Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-920/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Marka Pribisalića, kao predsjednika vijeća, Tihane Pivac, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lucije Lasić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz Republike Njemačke, OIB: ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu S. & p. d.o.o., Z., protiv tuženice D. H. iz M. B., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ugovora o doživotnom uzdržavanju raskinutim, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 90 P-490/2020 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stanaka kao neosnovane i potvrđuje pobijana presuda u dijelu po točkom II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i odluka o troškovima postupka sadržana u izreci pobijanog rješenja.

II. Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je slijedeće:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 29. kolovoza 2013. između R. M. iz V. I., OIB: ... kao primatelja uzdržavanja i tužene D. H. iz M. B., OIB: ... kao davatelja uzdržavanja a ovjeren istog dana po javnom bilježniku P. T. iz O., pod poslovnim brojem Ou-73/13.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice D. H. iz M. B., OIB: ... upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. 7851, upisane u zk. ul. broj 5607 k.o. V. I.

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužiteljici troškove predmetnog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1.Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 29. kolovoza 2013. između R. M. iz V. I., OIB: ... kao primatelja uzdržavanja i tužene D. H. iz M. B., OIB: ... kao davatelja uzdržavanja, a solemniziran istog dana po javnom bilježniku P. T. iz O., pod poslovnim brojem Ou-73/13.

Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice D. H. iz M. B., OIB: ... upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, u odnosu na nekretninu oznake k. č. br. 7851, upisane u zk. ul. broj 5607 k.o. V. I."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Žali se tužiteljica i pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u izreci rješenja zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući odluku o troškovima postupka preinačiti i tuženici naložiti da tužiteljici naknadi cjelokupan traženi trošak, podredno, pobijanu odluku o troškovima postupka ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Tuženica se žali protiv dijela presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice te protiv odluke o troškovima postupka u dijelu kojim tuženici nije dosuđen traženi parnični troška, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u navedenom dijelu pobijana presuda i rješenje preinače u skladu s žalbenim prijedlozima, podredno, ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.

4. Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženice, osporila osnovanost žalbenih prigovora te predložila žalbu odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi, a tužiteljici dosuditi trošak odgovora na žalbu.

5. Žalbe stranaka nisu osnovane.

6. Tužiteljici ne pripada trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje spora, imajući u vidu konkretne okolnosti predmetnog postupka i sadržaj podnesenog odgovora (članak 158. stavak 1. ZPP-a).

7. Pobijana presuda u osporavanom dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice o odlučnim činjenicama relevantni za ocjenu osnovanosti zahtjeva (radi utvrđenja da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 29. kolovoza 2013. zaključen između tuženice kao davateljice uzdržavanja i pravnog prednika tužiteljice pok. R. M. kao primatelja uzdržavanja), sadrži pravno osnovane i dostatno obrazložene razloge koji su utemeljeni na utvrđenim činjenicama i rezultatima raspravljanja te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Utoliko nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbama članka 154. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je izvedene dokaze, osnovom kojih je odlučio o osnovanosti istaknutog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojeg osporava tuženica u žalbi, ocijenio pravilno i savjesno, kako to i nalažu odredbe članka 8. ZPP-a pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbama članka 8. ZPP-a, na koji opisno u žalbi upozorava tuženica.

9. U ovome stadiju odlučivanja, (s obzirom na pravomoćno odbijanje tužbenih zahtjeva radi poništenja i raskida Ugovora o doživotnom uzdržavanju na koji su zahtjevi upravljeni), predmet postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice G. M., kćeri i zakonske nasljednice iza pok. R. M. iz R. N., protiv tuženice D. H. iz M. B., radi utvrđenja da je raskinut Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen 29. kolovoza 2013. između pravnog prednika tužiteljice, odnosno, tužiteljičinog pok. oca R. M. iz V. I. kao primatelja uzdržavanja i tuženice kao davateljice uzdržavanja, solemniziran kod javnog bilježnika P. T. u O. pod broj Ou-73/13 te radi brisanja uknjižbe prava vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. 7851 ZU 5607 k.o. V. I. s imena tuženice, koja je bila predmet raspolaganja spomenutim ugovorom.

