vidjeti pa je upitno kako bi ju i mogao vidjeti da je pogledom i pretraživao okolinu, pa je logičan zaključak da prometni znak, odnosno njegova odsutnost nije bio od utjecaja na prometnu nezgodu. Ponašanje srneće divljači kada se maskira na način da se spusti tijelom ispod razine usjeva pšenice te povremeno podigne glavu iznad kako bi promotrila situaciju oko sebe, onemogućava da ju se primijeti pretraživanjem pogledom u istoj razini, pa to ne bi uspio niti tužitelj, bez obzira na stavove i navode vještaka. Sa sigurnošću nije utvrđeno da bi prometna nesreća bila izbjegnuta u slučaju kada bi prometni znak upozorenja bio postavljen, dok je samo prometno vještačenje zasnovano na presumpcijama vještaka. Osporava se i odluka o troškovima postupka.

5. Tuženik je izjavio žalbu protiv dopunske presude pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana dopunska presuda preinači na način da se odbije zahtjev tužitelja za naknadom troškova u cijelosti uz obvezu nadoknade parničnih troškova tuženiku, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista dopunska presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako smatra da je odluka o troškovima parničnog troška nezakonita, s obzirom da su isti dosuđeni tužitelju u previsokom iznosu. Naime, sud prvog stupnja je pogrešno tužitelju dosudio troškove u punom iznosu zastupanja na ročištima na kojima se nije raspravljalo o meritumu spora te mu je za trošak pristupa na takva ročišta trebalo priznati 50% od nagrade, dok su određena ročišta odgođena prije upuštanja stranaka u raspravljanje. Sud prvog stupnja se uopće nije osvrnuo na troškove postupka koje je zatražio tuženik i koji bi mu eventualno bili priznati da je uspio u prvostupanjskom postupku, pa je na taj način drugostupanjskom sudu onemogućeno donijeti odluku o dosudi parničnih troškova tuženiku ukoliko bi isti uvažio njegovu žalbu te preinačio presudu u korist tuženika.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalbe tuženika i umješača pod 1) izjavljene protiv presude nisu osnovane, dok je žalba tuženika izjavljena protiv dopunske presude djelomično osnovana.

8. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19), na koju u žalbi ukazuje tuženik, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

9. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 11.000,00 kn, a na ime naknade imovinske štete iznos od 2.240,00 kn, koja šteta mu je nastala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. svibnja 2013. na način da je na moped kojim je upravljao natrčala divljač (srna) koja je pretrčavala cestu, pri čemu je pao s mopeda, ozlijedio se i oštetio moped kojim je upravljao.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da se kritičnog dana tužitelj mopedom-skuterom kretao na ravnom kolniku u dnevnim uvjetima vožnje u naselju prilagođenom brzinom, da je iz visoke pšenice izletjela divljač koju prije naleta tužitelj nije uočio, da je nalet bio neizbježan te da je uslijed tog naleta došlo do pada tužitelja s mopeda. Kako se u konkretnom slučaju tužitelj kretao skuterom prilagođenom brzinom, a prometni znak "divljač na cesti" na dan štetnog događaja nije bio postavljen, te da bi postupanjem prema prometnom znaku vjerojatnost za sudar bila puno manja, to ovaj sud nalazeći utvrđenim pasivnu legitimaciju tuženika i postojanje uzročno-posljedične veze između ne postavljanja prometnog znaka i štetnog događaja, zaključuje da je za predmetni štetni događaj u cijelosti odgovoran tuženik. Visinu neimovinske štete sud prvog stupnja utvrdio je temeljem nalaza i mišljenja vještaka kirurga i traumatologa prof. dr. sc. med. Z. L., dr. med., iz čijeg nalaza proizlazi kako je tužitelj povodom predmetne prometne nezgode trpio fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te mu je trebala tuđa pomoć, dok je visinu imovinske štete na ime oštećenja mopeda, uništene odjeće i kacige odredio primjenom odredbe čl. 223. ZPP.

12. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrdio postojanje pasivne legitimacije tuženika, budući da se jedinica lokalne samouprave samim sklapanjem ugovora s fizičkom ili pravnom osobom za obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti na njezinom području ne može osloboditi od odgovornosti koja proizlazi iz odredbe čl. 50. st. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11 i 22/13 - dalje ZC), prema kojoj za štetu trećim osobama odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom, u konkretnom slučaju tuženik. 13. Iz stanja spisa, posebno nalaza i mišljenja vještaka prometne struke G. H., dipl. ing., proizlazi da se tužitelj mopedom kretao na ravnom kolniku u dnevnim uvjetima vožnje u naselju, da brzinu nije moguće pouzdano izračunati, ali da prema iskazanom mjestu pada odgovara brzina od oko 30 km/h, što je i najmanja normalna brzina kretanja vozila, da je naletna brzina srne iznosila najmanje 15 km/h, odnosno da je divljač pretrčavala kolnik, a kada je stupila na kolnik do sudara je proteklo manje od 1,1 s, a da bi se skuter zaustavio tijekom reagiranja do 1,1 s i kočenja intenziteta 4,5 m/s2 potreban je put od 17 m koji bi mu stajao na raspolaganju, te da se vozač skutera kretao prilagođenom brzinom.

13.1. Također, utvrđeno je kako prometni znak "divljač na cesti" nije bio postavljen u vrijeme štetnog događaja, iako je lovačko društvo koje gospodari lovištem podnjelo zahtjev u tom pravcu, a isti upravo i služi tome da upozori vozača da prilagodi brzinu kretanja sukladno prometnom znaku i novonastalom stanju kolnika, s tim da vještak nije mogao sa sigurnošću reći da li bi vozač skutera da je bio postavljen prometni znak izbjegao sudar, ali bi postupanjem prema prometnom znaku vjerojatnost za sudar bila puno manja.

14. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka prometne struke izrađenog na okolnost dinamike i mehanizma štetnog događaja, a koji je pravilno sud prvog stupnja prihvatio kao objektivan i dan u skladu sa pravilima struke, te dovodeći ga u vezu sa iskazom tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi utvrđenim postojanje uzročno – posljedične veze između nepostavljanja prometnog znaka i štetnog događaja, slijedom čega je za predmetni štetni događaj u cijelosti odgovoran tuženik.

15. Naime, prema odredbi čl. 50. st. 2. ZC pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. toga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

16. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na postojanje odgovornosti tužitelja za nastanak štete koju trpi zbog upravljanja mopedom bez propisane homologirane zaštitne kacige, budući da činjenica da tužitelj na glavi nije imao adekvatnu kacigu, ni na koji način nije utjecala na odvijanje štetnog događaja, a niti na zadobivene ozljede. Naime, glavna ozljeda tužitelja je prijelom rebara, kako to proizlazi iz dokumentacije u spisu.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke specijaliste kirurga i traumatologa prof. dr. sc. med. Z. L., dr. med., proizlazi kako je kod tužitelja zaostalo 5% trajnog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti zbog stanja nakon prijeloma tri rebra, zatim da je tužitelj trpio tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja, a bio je kratkotrajan, tzv. sekundarni strah koji je bio jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 3 dana i manjeg intenziteta kroz 5 dana, kao i kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme sudjelovanja u prometu oko 10 dana, te trpio i fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana te manjeg intenziteta još 28 dana, a trajni bolovi povremenog karaktera su dio trajnih posljedica, s tim da je tužitelju trebala i tuđa pomoć po 2 sata dnevno kroz 4 sata dnevno, te po jedan sat dnevno kroz još 8 dana.

18. Imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke, sve okolnosti slučaja, dob tužitelja, posljedice koje trpi povodom predmetnog ozljeđivanja, kao i Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio 29. studenoga 2002. koji su izmijenjeni 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020- 5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako tužitelju temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), a zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po kriteriju pretrpljenih duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 3.500,00 kn, a po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 2.500,00 kn, sveukupno 11.000,00 kn.

19. Pravilno je sud prvog stupnja cijenu sata pružanja pomoći odmjerio temeljem odredbe čl. 223. ZPP u iznosu od 15,00 kn te je imajući u vidu da je tužitelju, sukladno nalazu i mišljenju vještaka medicinske struke, tuđa pomoć trebala ukupno 16 sati, tužitelju po osnovi imovinske nenovčane štete valjalo dosuditi iznos od 240,00 kn.

20. Iz službene bilješke P. u. Z., P. p. V. G. od 8. svibnja 2013. proizlazi kako je u predmetnom štetnom događaju moped u vlasništvu tužitelja oštećen, slijedom čega je tuženik, koji je u cijelosti odgovoran za štetu nastalu tužitelju, ovome kao oštećeniku, u smislu odredbe čl. 1085. ZOO, dužan isplatiti odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. U tom pravcu pravilno je sud prvog stupnja ocijenio, a s obzirom da je nesporno utvrđeno da je moped tužitelja oštećen, te da je prilikom pada došlo do oštećenja i odjeće i kacige tužitelja, kako bi vještačenje štete na mopedu, uništene odjeće i kacige bilo nerazmjerno s važnošću tog zahtjeva u odnosu na ostale zahtjeve tužitelja, te primjenom odredbe čl. 223. ZPP tužitelju priznao štetu po toj osnovi u iznosu od 2.000,00 kn.

21. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude.

22. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbe tuženika i umješača na strani tuženika pod 1) kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

23. Dopunskom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 30.537,50 kn, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP.

24. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove.

25. U konkretnom slučaju tužitelj je u cijelosti uspio u predmetnom postupku te mu je sud prvog stupnja pravilno sukladno TarifI o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15 - dalje Tarifa) za zastupanja na ročištima od 23. siječnja 2017., 5. ožujka 2018., 10. srpnja 2018. i 3. rujna 2018., koja zastupanja tuženik u žalbi dovodi u pitanje, priznao po 100 bodova sukladno Tbr. 9. st. 1. Tarife, budući da se na istima raspravljalo o glavnoj stvari, odnosno izvodili su se dokazi.

26. Međutim, u pravu je tuženik kada prigovara dosuđenoj punoj nagradi za zastupanja na ročištima od 21. ožujka 2017. i 23. svibnja 2018., budući da su ista ročišta odgođena prije početka raspravljanja te tužitelja sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife za ista pripada po 25 bodova.

27. Stoga tužitelju pripada ukupno 1825 bodova na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika, što uz vrijednost boda od 10,00 kn te PDV 25% ukupno iznosi 22.812,50 kn. Tužitelju je pravilno po prvostupanjskom sudu priznat i trošak prometnog vještačenja i očevida u iznosu od 3.150,00 kn, trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.600,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 600,00 kn te na presudu u iznosu od 500,00 kn, sveukupno 28.662,50 kn.

28. Zbog navedenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi dopunsku presudu suda prvog stupnja za iznos od 28.662,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti dopunsku presudu suda prvog stupnja te za iznos preko 28.662,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom odbiti zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

29. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 166. st. 2. ZPP, u koji trošak je tuženiku, koji je djelomično u omjeru od 6,14% uspio sa žalbom protiv dopunske presude, priznato 50 bodova za sastav žalbe, sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife, budući da se u smislu čl. 129. st. 5. ZPP odluka o troškovima u presudi smatra rješenjem. Imajući u vidu vrijednost boda od 10,00 kn te PDV od 25%, to je tuženiku priznato 625,00 kn, odnosno srazmjerno uspjehu sa žalbom iznos od 38,37 kn.

30. Tuženiku nije priznat popisani trošak sudske pristojbe na žalbu, budući da u spisu nema dokaza da je takvu pristojbu podmirio.

Zadar, 15. lipnja 2022.

Sutkinja

Katija Hrabrov, v.r.