10. Prvostupanjski sud je navedeni tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim te je isti prihvatio, nakon što je na temelju dokaza izvedenih u postupku i ukupnih rezultata raspravljanja, utvrdio:

- da je predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju pravni prednik tužiteljice kao primatelj uzdržavanja izjavio kako tuženici kao davateljici uzdržavanja poslije svoje smrti ostavlja u vlasništvo nekretninu označenu kao k. č. br. 7851 ZU 5607 k.o. V. I. te pokretnine pobliže označene u Ugovoru, kao i one koje se nalaze u opisanoj nekretnini, dok je tuženica kao davateljica uzdržavanja preuzela obvezu primatelja uzdržavanja pok. R. M. uzdržavati do smrti na način što će mu pružiti sve za život potrebno prema svojim mogućnostima, njegovati ga u slučaju bolesti i osigurati mu adekvatnu liječničku njegu i lijekove te ga sahraniti prema mjesnim običajima i svojim mogućnostima,

- da su ugovorne stranke u Ugovoru konstatirale da u trenutku sklapanja Ugovora stranke žive u kući davateljice uzdržavanja u M. B. te da će tako i nastaviti živjeti, a u slučaju potrebe mijenjanja toga stanja da će se o tome posebno dogovoriti,

- da je pok. R. M. ovlastio tuženicu da može odmah stupiti u (su)posjed nekretnine koja je predmet Ugovora i istu nastaviti koristiti uz primatelja uzdržavanja, s time da je davateljica uzdržavanja preuzela obvezu snositi sve režijske troškove održavanja nekretnine,

- da je tuženica upoznala pok. R. M. u lipnju 2013. (dakle, dva mjeseca prije sklapanja predmetnog Ugovora), kada je imenovani boravio kod tuženice i kod njezinog izvanbračnog supruga I. B. u M. B., dva do tri tjedna, kada je pok. R. kontaktirao liječnika zbog slabosti i drugih zdravstvenih smetnji,

- da je u razdoblju od 2013. do smrti 21. prosinca 2017. pok. R. boravio u Njemačkoj, gdje je i inače živio, i to devet do deset mjeseci godišnje, a u Republici Hrvatskoj da je boravio dva do tri mjeseca godišnje, što je potvrdila i tuženica,

- da je tuženica 2013. posjetila pok. R. u njegovom domu u Njemačkoj, kada je shvatila da nije u mogućnosti živjeti u Njemačkoj i brinuti o pok. R. te da tijekom 2014. i 2015. u Njemačku gdje je boravio pok. R. uopće nije odlazila zbog bolesti i brige za sada pok. izvanbračnog supruga,

- da su se o pok. R. u Njemačkoj u različitim razdobljima brinule tri gospođe koje je financirao pok. R., kao i suprug tužiteljice gospodin G. V. C. s kojim se pok. R. dobro slagao i koji je uz tužiteljicu posredovao pri angažiranju njegovateljica za pok. R.,

- da su se (i prema kazivanju same tuženice) odnosi između tuženice i pok. R. znatno poremetili već 2013. godine, a tuženica za to "okrivljuje" njegovu agresivnost i konfliktnu narav,

- da je tuženica posljednji put vidjela pok. R. M. u mjesecu studenom 2016., a da je isti umro u Njemačkoj 21. ožujka 2017., što je tuženica saznala naknadno, s tim da su troškovi pogreba podmireni iz sredstava koje je za života pok. R. uplaćivao u tu svrhu,

- da je, prema kazivanju same tuženice, pok. R. M. za života imao namjeru i pokušavao prodati nekretninu na V. I., koja je bila predmet Ugovora o doživotnom uzdržavanju (i za koju je režijske i sve ostale troškove snosio pok. R.), ali da do prodaje nije došlo zbog nedostatka zainteresiranih kupaca,

- kao i da je oporukom sačinjenom u listopadu 2014. pok. R. M. raspolagao cjelokupnom svojom imovinom, uključujući spornu nekretninu koja se nalazi na V. I., u korist tužiteljice, njezinog supruga i djece.

11. U kontekstu citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je pok. R. M. za života s tuženicom postigao sporazum o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 29. kolovoza 2013. godine, na što posebno ukazuje činjenica da je tuženica živjela u Republici Hrvatskoj, dok su se za pok. R., koji je živio u Njemačkoj, brinule treće osobe koje je on osobno angažirao (uz pomoć supruga tužiteljice) i plaćao njihove usluge.

12. Prihvaćajući tužbeni zahtjev tužiteljice, prvostupanjski sud se pozvao na odredbe članka 583. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, u daljnjem tekstu: ZOO), koje propisuju sporazumni raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

13. Žalbenim prigovorima tuženice nije dovedena u pitanje pravilnost citiranih relevantnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda na kojima je utemeljena pobijana presuda, a koja su zasnovana na pravilnoj i svestranoj ocjeni u postupku izvedenih dokaza, uključujući i iskaze parničnih stranaka.

14. Tuženica u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koje je izveo prvostupanjski sud te subjektivno interpretira obveze koje su preuzeli tuženica i pok. R. M. kao ugovorne stranke predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

15. U tom smislu, u okolnostima utvrđenja da tuženica očito nije ispunjavala preuzete ugovorne obveze, prvenstveno, obvezu uzdržavanja primatelja uzdržavanja, bez značaja je ukazivanje tuženice u žalbi kako između stranaka nije bila ugovorena zajednica života.

16. Nisu od pravne važnosti niti žalbeni prigovori vezani uz navodno neocijenjene pisane izjave i fotografije koje je tuženica priložila u spis predmeta, s obzirom da je u razlozima pobijane presude navedeno koje dokaze je prvostupanjski sud izveo i zašto te kako ih je ocijenio, a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Nedostatak pisanog sporazuma ugovornih stranaka o raskidu Ugovora o doživotnom uzdržavanju sam za sebe nikako ne podrazumijeva dokaz da takav sporazum stranke nisu postigle, kako to pogrešno smatra tuženica.

18. Naime, iako je ugovor o doživotnom uzdržavanju formalan ugovor, on se može raskinuti, ne samo u pisanom obliku propisanom za sklapanje toga ugovora, nego i neformalnim sporazumom stranaka, kao što je to u korektnom slučaju.

19. U smislu odredaba iz članka 288. ZOO-a, ugovori propisanog oblika mogu se raskinuti sporazumom u bilo kojem obliku, osim:

- ako je za određeni slučaj zakonom propisano nešto drugo ili

- ako cilj radi kojega je oblik propisan zahtijeva da se ugovor raskine u istom obliku.

20. Nedvojbeno, ni jedna od citiranih propisanih pretpostavki ne odnosi se na ugovor o doživotnom uzdržavanju, radi čega je prvostupanjski sud s pravom smatrao da se ugovor o doživotnom uzdržavanju može raskinuti i u neformalnom obliku, točnije, da volja ugovornih stranaka o raskidu ugovora može biti izražena i prešutno. (Identičan pravni stav izražen je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev X- 1091/10 od 15. lipnja 2011.).

21. U predmetnom postupku utvrđeno je da je tuženica očito prestala ispunjavati obveze koje je preuzela sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju prema pravnom predniku tužiteljice, u ovom slučaju, primatelju uzdržavanja te da je između stranaka postignut i realiziran sporazum o raskidu zaključenog ugovora.

22. Dokaz tome je svakako i činjenica da je pok. R. M., upravo u dogovoru s tuženicom, pristupio prodaji nekretnine kojom je raspolagao spornim Ugovorom (a kojom je kasnije raspolagao i oporučno u korist tužiteljice).

23. Utoliko je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je predmet predmetnog postupka raskinut, radi čega je pravilno primijenio mjerodavne naprijed citirane materijalnopravne odredbe kada je prihvatio deklaratorni tužbeni zahtjev tužiteljice radi utvrđenja Ugovora raskinutim te radi nalaganja nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu brisanja uknjižbe prava vlasništva s imena tuženice nekretnine označene kao k. č. br. 7851 Z.U. 5607 k.o. V. I.

24. Iz iznesenih razloga, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice, a ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredaba članka 365. ZPP-a, žalbu tuženice valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u dosuđujućem pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, temeljem odredaba članka 368. stavka 1. ZPP-a.

25. Potvrđena je i odluka o troškovima postupka sadržana u izreci pobijanog rješenja kojim je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

26. Sukladno odredbama članka 154. stavka 4. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom odredaba članka 156. stavka 1. toga Zakona.

27. Tužiteljica je u ovom postupku uspjela s jednim podrednim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevom (radi utvrđenja da je Ugovor raskinut), dok su tužbeni zahtjevi radi poništenja navedenog Ugovora (glavni tužbeni zahtjev) i radi raskida Ugovora (podredni ili prvi eventualno kumulirani tužbeni zahtjev) pravomoćno odbijeni u ranijem stadiju postupka, što predstavlja uspjeh tuženice u parnici.

28. Imajući u vidu djelomični uspjeh koji je u parnici postigla svaka od stranaka, ukupno nastale troškove, tijek postupka i poduzete radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice, ovaj suda smatra opravdanim odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove, kako je to i odlučio prvostupanjski sud.

29. Stoga, kako u ovom dijelu nisu ostvareni žalbeni razlozi tužiteljice niti tuženice, njihove žalbe valjalo je odbiti kao neosnovane i odluku o troškovima postupka potvrditi, temeljem odredaba članka 380. točke 2. ZPP-a.

U Splitu 15. lipnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marko Pribisalić, v. r.